Istini usprkos, liberali i Zapad žele Rusiju sa “strukturnim reformama”

“Ako svijet bude nastavio smanjivati  ovisnost o energetskim resursima na kojima počiva ruski izvoz, Rusija će morati početi provoditi političke i ekonomske reforme ili bit će još više izolirana. Bez reformi, zemlja nema razloga za optimizam po pitanju dugoročnog trenda rasta, a na to neće utjecati nikakav sastanak između američkog i ruskog predsjednika”, uoči summita G20  piše samozvani stručnjak lista The Guardian, Kenneth Rogoff.

Kenneth Rogoff je uvjeren kako budućnost Rusije bez provedbe ekonomskih i političkih reformi, izgleda “tmurna”. Naravno, sustav vladavine vi se trebao okrenuti modelu liberalnih zapadnih demokracija, a “reforme” su valjda one koje su osmislili “geniji” u Međunarodnom monetarnom fondu, Svjetskoj banci i Wall Streetu.

Iako se kasnije pokazalo da su Putin i Trump “ukrali show” G20, The Guardian je uoči summita pisao piše kako Putin s Trumpom neće moći razgovarati s pozicije “ekonomske sile”.

“Iako je Rusija izbjegla tešku financijsku krizu, očekivanu zbog sankcija i pada cijena nafte, a nakon dvije godine duboke recesije je rusko gospodarstvo čak i blagom porastu, budućnost zemlje ne izgleda obećavajuća, kao što je Kremlj vidio prije samo pet godina. Ako ne provede ozbiljne ekonomske i političke reforme, Rusiji se ne piše ništa dobro i Putin onda jednostavno neće moći ostvariti svoje ambiciozne strateške planove”, naglašava se u članku.

“Ekonomisti i stručnjaci dugo upozoravaju kako se ne treba oslanjati na diversifikaciju ruskog gospodarstva, sve dok su civilne i državne institucije, kao i pravosuđe, još uvijek slabi. Osim toga, oštar pad cijena energenata može uzrokovati ozbiljne probleme”, tvrdi britanski list.

Ne navodeći nikakve konkretne podatke, kao što ćemo kasnije pokazati iz više izvora, Kenneth Rogoff piše “kako je urušavanjem cijena nafte došlo do krize, jer ruski proračun najviše ovisi o prodaji nafte i prirodnog plina, zbog čega je pretrpio poražavajući udarac, a cijene energenata su imale negativan utjecaj na cjelokupno gospodarstvo”.

Iznenađujuće je da je ta zemlja uspjela izbjeći financijsku krizu, ali se to dogodilo samo zbog napora Središnje banke Rusije i guvernerke Elvire Nabiulline. Međutim, cijeli teret krize je uglavnom  pao na ramena ruskih potrošača, s obzirom na to da je rublja u odnosu na dolar pala za gotovo 50%. Realne plaće i potrošačka potražnja u zemlji je također pala, a realno gospodarstvo je pretrpjelo jak šok”, ističe se u članku, što je potpuno netočno i proturječno s navodim iz početka da je prvo trebalo provesti političke reforme, a ona krenuti u diversifikaciju ruske ekonomije, proces koji pokazuje odlične rezultate.

Zapravo, ovaj članak i nije bio vrijedan prijevoda, ali je on samo jedan u nizu sličnih koji Rusiji predviđaju “sigurnu propast”.

No, dodajmo još nekoliko bisera ekonomskog “genija” Kennetha Rogoffa, koji navodi kako je pad proizvodnje u Rusiji u 2015. i 2016. godina usporediv s recesijom u Americi tijekom financijske krize 2008. i 2009.

Članak obiluje netočnim navodima i  proturječi sam sebi kada navodi “kako je unatoč aktivnom lobiranju moćnih oligarha, Središnja banka Rusije je zadržala visoke kamatne stope da obuzda inflaciju, koja je na vrhuncu krize dosegla razinu od više od 15%, a sada je pala na 4%”.

The Guardian još jednom naglašava kako zapadne sankcije nisu pogodile sve sektore zemlje, koja u velikoj mjeri ovisi o izvozu energenata, te da Rusija nije bile u stanju diversificirati svoje gospodarstvo.

Rogoff teška srca piše “kako bi se, sudeći po globalnom usponu populizma, bilo koja zapadna demokratska zemlja teško mogla nositi s ekonomskim kolapsom koji je pogodio Rusiju, ali će Putin sigurno osigurati još jednu uvjerljivu pobjedu na predsjedničkim izborima u ožujku 2018. godine”.

