Prošlog ponedjeljka je američki državni tajnik za financije Steven Mnuchin priopćio kako je provjerio zlato i američke dionice u Fort Knoxu.
Sljedećeg dana je njemačka Bundesbanka priopćila rezultate planova o povratu većine svojih zlatnih rezervi iz Sjedinjenih Američkih Država i ukupne količine iz Francuske. Slučajnost ili koordinirano djelovanje?
Podsjetimo, 2013. godine je Bundesbanka najavila planove da pola svojih zlatnih rezervi želi imati u Njemačkoj. Tada je na teritoriju zemlje Njemačka imala samo 31% od ukupnih zlatnih rezervi.
Povratak zlata uključuje repatrijaciju zlata iz Pariza i New Yorka.
Planirano je da će to potrajati sedam godina, iako su se mnogi pitali zašto je potrebno toliko vremena za povrat 674 tona zlata.
Bundesbanka je završila provedbu svog plana tri godine prije isteka roka i sada ima 1710 tona ili 50,6% svog zlata.
Repatrijacija zlata je bio odgovor na brojne kritike, ali je moguće da Berlin želi biti siguran u svoje zlatne rezerve.
Tijekom posljednjih pet godina je Središnja banka Njemačke prebacila svih 374 tona iz Pariza i 300 tona iz New Yorka.
Ali Bundesbanka i dalje drži 432 tone zlata u trezorima Bank of England.
Prema tabelama dolje se vidi da je povrat zlata Bundesbanke u domovinu bio uspješan, ali je u isto vrijeme izazvao veliku raspravu o tome koliko je sigurno čuvanje zlata u trezorima središnjih banaka. Odluka da se zlato vrati u domovinu je također potvrdilo sumnje onih koji sumnjaju da SAD ulazi u mutne poslove sa zlatnim rezervama.
Mnoge zemlje pokušavaju zadržati dio svojih zlatnih rezervi u inozemstvu, navodno iz sigurnosnih razloga i praktičnosti.
Postoje oni koji tvrde da praktičnije i bolje držati zlato na različitim mjestima, kako bi se osigurao pristup tržištima na kojima su za trgovinu potrebne zlatne rezerve.
U 2013. godini je predstavnik Bundesbanke izjavio kako Berlin nema namjeru prodati zlato, dodajući kako je odluka o povratu zlata u zemlju motivirana činjenicom da su se bojali valutne krize.
Ali se opet otvara pitanje sigurnosti. Tijekom Hladnog rata je Bundesbanka htjela čuvati zlato u zapadnim zemljama u slučaju sovjetskog napada. To je također bio način da se podržava valuta u zemlji, jer su u Njemačkoj bili uvjereni da su rezerve u inozemstvu sigurne, te da se u slučaju potrebe mogu vratiti zemlju.
Događaji u posljednjih deset godina su prisilili javnost i Središnju banku Njemačke da preispitaju svoje stavove o praktičnosti i sigurnosti u suvremenom svijetu i da on nije ni nalik onome od prije 50 godina. Zbog toga je odlučeno da se zlato vrati u zemlju.
Naime, zbog krize u Sjedinjenim Američkim Državama, propasti banke Lehman Brothers i dužničke krize u 2012. godini, sve glasniji su bili oni koji su tražili povrat zlata u zemlju. Pristaše povrata zlata su sumnjali i da se ono može koristiti u mutnim poslovima.
Kao odgovor na pozive za većom transparentnosti, Bundesbanka je odlučila 50% zlata držati u Njemačkoj.
Također treba napomenuti da je 2012. godine njemačka Financijska komora naredila reviziju zlatnih rezervi. Komora je htjela biti sigurna kako je gotovo 3 400 tona zlata stvarno tamo gdje se tvrdilo da se nalazi.
U Francuskoj su bili iznenađeni odlukom Njemačke da svoje zlato vrati iz Pariza.
No, Bundesbanka je odluku objasnila sljedećim priopćenjem: “S obzirom na činjenicu da Francuska, poput Njemačke, kao nacionalnu valutu ima euro, Bundesbanka, ako bude potrebno, više ne ovisi o Parizu kao financijskom središtu za razmjenu zlata u međunarodne rezervne valute. Stoga je sada prilika da se njemačke zlatne rezerve iz Pariza mogu vratiti u Frankfurt.”
