Je li Rusija “isključena” iz Novog puta svile ili sve više jača strateški savez s Pekingom?

Danas i sutra u Pekingu traje forum posvećen promicanju inicijative “Jedan pojas – Jedan put”, a kineska agencija Xinhua je vijest popratila kartom na kojoj bi ekonomski pojas “Novog puta svile” kopnom povezivao središnju Kinu i pokrajinu Xinjiang, središnju Aziju, Kazahstan, Irak, Iran, Siriju, zatim u Turskoj odakle preko Europe dolazi do Njemačke.

Mnogi su se pitali gdje je odjednom “nestala” Rusija i što se dogodilo? Zapravo ništa, jer je riječ o jednom od koridora, na jednoj od bivših karata nazvan “Južnim koridorom”, a na potpunoj karti Rusija zauzima isto mjesto koje je zauzimala i ranije, preko koje će se graditi željeznice, plinovodi, naftovodi, inteligentni gradovi i drugi projekti.

Namjerno prikazivanje karte samo s budućim “ekonomskim koridorom” ne brine Moskvu, jer je njome Peking u stvari poručio da je zainteresiran za mir u središnjoj Aziji, Iranu, Iraku, Siriji i Turskoj, bez kojeg je ovaj projekt neizvodiv. Njime bi Kina ojačala ekonomske veze s navedenim zemljama do te mjere da bi morala štititi svoja ulaganja svim raspoloživim resursima. S druge strane bi u ekonomskom smislu vjerojatno došlo do pomaka ovih zemalja prema Kini, što znači da bi “tradicionalni” ulagači u Treći svijet bili, blago rečeno, “potisnuti” od strane Pekinga. Gledajući prikazanu kartu u tom kontekstu, koja je već nekoliko godina prikazana u okviru navedenog projekta, ona je čak ohrabrujuća.

U međuvremenu se između Rusije i Kine nije promijenilo ništa. Plan infrastrukturnog povezivanja Kine s Europom i ekonomski Put svile uključuje više od 60 zemalja, koje čine trećinu ukupne svjetske ekonomije i više od polovice svjetskog stanovništva. Krajnji cilj je Kine je produljiti inicijativu na Afriku i Latinsku Ameriku.

Investicijska CLSA banka iz Hong Konga je objavila analizu u kojoj navodi kako postoji niz dokaza da će Kina krenuti s provedbom svojih planova inicijative “Jedan pojas – Jedan put”, prije svega i zbog potencijalnog isključenja iz strateških sporazuma kineskih trgovačkih partnera.

Transatlantski sporazum za trgovinu i ulaganje između SAD-a i EU (TTIP), kojem se Trump vrlo lako može vratiti, kao i Transpacifičkom sporazumu (TPP), te sporazum EU-Japan, pokazuju sveobuhvatne programe liberalizacije, ali oni ne uključuju Kinu, kojoj bi se povećali troškovi trgovanja.

Osim nove kineske politike koja se u ekonomiji okreće prema vani, Xi Jinping je također pokrenuo inicijativu ključnu za domaću ekonomsku strategiju. Naime, Kina planira razviti različite ključne regije u zemlji i povezati kopnenim putem sjeverozapadne i sjeveroistočne regije s jugozapadnim i obalnim područjima. U sjeverozapadnom dijelu zemlje je za kopnenu infrastrukturu odabrana pokrajina Xinjiang, koja je ključno područje zbog granica s Mongolijom, Rusijom, Kazahstanom, Kirgistanom, Tadžikistanom, Afganistanom i Pakistanom i očekuje se da će željezničke veze poboljšati transport između provincije Heilongjiang i susjedne Rusije.

Međutim, već prvog dana sastanka jesu neke zemlje EU najavile da neće potpisati zajedničku deklaraciju, jer Bruxelles želi da Kina uskladi svoje zakone  s nizom društvenih i ekoloških standarda koji vrijede u Europi. Osim toga, postavila su se pitanja oko “transparentnost javne nabave” u provedbi projekta “Novog puta svile”.

Međutim, Kina je odbila prihvatiti predložene mjere, a europske zemlje su rekle da neće potpisati deklaraciju.

