Obična europska zima razotkrila LNG bajke Amosa Hochsteina

“LNG terminal Krk oduvijek je bio ne samo energetski, nego i politički projekt, a njegovom realizacijom Hrvatska postaje ključna točka svim trgovcima, izvoznicima i proizvođačima plina”, ranije 2016. je za portal Poslovni.hr je rekao Matej Zovkić, direktor korporativnog komuniciranja LNG Hrvatska.

U prvoj fazi razvoja projekta LNG na Krku se razmišlja o kapacitetu od dvije milijarde kubnih metara plina.

Međutim, u studenom hrvatska strana još uvijek nije imala informacija da se prodaje zemljište na kojem bi se trebao graditi terminal.

LNG terminal na Krku je za “našu” političku elitu ipak “strateški energetski projekt izgradnje postrojenja za ukapljeni plin, a krajem 2016. je trebao u novu fazu. Austrijska državna agencija HETA, koja rasprodaje dio nekretninskog portfelja Hypo grupe, oglasila je, po svemu sudeći, prodaju zemljišta na Krku gdje bi se trebao graditi terminal za ukapljeni plin.

HETA je do 25. studenog tražila kupca za loš portfelj osiguranih i neosiguranih  kredita prema “tri pridružena društva iz petrokemijskog sektora iz Hrvatske i Švicarske s ukupnom izloženošću od 102 milijuna eura”, stoji u oglasu, a riječ je o “deset poslovnih kredita koji je osiguran nad postrojenjem i zemljištem na jednom hrvatskom otoku i nad nekretninama u Zagrebu”. Za financijskog savjetnika izabrana je konzultantska kuća PwC Advisory Services, a u Austriji se kalkulira da bi se proces mogao okončati do kraja godine. Na pitanje radi li se upravo zemljištu nekadašnje Dina Petrokemije predviđenom za LNG terminal, u Austriji nisu htjeli potvrditi, ali ni demantirati, piše Poslovni.hr, što je zadnja relevantna informacija o ovom projekti od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku.

Nakon toga je prošao prosinac i ušli smo u siječanj, zimski mjesec s uobičajeno niskim temperaturama. Možda nešto nižim od prosjeka proteklih godina. Onda je nastala panika, ne toliko u Hrvatskoj, koliko na razini Europske unije.

Europa opak ovisi o ruskom plinu

Zapravo je većina odluka EU i razne blokade projekata od strane Bruxellesa, vezano za takozvanu “diversifikaciju opskrbe plinom”, ideja eurobirokrata i američkog State Department, koje je Europljanima, posebice onima iz zemalja “Nove Europe”, ili “bivšeg Istočnog bloka”, redovito prenosio odlazeći američki podtajnik za energetiku Amos Hochstein.

Unatoč činjenici da Ukrajini ništa ne znači LNG terminal kapaciteta dvije milijarde kubnih metara plina, posebni izaslanik i koordinator američkog State Departmenta za energetiku Amos Hochstein je poručio Kijevu “da bi plin mogao nabavljati preko LNG terminala u Hrvatskoj”.

Hochsteinova izjava s početka prosinca 2016. ponovno naglašava “važnost koju SAD stavlja na suradnju s Hrvatskom i inzistiranje kako u područjima srednje i istočne Europe nema mjesta Rusiji i njezinu utjecaju”.

“Ukrajina nema terminal i ne vidim da bi se u dogledno vrijeme to moglo promijeniti. No radimo na tome da pomognemo Hrvatskoj i Grčkoj da izgrade plutajuće terminale. Preko ova dva terminala, a posebno preko onoga na Krku, plinom bi se mogla opskrbljivati Ukrajina i tako postići diversifikacija tržišta. To je važno”, rekao je Hochstein, prešutjevši da je Turska blokirala projekt izgradnje LNG terminala u Odesi, jer nije htjela izdati dozvolu za prolazak brodova s ukapljenim plinom kroz Bospor.

