Nizozemac Bart Meijer se seli u Hrvatsku – Nemojte sjediti i čekati autobus za van!

Dok se mnogi sele iz Hrvatske, jedan Nizozemac vidi sjajnu budućnost upravo u Hrvatskoj. Već je kupio imanje i dolazi s nadom da će on i njegova obitelj ovdje imati bolji život nego u Nizozemskoj.

Već smo navikli da ljudi, pogotovo mladi, odlaze iz Hrvatske tražeći bolju budućnost. Ali ima obrnutih slučajeva, da se netko iz bogate, zapadne zemlje seli u Hrvatsku, tražeći bolju budućnost. Bart Meijer iz Nizozemske, četrdesetosmogodišnjak, sa suprugom i dvoje djece, odlučio je da se presele u Hrvatsku i da tu nastave život.

Inače, Bart i supruga nisu nikakvi nerazumni ljudi, niti kriminalci koje bježe od zakona, nego pristojne i odgovorne osobe koje je život naučio boriti se. On se dugo bavio uređenjem vrtova i dizajniranjem krajolika, i brojnim drugim poslovima, a supruga radi s osobama koje imaju psihički, socijalni ili fizički hendikep. Vole prirodu, dobra, prirodna jela, kampiranje, ljude i muziku.

“Seoba” Meijerovih u Hrvatsku bila je i povod za naš razgovor s Bartom.

♦ I. K. | Možete li nam konkretnije reći čime ste se bavili u Nizozemskoj i što je utjecalo na Vas da donesete tako krupnu odluku kao što je odlazak iz domovine?

Bart Meijer: Radio sam različite poslove, ali već dvije godine sam bez pravog zaposlenja. Obavljao sam poslove vrtlara, zatim sam bio autolakirer, vozio viličar, upravljao dizalicom za plamenik koji reže čelik, te bio monter čeličnih konstrukcija na brodovima. Kada mi je bilo dosta lutanja, prekvalificirao sam se za nastavnika tehnike i završio nekoliko tečejeva za drvo, mehaničku obradu drveta i dizajn. Za vrijeme trinaestogodišnjeg podučavanja djece, specijalizirao sam se za rad s djecom sa socijalnim, mentalnim i fizičkim hendikepom. Nakon tolikog usavršavanja, postao sam preskup za poslodavca i ostao sam bez posla, a drugi nisam mogao naći jer sam “prestar”.

Obratio sam se socijalnoj službi za pomoć i pitao ih što bi se dogodilo ako bi moja supruga Jessica izgubila posao. Dobio sam šokantan i jednostavan odgovor:

“Prvo morate potrošiti sve svoje rezerve, ušteđevinu, prodati kuću, i kad sve to potrošite, dobit ćete mjesečno 340 eura za stanarinu i još 700 eura za život. Kad ne budete imali više nikakvih rezervi, dobivat ćete 1240 eura mjesečno.”

Moja supruga je u to vrijeme radila kao osobni trener za osobe sa mentalnim ili fizičkim hendikepom, prvo u grupama, pa u objektima u kojima je stanovalo više invalida, a onda na farmama na kojima su bile uključene invalidne osobe. Kasnije je ona i sama pomogla u otvaranju nekoliko takvih farmi za njegu.

Onda je došlo vrijeme da razmislimo o tome – što dalje? Nakon godinu dana boravka kod kuće i brige za djecu, samostalno sam proučavao i uzgajao biološku rasadu, proučavao biljne lijekove i sprovodio zaštitu biljaka od štetnika, cijelo to vrijeme praveći nove planove. Žena i ja smo mislili da možemo otvoriti još jednu farmu za njegu, ali ja sam još uvijek bez posla i počeli smo trošiti rezerve.

Razgovarali smo s bankama da osmislimo kako sve prodati i osnovati novu farmu za njegu. Dobili smo garanciju od banke, uz napomenu što sve trebamo imati – planove firme, plan marketinga, razvoja i istraživanja tržišta. Nakon dvije godine priprema i pregovora s bankom, imali smo sve spremno i krenuli s gotovim planom u banku. Na naše iznenađenje, rekli su nam: „Ne!“. U međuvremenu su se promijenila pravila financiranja. Nakon bezuspješnih pokušaja u osam banaka, objavili smo na Facebooku da odustajemo.