Naravno, za The Guardian je to posljedica jer ruska država “kontrolira medije, koji sve propuste vlasti pravdaju zapadnim sankcijama”.

“Mediji podržavaju i avanture ruskih vlasti u inozemstvu, kao što su aneksija Krima, vojne operacije u Siriji i uplitanje u američke izbore. Nažalost, dezinformacije su dobar način da se oteža pokretanje reformi “, piše The Guardian, te spominje “nepovoljnu demografsku situaciju  u zemlji, slabost institucija i apsolutni neuspjeh da se diversificira gospodarstvo, iako u Rusiji žive iznimno talentirani i kreativni ljudi”.

U ovu skupinu novinar The Guardiana vjerojatno ubraja liberalne “ekonomiste” koji su ’90-ih Rusiju doveli do bankrota i njihove nasljednike poput Navalnog, Jašina i sličnih, koji se sigurnije i ugodnije osjećaju u američkom i britanskom  veleposlanstvu, nego bilo gdje drugdje u Moskvi.

No, što je istina od svega ovoga? Ništa, ili jedva nekoliko redaka.

Nekoliko dana prije nego će The Guardian objaviti hrpu gluposti Kennetha Rogoffa, koji je uz sve i profesor ekonomije i javnih poslova na Harvardu, drugi stručnjak, Jon Hellevig, objavljuje opširan članak, potkrijepljen s nizom izvora, grafikona, podataka zapadnih agencija, medije i Svjetske banke, kojim pobija sve navode profesora Rogoffa.

“Ono što vas ne ubije, učinit će vas jačima – Rusija u tri godine rata sankcijama”

Pođimo redom. Na početku Jon Hellevig navodi ključne stavke koje treba demistificirati i reći punu istinu o tome kako je Rusija uspjela svladati teškoće od 2014. do 2016.

• Rusko gospodarstvo se uspješno prilagodilo dvostrukom šoku – nametnutim sankcijama i padu cijena nafte.
• Ukupni gubitak BDP-a od -2,3% za 3 godine sankcija će u potpunosti biti nadoknađen 2017. godine s očekivanim rastom od 2 do 3%.
• Udio nafte i plina u BDP-u će pasti ispod 10%, što potvrđuje grafikon Svjetske banke.
• Industrijska proizvodnja je od 2014. do 2016. u ukupnom iznosu bila stabilna, dok je do svibnja ove godine porasla za 5,3%.
• Rusija je danas među najrazvedenijim ekonomijama u svijetu. Izvoz je relativno nediversificiran, ali domaća proizvodnja je vrlo raznovrsna i samodostatna
• Duga kriza, koju su predvidjeli zapadnjački stručnjaci, nije se uspjela ostvariti.
• Središnja banka je zadržala solidne i fondove i suverena bogatstava.
• Proračunski deficit nikada nije bio ispod -3,9%, a zbog naplate poreza se u 2017. proračun uravnotežio.
• Nafta i plin su 2016. činili samo 17% proračunskih prihoda.
• Inflacija je pala na gotovo 4%, a nezaposlenost ostaje niska, uvijek na razini od 5%
• Demografski pokazatelji postižu najbolje rezultate svih vremena. Stanovništvo je 146,8 milijuna ljudi i dalje raste.
• Jedini negativni podaci su plaće, raspoloživi dohodak i potrošnja, što se vidi po potrošnji koja je pala za 10%.

Sada pokušajmo, ukratko, koliko god je moguće, pojasniti ove stavke i usporediti s “genijalnim” člankom od dvadesetak redaka kojeg je za The Guardian napisao profesor Kenneth Rogoff sa Sveučilišta Harvard.

Svi navedeni pokazatelji govore da nema nikakvog ekonomskog kolapsa, kako je prerano objavio bivši američki predsjednik Obama u siječnju 2015. godine, samo 10 mjeseci nakon prvog uvođenja sankcija u ožujku 2014. Sankcije su bile dizajnirane da zadaju smrtonosni udarac ruskom gospodarstvu i tako osiguraju američku globalnu hegemoniju. Obama je smatrao da je to bila prava prilika da porazi ruskog predsjednika Putina, kojeg je kroz svoje nesretno predsjedništvo uvijek vidio kao neprijatelja. Bivši američki predsjednik se prerano radovao kolapsu ruske ekonomije.