Međutim, za repatrijaciju zlata iz Sjedinjenih Američkih Država Bundesbanka nije dala nikakav razlog, nego je samo naglasila potrebu ”izgradnje povjerenja u samoj zemlji”.
Odluka Bundesbanke da se vrati 300 tona zlata iz New Yorka je izazvala pomutnju. Mnogi su pretpostavljali da je rok od sedam godina za repatrijaciju kratak zato što New York jednostavno nema njemačko zlato.
Neki stručnjaci vjeruju da nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednik bio, u Njemačkoj postoji više razloga za zabrinutost o sigurnosti zlatnih rezervi.
”Imali smo mnoge rasprave s Trumpom o monetarnoj politici, makroekonomiji i drugim temama, ali vjerujemo središnjoj banci SAD-a”, priopćili su iz upravnog odbora Bundesbanke.
Odbor za repatrijaciju zlata ”Gold Anti-Trust Action” i pokret ”Vratite naše zlato” se više sumnjaju u stvarno postojanje zlata u sefovima u Sjedinjenim Američkim Državama.
Međutim, Bundesbanka tvrdi da je na zlatu koje su primili ”provjeren svaki kod autentičnosti, sastav i težina, te da nemaju nikakvih pritužbi”.
Banca d’Italia, Bundesbanka i MMF su tri najveća vlasnika zlata koje drži FED u New Yorku. Samo oni tamo imaju 4 000 tona, iako nikada nije bilo potvrde da je to tako. Nema dokaza da su te rezerve ostale iste ili da su se promijenile još od 1970.
Kada je tražena repatrijacije 474 tona iz New Yorka, mnogi su se pitali zašto se nije sve to vratilo odjednom? Zašto treba čekati 7 godina? Ranije je Njemačka vratila 940 tona zlata iz Londona, bez ikakvog odgađanja.
Ima brojnih teorija zašto je to tako. No, sve se temelje na činjenici da zlata nema u skladištu ili ima dva ili više vlasnika u skladu s ugovorima o leasingu.
Postojale su i glasine da su poluge samo pozlaćene.
Ali su Sjedinjene Američke Države vratile gotovo svu količinu zlata kojeg je zahtijevala Njemačka, i to tri godine prije isteka roka.
Ranije, je ministar financija posjetio sefove u Fort Knox. Nakon toga je pričao viceve o prisutnosti zlata, čime je izazvao buru rasprava i samo rasplamsao sumnje.
Za sada Bundesbanka tvrdi da je vraćena količina upravo ono zlato koje je Njemačka tamo i pohranila.
No, umjesto rasprave o tome ima li ili nema zlata, neki su se stručnjaci usredotočili na pitanje zašto je Njemačka osjetila potrebu da vrati svoje zlato?
Bundesbanka je postupila razumno, kažu stručnjaci, bez obzira ima li pravih razloga za zabrinutost ili ne. Naime, eurozona je trenutno u teškoj situaciji i kontinentu se stalno prijeti raznim geopolitičkim krizama. Dakle, Njemačka bi trebala imati zlato kod kuće, da ga može testirati i procijeniti.
Potrebno je imati stalni pristup fizičkom zlatu, te dobivati redovita izvješća o njegovom postojanju, kako bi bili sigurni da je ono sigurno.
Ako SAD u nekom trenutku ne budu u stanju ispuniti uvjete za repatrijaciju njemačkog zlata, to bi ugrozilo dvije glavne valute, dolar i euro, a cijeli svijet i gospodarstvo bi bili u opasnosti od kolapsa.
Zlato kao podlogu za papir je ubio nixon tako da ga je izbacio iz igre i pretvorio u robu malo dragocjeniju ali ipak robu …
Kad se raspu trzista i propadnu ekonomije najjaci papir ce biti onaj koji ima podlogu u zlatu..
Zlato je danas marginalizirano ali sigurno odaje buducnost ekonomije…
Zlata ameri odavno nemaju jer su ga potrošili pa im treba vremena da ga namaknu a i ovo što je vraćeno nema otisak njemčkih rezervi.
