Intervju: Sve što ste htjeli znati o etičnom bankarstvu na jednom mjestu

Danas tržištem kapitala dominiraju konvencionalne banke. One igraju glavnu ulogu u financiranju projekata i reguliranju novčane mase na tržištu. Nećemo pogriješiti ako kažemo da banke imaju jednu vrstu monopola potrebnog za neovisan i efikasan rad.

Nažalost, svakodnevno slušamo o problemima koje uzrokuje loš rad banaka. Umjesto financiranja lokalnih i zdravih projekata, financiraju se oni besperspektivni koji čine više štete nego dobra građanima bilo koje države. Postavlja se logično pitaje: „Postoji li alternativa?“. Postoji li banka kojoj primarni cilj nije samo stvarati profit i izvlačiti ga u svoje centrale izvan zemlje u kojoj posluju? Banka koja osim profita traži i opće dobro zajednice.

Spletom okolnosti u Parizu sam upoznao Ivana Karduma. U razgovoru do duboko u noć, u nekom lošem restorančiću preko puta katedrale Notre-Dame, shvatio sam kako alternativa postoji. Radi se o Zadruzi za etično financiranje – hrvatskoj alternativi koja daje nadu vrijednim i dobrim ljudima. Ivan Kardum jedan je od osnivača Zadruge za etično financiranje. Prenosimo vam u kratkim crtama o kakvoj se alternativi radi, kao i mogućnostima koje ona nudi. Ne samo za Hrvatsku, nego za sve zemlje koje bi primijenile sličan koncept.

Ivane, zašto etična banka u Hrvatskoj?

Ivan Kardum: Tu bi prije svega rekao da je umjesto etične banke, preciznije reći da se ide prema osnivanju kreditne institucije koja će poslovati po modelu etičnog bankarenja. U Europi i svijetu osim etičnog bankarenja postoje različiti drugi modeli banaka, poput zadružnih, poljoprivrednih ili agro banaka, zatim kulturnih, obrtničkih, zelenih, islamskih, ili fokusiranih samo na mikro kreditiranje itd. Vjerujemo da će veća konkurentnost, odnosno šira lepeza izbora našim građanima, kao i poduzetnicima omogućiti samo benefite.

Zar nije oksimoron reći etično bankarenje? Kako ste došli na ideju da banku nazovete etičnom?

Ivan Kardum: To je nešto što nas često pitaju, no mi nismo ti koji smo izmislili termin etičnog bankarstva. Definiciju etičnog bankarstva definirala je Europska federacija etičnih i alternativnih banaka (FEBEA), čiji smo članovi, i slažem se, svakako izaziva čuđenje kad kažemo da otvaramo banku po modelu etičnog bankarenja. Međutim, to je nešto što vani posluje već dugi niz godina, a mi samo pokušavamo uz primjenu nove tehnologije navedeni model implementirati u Hrvatskoj, kako bi građani i poduzeća imali dodatnu opciju na bankarskom tržištu, za koju duboko vjerujemo da je nužnost.

Kako definirate neke ključne razlike etičnog i komercijalnog bankarstva?

Ivan Kardum: Prvenstveno bih rekao da je ključna razlika u transparentnom poslovanju. Želi se omogućiti maksimalna transparentnost financiranja, pa tako primjerice Triodos banka iz Nizozemske javno objavljuje u koje je projekte banka financirala te koja je dodana vrijednost ostvarena.

Razlika je i u kreditnoj politici. Banke koje posluju po etičnom modelu bankarenja ne odobravaju nenamjenske, odnosno potrošačke kredite. Također se ne špekulira na financijskim tržištima, već se isključivo ulaže u realnu ekonomiju. Strogo drže do svojih načela kako bi zadržale robusnost svog poslovnog modela. Pa je tako jedno od ključnih načela etičnog bankarstva u kreditnoj politici zadovoljavanje takozvanog 3P (engl. people, planet, profit) kriterija. To je opće prihvaćeno i kod srodnih organizacija diljem svijeta, u kojem osim što projekt mora biti profitabilan, mora obuhvaćati društvenu korisnost te okolišnu odgovornost prema svim kriterijima. Svaki projekt mora jednako zadovoljiti sve navedene kriterije kako bi se odobrilo financiranje.