U međuvremenu sam učio permakulturu i nakon jedne godine postao sam dizajner i konsultant u Belgiji, i to vrlo uspješno, i sad studiram kako bih postao međunarodni akreditirani učitelj. Obrazujući se, shvatio sam da je za uzgoj u kombinaciji jačanja poljoprivrede i šumarstva, permakultura dobra šansa za poljoprivrednika da sa manje ulaganja i manje rada poveća proizvodnju, koja je uz to i biloška.

♦ I. K. | Kako ste došli na ideju da se vežete baš za Hrvatsku, kad većina Hrvata mašta o tome da dođe u Nizozemsku?

Bart Meijer: Jedan prijatelj iz Pule mi je, nakon što sam prestao sa radom na farmi za njegu, poslao poruku:

„Čovječe, trebaš mi u Hrvatskoj!“

S njim sam dugo razgovarao vezano za opskrbu farme i iznenadio sam se kad sam čuo kako su niske cijene zemljišta u Hrvatskoj. Tako se rodio plan da sve u Nizozemskoj prodam i kupim farmu u Hrvatskoj. Jedne godine smo u nekoliko navrata išli u Hrvatsku na odmor i kako bismo što bolje upoznali ljude i zemlju. Ono što smo vidjeli, dopalo nam se. Ljudi su ljubazni i dobronamjerni, a priroda prelijepa.  Također mi je privlačno obnoviti staru kuću. Dakle, tuga zbog oštećenih zgrada se može pretvoriti u zadovoljstvo i vraćanje nečega lijepog.

Što se tiče poljoprivrednika, oni imaju dobre šanse za proizvodnju, ali poteškoće nastaju u prodaji, u unovčavanju truda. Ovdje ima dosta neobrađene zemlje, a ljudi odlaze van tražiti nove šanse, i mi ih razumijemo. Dakle, ovdje postoje šanse za biološku proizvodnju, pogotovu jer postoje mnoga napuštena domaćinstva i zemljište koje nije zatrovano štetnim tvarima.

Egzodus Slavonije me istovremeno i čudi i ne čudi. Ljudi su siromašni, a radnih mjesta je malo. Imaju zemlju na kojoj se često radi malo ili nikako. Malo je posla, mladi mogu raditi po kafićima ili hotelima, a ako dalje studiraju, opet nemaju veliku šansu dobiti posao. Jedan moj prijatelj fizioterapeut rekao mi je kako je sve to tužno. On ne može otvoriti privatnu praksu jer to potpada pod bolnice, pa njegove usluge ne bi plaćalo zdravstveno osiguranje. Industrija je slaba, ali i trgovina poljoprivrednim proizvodima. Nema tvornica sira i sličnih. Drvo izvozimo po niskim cijenama, a onda uvozimo skupe proizvode od tog drveta. Zato nije čudo što ljudi odlaze vani i tamo traže svoju šansu. S druge strane, mislim da je to vrlo zabrinjavajuće. Ljudi od inicijative, koji odlaze, potrebni su ovdje, njihov odlazak je veliki gubitak.

Ako se sada pokaže da su „novi farmeri“ seksi, možda ćemo dobiti ljude koji nam se žele pridružiti. Postoje ljudi koji samo posjeduju zemljište, a ne rade ništa s njim. Zemljište je bogatstvo, i ako se prodaje i ako se koristi, ali ljudi to ne razumiju.

“Ako zasadite kilogram češnjaka, dobijete deset kilograma, ako zasadite deset kilograma, dobijete stotinu. Ako to još uspijete prodati ili ako imate pomoć u marketingu i prodaji…”

♦ I. K. | Bojite li se rizika, što ako ne uspiju Vaši planovi?

Bart Meijer: Da, bojim se koraka koje poduzimamo. Naravno, zrak je u Hrvatskoj zdraviji, priroda je lijepa i ljudi su ljubazni, hrana je dobra, ali od toga se ne može živjeti. Za farmu je potreban veoma dobar plan. Na sreću, znam puno društvenih i internet medija. Pričam svoju priču kako bih pridobio i druge za našu „avanturu“. Kontaktirao sam s uvozno-izvoznom firmom koja bi nam omogućila izvoz.

Moguće je pogriješiti, ali mi ćemo se truditi da svaki cent uložimo pravilno. Nadamo se i pomoći prijatelja i rodbine.

♦ I. K. | Što konkretno namjeravate raditi u Hrvatskoj?