Hochstein je otišao tako daleko da je s LNG terminalom na Krku, koji je u fazi čardaka ni na nebu ni na zemlju, izjavio da bi, zajedno s onim grčkim, terminali omogućili da se s globalnog tržišta ukapljenim plinom opskrbljuje dio Europe, uključujući Bugarsku, Rumunjsku, Mađarsku, Srbiju i baltičke zemlje.

Europa je još od prošlog stoljeća najveći kupac ruskog plina, zbog postojeće infrastrukture i povoljne cijene. No, u siječnju se morala pripremiti za hladnoće koja traju gotovo dva tjedna. Od četvrtka  meteorolozi predviđaju u ravnicama temperature iznad nule, ali samo tijekom dana, dok je prošlog tjedna, na primjer u Poljskoj, u nekim dijelovima zemlje izmjereno čak -40 stupnjeva.  Meteorolozi su izračunali da u siječanj ove godine bio najhladniji u Europi u proteklih pet godina, a situacija je pogoršana zbog neprekidnog mraza.

“Neočekivani” val hladnoće je u pojedinim zemljama doveo do djelomičnog nedostatka plina i električne energije. Na primjer, kako je izvijestio Bloomberg, Francuska je priopćila da joj za jugoistočni dio zemlje hitno trebaju dodatne zalihe plina.

U Bugarskoj, Rumunjskoj i Srbiji su vlasti morale evakuirati udaljena sela u kojima su ljudi ostalo bez struje i grijanja. U Turskoj je nacionalni operator zatražio od privatnih elektrana da smanje potrošnju plina na 90%, iako je Istanbul bio prekriven snijegom.

Ipak, Europa je preživjela, jer joj je pomogao povećani uvoz plina iz Rusije. Tijekom 2016. godine, dakle prije vala hladnoće, europske kompanije su kupile dodatnih 30 milijardi kubnih metara plina, od čega dvije trećine od Gazproma, a ostatak iz Alžira i Norveške. Ovaj rast treba pripisati povećanom skladištenju za prvu polovicu zime. Zbog hladnog vremena je količina plina u europskim skladištima gotovo prepolovljena. Za dva i pol mjeseca sezone grijanja je količina plina u skladištima smanjena za 37%, odnosno za 36 milijardi kubnih metara.

Međutim, u samo 15 dana siječnja su skladišta ostala bez više od 10% rezervi, odnosno 10 milijardi kubnih metara. Osim toga, u studenom, prosincu i siječnju, kao što stoji na stranicama Gazproma, povećana je opskrba plinom za Europu.

Na primjer, tijekom prvih 15 dana u siječnju, ruski holding je svoje isporuke povećao za 25%, ili gotovo 2 milijarde kubnih metara.

S jedne strane, povećani uvoz ruskog plina objašnjava njegova niža cijena u odnosu na druge dobavljače.  MMF je krajem prosinca izvijestio da je Gazprom plina u prosjeku prodavao za 183 dolara za tisuću kubnih metara, dok je cijena prosječna cijena drugih dobavljača bila 219 dolara.

S druge strane Central European Gas Hub (CEGH) je priopćio da je Rusija jedini ponuđač koji je sposoban trenutno povećati opskrbu.

Zapadni stručnjaci vjeruju da je Europa trebala kupiti više plina, ali su se neke tvrtke i zemlje nadale da će izdržati zbog prognoza o globalnom zatopljenju.

Analitičar njemačke banke Bayerische Landesbank Andreas Speer iz Münchena je za Bloomberg izjavio kako je predviđao da u siječnju neće biti mraza.

“Ali to nije ono što sam vidio kroz prozor. Mraz za ljude došao kao iznenađenje”, rekao je takozvani “stručnjak” iz Münchena, glavnog grada savezne pokrajine Bavarske u kojoj su temperature ispod ništice u siječnju prirodna pojava. Međutim, Andreas Speer je, umjesto statistika, ili barem savjeta starijih Bavaraca, vjerovao napisima o neminovnom globalnom zatopljenju i ostao “iznenađen” mrazom u Bavarskoj.

Zbog njegovih predviđanja, kako je slikovito rekao predsjednik kompanije Pan Eurasian Enterprises, Zach Allen, “oni koji su vjerovali da zbog globalnog zatopljenja neće biti hladno, utopili su se u potoku dubokom niti desetak centimetara”.

