S velikom tugom sam pratio što se zbivalo s uzgajivačima jagoda u Hrvatskoj. Protestiraju jer cijenom ne mogu konkurirati jeftinijim i dostupnijim uvoznim jagodama u stranim i domaćim trgovačkim centrima. Nije to samo hrvatski problem, u agoniji su gotovo svi europski uzgajivači jagoda. Zašto je to tako, nije im baš jasno, a razlog je očit.
Televizijske reportaže i izjave s lica mjesta otkrivaju izgubljenost uzgajivača jagoda. S entuzijazmom su pokrenuli proizvodnju. Zadužili su se i polagali nadu u slobodno tržište koje je trebalo prepoznati njihov trud i nagraditi ih. Međutim, realnost ih je probudila iz sna i natjerala na ulicu u kojoj vide jedino rješenje za agoniju u kojoj su se našli.
Nažalost, uzgajivači ne vide uzrok problema. Radi se o vrijednim ljudima koji na svojim leđima nose teret jedne države. Kucaju na pogrešna vrata, nadajući se tuđoj samilosti. Mainstream mediji im zdušno “pomažu” pitanjima “tražite li protekciju?“, znajući da će ih bilo kakav odgovor ukopati. Kako tražiti protekciju kada se Hrvatska opredijelila za tržišnu ekonomiju i bilo kakva protekcija je zabranjena – osim one europske u obliku europskih fondova koji se dodjeljuju samo određenim.
Što muči naše i tuđe jagodare?
Hrvatski uzgajivači jagoda se žale na cijenu od 8,99 kuna, koja je po njima preniska i onemogućava im rentabilno poslovanje. Odgovor zašto su cijene konkurencije niže, nisu u stanju artikulirati. Da budemo jasni, nisu to glupi ljudi. Radi se o osobama koje kasno liježu, rano ustaju, rade po cijeli dan, a vjerojatno još jastoga nisu ni kušali – iako su zaslužili. Naklon do zemlje svim tim vrijednim ljudima.
Obrušavanje mainstream medija na ove vrijedne ljude ima i razlog. Jagodari rade i bore se s minimalnim maržama od kojih ne mogu živjeti ni hraniti svoju obitelj. O njihovom eventualom plaćenom oglašavanju u tim istim medijma ne treba ni govoriti. Jednostavno, jagodari nisu interesantni nikomu, pa ni onima koje su birali za svoje predstavnike u Hrvatski sabor. Čast saborskim pojedincima koji se mogu prebrojati uz pomoć jedne ruke, a koji žele promijene. Ti saborski zastupnici također nisu interesantni vodećim medijima. Postoje i druge manje političke stranke koje nisu parlamentarne, ali misle o malom i vrijednom čovjeku.
“Na mrtvog lava i kerovi pišaju”
Jagodari, ali i svi drugi uzgajivači i proizvođači umiru. Umiru u ime “slobodnog tržišta” koje je sve, samo ne slobodno. Ugušeni lavinom novih propisa, uvozom roba iz država gdje je cijena rada višestruka manja uključujući i standard, dumpingom stranih država i na kraju medijskim pritiskom da nisu dovoljno produktivni i konkurentni, oni umiru.
“Ništa se ne može učiniti. To je tržište!“, tvrde “dušobrižnici” koji misle da je rješenje u uvozu, bez obzira na posljedice. To što građani više neće moći raditi, to nije bitno. Po njima vjerojatno treba “neproduktivne” i “beskorisne” jagodare “eutanizirati”. “Ionako nas je previše na Zemlji”, čitamo komentare na društvenim mrežama. Mora im se priznati da su “ekološki” osviješteni. Neka krenu od sebe i budu nam uzor ekološke osviještenosti.
Nameće se jednostavno pitanje: “Što je cilj? Jeftina roba na našim policama ili zaposlenost ljudi?“.
Ako je cilj jeftinija roba, tada je stvar vrlo jednostavna. Uvezimo direktno iz Maroka jagode koje su 3 puta jeftinije. Može i iz neke druge zemlje koja je još jeftinija od Maroka. Hrvate koji su do sada uzgajali jagode poslati na socijalu, jer nema nikakve šanse da rade nešto drugo kako bi bili konkurentni.
To je ta neoliberalna ekonomija. Nema to veze ni sa socijalizmom ni s kapitalizmom. Uzak krug ljudi šeta po planetu i iskorištava razliku cijene rada.
