Nijemci su čuveni – zapravo ozloglašeni – po fiskalnom konzervativizmu. Vjerujte mi, znam: ja sam Nijemac i svjedočio sam desetljećima, zapravo cijeli svoj svjesni život, kako moji sunarodnjaci opsesivno brinu o javnom dugu.
Često miješaju pravila koja mogu funkcionirati za individualnu, osobnu štedljivost s onim što je potrebno modernoj državi i njenom gospodarstvu. Doista, kristalizirali su svoju pogrešno usmjerenu ideju o tome kako upravljati javnim financijama čvrstom šakom i malo predviđanja u čudnom utjelovljenju “švapske domaćice” (Švabe su stereotipno štedljive i oprezne; nekako kao Škoti u njemačkom poimanju sebe).
I kad god nacionalno obožavanje švapske domaćice nije bilo dovoljno, dodali bi se bolni jecaji “Weimar, Weimar”. Vidite, prvi neuspjeli njemački eksperiment s (više-manje) demokracijom, Weimarska Republika iz međuratnog razdoblja, navodno je umrla, između ostalog, od inflacije.
Hiperinflacija, prema ovoj klimavoj ali (nekada) iznimno moćnoj priči o “jedinstvenom inflacijskom traumom”, potkopala je legitimitet te države od samog početka, tako da nikad nije mogla postati dovoljno jaka da kasnije izdrži pritisak Velike depresije i nacista.
Zanimljivo, u ovoj ozbiljno pogrešnoj verziji nedavne njemačke povijesti, štednja je uzdignuta kao magični čarobni štapić koji će držati inflaciju podalje i stoga također druge nepoželjne stvari poput filmova Leni Riefenstahl, fašizma, te započinjanja i gubljenja još jednog svjetskog rata uz počinjenje genocida.
U stvarnosti, naravno, upravo je politika štednje posljednjih weimarskih vlada, provedena jednako nedemokratski kako je to opet moderno (vidi dolje), doista učinila učinke Velike depresije još gorim i pomogla otvoriti put nacistima do vlasti.
Ali ovaj put, sve je drugačije. U uistinu neviđenom potezu – odmah prepoznatom kao povijesnom, na bolje ili, mnogo vjerojatnije, gore – njemačke elite, u politici, medijima i akademiji, zatvorile su redove u stilu nirnberških stranačkih skupova kako bi Njemačka opet rasipala. Poanta je temeljita promjena politike, zajedno s izmjenom ustava, još jedna stvar oko koje su Nijemci obično tvrdoglavo konzervativni. I sve to da bi se upustili u masivan, dosta vjerojatno osakaćujući dug za, u biti, rat s Rusijom.
Jer, ukratko, postoje tri načina na koje Njemačka želi krenuti u veliko rasipanje: Takozvana kočnica duga – anahronistično i ekonomski primitivno ograničenje javnog duga – bit će uklonjena za sve što ima veze s “obranom”, to jest, u stvarnosti s masivnim programom ponovnog naoružavanja, uključujući civilnu obranu i obavještajne službe, kao i za vojnu pomoć Ukrajini.
Drugo, njemačka vlada će također nagomilati dug u iznosu od dodatnih €500 milijardi koji će se potrošiti tijekom 12 godina. Ovaj novac navodno će se uložiti u klimatske akcije (uzdah njemačkim militarističkim, krajnje desnim Zelenima) i infrastrukturu.
Infrastruktura, ovdje, također ima mnogo veze s vojnim svrhama. Nije tajna da će, na primjer, često oronule njemačke željeznice, ceste i mostovi biti obnovljeni ne samo za civilne i komercijalne svrhe. Umjesto toga, kao i prije u njemačkoj povijesti, željeznice i autoceste, na primjer, ističu se kao ključni dijelovi vojne logistike.
I također kao i prije, velika propagandna priča je da su potrebni za slanje vojnih snaga u borbu protiv Rusije. Samo što se ovaj put Njemačka predstavlja kao središte za cijeli NATO. Što god “cijeli NATO” mogao značiti u budućnosti.