Međutim, u siječnju bi Gazprom mogao isporučiti još više plina Europi nego što je planirano. “Sjeverni tok” isporučuje plin s više od 110% kapaciteta, dok bi i  ukrajinski plinski transportni sustav mogao značajno povećati tranzit.

Tajnik “Ukrtransgaza”, Maksim Bielavski, izjavio je kako ukrajinski plinski transportni sustav za Europu sada ima godišnji kapacitet na razini 146 milijardi kubnih metara. Dakle, svaki dan može osigurati tranzit od gotovo 400 milijuna kubnih metara plina. Međutim, na vrhuncu mraza u Europi, prema podacima “Ukrtransgaza”, preko teritorija Ukrajine nije prelazilo više od 300 milijuna kubnih metara.  Zbog niske količine plina u ukrajinskim skladištima, što utječe na tlak u tranzitnom sustavu, Gazprom u budućnosti bez novih plinovoda neće moći osigurati plin udaljenim zemljama EU, na primjer Španjolskoj i Portugalu.

Zamjenik ravnatelja Državnog Energetskog fonda, Aleksej Grivač, kaže kako ruske tvrtke za sada ispunjavaju sve svoje ugovorne obveze.

“Ispunjavamo ih u cijelosti, pa čak i više od ugovorenog”, rekao je Grivač .

Zima nije gotova

Sadašnju situaciju s opskrbom plinom u Europi otežava činjenica da se ne očekuje zatopljenje. Na primjer, u planini Davos, gdje je počeo Svjetski ekonomski forum, meteorolozi noću predviđaju -14 do -16 stupnjeva. Dakle, novi veliki padovi temperature mogu zahtijevati još jednom veliki dodatne isporuke plina. Problem će biti veći u proljeće, kada će plinske rezerve biti minimalne.

Do ožujka će u europskim skladištima ostati nešto više od 30 milijardi kubnih metara plina, ili 31% kapaciteta. Ako EU bude maksimalno štedjela pri potrošnji plina, još uvijek će u sezoni grijanja morati trošiti oko 500 milijuna kubnih metara dnevno.

“Ja uopće ne sumnjam da će Gazprom u cijelosti ispuniti svoje obveze. Druga stvar je ako Europljanima bude nedostajalo plina iz drugih izvora. U tom slučaju se može smanjiti ili čak zaustaviti tranzit preko Ukrajine,  što znači da će europsko tržište trpjeti manjak od dodatnih 50 milijuna kubnih metara dnevno. Naravno, pitanje je što će se u to slučaju dogoditi s ravnotežom u ukrajinskom sustavu i tranzitu preko teritorija Ukrajine”, kaže Aleksej Grivač.

Ukrajinski faktor

Nakon Nove godine je val hladnoće pogodio ne samo Europu, nego i Rusiju i Ukrajinu, a “Naftogaz Ukrajine” je rekao “kako će Gazprom teško ispuniti svoje obveze, a Ukrajina, zbog niskih zaliha u skladištima, ne bi trebala pomoći ruskom holdingu”.

Međutim, čak su i ukrajinski stručnjaci priznali da je Kijev dužan osigurati opskrbu plinom Europe, što je postalo problematično zbog pada tlaka u tranzitnom sustavu Ukrajine, a sve zahvaljujući niskim zalihama koje slabe tranzit.

Nakon Nove godine je u ukrajinskim podzemnim skladištima je ostalo manje od 11 milijardi kubnih metara plina, a čak i sa sadašnjom razinom potrošnje će do početka ožujka Ukrajincima ostati tek 8 milijardi kubnih metara.  Supredsjedatelj ukrajinskog Fonda energetskih strategija, Dmitrij Marunič, kaže da se tlak u sustavu transporta plina u zemlji teoretski može održavati i s 5 milijardi kubnih metara u skladištima.