Hrvatske jagode bi bile pristupačne da ti jadni ljudi ne moraju kupovati sadnice iz inozemstva. Radi se o hibridima osjetljivim na razne bolesti. Dakle, treba kupiti i razne kemijske proizvode da ih se zaštiti. O plastenicima i staklenicima nećemo ni govoriti. Bez njih ove uvozne jagode ne preživljavaju. Dodamo li tomu da te jagode imaju velike plodove, treba im puno više vode nego starim autohtonim sortama. Znači, valja ulagati i u navodnjavanje, čime se odmah uništavaju gotovo svi mali proizvođači.
Prije nego su ubrali prvu jagodu, jagodari moraju dići kredite, kupiti tehniku u Europi, sadnice i pesticide,… i na kraju stvarati gubitak. Sav zarađeni i nezarađeni novac ide vani, a u kući ostaje dug i agonija. Sada se pitamo kako je jagoda prije 20 godina bila 3 kune i svi su je prodavali bez trgovačkih lanaca. Stvar je vrlo jednostavna. U cijeni današnje jagode imamo niz vanjskih i domaćih parazita koji žive od hibridnih sadnica, pesticida, staklenika i plastenika, kredita i dugova jagodara.
Neoliberalna ekonomija je zlo današnjice. Radi se o parazitskoj ekonomskoj doktrini koja uništava zdravo i slobodno tržište. Zapadni ekonomisti koji su prije par stoljeća definirali što je to tržišna ekonomija i zdrava konkurencija, vjerojatno se sada prevrću u grobu, a naši jagodari u svojim problemima.
Rješenje svih problema je Hrvatski sabor
Ne radi se o floskuli, nego činjenici. Izvor svih problema dolazi od predstavnika naroda koji ne vode računa o onima koji su im povjerili svoj glas. Istina im nije bliska, a ni protupravno prisvajanje tuđeg znoja. Ne dozvolite da vam skreću pažnju ideološkom temama. Ćirilica, pederi, ustaše, četnici, partizani,… sve su to teme koje vas dijele. Zajednički problem svih je egzistencija. Nema razlike između siromašnog Srbina, Hrvata ili Bošnjaka. Il’ si gladan il’ sit, trećeg nema.
Mi smo u ku..u. Ako 90% ljudi ne kupi uvozne jagode (kao trenutni primjer), iste se nece uvozit, jer ce propast.
Imam prijedlog za inicijativu da se beskorisni i neproduktivni mainstream hrvatski novinari (s obzirom da vecinski ne koriste vlastitu glavu nego samo prevode tekstove iz auroatlantske komande) zamjene s povoljnijim i kvalitetnijim novinarima iz trecih zemalja. Ponuda na hrvatskom medijskom trzistu mora biti otvorena i liberalna, ne smije biti protekcionizma, ne smije biti monopola niti nedodirljivih. A hrvatski informativni prostor vapi za osvjezenjem, pluralitetom i spektrom izbora.
Takodjer, oni poput Pavica i Babica bi trebali transparentno objaviti svoje izvore prihoda i financijske konstrukcije. Od drugih traze transparentnost, u redu je i zakonito traziti reciprocitet. Pogotovo kada im drzava osigurava porezne olaksice, daleko vece nego za druge poduzetnicke grane.
A kada krenu sinkronizirano sa svojom postapalicom o slobodi i neovisnosti medija, uzvratimo njihovom:
“Ništa se ne može učiniti. To je tržište!“
Odgovor zašto naši jagodari propadaju i dijele svoj proizvod besplatno (juče 500 kg u Zagrebu) nalazi se u gornjem tekstu. Zato što su zanemarili domaće stare sorte na račun hibrida koji su neukusni ali trajniji i skuplji u proizvodnji. Ti se hibridi moraju tretirati i tetošiti da bi uopće opstali. Kako se i sam bavim poljoprivredom znam da roba ima kupca samo ako je jeftinija ili izrazito kvalitetnija od konkurencije. Nažalost, po naše jagodare, njihove jagode niti su jeftinije niti ukusnije od uvoznih. I tu leži glavni problem. Zašto se na uvoz ne žale (bar ne masovno) domaći šljivari, vinogradari ili uzgajivači paprike? Zato što uzgajaju autohtone sorte, što minimalno tretiraju (dakle štede) i što je najvažnije imaju vrhunski proizvod. I da, suvremeni uzgoj jagoda obavlja se na crnim plastičnim folijama koje se polako raspadaju i truju zemlju. Razlog takvog postupanja je suvremena alergija na motiku i slični alat. Jagode… Čitaj više »
To vam je tako kada anemicni premijer izjavljuje: EKONMIJA JE POJAM O KOJEMU ON NEMA POJMA. Eto a ja se pitam; ako ekonomija nije najbitnija zadaca premijer sto je onda? A sto se tice cijena i roba to vam ide tako jedne godine paropadne proizvodnja onda slijedece 2 – 3 godine se krpa uvozom onda uvizno poskupi a domacega nema pa se poveca potraznja. Jebi ga ispada da uvijek treba raditi suprotno od vecine, kada svi sade jagode treba se okrenuti kapuli i mrkvi ili bjelom luku, kad svi krenu na kapulu ti okreni na krastavce i stalno tako jedini nacin da prezivis. Ali sto je sa onima koji se odluce za dugotrajne nasade, vocnjake, oni su svakako najebali, tao je to kada u drzavi nema pameti, jer su je vladajuci protijerali u Irsku, Njemacku ili vec pa drzavu vode neobrazovani i glupi domoljubni ujebi.
