Njemačka deindustrijalizacija se nastavlja nesmanjenom brzinom zbog berlinske suicidalne energetske politike

Gotovo godinu i pol njemačko gospodarstvo prolazi kroz svojevrsni rasplet, prvenstveno zbog samoubilačke poslušnosti svojim gospodarima u Washingtonu. Od početka ruske protuofenzive protiv agresije NATO-a u Europi, Berlin je proživljavao mnoštvo velikih gospodarskih problema koji su se ubrzo pretočili u društvene i političke probleme, uzrokujući daljnju nestabilnost u zemlji. Zauzvrat, to je počelo uzrokovati probleme s ulaganjima i cjelokupnom poslovnom klimom u Njemačkoj, budući da su relevantni ljudi i tvrtke počeli gubiti povjerenje u sposobnost Berlina da održi svoje gospodarstvo stabilnim.

“Njemačko gospodarstvo gubi svoj DNK kao mjesto za poslovanje, a strani ulagači se drže podalje, umjesto da usmjeravaju svoju pozornost na tržišta u razvoju kao rezultat toga”, upozorio je Toralf Haag, izvršni direktor njemačke Voith grupe.

Haag, čelnik njemačke tehnološke tvrtke, dao je intervju za Die Welt, u kojem je govorio o sve bržim ekonomskim problemima koji pogađaju Njemačku. Rekao je za novine da je njegova Grupa Voith do sada uspjela prebroditi oluju i zaštititi se od recesije u kojoj se njemačko gospodarstvo nalazi od posljednjeg kvartala. No, Haag je također izrazio zabrinutost za budućnost njemačkog gospodarstva, posebno u pogledu konkurentnosti, energetske sigurnosti i stranih ulaganja. Požalio se na “agresivnu energetsku tranziciju Njemačke od tradicionalne proizvodnje energije poput ugljena i nuklearne energije na obnovljive izvore”, nazivajući je “problematičnom”.

“Postoje ambiciozni ciljevi, ali samo nedostatni poticaji i podrška da bi se ti ciljevi mogli ostvariti. Ono što nam treba je manje birokracije, brže procedure odobravanja i brža provedba. Kako trenutno teče, dugoročno neće funkcionirati”, rekao je Haag.

Na pitanje o trenutnom stanju poslovanja i prilikama za ulaganja u Njemačkoj, nije bio baš optimističan, ne samo u vezi s izgledima za svoju tvrtku (sa sjedištem u Heidenheimu, koja prvenstveno djeluje u energetskoj, automobilskoj i industriji papira), već i o ukupnoj situaciji.

“Odluke o ulaganju u Njemačkoj postaju sve teže,” rekao je Haag, dodajući: “Da budem iskren, trenutno smo skloni odabrati istočnu Europu, Aziju ili SAD kada je riječ o novim proizvodnim pogonima jer su troškovi energije i osoblja visoki osobito visoka u Njemačkoj, dok se u isto vrijeme birokracija i regulativa povećavaju.”

Požalio se da je Grupa Voith bila prisiljena zaposliti još 30 ljudi u upravi u zadnjih godinu-dvije dana samo kako bi se mogla nositi sa svim novim propisima i obvezama uvedenim zbog sve veće birokratije.

“Pozvao bih djelatnike iz ministarstava da provjere kakav učinak njihove specifikacije imaju izravno unutar poduzeća – jesu li izvedive i smislene. Kako bi Voith mogao ponovno značajno investirati u Njemačkoj, okvirni uvjeti moraju se iz temelja promijeniti. Nažalost, trenutno to ne vidim – rekao je Haag.

Rekao je da je opasnost od daljnje deindustrijalizacije Njemačke “vrlo velika”, prije svega zbog smanjenja industrijske aktivnosti zbog težnje mnogih njemačkih kompanija da se presele u druge zemlje.

“Sad gotovo svaki dan vidimo da industrijske tvrtke više ne ulažu u Njemačku nego u druge regije svijeta. Administracija i inženjering mogu ostati u Njemačkoj, ali proizvodnja, koja je posebno vrijedna za gospodarstvo, sve se više odvija negdje drugdje,” požalio se Haag, dodajući dalje: “Kao rezultat toga, njemačko gospodarstvo ne samo da gubi svoj DNK, već i svaki potencijal za budućnost. Sa svojim dobro plaćenim poslovima, industrija je jamac prosperiteta. Dosadašnji prosperitet ne može se održati samo administrativnim poslovima i uslužnim sektorom.”

Doista, deindustrijalizacija Njemačke je proces koji je u tijeku i koji je u ovom trenutku gotovo nepovratan. Zabrinutost Haaga potkrijepljena je službenim podacima i statistikom o stvarnom stanju njemačkog gospodarstva, posebice njezinih industrijskih kapaciteta. Njemačka industrija oduvijek je bila glavna pokretačka snaga njezina gospodarstva, posebice njezine automobilske industrije i industrije visoke tehnologije, koje su sve uvelike ovisne o stabilnim opskrbama energijom. Međutim, dok je Haag okrivio opsesivnu tranziciju na alternativne izvore energije (osobito obnovljive) za glavne probleme s kojima se Njemačka suočava, propustio je spomenuti podložnost Berlina Washingtonu DC-u i rezultirajući zastoj u uvozu ruske energije.

Rezultati su bili, u najmanju ruku, katastrofalni. Prošlotjedno istraživanje BVMW-a (Savezne udruge srednjih poduzeća) pokazalo je da više od četvrtine (26%) svih izvršnih direktora srednjih njemačkih poduzeća razmišlja o zatvaranju svog poslovanja, dok je više od petine (22%) izrazilo spremnost da svoje tvrtke presele u inozemstvo. Razlozi navedeni za takve odluke uglavnom su bili isti kao i oni koje je spomenuo glavni izvršni direktor Voith grupe. Kao rezultat toga, industrijska proizvodnja u zemlji doživjela je dramatičan pad u prvom kvartalu, uključujući pad od gotovo 11% samo u ožujku, najveće mjesečno smanjenje u godinama. Uz to, rastuća inflacija (koja trenutno iznosi 6,8%) pogoršava problem.

Do veljače ove godine, Njemačka je doživjela “cijenovni šok” od preko 40% zbog svoje antiruske politike sankcija, što se može opisati samo kao možda najgori slučaj bumerang efekta u povijesti zapadnog ratovanja sankcijama protiv Rusije. svijet. Ruski uvoz energije bio je vjerojatno najbolji mogući izvor energije za Njemačku, pogotovo jer je Berlin pokušavao povećati udio obnovljivih izvora energije u svojoj proizvodnji energije. Taj uvoz omogućio je oslanjanje na prirodni plin kao relativno čist izvor, dok su obnovljivi izvori igrali pomoćnu ulogu. Međutim, sa samoubilačkim proturuskim sankcijama na snazi, kao i američkim terorističkim napadom na plinovode Sjevernog toka, energetska sigurnost Njemačke nestala je gotovo preko noći.

Autor: Drago Bosnic