“Ali to sve ovisi o količini tranzita, obrnutim isporukama i domaćoj potrošnji. Ako se ne varam, 8 milijardi kubnih metara je razina koja je zabilježena tijekom 90-ih, kada je Moskva nemoćno gledala na neplanirano uzimanje plina. Sada je situacija drugačija. Gazprom može zaustaviti isporuku na najmanji pad u tranzitu. Stoga je teško predvidjeti što će se dogoditi bez dodatnih izvora plina i ako razina ukrajinskim u skladištima padne ispod 8 milijardi kubnih metara”, rekao je Marunič.

On je uvjeren da će u slučaju mraza u Europi sigurno doći do ograničenja obrnute isporuke u Ukrajinu, koja ruski plin kupuje iz europskih zemalja, što će biti ozbiljan udarac za domaće potrošače.

“Danas obrnutom isporukom osiguravamo 30-35% potrošnje, a ograničenja će, prije svega, pogoditi ukrajinske potrošače. Prvo, Kijev će smanjiti potrošnju u zemlji, ali minimalne količine plina u skladištima će utjecati i na sigurnost tranzita”, kaže Marunič.

Nakon 2019. godine – LNG ili ponovo Ukrajina

Sada dolazimo do situacije koja zanima Hrvatsku. Naime, od 2019. godine Moskva planira gotovo u potpunosti napustiti tranzit plina preko Ukrajine, zadržavajući samo balkanski tranzit od 10-15 milijardi kubnih metara godišnje.

U tom smislu, “Sjeverni tok 2”, čak i s dva kraka “Turskog toka”, možda neće biti dovoljan da osigura vrh potražnje u Europi, uključujući i Tursku. Naime, u siječnju je dnevni tranzit preko Ukrajine dosegao 300 milijuna kubnih metara, dok je ukupni kapacitet dva planirana plinovoda dizajniran da preuzme  250 milijuna. Uz balkanski tranzit, to znači da se kroz Ukrajinu isporučivalo nešto više 40 milijuna kubnih metara plina dnevno.

U Gazpromu nude da se zimski vrh potrošnje kompenzira opskrbom LNG terminalima na Baltičkom moru, koje ruska kompanija planira graditi zajedno s nizozemsko-britanskim Royal Dutch Shellom.

“Kombinacija opskrbe plinom plinovodima i isporukama ruskog ukapljenog prirodnog plina može se može provesti čak i unutar istog ugovora. To vidimo kao veliku prednost”, rekao je zamjenik predsjednika uprave Gazproma, Valerij Golubjev.

Prema njegovim riječima, ako je “Sjeverni tok” i “Sjeverni tok 2” budu radili pod punim opterećenjem tijekom cijele godine, zimski vrh potrošnje će Gazprom lako nadoknaditi jednokratnim isporukama ukapljenog plina.

“Zapravo, to je i dovelo do naše odluke o izgradnji LNG postrojenja na obali Baltičkog mora”, rekao je Valerij Golubjev.

Institut za energetske studije s Oxforda je ponudio Gazpromu drugi način, odnosno da unaprijed kupi plin na tržištu u Europi, te da ga pohraniti u lokalna skladišta za slučaj vrha potrošnje. No, Aleksej Grivač sumnja u svrsishodnost ovog modela.

“Prošle godine su europska skladišta bila gotovo puna, na razini od 91%. Za stalan rast potražnje je potrebno smisliti druge načine. Ne može biti raznih konfiguracija, izgradnje dodatnih objekata, rekonstrukcije postojećih ili korištenja infrastrukture za skladištenje i regasifikaciju prirodnog ukapljenog plina. U poslovima treba gledati na učinkovitost i pouzdanost rješenja”, rekao je Aleksej Grivač.

Za nas je posebno važno što tijekom potrošnje vrhuncu situacija na LNG tržištu nimalo ne pomaže Europi.  Specijalizirani portal Hellenic Shipping News piše kako je usred mraza u Španjolskoj proglašena “narančasta” razina rizika, a cijena plina za opskrbu sljedećeg dana je porasla na više od 400 dolara za tisuću kubnih metara. 

Međutim, LNG-a više nije bilo. Kapacitet europskih LNG terminala za skladištenje je svega nekoliko milijardi kubnih metara, a takav nagli porast cijena vjerojatno nije tek privremena pojava. Osim toga, cijena ruskog plina u Europi 2016. godine je bila puno manja od, na primjer, američkog ukapljenog plina.