Treće – i obično previđeno – budući da je Njemačka federacija, njezine pojedinačne savezne države također dobivaju ovlasti za preuzimanje dodatnog duga. Način na koji sve to treba funkcionirati zajedno tijekom sljedećeg desetljeća ili tako nečega, složen je. Na primjer, postoje složena i vjerojatno nepraktična pravila osmišljena da se izbjegne označavanje običnih proračunskih troškova i stvaranja duga kao dio ovog programa. Ipak, poanta je prilično jednostavna: Njemačka vlada stvorila je alat za dodavanje ukupno oko bilijun eura ili čak više duga.
Istina je da je do neke mjere, sve gore navedeno jednostavno lokalna varijanta općeg EU-plus-UK ludila: S Bruxellesom, Londonnom i Parizom kao glavnim agitatorima, cijeli jadni, stagnirajući blok sanja velike snove o ulasku u masivan dug, možda čak i, u biti, o zapljeni privatne štednje, kako bi se suočili s Rusijom. Sa ili bez SAD-a. To je samo još jedna primjena ključnog trenutnog načela upravljanja zapadnih elita: Vladavina kroz stalnu izvanrednost. A ako nema stvarne izvanrednosti u blizini, oni je jednostavno izmisle.
Ali postoji i nešto specifično njemačko u berlinskom “Sonderweg”-u u smrtonosni dug. Kao prvo, toliko onda za onu staru naviku kukanja o inflaciji u “Weimaru”: Ispostavlja se da je jedina svrha koja navodi Nijemce da prevladaju svoj dosad navodno onesposobljavajući strah od inflacije i duga – pričekajte – pokretanje programa ponovnog naoružavanja u stilu nacističke Njemačke iz 1930-ih. Jer, moramo pretpostaviti, za razliku od Weimara, taj režim je završio stvarno dobro.
Vidite ironiju, vjerujem. Grci vjerojatno uočavaju tragediju: 2015., Nijemci su, najviše od svih, pretvorili svoju naciju u ritualno žrtvovanje EU bogu Štednje (krvožednoj Kali verziji lokalnog božanstva švapske domaćice).
Ipak, da su ideološko-narativna nespretnost i zapanjujuća nesposobnost da vide koliko ponekad izgledaju zbunjujuće drugima jedini problemi ovdje, to bi bila samo uobičajena Njemačka. Nažalost, to nije slučaj.
Mnogo je više na kocki. Jer postoji mnogo gora ironija: U načelu, istina je da Njemačka hitno treba veliku dozu kejnezijanizma, to jest, korištenje javnog duga za ponovno pokretanje svog deindustrijaliziranog (komplimenti SAD-u i Ukrajini) ekonomije na samrtnoj postelji. Ipak, vezanje ove temeljno zdrave i apsolutno nužne politike za histeričnu ratnu paniku o Rusiji proizvest će veliko ekonomsko rasipanje kao i strašne rizike.
Ti rizici uključuju ruinozno skup neuspjeh politike s užasno destabilizirajućim domaćim učincima i još ruinozniji “uspjeh”, naime, učinak samoostvarujućeg proročanstva, u kojem ono što se službeno predstavlja kao sprječavanje rata povećanim odvraćanjem pomoći će izazvati taj rat.
Razjasnimo jednu stvar: Problem nije čak ni to što Berlin priznaje, još jednom, ne samo koliko je zapuštena njemačka vojska, već da se nešto mora ozbiljno učiniti, to jest skupo, oko te slabosti. Razumna modernizacija hitno je potrebna; i to je, u načelu, činjenica koju će ozbiljni promatrači, uključujući one u Moskvi, vjerojatno razumjeti (bez obzira smatraju li trenutno korisnim to glasno reći ili ne).
