Može li Rusija pobijediti u „naftnom ratu“ i tko će biti žrtva?

Donald Trump i Vladimir Putin - LNG
49 komentara

Početak rata s cijenama nafte, koji je počeo tako da je Rusija odbila potpisati novi sporazum u Beču u kojem je Saudijska Arabija u okviru skupine OPEC+ tražila dodatno smanjenje proizvodnje nafte, dolazi u izuzetno delikatnom trenutku za svjetsko gospodarstvo kojeg karakterizira „crvenilo“ na svjetskim burzama i kriza komercijalne logistike zbog koronavirusa,  što će vjerojatno snažno utjecati na geopolitički i ekonomski spor za kontrolu tržišta još uvijek strateškog  resursa planete.

Neuspjeh u pregovorima između kartela OPEC i Rusije o kontroli proizvodnih kvota doveo je Saudijce do otvorenog neprijateljstva. Moskva je uništila trogodišnji sporazum s Rijadom i odbacila prijedlog da se proizvodnja nastavi s novim, značajnim smanjenjima kako bi se stabilizirale cijene. Rijad je uvjeren da ima adute za „naftni rat“, prije svega zato što na svojoj strani ima SAD, koje žele da njihova industrija škriljca ostane profitabilna. Nelogično, ali je Saudijska Arabija željela očuvati visoke cijene, sa zahtjevom smanjenja proizvodnje, iako joj je u interesu da igra u tandemu s Rusima i izbaci američke proizvođače s globalnog tržišta. No ovo ponašanje nije vrijedno pojašnjenja.

Vladimir Putin je preko ministra energetike Aleksandra Novaka protiv vlade saudijskog princa  Mohammada bin Salmana možda djelovao kao Otto von Bismarck protiv Napoleona III u vrijeme francusko-pruskog sukoba 1870. Prisilio je rivale da povuku potez, stvorivši namjerno „casus belli“, ali je na kraju protivniku prepustio teret „objave rata“, uz jasnu računicu tko će na kraju proglasiti pobjedu.

I tak je objava rata stigla točno u pravo vrijeme, nakon čega su slijedili manevri dinastije Al-Saud, koji su bacili sve rezervne snage vehabijskog kraljevstva u bitku s ciljem da povećaju opskrbu naftom i cijene dovedu do razine „neisplativosti“. Ali za koga?

Kako izvještava Financial Times,  Saudijska Arabija najavila je da će povećati ponudu na “12,3 milijuna barela dnevno”, što je više od praga od 12 milijuna barela kojeg postrojenja kompanije Saudi Aramco smatraju maksimalno održivim. Ovo je povećanje bilo brže i agresivnije nego što su mnogi trgovci naftom predvidjeli. Aramco se dogovorio sa svojim kupcima da će ih početi opskrbljivati na tim razinama već od sljedećeg mjeseca, a Kini je čak ponudio nižu cijenu od tržišne.

Moskva je uzvratila i do sada najavila da bi mogla povećati svoju proizvodnju za pola milijuna barela dnevno, jer je uvjerena da može pobijediti u cijenama.

Situacija više nije ona kao 2014. i 2015., kada su Moskvu teško pogodili pad cijena nafte i učinak ekonomskih sankcija, koji su oborili tečaj rublje i oštro testirali njenu izdržljivost. Međutim, ruski Rosneft  je sada konsolidirani igrač i može si priuštiti cijenu od 40 dolara za barel bez gubitka, a istovremeno igra s drugim velikim državnim energetskim divom  Gazpromom, aktivnim od Europe do Afrike i Azije u sektoru prirodnog plina.