Indija uopće nije poslala službenu delegaciju na forum. New Delhi kritizira inicijativu “Jedan pojas – Jedan put” jer je jedan od velikih infrastrukturnih projekata u okviru inicijative i kinesko-pakistanski ekonomski koridor.

Vladimir Putin je otputovao u Peking, jer zna da je za Kinu ideja “Novog puta svile”, koju je predložio predsjednik Xi Jinping, srž cijele kineske vanjske politike. Unatoč činjenici da ideja, bez pretjerivanja, ima univerzalni karakter, Kina će inicijativu uskladiti s ruskim interesima.

Forum u Pekingu je vrlo važan za Kinu i Xi Jinpinga, a njegova ideja koju je iznio u jesen 2013. sada ima političku podršku desetke stranih zemalja. U Kini se okupilo oko 30 šefova država, ali je Putin glavni gost, kao što je bio za vrijeme proslave 70. obljetnice pobjede nad Japanu u rujnu 2015. Radni posjet ruskog predsjednika kolegi u Pekingu u sadašnjoj globalnoj situaciji nadilazi razinu uobičajenih bilateralnih odnosa, a odabir fotografije kineske agencije Xinhua je također simbolična poruka, obzirom na zemlje koje obuhvaća. Naime, svim navedenim zemljama, osim Irana i Turske, Rusija izravno ili neizravno sudjeluje u borbi protiv terorizma, čijim se porazom otvara put provedbi kineskog projekta.

Ovo će biti prvi susret Putina i Xi Jinpinga u ovoj godini, jer su prethodni održali u studenom 2016. Za četiri godine su se dvojica predsjednika sastala 18 puta, ali ovaj put polugodišnja pauza dolazi u vrijeme duboke globalne transformacije.

Kad su Xi i Putin zadnji put razgovarali krajem studenog u Peruu, vjerojatno su raspravljali o američkim izborima i Donaldu Trumpu, koji onda još nije stupio na dužnost. Zatim je Trump zaprijetio da će pokrenuti trgovinski rat s Kinom i poboljšati odnose s Rusijom, što je, naravno, izazvalo anksioznost i u Moskvi i Pekingu. Kinezi su bili zabrinuti da se Rusi možda neće približiti SAD-u na štetu suradnje s Kinom, a Rusi su bili nervozni da bi Kinezi uopće mogli pomisliti na razmjenu “strateškog partnerstva” i Kinu prepustiti na “milost i nemilost Zapada”.

Naravno, Putin i Xi su se odlučili na daljnje jačanje strateškog partnerstva između dvije zemalja.  Nakon šest mjeseci se situacija u rusko-američko-kineskom trokutu promijenila, a mnogi tvrde u suprotnom smjeru.

Napadom na Rusiju je Trump ostao na liniji i za neko vrijeme otklonio mogućnost poboljšanja odnosa s Moskvom. Možda je mali korak naprijed napravljen posljednjih mjesec dana, kada je došlo do razmjene posjeta Sergeja Lavrova i Rexa Tillersona.

Prema Kini je Trump potpuno promijenio retoriku. Više ne prijeti uvođenjem zaštitnih carina na kineski uvoz, a ne potiču se prijepori oko “tajvanskog pitanja”. Trump je Xi Jinpinga čak nazvao “svojim prijateljem”, što je izjavio tijekom posjete kineskog lidera Trumpovom imanju na Floridi.

S druge strane je Trump je prestao forsirati temu “Sada ćemo imati trgovinski rat s Kinezima” i kraju je nakon sastanka u Floridi anti-kineska retorika naglo počela opadati.

Sada Trump čeka da Xi izvrši pritisak na Sjevernu Koreju zbog njenog nuklearnog programa, ali su Kinezi nakon uspješnog lansiranja balističkog projektila svejedno pozvali na suzdržanost.

Kinezi pokazuju neke mjere u ekonomskom utjecaju na Sjevernu Koreju, ali u tom smislu nisu previše revni. Indikativno je i sudjelovanje sjevernokorejskog izaslanstva na forumu “Jedan pojas – Jedan put”, a Pyongyang je ranije najavio da će zemlja biti predstavljena na razini ministra vanjske trgovine, što znači da ne postoji blokada Sjeverne Koreje i da je Kina neće provoditi.