Ono što čini naglasak na ponovnom naoružavanju tako pogubnim u ovom slučaju su četiri značajke koje su njemačke elite namjerno vezale uz to: Ukrajina; pretjerivanje; doista poremećena, monotona propagandna kampanja o nadolazećem ratu s Rusijom; i posljednje, ali ne najmanje važno, provedba politike nalik puču kroz neuobičajeno besraman manevar.
Da se pozabavimo najočitijim prvo: Njemačke tvrtke mogu, naravno, pronaći proizvodne lokacije i tržišta u Ukrajini, posebno ako konačno završi moroni zapadni rat preko zastupnika (i morali bi zahvaliti i Washingtonu i Moskvi za to, definitivno ne Berlinu ili Bruxellesu). Takva ulaganja i trgovina također bi koristila Ukrajincima.
Ali jednostavno bacanje novca na Kijev i njegove korumpirane režime mora prestati, jer u realističnim uvjetima, Ukrajina nije imovina, već veliki teret. A za one koji žele razgovarati o onome što pogrešno shvaćaju kao “vrijednosti”: Ukrajina nije demokracija i nema vladavinu prava ili napola slobodne medije; njeno “civilno društvo” – barem ono što Zapadnjaci susreću u šik kafićima u Kijevu i na promotivnim turama diljem akademije – je napuhana prijevara za dobivanje novčanih potpora; i da zaokružimo sve, iznimno je korumpirana. Za Berlin je perverzno, samouništavajuće, i zapravo nemoralno hraniti ukrajinske elite još većim novcem.
Drugo, nije moguće točno odrediti optimalan miks između vojnog i civilnog deficitnog trošenja koji bi bio optimalan kejnezijanski miks za trganje Njemačke iz njene ekonomske kome. Ali ne može biti sumnje da su trenutni planovi pogriješili na vojnoj strani, vjerojatno masivno. Za početak, jednostavna je ekonomska činjenica da oružje i drugi vojni izdaci nisu produktivni u uobičajenom smislu. Oni su u najboljem slučaju treće najbolje rješenje za pokretanje ekonomije neke zemlje. Oni koji maštaju o ogromnim lančanim učincima koji bi to kompenzirali su ili neznalice ili nepošteni.
Ne iznenađuje da je čak i glavno revizijsko tijelo njemačke vlade – Bundesrechnungshof – kritiziralo planove za zaduživanje: Za savezne revizore, pretjerani su u cjelini. A, što se tiče njihove prevladavajuće vojne strane, smatraju da te troškove nije trebalo osloboditi od kočnice duga, čineći ih, u biti, neograničenim. Kao rezultat, “dugoročni, visoki rashodi za kamate” prijetit će štetom državnim financijama kao i korporacijama, što će dovesti do “ekonomskih i socijalnih rizika”.
Vrijeme će pokazati, ali mnogo trenutno modnog hvalisanja i hvastanja vjerojatno će se pamtiti s nelagodom. Joe Kaeser, šef koncerna Siemens, na primjer, može – poput izabranog kancelara Friedricha Merza – ushićeno govoriti o povratku Njemačke. Očito je previdio da bi, posebno s Njemačkom, pitanje uvijek trebalo biti “povratak čemu?” Ipak, čak i on primjećuje da “ne znamo točno kako”.
Stvarno? Kakva intrigantna nonšalancija kada se spremate pokupiti bilijun eura dodatnog nacionalnog duga. Nije čudo da je čak i švicarski arh-kapitalistički i vrlo rusofobni Neue Zuercher Zeitung dočekao novi njemački entuzijazam za dug s izraženim skepticizmom.
Treće, tu je ratna panika. Za one koji ne znaju njemački, možda je teško zamisliti koliko je nesuvislo postalo njemačko javno područje. Tradicionalni i društveni mediji hrane stanovništvo stalnom, neprekidnom bujicom rusofobne propagande o ratu na vidiku. Vrlo mali i temeljito marginalizirani njemački kritičari ove proizvedene masovne psihoze govore o ratnoj histeriji, i imaju pravo.
Znakovito, mala ali sveprisutna četa stručnjaka-iz-pakla poput Carla Masale, Soenkea Neitzela, Gustava Gressela i Claudie Major radi prekovremeno: Nakon godina u kojima su sve – da, stvarno, sve – pogrešno shvatili u vezi s ukrajinskim sukobom, sada samopouzdano predviđaju rat s Rusijom i govore Nijemcima što da misle i rade po tom pitanju.
Njihove fascinantno raznolike (ne) i uvijek svježe i iznenađujuće (također ne, stvarno ne) rasprave, koje gotovo svakodnevno lupaju Nijemce iz jednog studija ili drugog, obično se sada okreću oko toga kada će točno “Rus” (Der Russe!) napasti. Mišljenja variraju između u osnovi sutra ujutro i za nekoliko godina.
I to ludilo je, nažalost, sada reprezentativno u Njemačkoj, barem među njenim takozvanim elitama. Jedan problem s ovom propagandom je star i očit: Oni koji je šire počinju vjerovati u nju sami. Doista, u Njemačkoj, odavno su dostigli tu fazu: Poput kulta sudnjeg dana, što doista jesu, oni se samohisteriziraju i samoeskaliraju.
Što znači da dok bi racionalno njemačko vodstvo nastojalo uravnotežiti dužnu pažnju u pitanjima sigurnosti s diplomacijom temeljenom na nacionalnim interesima i, da, suradnjom s Rusijom, ova vrsta pristupa sada je nemoguća. Umjesto toga, oni Nijemci koji vole govoriti u ime nacije zauzeti su pričanjem o tome da uđu u još jedan vrlo glup, vrlo nepotreban i, na kraju, vrlo izgubljen rat.
Konačno, tu je način na koji je ovaj zaokret u politici izvršen. Možda je bio (jedva, formalno) legalan, ali ako jeste, onda samo po slovu zakona. Njegov duh i demokracija kao takva nasilno su prekršeni i to javno. Jer Merz, koji još nije ni kancelar, iskoristio je stari, predizborni parlament da progura ove promjene. Novi parlament, već izabran, ne bi mu dopustio da nađe većinu za ovu operaciju.
To znači da je sljedeći njemački kancelar namjerno išao protiv već jasno izražene volje birača, i učinio je to koristeći transparentan prljavi trik. Sve stranke koje su mu pomogle u tome, uključujući Zelene i njegove vjerojatne buduće koalicijske partnere iz Socijaldemokrata, uprljale su se.
I sve to dok je Merz pokazao svoj prezir prema zakonu i pristojnosti pozivajući međunarodno traženog ratnog zločinca Benjamina Netanyahua u Njemačku, a BSW Sarah Wagenknecht držan je izvan parlamenta očitom izbornom manipulacijom i iznimno vjerojatnim falsificiranjem. Nije čudo da su mnogi Nijemci izgubili vjeru u tradicionalne stranke. Ako postoji jedna snaga koja bi mogla profitirati od svega navedenog, to je, naravno, AfD, sada najjača opozicijska stranka Njemačke. Njemački centristi: Ne plačite na našim ramenima i ne cvilite o “Rusija, Rusija, Rusija” kada se vaš glupi vatreni zid protiv AfD-a ruši. Samo sebe možete kriviti.
Je li ostala ikakva nada? Da, možda. Jer iako je ovo strašan početak, politika koja je upravo pokrenuta također bi se trebala provoditi tijekom desetljeća i više. Mnogo se toga može dogoditi u tom vremenu. Na primjer, njemačke korporacije možda će konačno – ako tiho – pobuniti se protiv toga da budu osakaćene samoubilačkim ratom sankcija protiv Rusije, posebno kad će se njihovi američki konkurenti vratiti u poslovanje s Rusijom, kako očito žude. Ukrajinski sukob može završiti na takav način da njemački obožavatelji Zelenskog jednostavno neće imati kome slati novac. Posljednje, ali ne najmanje važno, čak i trenutno hiperaktivni Nijemci možda primijete kada Rusija zapravo ne napadne.