Uobičajeni je mit da je ekonomija Rusije ovisna o crnom zlatu, ali je to samo mit, ništa više. Podsjetimo da u razdoblju od  2014. do 2016. godine, unatoč padu cijena nafte, ruska ekonomija nije propala. Iako postoji ovisnost proračunskih prihoda o izvoznim cijenama nafte, što priznaje i ruska vlada, poduzeti su brojni koraci za otklanjanje te ovisnosti. Posebno se grade i moderniziraju rafinerije nafte, koje omogućuju zamjenu izvoza sirove nafte izvozom gotovih naftnih derivata. Rafiniranje nafte raste, a za izvoznike naftnih derivata su niske cijene nafte dobre.

Ako cijene nafte budu niske duže vremena, smanjit će se samo „ekstra prihodi“, odnosno prestat će dolaziti novi novac za Fond nacionalnog bogatstva, što bi moglo , ali ne nužno, ograničiti

ulaganja u modernizaciju i sve vrste velikih infrastrukturnih projekata. Neki od programa za intenzivni razvoj zemlje bit će optimizirani i ponovno planirani, ali se neće u potpunosti otkazati. Glavni proračunski rashodi – mirovine, plaće državnih službenika, vojna potrošnja i drugo, bit će isplaćeni i zadovoljeni u cijelosti jer se ne financiraju iz naftnih prihoda. Ako slučajno bude proračunskog deficita, on će se pokriti iz unaprijed akumuliranih rezervi, a dan nakon što je Moskva pričekala da Rijad bude taj koji ć objaviti „naftni rat“, priopćeno je da ima dovoljno rezervi za četiri godine popunjavanja proračunskog deficita i cijene čak i niže od 35 dolara po barelu. Najniža predviđena cijena, uzevši u obzir preveliku ponudu, puna skladišta, pad gospodarskih aktivnosti zbog koronavirusa i drugo, je oko 20 do 25 dolara za barel. Ali s druge strane te četiri hipotetske godine bi mogle biti dovoljne da se uradi sve da se smanji bilo kakva ovisnost o nafti, čak i kao referentne vrijednosti crnog zlata pri izradi proračuna, a ruski je za 2020 izrađen s predviđenom godišnjom cijenom od 40 dolara za barel.

S druge strane, Rijadu je potrebna cijena između 80 i 85 dolara za barel kako ne bi bio u gubicima. Međutim, Financial Times piše da dok su „američki proizvođači” nafte iz škriljca „još uvijek na tržištu” i „Rusija ih tjera niskim cijenama i naftom boljom od njihove, a problem kolapsa cijena se čini glavobolja samo za Saudijce i zemlje s ekonomijom koja je usredotočena samo na ugljikovodike. FT predviđa i mogućnost da je sve ovo “kazališni” potez dogovoren između Moskve i Rijada upravo zbog udara na američke proizvođače iz sektora škriljca, ali ne nudi nikakve valjane argumente za takvu tvrdnju.

To je teška mogućnost, jer se Moskva može naći u idealnom položaju da jednim udarcem ubije dvije muhe.

Koristeći se otpornošću svog proizvodnog sustava može oslabiti saudijski bijes i istovremeno naštetiti američkoj industriji škriljca, čineći je otvorenijom za ideju o sporazumu s Rosneftom.

Igor Sečin, izvršni direktor Rosnefta,  dugo je bio zagovornik ove strategije na štetu ideje o stvaranju saveza “OPEC+”, koji se proširio na Moskvu. Ruski naftaši, predvođeni Igorom Sečinom, svojom ustrajnošću bi mogli postići naizgled neočekivani cilj. Po prvi put u povijesti bi mogli sklopiti sporazum s američkim naftašima i nokautirati vječnog rivala u naftnom sektoru, Saudijsku Arabiju, koja više ne bi imala nikakvog glasa u strateškim odlukama na naftnim tržištima.

Nitko trenutno ne može dati odgovor na pitanje tko je predodređen da bude žrtva u „naftnom rat“ kojeg jeste objavila Saudijska Arabija, ali ga je pokrenula Rusija. To može biti američki sektor škriljca, a može biti i Saudi Aramco, možda i oboje, iako je to cilj koji traži dugu i iscrpljujuću borbu.

