Neoliberalizam – Nevidljivi neprijatelj kojeg treba prepoznati

Da bi uopće ratovali, prvo moramo identificirati neprijatelja, proučavati njegove strategije i analizirati mjesto na bojištu gdje je najranjiviji. Nije baš potrebno čitati Sun-Tzua i njegovo ”Umijeće ratovanja” da bi to razumjeli.

Međutim, ako pažnju s bojnog polja usmjerimo na ideološko, percepcija se mijenja.

Veliki sukobi u dvadeset i prvom stoljeću imaju univerzalni karakter i odmiču se od logike sukoba suprotstavljenih blokova, stoga ih je sve teže identificirati. To se događa s idejama i ekonomskih doktrinama, koja više od bilo kojeg diktatora uspijevaju potlačiti narode.

Naš europski DNK je kulturološki i društveno prožet velikim ideološkim ratom iz dvadesetog stoljeća koji se vodio na svim frontama. Prvo se vodio protiv komunizma, a kad se raspao SSSR, prešlo se na uništenje socijalne države, možda i žešće. To je bio jedan od najdugotrajnijih sukoba u povijesti, a vrijeme, stručnost za razvoj tehnologija su pobjedniku trebali omogućiti neospornu vlast, gotovo besmrtnost.

Jasno, Zapad je u određenom trenutku pobijedio i neoliberalizam je postajao dominantna ideologija univerzalnog prozelitizma. Ekonomska doktrina, koja nikada nije bila isključivo ekonomska, stvorila je strategiju kako ovladati globalnim tržištem. Bila je inovativna i učinkovita. Globalisti su bez ikakvih prepreka počeli širiti originalnu ekonomsku misao, koja je prelazila granice i prožimala cijela društva i strukture. Bila je neopipljiva, sposobna za brzo širenje i dosegla je izvanredno snažnu razinu kontaminacije.

Tek odnedavno je termin neoliberalizma raskrinkan i njegov identitet je prepoznat kao totalitarna ideologija. No, on je u svom anonimnom obliku i dalje izuzetno snažan i opasan.

Zahvaljujući slobodnom širenju informacija, koje toliko plaši elitu koja čini okosnicu neoliberalizma, počinje se u javnom mnijenju oblikovati mišljenje da je ovaj ideološki Moloh, koji se predstavlja kao ekonomska teorija, potpuno neprirodan.

Govoriti o tome nije lako, jer je neoliberalna doktrina tako temeljito kontaminirala umove naroda, najvećim dijelom na Zapadu, ali ne samo, da se pojedinac tome više ne može oduprijeti. Dakle, borba protiv fašizma XXI stoljeća počinje kada se prepozna neprijatelj. Ona će biti teška i s neizvjesnim ishodom, obzirom na amorfnu masu pojedinaca koji čine zapadna ”društva”.

Kako bi se onemogućilo pružanje otpora, stvoren je privid za one koji se žele ”boriti za bolji svijet”. Želja za borbom se kanalizira kroz udruge i udrugice u kojima se pojedinci bore za ”nešto”, ali nitko od njih protiv pravog uzroka svih problema. Štoviše, čak su plaćeni za tu ”borbu”, jer neoliberalna ideologija i njeni stratezi plaćaju vlastite ”neprijatelje” da se bore protiv ove ili one nepravde ili negativnih pojava u društvu, ali tako da im nikada  ne padne na pamet da udare u samu utvrdu zla.

Čak i akademici, analitičari i medijski plaćenici će reći da je riječ o čisto ekonomskoj doktrini, koju uvijek može zamijeniti neka druga. No, nije tako. Ona je namjerno napravljena komplicirana, ali nije nerazumljiva za prosječnog građanina naoružanog zdravim razumom, koji bi je mogao razrušiti do temelja.

Bez čudesnog stroja propagande neoliberalizam još uvijek nije uspio osvojiti ideološki prostor, ali je onda, kroz zavodljiva oružja za oblikovanje javnog mnijenja, uspio stvoriti savršene uvjete za vjekovnu vlast, a sve pod krinkom ‘‘progresa” i ”demokracije”.

Pojedinac je dobio ”privilegiju” da postane ”prestižni član potrošačkog društva”, iako je potrošač zapravo rektum kapitalističkog sustava.

Danas vlada načelo postupne, ireverzibilne i nemilosrdne obespravljenosti i minimum kojeg pojedinac želi očuvati je misao da je povlašten u tom sustavu. Međutim, time se buni protiv svoje prirode i izbjegava rat protiv nesvjesnog i nevidljivog tiranina.

Internalizacija osjećaja stalnog straha i nesigurnosti, nesigurni radni i životni uvjeti, te atomizirani društveni i međuljudski odnosi su stvorili kaos u ljudima, koji sterilizira bilo koji dašak pobune.

Izaći iz tog vječnog ropstva, na kojeg nas je osudio osvajač, nemoguće je ako prvo ne identificirate neprijatelja na bojištu.

Nekim je narodima to pošlo za rukom. Čak i ako ne mogu proglasiti potpunu pobjedu, prepoznali su neprijatelja, poznaju njegove strategije i analiziraju situaciju kako bi pružili adekvatne odgovore. Drugima je ostavljen privid kako se ”bore za bolji svijet”, da mnogi vjeruju kako to zaista čine.