Naime, gotovo ništa nije prošlo kako je planirano. Rusko gospodarstvo se pokazalo elastičnim, daleko od smrti i sada poprima novi sjaj, neprobojan za daljnje pokušaje uništenja. Naravno, još uvijek ima onih koji vjeruju gore citiranom članku, listovima kao The Economist, Financial Times i sličnima, stoga pojma nemaju što se uopće događalo i što se događa u Rusiji.

U najboljem slučaju se napiše, kao Financial Times, kako je Rusija izašla iz recesije “ali je rast anemičan”, ili kao “kako će rast u najboljem slučaju ostati spor”. Recept za rast od 5 do 7% stručnjaci kao profesor s Harvarda vide u “reformama” koje su doslovno poharale EU i pola svijeta.

Govoreći o “anemičnom” rastu, Rusija ga ipak ostvaruje i to pod uvjetima najvećeg napada na svoj suverenitet od kraja Drugog svjetskog rata.

2014. – 2016. nisu bile obične, nego ratne godine

Istina, sankcije nametnute Rusiji od strane zapadnih sila su u stvari predstavljale gospodarski rat. Oni su bile usmjerene na urušavanje ruske ekonomije s nadom da će doći do masovne nezaposlenosti i društvenog kaosa, koji bi na kraju doveli do smjene stare i uspostave nove vlade, koja bi pokleknula pred zapadnom hegemonijom.

MMF, kralj zapadnih financijskih institucija, hrabro je obećao da će Rusija ostati bez 9% BDP-a. Nema sumnje da su ova predviđanja MMF-a odražavala skromnu procjenu onoga što su na Zapadu nastojali postići.

Događaji u Ukrajini su bili samo povod za pokretanje gospodarskog napada i sve se činilo s bijesom akomuliranim cijelo jedno desetljeće. U stvari, lažna izvješća poslovnih medija o Rusiji također služe toj svrsi, jer se njima umanjuje uloge Rusije u svijetu i njezina postignuća. Naravno, ključ masovne propagande je već desetljećima kako “Rusija ne proizvodi ništa” i druge floskule.

No, treba naglasiti da postoje službeno nametnute sankcije i neslužbene sankcije. Potonje nisu službeno priopćene od strane bilo koje zapadne vlade, ali se provode kao dio velike geopolitičke strategije.

Postoje mjere kojima se ruskim investitorima i izvoznicima kroz nenajavljene i ilegalne mjere zabranjuje  ulazak na zapadna i druga svjetska tržišta, a zapadni i drugi investitori se obeshrabruju ili prisiljavaju da odustanu od investiranja u Rusiju. Ekonomska izolacija ima puno drugih oblika i procjenjuje se da su neslužbene sankcije još teže i štetnije od službenih.

Sankcije se podudaraju s dramatičnim padom cijene nafte, iako još nije jasno do koje mjere je to bilo namjerno uzrokovano, samo kako bi se povećao učinak na gospodarstvo Rusije.

Sankcije i kolaps cijena nafte su zajedno stvorili scenarij koji je trebao slomiti rusko gospodarstvo i ono se zaista našlo pod velikim pritiskom.

S obzirom na navedeno, glavni strateški ciljevi ruskih geopolitičkih konkurenata su se pretvorili u besmislene i neargumentirane medijske napise. Osim što je dio potrošača smanjio potrošnju, ništa drugo se nije postiglo i ruska ekonomija nije pretrpjela značajniji zastoj.

Ne samo da se ništa nije postiglo, nego je Rusija, nakon ove tri godine obrane u ekonomskom ratu, postala jača nego ikada i sigurno joj ne trebaju Rogoffove “reforme”.

Sankcije su učinile da postane industrijska, poljoprivredna, vojna i geopolitička supersila. Rusija trenutno posjeduje ogroman samodostatni ekonomski kapacitet, koji može proizvoditi sve što je potrebno svijetu. Rusija je po prvi put u povijesti samodostatna u hrani i istovremeno izvoz više hrane nego ikad.

Rusko gospodarstvo 2000. – 2014.

Jon Hellevig je prvo studirao izvješće agencije Awara iz prosinca 2014. godine, koje pokazuje aktualnu modernizaciju ruskog gospodarstva u razdoblju od 2000. do 2014. godine.