Ali čak i u slučaju da mora pasti jedna naftna sila, suočavanje će biti dugo i naporno, iako  se čini da Moskva ima prednost i spremna je otkriti blef saudijske operacije.

Zasigurno će u sljedećih nekoliko tjedana jedini ulov u ovom nadmetanju biti oluja u svjetskom financijskom sustavu. Ako ona ne bude ubitačna, Rusija može izdržati rat za kontrolu tržišta crnog zlata duže i bezbolnije od Saudijske Arabije. U svakom slučaju, ovo je fronta kojoj treba dati puno više pozornosti nego joj mediji trenutno posvećuju, jer će odlučiti glavnog igrača na tržištu zbog kojeg su se diljem svijeta pokretali ratovi i rušile vlade više od jednog stoljeća.

naftni ratOPECrusija
Pretplatiti se
Obavijesti o
49 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Savonarola
4 godine prije

Rusija ima strateški ugovor sa Kinom i kinezi su smanjili ili ukinuli dobavu energenata od svih dobavljaca osim od Rusije .Mislim da rusi imaju neki dogovor sa saudima a i huti mogu dobiti mig budu li saudi previse solirali.

čitalac
4 godine prije

“Po prvi put u povijesti bi mogli sklopiti sporazum s američkim naftašima i nokautirati vječnog rivala u naftnom sektoru, Saudijsku Arabiju, koja više ne bi imala nikakvog glasa u strateškim odlukama na naftnim tržištima.”
Ova teza je u suportonosti sa onima iz prijašnjih članaka da je cilj baciti na koljena američke naftaše iz škriljevaca.
A zašto bi Rusija pomagala ojačati Amerikance, svog glavnog geopolitičkog protivnika?
To baš nema logike. Saudijska Arabija je ipak daleko, daleko manji problem.

Bosanac
4 godine prije

Sad treba uzet kredit od ovih centralnih privatnih banaka..jedno 5000 milijardi i pokupovat svu naftu za narednu godinu dvije po 30 i lagano prodavat po 60

shumadinac
4 godine prije

Svima je jasno da korona virus strahovito opterećuje ranije kinesku a sada svetsku privredu. Još je jasnije bilo da će naftni rat da otkrije prave razmere krize (a ovo je tek početak). Da se vratimo samo malo ranije: Kina je objavila da će zbog zastoja privrede i smanjene potrošnje nafte obustaviti njenu kupovinu od drugih dobavljača osim Rusije. Sada vidimo da Rijad prodaje Kini naftu ispod tržišne cene koja je ionako vrlo niska. U međuvremenu smo saznali da Kina koristi krizu kako bi jeftino kupila strane kompanije na svojoj teritoriji – uzima ono što je vredno i istovremeno se oslobađa dolara. Mislim da je jasno da je ovo zajednički plan Rusije i Kine što verovatno znači da se sprema novi nivo konfrontacija (koji se već nazirao, prvenstveno po povećanju agresivnosti Turske i povlačenju snaga koje je teško štiti u Avganistanu). Do sada su zapadni mediji koristili sulude razloge za optuživanje… Čitaj više »

Ive
4 godine prije

Sjecam se pricica koje su mi pricali dok nije bilo TV. Bilo jednom jedno veliko carstvo a onade je pocelo…
Nemoze nekome svanuti dok se drugome ne smrkne.

Mis
4 godine prije

Mislim da nitko ne razumije da sad sve G8 zemlje i zapadni svijet tj. Naftne Kompanije koje imaju rafinerije i sustav benzinski zarađuju cak 30-40% više, to je jedna komponenta koju nitko ne shvaća, jer cijene su neznatno pale, a i drzavama ne odgovara da cijena bude niza od 1€ po litri.

Max
4 godine prije

Mogu Rusi dobiti zato su sad i krenuli.