Prošle godine su kupci ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a u Europi bili Portugal, Španjolska, Italija i Turska. Prve dvije su zemlje ovise upravo o LNG, ali SAD je izgubio bitku na  Starom kontinentu s tradicionalnim dobavljačima ukapljenog prirodnog plina. Udio američkog LNG u Europi ne prelazi 13% svih isporuka, koje dosežu oko 500 milijuna kubičnih metara godišnje. Mnogi kupci LNG-a su se jednostavno preusmjerili na druge zemlje, naravno, zbog nižih cijena plina. Vodeći analitičar Instituta za energetske studije s Oxforda, James Henderson, kaže da dobavljači američkog ukapljenog plina nisu zadovoljni s cijenom od 245 dolara za tisuću kubnih metara, stoga se sredinom godine na tržištu EU američki LNG prodavao u prosjeku za 140 dolara. Na primjer, kompanije EIA u Portugalu je u travnju američki LNG kupovala za 127 dolara po tisuću kubnih metara, a Španjolska u srpnju za 174 dolara. Osim toga, ne poštuju se potpisani ugovori, Naime, španjolska tvrtka Argus je potpisala 20-godišnji ugovor s američkom kompanijom Cheniere za punjenje terminala u Sabine Pass s 4,9 milijardi kubnih metara plina godišnje. No, prošle godine je u tri navrata isporučeno ne više od 300 milijuna kubika. Argus je priopćio da je cijena uplinjavanja i skladištenja za španjolsku tvrtku u rujnu bila 204, a u prosincu 239 dolara. Cijena ne uključuje utovar LNG, dok su u Europi cijene zemnog plina u to vrijeme bile od 180 do 220 dolara za tisuću kubnih metara.

Sve ovo je dovelo do činjenice da su SAD Europi prošle godine ukupno isporučile jedva 500 milijuna kubnih metara plina. Dobavljači sada traže jeftiniji LNG u drugim područjima.

U iznimnim slučajevima, može se pretpostaviti da će se na vrhuncu potrošnje povećati isporuka plina u Europu opet preko Ukrajine. Međutim, nakon 2019. godine sve dolazi pod znak pitanja.

U ovoj situaciji se 2020. planira pokrenuti “Južni plinski koridor” kapaciteta 16 milijardi kubnih metara godišnje iz Azerbejdžana, što bi mogla biti velika pomoć za Europu. Međutim, ne kao alternativa ruskom plinu, nego kao dodatni izvor napajanja za jug EU i Tursku. Prema prognozi Instituta za energetske studije s Oxforda, do 2020. godine će se potrošnja plina u EU povećat će na 564 milijarde kubnih metara plina godišnje. 2016. godine je potražnja u Europi iznosila oko 450 milijardi kubnih metara. Udio uvoza plina raste, ali ne samo zbog rasta potrošnje. Unutarnja proizvodnja u EU i dalje pada, a posljednjih godinu dana je smanjena za 5% ili 3,5 milijarde kubnih metara, što se također zamijenilo uvozom prirodnog plina najvećim dijelom iz Rusije.

U ovim okolnostima Hrvatska možda i treba graditi LNG terminal, jer bi on s kapacitetom od 2 milijarde kubnih metara plina uvijek dobrodošao u mjesecima kada teoretičari progresivnog globalnog zatopljenja pogriješe i kroz prozor svojih luksuznih stanova vide snijeg i mraz, poput njemačkog stručnjaka Andreasa Speera iz Münchena. Međutim, za Hrvatsku je još važnije ne povoditi se za besmislenim izjavama Amosa Hochsteina, koji je rekao “kako SAD naglasak stavlja na suradnju s Hrvatskom i inzistira kako u područjima srednje i istočne Europe nema mjesta Rusiji i njezinu utjecaju”. Mi moramo gledati naše interese, koliko god je to moguće dok smo u sastavu Europske unije i NATO pakta.

Vezani tekst: Drugi čin igrokaza: Polarna hladnoća, Ukrajina i ruski plin