Slikovito rečeno, trenutno banke vode dvostruki život, gdje vi ne znate što se radi s vašim novcem, niti kamo se ulaže. Ono što mi želimo postići jeste da ste ponosni na dvostruki život koji banka ima, gdje s jedne strane transparentno znate zašto i koliko plaćate pojedine usluge, a s druge strane imate uvid koje projekte vaša banka financira i time se osjećate kao dio nečega što zbilja stvara dodanu vrijednost.

U načinu na koji se uspoređujete s drugim bankama u odnosu na usluge, hoćemo li preko etične banke moći koristiti standardne usluge, kao što je tekući račun, primanje plaća, vršiti transakcije itd.?

Ivan Kardum: Naš krajnji cilj je biti jedinstveno mjesto, takozvani one-stop-shop, što bi u prijevodu značilo da želimo biti banka kraj koje ne trebate drugu banku. Banka će pružati mogućnost platnog prometa, primanja plaća, mobilno i internet bankarstvo, odobravanje kreditnih plasmana te ostale usluge na koje ste navikli, ali s nekim specifičnostima.

Primjerice, ne postoje nenamjenski krediti za potrošače, jer potrošački krediti iz perspektive etičnog bankarstva dovode samo do duga. Postoje krediti pojedincima za nešto što zadovoljava osnovne potrebe, kao što su obrazovanje, zdravlje, stambeno pitanje s fokusom na niskoenergetske objekte.

Tu bih još spomenuo kako ćemo od samog početka uspostaviti procese da klijenti svoje usluge mogu obaviti putem internet ili mobilnog bankarstva, kao i postati klijentom banke putem mobilne aplikacije, u kojoj se izbjegavaju nepotrebni dolasci u poslovnice banke. Već danas je vidljivo da je to smjer u kojem se fintech kompanije kreću.

Kolike kamate i naknade za usluge možemo očekivati?

Ivan Kardum: Kamate na kredite će naravno ovisiti o vrsti i rizičnosti projekta, odnosno plasmana. Prema trenutnom modelu, visina kamatnih stopa bi bila u rangu razvojnih banaka. To znači da bi se kamate trebale kretati do četiri posto.

Što se tiče osnovnih bankarskih usluga, naplaćivali bi se one naknade koje banku realno i koštaju u kojoj bi klijenta jasno i transparentno obavijestili.

Čini se kao da ćete biti velika konkurencija ostalim bankama?

Ivan Kardum: Tehnički bi bili konkurencija samim time što bi nastupili na bankarskom tržištu, ali ne bih rekao da bi bili konkurencija u pravom smislu. One imaju svoj model poslovanja, mi bi imali svoj, a na građanima i poduzetnicima je da odaberu što im je najprikladnije. Kao što sam naveo, ne bi se bavili potrošačkim kreditiranjem, naša niša bi bila mala i srednja poduzeća.

A štednja u banci?

Ivan Kardum: Položiti novac na račun i očekivati nekakvu zaradu od štednju kod nas teško da mogu očekivati. Smatramo da novac nije sam sebi svrha već ga treba promatrati kao alat za stvaranje dodane vrijednosti. U tom smislu, novac koji samo stoji na računu nije optimalno iskorišten. No to naravno ne znači da ne potičemo štednju, već je samo pitanje načina korištenja novca.

Ako netko ima višak sredstava i želi položiti na štednju, mi ćemo vam pomoći da pronađete projekte u koje bi mogli investirati, a pod tim ne mislim da je nužno imati velika sredstava da biste mogli financirati, već planiramo disperziranu lepezu investicija koja će omogućiti svim članovima da sukladno svojim mogućnostima imaju priliku za investiranje sredstava. Kao što su npr. vjetroelektrane, poljoprivredna proizvodnja, industrija, IT i tehnološki projekti, ovisno o svojim afinitetima i procjeni rizika koju bi izradili kreditni analitičari banke.

Tko će biti vlasnik takve banke?