U trenutku objavljivanja, izvješće je šokiralo svjetsku zajednicu, jer se tek onda stekao uvid u kompletnu sliku ruske ekonomije i demantiralo široko rasprostranjen mit o ruskom gospodarstvu koji se može sažeti u izjave kako “Rusija ne proizvodi ništa”, “kako se oslanja isključivo na prihode od ugljikovodika” i “kako Rusija nije uspjela modernizirati i diversificirati gospodarstvo”.

Dokazano je da su sve te tvrdnje bile lažne i Moskva je predvidjela da će zemlja biti dovoljno jaka da izdrži sankcije i da će se moći nositi s nižim cijenama nafte. Usporedbe radi, ovogodišnji proračun je pravljen s referencom na cijene nafte od 40 dolara, iako se od početka godine kreću u iznosu 50 dolara po barelu, a nakratko su pale su proteklih tjedana na oko 46 do 48 dolara. No, revizije proračuna za 2017. nije bilo i Središnja banka Rusije i vlada se još uvijek drže stope od 40 za barel.

Događaji su pokazali da su u Moskvi bili u pravu. Osim toga, od kada je pisano izvješće iz 2014. godine, puno toga se promijenilo u svijetu. Što je najvažnije, dokazana su predviđanja da će ruska ekonomija biti dovoljno jaka da odbije neprijateljske napade. Posljedica pogrešne procjene Zapada o percipiranoj ranjivosti ruske ekonomije je bila šteta zapadnim gospodarstvima i na kraju, a Rusija je postala još jača i neovisnija, što je bilo nužno i da povrati status svjetske supersile.

Pritiska je bilo, ali bez previše učinka

Izvješće pokazuje da su tijekom tri godine od početka sankcija ruski potrošači izgubili oko 10% svoje kupovne moći. No, neki su mišljenja da je to dijelom posljedica rigidne politike Središnje banke, usmjerene na suzbijanje inflacije, doslovno i pod svaku cijenu.

Osim pokazatelja potrošnje i osobnih dohodaka, svi ostali važni gospodarski pokazatelji pokazuju tek neznatni pad u vrijeme sankcija od 2014. do 2016. godine. No, od 2017. godine rezultati upućuju na pravi preokret i stvarni rast u svim sektorima. Procjenjuje se rast BDP-a 2 do 3%, a rast industrijske proizvodnje od 3 do 4%.

Naime, 2014 je rast ruskog BDP-a bio tek 0,7%. Sljedeće 2015. godine je zabilježena recesija od minus 2,8%, 2016 minus od 0,8%, a predviđeni rast za 2017. je 2 do 3%. Čime se ruska ekonomija praktično vraća na period prije sankcija.

Industrijska proizvodnja je 2014. zabilježila rast 1,7%, potom 2015. pad od 3,4%, već 2016. rast od 1,1% i prvih pet mjeseci ove godine rast o 5,3%.

Nezaposlenih je 2013. bilo 5,5% ili 4,2 milijuna, 2014. je bez posla bilo 5,2% ili 3,9 milijuna, 2015. 5,6% ili 4,3 milijuna, 2016. je bez posla bilo 5,5% ili 4,2 milijuna, a u svibnju ove godine 5,2% ili 3,9 milijuna od ukupno 77 milijuna radno sposobnog stanovništva. Dakle, nezaposlenost je ostala stabilna od 2014. do 2016. godine, iako su se oni koji su nametnuli sankcije nadali masovnim otkazima i da će uspjeti izazvati društveni kaos. Sve uzalud.

Mit o ovisnosti o nafti i plinu

Stvarno poražavajuća vijest ruske “zapadne partnere”, kako ih Putin voli zvati, bila je veliko smanjenje udjela nafte i plina u ruskom BDP-u.

Grafikon Svjetske banke pokazuje da je od 2015. godine ukupna renta od prirodnih resursa iznosila 10,3%. Treba napomenuti da ovaj grafikon uključuje i prihode od drugih prirodnih resursa, ne samo energetskog sektora. Ovaj podatak Svjetske banke je praktično razbio mit zbog kojeg su svi očekivali kolaps Rusije, zbog sankcija i pada cijena nafte i plina. Kada je Sergej Glazjev citirao starog sovjetskog ekonomistu, koji je rekao da se Sovjetskom savezu neće isplatiti crpiti naftu i plin samo kada budu koštali “nula dolara”, svi su se smijali. Danas više ne.

No, onda Svjetska banka izlazi s podatkom koji graniči sa znanstvenom fantastikom, a malo je stručnih medija koji su to izvješće prenijeli i komentirali.

FOTO – Svjetska banka i izvješće iz 2015. o udjelu prirodnih resursa u ruskom BDP-u

Nakon pogleda na ovaj grafikon i kompletnog izvješća Svjetske banke, kojeg možete pronaći u dnu teksta, bilo bi zanimljivo vidjeti statistike i koliko je lažnih vijesti napisano na ovu temu. Svi su htjeli da njihovi čitatelji vjeruju da je od dva najveća svjetska izvoznika nafte, Saudijske Arabije i Rusije, “bolje pripremljen bio Rijad“, iako Moskva sada provodi zadane planove, dok Rijad primjenjuje mjere štednje, daje otkaze u javnom sektoru, protjeruje strance i smanjuje plaće i socijalne naknade.

Mediji su pokušali uvjeriti da su se zadovoljile geopolitičke ambicije zapadnih kancelarija, što je ujedno zgodan način da se skrene pozornost od vlastitih ekonomskih problema.

No, dokazalo se da je udio energije u ukupnom izvozu Rusije, koji 2016. nije bio 67% već 58%, nije ogledalo ukupnog BDP-a, što mnogi pogrešno tumače, dok je Saudijska Arabija zaista zemlja koja tek sad planira diversificirati ekonomiju i udio prihoda od energenata u BDP-u Rijada je 2016. bio 80%.

Saudijska Arabija je sada pristala provoditi reforme profesora Kennetha Rogoffa, a Rusija ne. Tko će bolje proći, saznat će se kroz nekoliko godina, možda i prije.

Iako Rogoff govori “reformskim planovima” za Rusiju, tamo ih nitko ne spominje. Razlog je vrlo jednostavan. Naime, nema razloga da Rusija pokušava okrenuti gospodarstvo naglavce s nekakvim reformama. Kao što pokazuje ovo izvješće, Rusija već upravlja modernom i raznolikom gospodarstvom i nema potrebe za bilo kakvom dramatičnom reformom. Rusija samo mora prilagoditi svoje strategije, što rade sve zemlje koje drže do svoje budućnosti, posebno svoju monetarnu politiku kako bi mogla financirati svoje industrije s globalno konkurentnim tržišnim stopama i učiniti više od onoga što je već učinjeno. Naravno, treba dati prioritet državnim kompanijama koje bi mogle osvojiti svjetska tržišta.

Rusiji se upućuju stalni pozivi da usvoji liberalni i zapadni model, čime bi se uništila sva postignuća iz proteklih 16 godina. Obično se za ovu prijevaru koristi naziv “strukturne reforme“, osobito omiljen kod ruskih liberalnih ekonomista i ruskih poslovnih medija.

Problem s tim “strukturnim reformama” je da nitko nikada ne izgovara što one zapravo znače? Nakon što se godinama analizirao taj problem, zaključak je da se sve svodi na promjenu postojeće vlasti i “strukturne reforme” su kodno ime za “Putin mora otići”.

Udio nafte i plina u proračunskom prihodu

Prihod od nafte i plina u 2016. godini je u ruskom konsolidiranom proračunu iznosio samo 17% od ukupnih prihoda. Gledajući ove brojke, koje opovrgavaju tvrdnju o navodnoj ovisnosti Rusije o energentima, zamislite američkog senatora Johna McCaina, koji je zloglasno rekao “kako je Rusija benzinska crpka koja se maskirala kao država”.

Ruska verzija ove izjave je da je “Rusija benzinska stanica s nuklearnim bombama”. No, ovo izvješće ćemo iskoristiti i kao priliku da spomenemo činjenicu da Rusija ima raznovrsnu ekonomiju i da joj nuklearno gorivo služi i za elektrane, ne samo za bojeve glave, što je McCain zaboravio.

Ekonomska raznolikost i samodostatnost

Priča da Rusija navodno nije uspjela modernizirati i proširiti njezino gospodarstvo osmišljena je na temelju tri argumente. Prvo, da naftna i plin čine neproporcionalno veliki udio BDP-a. To smo već demantirali. Drugo, da prihodi od nafte i plina čine polovicu prihoda od proračuna, što se također pokazalo neutemeljenim. Treće, u ruskom izvozu nadmoćno dominiraju nafta i plin. To je, međutim, istinito kada ako se u obzir uzmu nominalne vrijednosti. Činjenica je da istina izvoz Rusije i dalje ostao relativno nediversificiran, ali je zato uvoz Rusije u svijetu daleko manji u smislu udjela ukupnog BDP-a. To znači jest da Rusija uvozi isključivo ono što se konzumira i ulaže u zemlju.

FOTO – Prema Svjetskoj banci je udio uvoza u vrijednosti ukupnog BDP-a u 2015. je iznosio 7,2%, nominalno 21,2%

Ovaj grafikon dokazuje neuspjeh epskih razmjera “stručnjaka” koji tvrde da rusko gospodarstvo nije raznoliko samo zato što je izvoz, koji čini relativno mali dio gospodarstva, nije bio raznolik. Dakle, Rusija ima najnižu razinu uvoza u omjeru ukupnog BDP-a od svih većih zemalja.

Naravno, može se pričati o tome zašto izvoz nije diversificiran, ali se i tu trend sa sankcijama mijenja i nalaze se novi partneri, izvozi hrana, nuklearna tehnologija, oružje i druge robe. U svakom slučaju ostaje činjenica da je domaća proizvodnja vrlo raznovrsna, a samodostatnost domaće industrije postaje stvarni razlog i za manji izvoz. On se može povećati samo povećanjem proizvodnje tih proizvoda, ali za njih prije treba naći tržište, dok je ono zemalja Carinske unije koju čini većina bivših sovjetskih država za sada prilično veliko, možda i više nego dovoljno.

Jedno je sigurno, liberalni ekonomisti koji ustraju na tvrdnji o navodnoj ovisnosti o nafti i plinu neće učiniti ništa za izvoz. Neće se mnogo postići ni njihovim “čarobnim lijekom” domaće štednje i željom da se kamatne stope jednog dana u budućnosti spuste. Da ne spominjemo njihovu stalnu mantru o potrebi poduzimanja nekih navodnih “strukturnih reformi”.

Činjenica je da postoje vrlo realna i konkretna ograničenja koja su spriječila i nastavit će sprečavati Rusiju da povećava svoj izvoz proizvedenih dobara, sve dok se ta stvarna ograničenja ne prepoznaju i dokinu. Razlozi su i povijesne prirode, ali i zbog trenutne situaciju u globalnoj trgovini, gdje je vidljiva visoka razina ukorijenjenosti  uglavnom zapadnih multinacionalnih korporacija i cijelog svjetskog trgovinskog poretka zasnovanog na institucionaliziranoj hegemoniji Zapada, kao njegovom naizgled neograničenom pristupu financiranja gotovo bez kamata.

Rusija se može početi rješavati tih problema samo kroz slične geopolitičke manevre i vrlo dobro osmišljenim strateškim marketinškim planom na razini nacionalnog gospodarstva i kompanija.

Dužnička kriza koja se nije dogodila

Naime, dužnička kriza, koju su predvidjeli zapadnjački stručnjaci, nije se uspjela ostvariti i Rusija je očuvala suvereno bogatstvo i svoje nacionalne fondove.

Fond rezervi je 2014. imao 88 milijardi dolara, 2016. 16 milijardi, a danas 16,5. Može se reći da je on pretrpio značajnu štetu sankcija i pada cijena nafte.

Nacionalni fond je 2013. imao 89 milijardi dolara, potom 2014. pada na 78 milijardi, sljedeće dvije godine za još 6 milijardi, a sada bilježi oporavak i iznosi  74 milijarde dolara. Dakle, ništa značajno se nije dogodilo.

Neto odljev kapitala je bio najveći 2014. i iznosio 151 milijardu dolara, ali se 2015. trend usporio i zabilježen je odljev od 59 milijardi, a 2016. je ta brojka iznosila samo 15,4 milijarde dolara.

Rezerve Središnje banke Rusije su 2013. bile 509 milijardi dolara. Onda 2014. padaju na 385 milijardi, 2015. na 368 milijardi, 2016. su bile 377 milijardi i do sada su se u 2017. oporavile i iznose  405,7 milijardi dolara.

Kada je sve započelo, 2014. godine,  zapadni tisak je ubrzo bio preplavljen pričama kako će Rusija pući pod pritiskom “ogromnog duga”, kojeg uopće nema,  te da će bez svojih rezervi ostati roku od u dvije godine. Ništa od toga se nije dogodilo i ovdje je primjetan očigledan trend oporavka.

Demografski pokazatelji

U Rusiji se negdje od polovice prošlog desetljeća provodi dugoročni plan demografske obnove, kojega je lako pronaći na internetskim stranicama. On sadrži promoviranje tradicionalne obitelji, što zvuči gotovo kao hereza na liberalnom Zapadu, sadrži niz mjera koje potiči demografsku obnovu, među kojima je prioritet dan majkama, a one samohrane imaju niz za naše prilike nezamislivih privilegija.

S tim planom je Rusija postigla znatan oporavak rasta stanovništva i javnog zdravlja. Iznenađujuće, ali taj trend tijekom godina zapadnih sankcija nije bio zaustavljen, nego je čak ojačao.

U godinama od početka sankcija svi glavni demografski pokazatelji nastavili imati pozitivan trend, od kojih su neki sada na visokoj razini:

1. Stanovništvo je naraslo do 146,8 milijuna i zaustavio se raniji dramatični pad broja stanovnika. Ovo je također povijesni rekord za Rusiju, unutar sadašnjih granica.
2. Rast prirodnog stanovništva je stabiliziran rastom broja rođenih i smanjenjem smrtnosti.
3. Broj ubojstava i samoubojstava nastavio je padati nevjerojatnom brzinom. Stopa ubojstava je smanjena za 80%. Čak i tijekom godina sankcija je zabilježen pad od više od 20%. Od 2000. do 2013. godine se broj samoubojstava smanjio za 60% od godine, a od 2013. Do danas za još 20%.
4. Smrtnost novorođenčadi je sa 17 umrlih na 1000 beba 2000. na 5,2 na tisuću u 2017. Rusiju svrstava u rang s Kanadom, na 34. Mjestu među svim svjetskim nacijama.

Dakle, Rusiji nije nužna cijena nafte od 100 dolara po barelu i dovoljno je da nastavi na ovom putu. Naravno, bilo bi nešto ugodnije voditi ekonomiju u takvim okolnostima, a ništa se posebno ne bi dogodilo. Nije problem u resursima, čak ni u prodaji, jer je rekordna proizvodnja nafte i plina našla svoje kupce i nije ostala u skladištima. Nije problem ni u cijeni, jer Rusija ne ovisi isključivo o energentima, iako netko još uvijek vjeruje da je tako, čak i kada dokažete suprotno. Sve što Moskvi treba je da ne krene s provedbom strukturnih reformi, koje zaziva profesor s Harvarda, jer bi to bio siguran put u vlastitu propast. No, one su jednom već provedene, kada u vrijeme Jeljcina Rusi doslovno nisu imali što jesti.

Ovdje sada možemo kalkulirati sa stopom gospodarskog rasta, koji će ove godine vjerojatno biti o 2 do 3 %, iako je Središnja banka Rusije oprezna i previđa 1,5 do 2%. Naime, u svibnju je u odnosu na isti mjesec prošle godine zabilježen rast BDP-a od 3,1%. No, predviđanja su različita i strateški plan oporavka je već počeo davati rezultate.

Posljednja stavka je vratiti onih 10% kupovne moći građana, ali su zapadni birokrati koji su dizajnirali sankcije zaboravili da u svijetu postoje i narodi koji nisu samo zbroj potrošača kao pojedinaca, koji nemaju kolektivnu svijest o tome što je dobro, a što loše po zemlju i da postoje razdoblja kada se nečeg morate odreći, da bi očuvali ono što je najvrednije, a to je u ovom slučaju suverenitet zemlje. Stoga se uskoro može očekivati i povratak na razdoblje prije sankcija i u ovoj, posljednjoj stavci, a prošlo je samo dvije godine. Osim toga, ne zaboravimo i popis zemalja kojeg je sastavio MMF, koji BDP mjeri s paritetom kupovne moći i Rusiju stavlja na šesto mjesto u svijetu.

Drugačiji izračun se nije mogao ni napraviti, a on također dokazuje samodostatnost ruske ekonomije i male ovisnosti zemlje o izvozu nafte i plina.

FOTO – BDP Rusije izračunat prema paritetu kupovne moći (MMF)

*Izvješće, grafikoni i pokazatelji razvoja ruske ekonomije od 2000. do 2014. godine: Awara Group / Svjetska banka i udio prirodnih resursa u BDP-u Rusije: World Bank