Amerikanci se pretvaraju da vjeruju u namjere Pekinga u pritisku na Pyongyang, ali je američko veleposlanstvo u Kini kineskom Ministarstvu vanjskih poslova poslalo diplomatsku notu kojom prosvjeduju zbog poziva Sjeverne Koreje za sudjelovanje na forumu. SAD su poručile da je to “pogrešan signal u uvjetima kada međunarodna zajednica na Sjevernu Koreju vrši pritisak zbog nuklearnog testa i raketnih lansiranja”. No, Kina je to svejedno učinila.

U odnosima Kine sa Sjedinjenim Američkim Državama postoji još jedan motiv, a to je velika ekonomska međuovisnost uz jasna i ogromna geopolitička proturječja. Okretanje američke vanjske politike prema azijsko-pacifičkoj regiji u vrijeme Obame je imalo je izrazito protukineske primjese i SAD su poduzele sve da zaustave širenje Kine u regiji koju Peking smatra povijesnim područjem svojih vitalnih interesa. Uz sve granice Kine, od Afganistana na zapadu do Južne Koreje na istoku, postoje američke vojne baze, tako da Peking nema dokaza o američkom prijateljstvu. Američka mornarica u svakom trenutku može blokirati sve pravce kroz koje Kina trguje s Europom, Bliskim istokom i Afrikom i spriječiti Kinu da izvozi svoje proizvode.

Zato je ideja o “Novom putu svile” tako važna za Kinu, jer joj daje izravan pristup europskim i azijskim tržištima. Nadalje, projekt stabilizira situaciju u središnjoj Aziji i širem Bliskom istoku. I na kraju, ovaj projekt Euroazijsku ekonomsku uniju pretvara u samoodrživ projekt.

To je novi svijet u kojem pomorske sile, američka, britanska i japanska mornarica, neće više imati mogućnost dominacije.

Štoviše, Euroazija će ponovno biti ono što je bila tijekom cijele svoje povijesti, osim u posljednjih nekoliko stoljeća – glavna svjetska kontinenta.

Jasno je da se takav projekt može realizirati samo kroz zajedničke napore Rusije i Kine, a to razumiju i Xi Jinping i Vladimir Putin, zbog čega se s početkom njihove suradnje kinesko-rusko zbližavanje ubrzalo. Njihov izbor je po prirodi strateški, a govorimo o desetljećima i da će se provoditi tijekom cijelog 21. stoljeća. Nije slučajno da Rusija ulaže velike napore u razvoj Dalekog istoka zemlje i Pacifika.

Tako da nema promjena na međunarodnoj sceni koje bi rusko i kinesko vodstvo odvratilo od ovog kursa. Zapravo je to sadržaj pisma Xi Jinpinga upućenog Vladimiru Putinu prije par tjedana, a komentirao ga je Li Zhanshu, čelnik Ureda Centralnog komiteta KP Kine.

“Danas je naš odnos s pravom zove model odnosa između velikih sila, koje karakterizira suradnja i win-win situacija u vrlo jakoj i zreloj strateškoj interakciji. Xi je također rekao da ćemo se, unatoč velikim promjenama u međunarodnoj situaciji, nepokolebljivo pridržavati tri konstante, naime, ni pod kojim okolnostima nećemo odustati od kursa koji je usmjeren na produbljivanje i razvoj kinesko-ruske strateške suradnje i ona se neće promijeniti. On je usmjeren na naš zajednički razvoj i prosperitet, što se isto neće promijeniti, kao ni naši zajednički napori usmjereni na poštivanje mira, pravde i suradnje u svijetu”, rekao je Li Zhanshu,

Najnoviji sastanak Putina i Xia u Pekingu će biti 19. po redu, a nakon toga će se u manje od dva mjeseca između dvojice lidera održati još dva susreta. 8. lipnja, će govoriti u Astani na summitu SCO, a 4. srpnja će započeti službeni posjet Xi Jinpinga Rusiji. Dvojica predsjednika će se raspravljati i o Donaldu Trumpu i onome što je američki predsjednik napravio tijekom i nakon susreta sa Xi Jinpingom na Floridi. To će biti važno, jer će samo nekoliko dana kasnije, 8. srpnja u Hamburgu, na sastanku na vrhu skupine G20, sastaju sva tri protagonista ove velike geopolitičke igre – Vladimir Putin, Xi Jinping i Donald Trump.