Ivan Kardum: U pojedinim zemljama Europe postoje kooperativni (zadružni) modeli banaka koje zakonski mogu poslovati po principu jedan član – jedan glas, no u različitim zemljama različita je praksa. Prema hrvatskom zakonodavstvu, odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama, banka mora biti dioničko društvo, a takav oblik društva kaže tko ima veći kapital, odnosno veći broj dionica, ima i veća upravljačka prava. Konkretno, u našem slučaju, da bismo postigli jedno od načela demokratskog upravljanja, osnovali smo Zadrugu za etično financiranje (ZEF), koja i zakonski posluje po zadružnim principima jedan član – jedna glas.

Prema našem modelu, ZEF bi bio jedini dioničar, odnosno stopostotni vlasnik banke. Važno je za naglasiti da kad banka dobije licencu, ona će u potpunosti morati poslovati u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama te imati svoju vlastitu strukturu neovisnu o strukturi ZEF-a, kao što je upravni odbor, nadzorni odbor, kreditni odbor te sva ostala tijela propisana zakonom, što neće utjecati na pravo glasa koje članovi imaju.

Jasno odvajamo banku koja bi u ovom slučaju služila kao financijski servis, a ZEF bi bio taj koji bi radio ono što zadruge i rade, a to je povezivanje članova, upravljanje njihovim resursima, pomoć u otvaraju tržišta, itd. To je nešto što je vrlo korisno i za banku, jer bi imali instituciju koja može pomoći riješiti poslovne izazove članova i time možete utjecati na smanjenje rizika banke u cjelini.

Smatrate li da se isti model može primijeniti i u ostalim zemljama ako se odlučite jednog dana širiti van granica Hrvatske?

Ivan Kardum: Idemo korak po korak. Prvi korak je dobiti licencu za rad od Hrvatske narodne banke. Naš model poslovanja osmišljen je i postavljen na način da djeluje lokalno, što smatram da je veliki forte etičnih banaka. Ključ je u poznavanju svoje lokalne zajednice, što je zanemareno posljednjih godina od strane banaka. Što više poznajete svoju lokalnu zajednicu, više podižete stabilnost banke.

Izvrstan primjer tome su mikrofinanciranja u Aziji i Africi, u kojem se mikrokrediti plasiraju najrizičnijim skupinama, onim skupinama koje nemaju, ili su tek otvorili račun u banci. No poznavajući svoje klijente putem mreže u lokalnoj zajednici, povećavaju se izgledi povrata mikrokredita, u kojem je stopa povrata trenutno za više od 90%! Vrlo sličan pristup imaju i etične banke, zato im se stope loših plasmana kreću samo oko 2%.

No da se vratim na priču. Ono što ćemo podržavati jeste osnivanje sestrinskih institucija. Takvim inicijativama i organizacijama omogućit ćemo know-how, ali naš fokus ostaje na razvoju modela u Hrvatskoj.

Kad kažete da je kod etičnih banaka stopa loših plasmana samo 2%, koliko profitabilno posluju etične banke i možete li navesti neke primjere etičnih banaka?

Ivan Kardum: Dovoljno govori već navedeni podatak da stopa loših kreditnih plasmana u bankama koje posluju po modelu etičnog bankarenja iznosi oko 2%, dok je primjerice u Hrvatskoj razina loših kredita u krajem 2018. godine bila na razini oko 10%.

Ako ćemo detaljnije ulaziti u poslovni model, prema istraživanju Svjetskog saveza bankarenja na vrijednostima, onda tu treba reći da su etične banke kreditirale gotovo dvostruko više od globalno važnih financijskih institucija. Preciznije, etične banke su svojom kreditnom aktivnošću s više od 75% svoje bilance zadržale ključnu srž bankarstva, nasuprot kreditnoj aktivnosti komercijalnih banaka od 40%, na globalnoj razini.

Od primjera je možda najbolje krenuti sa susjednom Italijom, koja od kraja 90-tih ima prvu etičnu banku “Banca Etica” i trenutno ima samo 0,8% loših plasmana, dok Njemačka etična banka GLS ima tek 0,25%. U Norveškoj postoji Cultura bank koja se ponosi s tim da je jedina banka u Norveškoj u kojoj njezini klijenti znaju gdje se njihov novac nalazi, odnosno koje projekte je banka financirala. Triodos banka je najbrže rastuća banka u Nizozemskoj i jedna je od najstabilnijih banaka svijeta, koja je svoj fokus financiranja usmjerila u organsku hranu, obnovljive izvore i društvene projekte te o svemu tome informira svoje klijente i javno objavljuje.

Dolaskom novih tehnologija vidimo da se mnoge industrije prilagođavaju novim fintech trendovima kako bi ostale na tržištu. Kako banke reagiraju na to?

Ivan Kardum: Mislim da to više nije niti stvar izbora već nužnost. PSD2 regulativa stupila je na snagu početkom 2016. i sve članice su imale rok od dvije godine za usklađivanje nacionalnog zakonskog okvira s odredbama EU direktive. To bi značilo da je naš Sabor početkom 2018. morao usvojiti sve potrebne izmjene, pa time i banke započeti s implementacijom promjena platnog prometa.

Neke ključne prekretnice koje možemo očekivati su uvođenje licenci za treće strane, poznatije kao Third Party Provider, koji bi bili novi sudionici u platnom prometu. Tako banka prema direktivi PSD2 neće smjeti odbiti mogućnost pružanja informacija trećim stranama svim računima klijenata u određenoj banci. Odnosno, banka će morati klijentima omogućiti korištenje usluga trećih strana kao što je online plaćanje bez kreditne ili debitne kartice. Sve će to naravno pratiti i druge promjene, a to je stroga autorizacija platnih transakcija kao i pristup financijskim informacijama o računima korisnika, strogo regulirana od GDPR-a.

Sad je pitanje što to znači za banke? Kao što sam naveo, tu neće biti izbora, one se moraju prilagoditi novoj direktivi. Ovako velike promjene će povećati troškove i rekao bih smanjiti planirane prihode, jer će klijent imati veći izbor, a za vjerovati je kako će odabrati povoljniju uslugu i time utjecati na smanjenje prihoda banke. Mislim da postoje dva smjera u kojem banke mogu ići. Ili će se potpuno prilagoditi i pokušati zauzeti tržišnu poziciju u kojoj pojedina banka može postati tržišni lider u financijskim tehnologijama (fintechu), ili će pružiti taman toliko koliko PSD2 direktiva nalaže.

Mislim da se trenutni ekosustav fintecha fokusirao na potrošača i kako da potrošač ima što povoljnije usluge, što je super za nas korisnike. Ono što možemo očekivati u sljedećoj fazi, a već je počelo, fokus fintecha u proizvodnom smislu, u smislu decentralizacije sustava, to je nešto što očekujem da će napraviti pravu promjenu. Mislim da se iz godine u godinu potvrđuje poznata izjava Bill Gatesa, “ne trebaju nam banke, ali trebamo bankarstvo.”

Pod promjenama mislite na kriptovalute?

Ivan Kardum: Više bih rekao blockchain tehnologija, a kriptovalute su samo dio toga. Blockchain tehnologija nam omogućava decentralizaciju, pa je time sustav sveden na minimum za manipulaciju i korupciju. Bitno za reći je da blockchain nije samo namijenjen za kriptovalute, već može imati primjenu zapisa raznih dokumenata, registara zemljišta, glazbe, filmova, itd.

Što bi za kraj poručili onima koji žele znati više o modelu etičnog bankarstva? Kako bi zainteresirani mogli participirati u ovom projektu?

Ivan Kardum: Sve zainteresirane koji bi željeli participirati uputio bi na internet stranicu Zadruge – www.zef.hr na kojoj mogu saznati više informacija. One koji žele znati više o samom modelu poslovanja etičnih banaka uputio bi na stranice Europske federacije etičnih banaka – FEBEA (linkati: www.febea.org) ili na stranice svjetskog saveza za bankarenje GABV (linkati: www.gabv.org). Za kraj bi još jednom ponovio da je to model koji uspješno posluje već dugi niz godina svijetu te nema razloga zašto ne bi i u Hrvatskoj, stoga duboko vjerujem da je takva banka potrebna našim građanima i poduzetnicima.