Bart Meijer: Zemljište, 55.000 m2, i kuću, već smo kupili. Želimo tamo stvoriti jednu biološku farmu sa školom permakulture. Osim toga, želimo pružiti cjelodnevnu njegu mladima i odraslima s invaliditetom ili socijalnim nedostacima. Želimo mladima ponuditi šansu.

Farma i škola permakulture će nam stvarati prihode. Škola permakulture će biti zanimljiva i strancima, a u naš rad ćemo uključiti i životinje u čemu ćemo biti jedni od prvih u ovom dijelu Europe. Novac koji zaradimo možemo uložiti u vrlo jeftin tečaj permakulture za lokalne poljoprivrednike. Pored ovoga, želimo ponuditi zemljište za izviđanje i iznajmljivati kuće u našem selu razvijajući eko turizam.

♦ I. K. | Možete li nam nešto reći o poslovnom modelu? Kako planirate komercijalizirati Vaš proizvod?

Bart Meijer: Mi ćemo imati mnogo različitih proizvoda koji će se prodavati u većim gradovima, te biti u ponudi za eko trgovine i restorane, spremne da pokušaju nešto novo. S njima smo već uspostavili kontakte.

♦ I. K. | Zašto je Vaš češnjak bolji od uvoznog iz Kine?

Bart Meijer: Za proizvodnju našeg češnjaka, za razliku od kineskog, neće se koristiti kemikalije, pesticidi i herbicidi. Naši proizvodi su, dakle, ekološki, ili nazovite ih organskima, i vjerojatno bi i to trebao biti jak argument u prilog dobroj prodaji.

♦ I. K. | Kakvo je Vaše prvo iskustvo s poznanicima iz Hrvatske? Jeste li imali kakvu podršku?

Bart Meijer: Naši prvi prijatelji i poznanici smatraju da smo ludi što želimo živjeti i investirati u Hrvatskoj. Ipak, dočekali su nas raširenih ruku. Ali sad znaju naše planove i spremni su pomoći, već su nas upoznali s nekim važnim ljudima. Znanje starih poljoprivrednika, baka i djedova, o starim načinima proizvodnje je ogromno i dragocjeno, i to bi sve bilo dobro pokazati mladima. Mi smo do sada već naučili puno toga što je u Nizozemskoj odavno zaboravljeno. No, vjerujemo da naše ideje sve više nalaze svoje mjesto kod naših prijatelja i poznanika, oni sretno prenose našu priču dalje. Poljoprivrednici su nestrpljivi da vide prve rezultatte našega rada.

♦ I. K. | Šta mislite o Hrvatima koji odlaze u druge zemlje, mislite li da su im te odluke ispravne? Postoje li prilike za posao u Hrvatskoj?

Bart Meijer: Pa, to je njihova priča koja se može završiti tužno, ali i uspješno. Čudna je to priča, ali za Hrvatsku sramotna. Hrvatskoj trebaju ljudi od inicijative. Nadam se da će oni vani nešto zaraditi pa se opet vratiti u Hrvatsku. S druge strane, mogu razumjeti i da se ne vrate. Ali ako želimo vratiti te ljude, mogli bismo puno učiniti oživljavanjem sela. Na primjer, ponovnim uspostavljanjem suradnje između poljoprivrednika i firmi. Iznad svega, treba koristiti obiteljsko zemljište za stvaranje zarade. Očito, treba razviti i marketing i trgovinu, to bi bilo osvježenje. Osim toga, suvremeni poljoprivrednik je seksi, pogledajte samo „Farmer traži ženu“ i slične programe. Za Slavoniju bi bilo dobro kada bi izgradila novu sliku poljoprivrednika, sliku koja pokazuje kako je i zabavno zaraditi novac baveći se poljoprivredom.

♦ I. K. | Što možete poručiti mladim ljudima u Hrvatskoj?

Bart Meijer: Omladino, idite u škole! Saznajte što trebate učiti kako biste što prije mogli dobiti posao. Pogledajte bolje svoju zemlju! Čarobna hrana, lijepa brda i doline; priroda i ljudi. Imate moćnu kulturu o kojoj se vrijedi potruditi znati više. Nemojte sjediti i čekati autobus za van.

“Ako mislite da Hrvatska zaostaje, tu leže vaše šanse, pomozite joj da se razvije! Kuknjava ne pomaže, ali promjene pomažu. Pogledajte „izvan okvira“!