Igru Nemaca su provalili Jenki..Igrajuci igru Rusa i Kineza-kupujuci tajno kartu voznu za BRIKs.. Svabe nece dobiti nikad to svoje zlato koje su jenki prodavali i zalagali (na papiru) nekoliko usa banaka, jedno te iste poluge…I sad su nekoliko banaka vlasnici ne zlata vec samo papira.
Zlato jenkija je zavrsilo u Kini.. A fora je bila kad su ih Kinezi provalili da su im podvalili mijesto zlata tungsten.. A brojka od zlatnih poluga 5 600 je vraceno kuci jenkijima i natrljan nos.. Bruka i sramota fort noksa iz usa ..Ali stas ko koga zajebe igra bez pravila od jenkija.
Određena količina zlata je vraćena njemcima, da ne dođe do pobune švabundera i posljedičnog općeg kraha. Zlato je vraćeno tri godine prije roka jer je u međuvremenu izvršena oružana pljačka i zločinačko uništenje Libije, kojom prilikom je zionacistička tvorevina otela 153 tone zlata koje je Gadafi skupio kako bi lansirao jedinstvenu afričku valutu sa zlatnom podlogom. (još jedan pokazatelj da se tako nešto može uraditi samo ukoliko zemlja posjeduje nuklearno naoružanje i spremna ga je upotrijebiti). Takođe je u istom periodu ukrajinsko zlato (42 tone) prevezeno ‘na čuvanje’ u usa, noćnim letovima. Nadam se da je sad jasno zašto je ‘njemačko’ zlato vraćeno prije roka. Normalno, u pitanu nisu iste zlatne poluge, ali to je u konačnici manje bitno, lako se ponovo prekucaju brojke, a zlato je zlato. U principu, manjim zemljama nije ni preporučljivo držati zlato u vlasništvu, ukoliko ga nisu u stanju vojno odbraniti od predatorskih demonkrata.
Zlato je materijal koji je Stvoriteljima oduvijek interesantan a možda smo upravo zahvaljujući zlatu na ovom planetu i stvoreni (?) Obzirom da je zlato bilo vrijedno Bogovima, naravno da je ono i robove intrigiralo, naročito što bi za predaju zlata, u zamjenu bili bogato nagrađeni pa je ono već davno služilo kao novac čiji je višak uvijek završavao u rukama Stvoritelja. Tako malo pomalo, kako je bivalo sve više ljudi, i kako je organizacija života i tehnologija bila sve sofisticiranija prešlo se na papirnati novac a kasnije čak i na obične priznanice da si u banci deponirao zlato u toj i toj vrijednosti, koju ti možeš u svakom momentu pretvoriti – ne više u zlato već u običan papirni novac ili još bezvrijedniju stvar a to je – kreditna kartica. (…priznajte da je to fantastična umotvorina – domoći se supervrijednog materijala za komadić papira ili plastike.) U banku se, naravno,… Čitaj više »
Švabe od đukaubojgusara neće vidjeti zlato, ono je potrebno stvoru za neke namjene, zato se i krade od zemljanja milenijima.
Rusija, Kina, SAD, Njemacka i ostale zemlje skupljaju zlato kao vjeverice ljesnjake, valda da se nadje. Hrvatska se rijesila tog smeca, postigla je dobru cijenu. Zasto nase vlasti, mislim na ove nase banana drzave, uvjeravaju roblje da su napravili dobar posao prodajom zlatni rezervi? Ako se zanemari zlato, zasto je dobar posao prodati izvore vode, iznajmiti plaze na 100 godina, prodati elektrodistribuciju, telekome itd. Kako ovi nasi uvijek zajebu strane investitore i prodaju im sve to za papirni novac. Te zemlje sto skupljaju zlato su u zaostatku za nama bar 300 godina.
Od gazde mogu dobit’ samo 99. Luftbalon.
Banca d’Italia, Bundesbank i MMF ima zajedničkog vlasnika pa je pričica o povratu zlata važna samo za dnevno političku masažu.
“Sjedinjene Američke Države vratile gotovo svu količinu zlata kojeg je zahtijevala Njemačka, i to tri godine prije isteka roka.” – ovo se pokazalo plasiranom informacijom u njemackim medijima, ispalo je da su vratili samo pola od planiranog