Ipak, za sada, Njemačka nastavlja svojim putem teškog i očitog nacionalnog samouništenja. I nažalost, povijest uči da Nijemci mogu ostati na takvom kursu do vrlo gorkog kraja. Nema jamstva da će stvari ovaj put biti bolje.
Autor: Tarik Cyril Amar
Duh nacizma, militarizma i sovinizma je usao u EU.
Navodeći da je gospodarstvo raslo dvostruko brže od svjetskog prosjeka u posljednje dvije godine, Mishustin je rekao: “Rusija je među četiri najveća gospodarstva u svijetu u smislu pariteta kupovne moći.
“Naše je gospodarstvo poraslo 4,1% prošle godine. Naš rast u dvije godine premašio je europski gotovo šest puta.”
Puši k* Subaru mrzitelju Rusije
Zašto tzv. moderne države svijeta uopće i imaju javni dug? Zašto tzv. vlade same ne vrše emisiju novca? Tko orkestrira inflaciju i uistinu pokreće i (ruko)vodi ratove te profitira od istih? Tko se ono javno hvalio da je dresirao dugogodišnju, “njemačku” tzv. kancelarku u WEF programu globalnih “lidera” sutrašnjice? Za koga je radio pretpostavljeni budući njemački tzv. kancelar Merz? Za cionističkog Židova Lary Finka i cion židovski BlackRock… Kome je potrebna deindustrijalizacija i siromašenje “beskorisnih izjelica” kroz ratnu paniku, međusobne sankcije, hiperinflaciju… ne samo Njemačke i Europe, nego i ostalih tzv. država svijeta? Tko je ono rekao: Nećete imati ništa i bićete “srećni”? “…Njemačka nastavlja svojim putem teškog i očitog nacionalnog samouništenja.” – To i jeste cilj “izabranih”, ne samo kad je u pitanju Njemačka, nego i sve druge vojske tzv. države i njihovi narodi, koje u skladu sa doktrinom Talmuda valja i dužnost je: lagati, manipulirati, dovoditi u zabludu,… Čitaj više »
“Vjerujte mi, znam: ja sam Nijemac” – Tarik Cyril Amar
Možda Tarik nije svestan (ili ne želi sebi da prizna) da je nemačka država napadnuta sa mnogo strana – jedna od njih je i prekomerna imigracija koja je promenila mnogo toga u nemačkom društvu. Ne radi se samo o divljanju nelegalne imigracije i njihovom isisavanju države (a na štetu starosedeoca), sve to dovodi do relativizacije patrotizma i zbog toga manja zainteresovanost Nemaca za sudbinu države. Kako danas običan Nemac da voli “svoj narod” kad svuda oko sebe vide znatno tamnije nego što su njegovi preci. Njegova država više pažnje posvećuje novim članovima društva (kojima se ne retko tolerišu teški zločini u ime… u stvari ni sami ne znaju zašto) nego onim koji su njegov deo vekovima. Sve to razbija kompaktnost društva i ono postaje dobar teren za razne eksperimente.
Fiksacija sa nacijama omogućava manipulaciju cjelih nacija.
Nacija je ipak društveni konstrukt, a čovjek je ono prirodno u trenurku kad se rodi i tek tad ce čovjeku navlači nacija u um.
Opsjednutost nacijama i promatrati svijet kroz nacije i države je posljedica indokrrinacije, isto vrijedi za religije i ideologije koje su također dijelovi kontrolnog sistema matrixa.
Invazija umova masa isključivo dijelovima kontrolnog sistema glavna je postavka funkcioniranja sistema šta omogćava i kreira ratove, jer uvijek je kriv onaj drugi je indoktrinacijska postavka na kojoj se sistem temelji kao i život na štetu drugog bez obzira radilo se o pjedincu ili društvenim konstrujtom uojvurenoj masi.
Čovjeka nigdje nema, kao da Njemci, Rusi, Amerikanci i ostali nisu ljudi.
Ne postoji ni razumno ni logično objašnjenje za to pa se i ratno huškanje smatra potpuno poželjno i legitimno.
Sve to se ne odvija na tek tako bez uticaja nepoznatih sila.
Uh, kada bi sve to bilo toliko jednostavno….Nikada nije. 1. Weimar, ah, Weimar….pa naravno da je propalo – pa koliko je Njemačka plaćala “pobjednicima”?! 2. Wermacht je bio vjerojatno najsnažnija vojska koja je ikada koračala svijetom. Uništili su je – ne Sovjeti i “saveznici” (kako se voli misliti) – nego domaći izdajnici i Hitlerovo ludilo. 3. Nakon toga, do danas – upravu Njemačkom su preuzeli “saveznici” (koji su u ratnom zarobljeništvu poubijali milijune njemačkih vojnika nakon rata), točnije najjači i najočuvaniji od rata saveznik (maršalovim planom), SAD….. 4. Sada, pored svega, smišljena je industrija holokaustam koja je osim Njemačke porobila cijeli svijet. Nije onda, jel, dovoljno paženo i maženo od “boga odabrano” pleme. 5. Vlasnici novca svijeta (kroz centralne banke) su prvenstveno Rotšildi, ali sa neki kažu 5, neki kažu 7, “odabranih” familija. Ni to nije toliko bitno – bitno je da je Rotšild svoje bogatstvo prvenstveno zaradio u kovačnici… Čitaj više »
Nijemci niti ne zaslužuju drugo kada na izborima biraju da im kancelari budu Scholz i Merz, uz Baerbockovu kao ministricu vanjskih poslova.
Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.
varani po tko zna koji put huškaju teutonce na ruse, da je rus u kremlju to bi im bilo zadnji, teutoniju treba izbrisati sa mape ako rusi a ne varani koji njom vladaju žele sebi dobro.
Friedrich Merz, čovjek koji još nije ni izabran za kancelara, priprema Njemačku za rat protiv Rusije, pa sa strankama koje su izgubile izbore pregovara o najvećem zaduživanju u povijesti Savezne Republike Njemačke, na zadnjem zasjedanju prije raspuštanja starog, a prije formiranja novog Bundestaga…
P.S.
Zašto bi Rusi napali zemlju punu afričkih i azijskih ilegalnih imigranata, koja juri prema bankrotu, lišena resursa, s neobuzdanom deindustrijalizacijom i jedva da još ima mjerljive političke inteligencije….
Bas me interesira sto kaze na ovu temu Nosferatu
Dodik stavljen na Interpol tjeralicu
Realno – što prije umre Germanija prije će slavenski svijet gore. Niko ne treba žaliti bešćutne, pohlepne parazite. Ubile su Grčku 2015. Učestvuju u pljački Ukrajine, drk**u xionskon entitetu…što prije odumru to bolje. Berlin je slavenski grad i da Ramo sebi mi opet malo uzmemo grad. J**o Švabe odvratan im je
I u Brazilu je velika borba između trenutnog globalističkog potrčka Lule koji nasilno cijepi djecu od 6 mjeseci na dalje i antiglobaliste Bolsonara kojega su prevarili na izborima slično kao i Trumpa i koji je shvatio da je cijepljenje zapravo trovanje. Lula sastanči, banči i pijanči sa svojim globalističkim gazdama. Alexander Soros, nasljednik moćnog financijera Georgea Sorosa, nakon preuzimanja očeva carstva prvo je posjetio Lulua i kanadskog premijera Justina Trudeaua – dvojicu lidera koji su sluge globalne mafije. Od tada, Brazil tone sve dublje u diktaturu, a prisilno cijepljenje djece samo je jedan od pokazatelja tog dugoročnog plana: https://provjeri.hr/brazil-pod-strasnim-globalistickim-jarmom-prisilno-cijepljenje-djece-i-borba-ocajnih-roditelja/ https://epoha.com.hr/2023/07/01/sud-u-brazilu-zabranio-je-bolsonaru-da-se-kandidira-na-izborima-do-2030-godine/ https://epoha.com.hr/?s=bolsonar U svijetu u kojem se čini da su kontroverzni zahtjevi za cijepljenjem protiv COVID-19 stvar prošlosti, Brazil ostaje mračna iznimka. Dok su mnoge zemlje ukinule obvezna cijepljenja, u ovoj južnoameričkoj državi roditelji se suočavaju s nemilosrdnim izborom: ili cijepiti svoju djecu, često protiv svoje volje, ili se suočiti s… Čitaj više »
Istorijski problem i ograničenje švaba, ne vide dalje od svog nosa. I ne znaju raditi ljudima.
ha-ha-ha… šuplje priče i nisko-kalorični mađioničarski pamfleti, ..temeljeni na kvazi-povisno-političkoj mitologiji… … “Rusija će ovo”, “Njemačka želi, pa će ono”, ..dugo ne vidjeh ovolko bestidno malicioznog i propagandističkog smetja na hrpi. … raja, ..pošto očito nasjeda, ..a na uvik ustu šemu, ..očito samim time će na kraju pobijedit svoje ubojice i tlačitelje, a tako, – što svom neprijatelju, uskraćuje mogućnost razvoja! ..jer.. što veli.. glupost je prelazna bolest. … dragim gledateljima, a naročito “navijačima”, potpuno je promakla IDENTIČNA SHEMA in-scenarija brendova – mrskih “neprijatelja Svijeta”.. naime, “Njemačka” je u dva navrata trgovinski i ekonomski izolirana, od svojih – DUŽNIKA!!!, a to su bile in-korporacija – “Velika Britanija”, i “Washington DC, district of Columbia, inc.”.. “Rusija”, je bila s “Romanovim za volanom” u istoj poziciji, kao i “Njemačka”, ..no “bolševičkom revolucijom”, kripto-tjifuti “Romanovi (Zaharov)” su prebačeni u New York, da plaču nad svojim “pogubljenjima” uz chateaubriand, palačinke s crvenim kavijarom i… Čitaj više »
@Primat. Čitam tvoj komentar, mada stoji na čekanju za validaciju?, biče neka tehnička.U cijeloj ovoj priči je ipak naj-naj-naj V. Britanija. Evo jedan komentar od jednog komentatora” Francuska komedija “Babet ide u rat” objavljena je prije više od 60 godina. U njemu, naivna mlada žena, koju igra Brigitte Bardot, bježi u Britaniju kako bi pobjegla od užasa rata. Ali britanska komanda ima svoje planove: šalje je nazad u Francusku sa naredbom da izvrši sofisticiranu operaciju špijunaže i sabotaže. Danas britanska vlada pokušava odigrati sličan scenario: Kontinentalna Evropa je primorana da igra ulogu Babette, koja je pozvana da pošalje svoje trupe u Ukrajinu da se bore protiv Rusije. Iako ovo nema nikakve veze sa komedijom, samo je jedan korak od velike tragedije. “Koalicija voljnih” Nakon početka vojne operacije, Ujedinjeno Kraljevstvo je zauzelo najoštriji mogući stav prema Rusiji. Dovoljno je podsjetiti da je tadašnji britanski premijer Boris Johnson spriječio potpisivanje sporazuma između… Čitaj više »
Raznose lokomotivu kako bi uništili vlak.
Kad pogledamo standard , tj.prosječni dohodak u Njemačkoj i kod nas mislim da bi se mi to trebali zapitati kako poboljšati svoj standard da nam djeca ne idu raditi u tu Njemačku jer je tamo bolje nego kod nas!
Kaže njemačka vojska u jadnom stanju… UvdL je to sjajno odradila i opako zaradila. K’o i trenutno s eu, jbg
Neka propadnu i poljube pod i dno. Previše su naroda uništili da dobe još koju godinu.
“Nijemci su čuveni – zapravo ozloglašeni – po fiskalnom konzervativizmu. Vjerujte mi, znam: ja sam Nijemac i svjedočio sam desetljećima, zapravo cijeli svoj svjesni život, kako moji sunarodnjaci opsesivno brinu o javnom dugu.” “ja sam Nijemac”— sa pozantim njemačkim imenom i prezimenm: Tarik Cyril Amar ime autora piše ispod članka trol, ovaj Tarik Ćirilo… šta je sve nadrobio ovde…i pravi se lud, kao da je Njemačka nezavisna adržava, a ne krunska jew kolonija, i kao da se Njemaca išta pita… Fridrih Merc, varanski sluga, 5 godina bio menađer u jevrejskom lihvarskom Blek Roku i sada su on i ostale jewkele iz 3 glavne njemačke stranke, CDU, SPD i Zeleni, po nalogu varanskih gazda, u njemačkom paralmentu, progurali na brzake sa ridikulstvom, na kojemu bi im pozavidjele sve lopine odavde iz naših 7 lupeških državica regije… ove 3 stranke varanskih jewkela progurali su u parlamentu zaduženje Njemačke od 1000 milijardi eura,… Čitaj više »
“…Tarik Cyril Amar is an Associate Professor of Soviet, Russian, and Ukrainian History at Columbia University. He has published a book on the history of Lviv and co-edited a volume on urban Jewish heritage in Central Eastern Europe…”
Hazari su projekt duboke države.
Sada sam sigurna.
Vidim strane portale. Jednostavno se brišu svi komentari protivni nekakvom “Khazarskom carstvu”
“Aškenazi nisu Židovi, jel’, nego – Istočni Europljani.”
Znači, treba ih “vratiti” u Istočnu Europu.
To što je to najbolje proučena genetika na svijetu, nema veze.
Zbog nasljednih bolesti, a koje nema u drugim populacijama.
Nema veze niti to što su se ženili između sebe, pa imaju tzv founder efekt.
Plus primjese Ivanki Trump.
Još bolje. Palestince dakle ne ubijaju Židovi, nego – Istočni Europljani.
Ovdje vam je sve rečeno.
PS ne trebate biti genij niti pratiti strane portale.
Dovoljno je vidjeti kako subaru priča da su u Ukrajini i Poljskoj – ma sve hazari.
njemačka nije nikada bila snažna samostalna država, uvik samo izvođač radova ,ovisna o jačima ,kao danas Ukraina, anglosaksi je koriste po potrebi za svoje planove, sa hitlerom su uspješno odigrali, sada žele reprizu anglosasi uvik sprovode iste šeme, izoliraj zemlju, nahuškaj druge na nju, pa pokupi vrhnje, zadnji veliki uspjeh im je bija da Japanom, koji je za razliku od njemačke bio na putu da postane ozbiljna država, danas pokušavaju sa Kinom, Rusijom, sprovoditi isto, vježbaju na Iranu, Narodnoj Koreji i ostalim slobodnim zemljama, uzalud zagrizli su veći zalogaj nego mogu progutat, prije če se ugušiti nego uspjeti, moraju pustiti s obzirom na zločine nacista u drugom svjetskom ratu počinjene nad Sovjetskim narodom prosto je nestvarno slušati iz te zemlje pozive na rat sa Rusijom, nešto nadrealno i izvan svake pameti, bolesno do srži, jedino imaju sriču šta ih Rusi uopče ne doživljavaju kao protivnika ili samostalnog igrača, znaju dobro… Čitaj više »
Njemci su danas kako korumpirani na svim policijama
Čovjek ima kuću ima uštede u novcu i zlatu I još krade Diesel od firme za koji radi. Njemci više ne rade puno krađu i puno lažu i to između sebe. A da ne govorim o tome kako se boje jedne sorte ljudi. Njemac danas prodaje svoje firme Arapima i Kinezima. Njemac nevoli istinu o njihovo državi i povijesti. Još misle da su neko i nešto ali su suprotno od toga.
Nisu schwabe nista krive. Anglosax znajuci da ce napraviti Germania i 3ww ,odlucili pred 75godina da naprave debilnu naciju. Odvratni su ali efikasni,tako da je njemacka nacija debila sa O.I od 55