Sve je to lijepo napisano, ali ima tu samo jedan problem: Situacija je takva da normalni građanin želi pojesti jagode, ali NEMA LOVE, pa kupuje one jeftinije. I neka mi nitko ne veli kako su one “domaće” manje prskane i tretirane svim i svačim za razliku od uvoznih, jer nisu! Savjet: neka se jagodari udruže u zadruge, smanje troškove i od jagoda proizvode džemove, marmelade, sokove, pa će imati kupce – ako ne u RH, onda u EU.
Ima i tome ljeka, npr. Šveđanin će radije kupiti Švedsku jagodu i platii je više. I ja bi isto radije kupio domaću jagodu i dao ako treba i 5 kuna više jer to nije roba koju kupujem svaki dan. Onda bi se i trgovački lanci morali prilagoditi ako nitko neće kupovati tamo neke bezokusne GMO jagode iz koje god Tunguzije su ih uvezli.
Uvijek ista priča i žalopojka od nekoga tko nesto proizvodi u HR. Pa za boga miloga ljudi (proizvođači), ako nemas ekonomsku racunicu i ako ti je konacna bilanca u minusu, ključ u bravu i stvar rijesena. Ali ne, vi se znate samo zalit, ali kada dodu izbori ili ne izadete ili glasate za skupu drzavu koju podrzava ova (ili ona, sasvim je nebitno) banda koja vam odnosi zaradu. Skupa drzava je vas problem a ne trgovacki lanci. Pa htjeli ste trzisnu ekonomiju i dobili ste je. Tko to “mene” moze prisiliti da kupujem bas “tvoje” jagode? Zatvori baraku i problem rijesen. Zasto bi se drzava hebala s vasim domacim jagodama kad joj je jednostavnije ubrat porez od uvoza i onu su svoju kvotu poreza ispunili ili na ovaj ili na onaj nacin.
LP
Hmm,jedno pitanje se namece sad.. Po kakvom standardu su rasle uvozne ?. Da li taj standard smije ići u stomak europskih ljudi?
Vrag je napravio najveću stvar kada je čovjeka uvjerio da ne postoji. Svi problemi u proizvodnji hrane proizlaze iz upotrebe kemijskih sredstava. Većina ljudi ne zna kako miriše jagoda ili rajčica, bitna im je samo boja i veličina. Okus svega je bezličan i vodenast. Sve je danas samo više ili manje štetan otrov.
Čim vidim u tekstu izraz ‘neoliberalno’, naćulim uši. U polukomunističkoj zemlji kakva je Hrvatska, taj izraz se koristi za sva zla, opravdanje je za sve nesposobnosti i promašaje domaćih poslovnih, oporbenih i posebno sindikalnih krugova. Pa idemo vidjeti što je ovdje s jagodama neoliberalno. Domaći proizvođači jagoda ne mogu konkurirati s cijenom talijanskim proizvođačima i trgovački lanci imaju maloprodajnu cijenu s uključenom maržom i porezom koju za svoje jagode traže domaći proizvođači, ali bez marže i poreza. Sad trebamo vidjeti zašto je tomu tako. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja treba utvrditi prodaju li trgovački lanci robu ispod nabavne cijene, odnosno je li u pitanju dumping. Ako jest, kazna za takvo što je u njihovoj nadležnosti. Ako nije, onda očito Talijani imaju niže troškove proizvodnje. I jednu prednost, sve kod njih, zbog zemljopisne dužine dozrijeva prije, nego li kod nas (kao i u Makedoniji).. Budući da je Italija u EU, nema… Čitaj više »
Ovo je tema o kojoj sam možda najviše pisao. Mi živimo u zajednici koja se zove država. Osnovali smo je da bi nas štitila – ne samo od spoljne vojne agresije već OD SVEGA ŠTO NAS UGROŽAVA. Izabrali smo i vlast koja upravlja delovanjem države. A vlast umesto da štiti naše interese uvaljuje nam “slobodno tržište” i na taj način posredno štiti tuđe interese. Koliko god se Zapad “busao u grudi” i veličao slobodno tržište kada su njihovi interesi ugroženi odmah ga ukidaju. Kako drugačije tumačiti Trampov protekcionizam? Uostalom, oni i ne skrivaju da koriste i vojsku za sprovođenje svojih interesa. “Slobodno tržište” odgovara samo onima koji ga KONTROLIŠU. Država bi morala da radi u interesu svojih građana. Da, to znači i protekcionizam. Domaća proizvodnja mora biti zaštićena! Ali to ne znači da može “lupati po ušima” domaćeg potrošača. Tu bi država morala da napravi balans što je izuzetno težak… Čitaj više »
Ne slažem se uopće s autorom da je doktrina slobodnog tržišta kako su je definirali klasični ekonomski liberali (Adam Smith i ekipa) išta bolja od ove današnje neoliberalne, dapače, neoliberalizam je do slova implementirao njezine postulate. O sofizmima slobodne trgovine su pisali još i Smithovi skoro pa suvremenici poput Friedricha Lista, Johna Barnarda Bylesa, a i ono što danas znamo kao “socijalni nauk katoličke Crkve” je nastalo upravo kao reakcija na ovu ljudoždersku doktrinu (na najznačajnijim enciklikama te tematike “Rerum novarum” i “Quadragesimo anno” su radili Wilhelm Ketteler i Heinrich Pesch, zakleti protivnici slobodne trgovine). Slična situacija poput ove s hrvatskim jagodarima, samo sa daleko genocidnijim posljedicama, dogodila se u Irskoj sredinom 19. stoljeća: kada je 1845. došlo do loše žetva krumpira, vlada u Irskoj nije naprosto mogla napraviti redistribuciju hrane gladnom stanovništvu, kako je to činila u proteklom stoljeću, jer to bi značilo mješanje države u ekonomiju i povredu… Čitaj više »
Hrvati su proizveli jagode i SVI trebaju učiniti apsolutno SVE da ih prodaju i da ne PROPADNU. Ljudi propale egzistencije biti će dodatni teret ionako uništenom društvu i trajna poruka da se u ovoj žabokrečini NIŠTA NE ISPLATI RADITI. Da sam ja “država” hrvatske bi se jagode prodale na sred centralnog trga u svakom gradu/mjestu i po povoljnim uvjetima i za prodavače i kupce..I reklamirale bi se od jutra do sutra dok se u svaku hrvatsku tikvu ne usadi da mora kupiti hrvatske jagode.. I zabolila bi me neka stvar što će na to reći eu i usrano slobodno tržište koje to nikad nije ni bilo… Postoje važnije stvari od okusa,sorte i cijene-a to je DRŽATI LJUDE ZAPOSLENE.Ako su i pogriješili u sorti,uzgoju,organizaciji-NAŠI SU.I sve se to treba napraviti “nevidljivom” državnom intervencijom ,.. na temelju “ponude koja se ne odbija”.. Sve NAŠE je bolje i kad nije(a kamoli kad je)…Naše… Čitaj više »
Mozda bi bilo svrsishodnij eutanizirati nesposone i lose vlade drzava.
Po ovome danas jagodare, sutra svinjare, prekosutra ratare, pa brodare, pa cestare a uzrok problema su nesposobne i lose vlade.
mljekari ne mogu kupiti jagode jer su jagodari dali svoje novce stranim mljekarima.
Kod nas je na pijaci prodavao decko mahune po 10 € kila., domace. Malo bi se najeo ja i moja familija tih domacih proizvoda po takvim cijenama. U trgovini su se prodavale po 2,75€. A kada se ti #domaci# proizvodi prodaju trgovini, onda jih prodavaju po centima na kg. Mislim , da su si malo sami krivi ti domaci vrjedni ljudi.