Rolling Bluesman
4 godine prije

Sankcije nam pomogle.
Autosankcije (naucimo se ziviti bez prihoda od nafte), tko nam sto moze.

jovo
4 godine prije

ako ukljucis analitiku i logiku……ameri su izgleda htijeli izvesti tihi vojni udar…….nije proslo……hiroviti MBS……reagirao odmah………pokusava rusiti amere……..usput zakacio ruse……..rusi nemaju izlaza nego prihvatiti bitku……..na koju su se ocito pripremali i spremni su,ali nisu znali iz kojih razloga ce krenuti.

Mate
4 godine prije

Klasični judo. Koristiti silu i stil protivnika protiv njega samog…. i još malo nadodati.

mane
4 godine prije

Vreme je za saudijska prolece i cepanje zemlje. Ne vidim kako ce se trampisti obračunati sa dubokom drzavom ako ne dovedu u red arabiju. To vazi i za vlast i opoziciju u bivsoj jugi koja je jedan od bitnijih centara duboke drzave u evropi pa i sire. Zasto ameri i rusi ne bi bili strateški partneri. Ocistis medije od kojih 90 % je u rukakama duboke drzave, za sest meseci javno mnenje (u sustini ovce i goveda) menjaju misljenje

Arkaj
4 godine prije

Teško je bit pametan i razumjet što se događa samo iz ovo malo podataka koje znamo iz javnih izvora i ako nismo naftni, ekonomski i vanjskopolitički stručnjak u jednoj osobi. Generalno i na kraći rok izgleda da Rusija uspjeva gurnuti Saudijsku Arabiju na neracionalne poteze koji je guraju prema bankrotu. To sigurno ograničava vanjskopolitičke kapacitete SA koja bez vreća novca nema drugih načina utjecaja ni mogućnosti da potkopava ruski utjecaj na bliskom istoku, u središnjoj aziji ili u muslimanskim državama koje su Rusiji važne. Američka industrija škriljca je kolateralna žrtva ali samo za ulagače. Oni koji su u tu industriju uložili velike novce sigurno će propasti jer će zaredati bankroti. Ali tehnologija i infrastruktura ostaju i mogu bit aktivirani kad cijene opet narastu do nivoa da omoguće profitabilnu proizvodnju koju će pokrenuti novi ili čak isti ulagači nakon što su otpisali gubitak. To ipak nije mali kapital i taj gubitak… Čitaj više »

Dečko sa ulice
4 godine prije

Ajmo Logično neki live chat za nas komentatore ovdje, trebalo bi…

Ringo10
4 godine prije

Nisam ja siguran da će Rusija iz svega izaći kao pobjednik.

Iz ovoga niko neće izaći kao pobjednik.

tata
4 godine prije

dobro vece! osobno ne mogu shvatiti ovaj clanak. koliko znam Kanada i Usa i mexico imaju dovoljno nafte za svoje potrebe, cak i visak nije upitan. Sa druge strane ruski je drzavni proracun za baziran na cifri od 62 USA$ i sve ispod te cifre je cisti gubitak, koji se onda ocituje u vojnom sektoru a da ne govorimo drzavnim zalihama hrane koji nisu na povoljnoj razini, stoga smatram da ovo na ovu temu su samo trabunjanja tj prazne floskule, a posebno me zanima kada ce razum tj. common sence probiti nas mentalni balkansko komunisticki sklop….zalosno do boli, kako ste plitko, a papica za kinu tko ce to obezbijediti, zaboravljate da Amerika moze opet obnoviti proizvodnju olovaka i drugih proizvoda iz $$$$$ prodavnica , zalosno do bola , zao mi je svih vas, ……dragi Bog me spasio da sam se maknuo sa tih balkanskih vjetrometina na vrijeme……………. God bless Amerika… Čitaj više »

Alex
4 godine prije

U ratu ne postoji pobjednik,samo je netko veći a netko manji gubitnik. Tko se bolje pripremi,taj izgubi manje,ali će se na koncu svi pitati:”Što je ovo meni trebalo?!?”

© 2024 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI