Osveta se servira hladna – Zašto je Rusija oborila cijene nafte?

HRT je vrlo zanimljiv medij. Na jednoj stranici na teletekstu piše kako Rusija igra ruski rulet obaranjem cijena nafte, čime ispravno sugerira da je do velikog pada na svjetskim tržištima došlo zbog odluke Rusije da ne podrži sporazum OPEC+, a na drugoj se navodi kako ruski proračun propada, jer Fond nacionalnog bogatstva, koji se puni viškom sredstava od izvoza nafte, „trpi veliku štetu“.

Čitajući ovakve vijesti se čovjek zapita nije li se ruski ministar energetike Aleksandar Novak napio votke na putu za Beč, pa umjesto sklapanja sporazuma odbio prijedlog? Kako smo već dva članka posvetili padu cijena nafte, gdje smo citirali priopćenje Rosnefta i izjavu Vladimira Putin od nedjelje, 8. ožujka, ovdje ćemo se dodatno osvrnuti na ovu temu koja traži neka pojašnjenja, iako je rečeno da su ruski naftaši u dogovor s vladom odlučili istisnuti američku industriju škriljca s globalnih tržišta, što znači da je ovaj plan razrađen do najsitnijih detalja i sada treba vidjeti tko će prvi pokleknuti. Ulozi su ogromni, naravno, i nisu u pitanju samo sudbina Rusije i američkih naftaša, već i zaljevskih petromonarhija koje trpe velike udare na proračune, a tu su i Nigerija, Angola, Alžir, nešto manje Venezuela, koja je u krizi već nekoliko godina i ionako trguje naftom za robu ili njome otplaćuje kredite Rusiji i Kini.

Zašto je Rusija srušila cijene nafte?

Globalna ekonomska kriza već bjesni i čini se da je došlo vrijeme da Moskva iskoristi sve mogućnosti koje joj se nude, a to znači da se Novak ipak nije opustio s ruskom votkom na putu u Beč na sastanak s ministrima energije zemalja kartela OPEC. Štoviše, „crveno“ na burzama, koronavirus i pad globalnih ekonomskih aktivnosti može biti lijepa prilika da se nešto čak i zaradi. Naravno, za to trebate imati središnju banku koju kontrolira vlada i prirodne resurse i industrije poput naftne koje su u većinskom državnom vlasništvu. Na kraju će se i najžešći desničari složiti kako „malo“ marksističke političke ekonomije nikad nije naodmet.

U klasičnoj zapadnoj politologiji raspad Sovjetskog Saveza opisan je kao logični rezultat kombinacije nekoliko lukavih vanjskih manipulacija koje je kolektivni Zapad izveo pod zapovjedništvom Reaganova tima, što je dovelo do lavine ekonomskih problema u Sovjetskom Savezu i unutarnjih nesuglasica u sovjetskoj eliti. U kombinaciji s umorom stanovništva od zastarjele ideologije, ovi su izazovi doveli do samorazgradnje prve socijalističke države planeta.

Manipulacija prije svega podrazumijeva blefiranje Reagana sa Strateškom obrambenom inicijativom, zahvaljujući kojoj je SSSR sve dublje i dublje ulazio u utrku u naoružanju, koja mu je tijekom ’80-ih postala preskupa. To je pratio kolaps cijena nafte, glavni izvor petrodolara za sovjetsku ekonomiju, kojeg Sjedinjene Države organizirale uz pomoć Saudijske Arabije, vješto igrajući na islamističku solidarnost potaknutu ratom u Afganistanu.

Ova interpretacija događaja ne samo da je vrlo pojednostavljena, već je monstruozno pojednostavljena,  iako je sasvim prikladna za obuku novih vojnika globalizma.

Ali se čini da dragi „zapadni partneri“ moderne Rusije nisu izvukli nikakve zaključke iz stvarne povijesti raspada Sovjetskog Saveza, što je timu Vladimira Putina dalo veliki manevarski prostor.

Povijest je lukava i izgleda da će biti smiješno kada u nekim budućim udžbenicima bude pisalo „kako je kolektivni Istok, predvođen Vladimirom Putinom, prvi put blefirao i prevario Sjedinjene Države“. Ali činjenice su da Putin ne igra poker. Šah da, i džudo, i to vrlo dobro, stoga vrlo dobro zna da je, sa svojim bilijunskim proračunskim deficitom, Americi 2020. i godinama koje slijede preskupo naoružavati se i da je ovo vrijeme kada su američke elite izgubile jedinstvo, a burza je već pukla po šavovima, gubeći 15% vrijednosti tjedno. I tako se Putin odlučio, kako kaže HRT, na „ruski rulet“. Srušio je cijene nafte, a s njima ruši i zapadnu ekonomiju.

Ukratko, Putin je povukao potez u sukobu sa Sjedinjenim Državama poput Reagana sa Sovjetskim Savezom.

Ovaj pogled na ono što se događa sada neće biti manje pojednostavljen, jer ljudi uglavnom vole simboliku, a naročito politolozi.

Ali upravo sada moramo odgovoriti na pitanje zašto je u petak, 6. ožujka 2020. godine, Rusija srušila cijene nafte.

Ovdje već nema mjesta metafizici i nadnaravnim pojavama i zato počnimo s činjenicama:

1. Početkom 2020. godine Rusija ima višak proračuna sastavljen iz izračuna cijene barela nafte u iznosu od 40 dolara. 1. ožujka 2020. se rezerve Rusije procjenjuju na više od 570 milijardi dolara, iako je u američkoj valuti, već u zlatu, eurima, juanu i drugim financijskim derivatima. Uz ove rezerve, Rusija ima Fond nacionalne skrbi koji je prije nekoliko dana, kada smo provjeravali, vrijedio 124 milijarde dolara, ni on u američkoj valuti.
2. Početkom 2020. Saudijska Arabija ima proračun koji će bilježiti deficit jer je sačinjen s prosječnom godišnjom cijenom nafte od 85 dolara po barelu. Rezerve Saudijske Arabije početkom 2020. procjenjuju se na nešto više od 500 milijardi dolara, od kojih je veći dio u američkim dolarima.
3. Sjedinjene Države početkom 2020. imaju proračun neovisan o cijenama nafte, ali imaju više od 1000 milijardi dolara deficita, uz izdatke od 4700 milijardi dolara. U kombinaciji s najvećim nagomilanim javnim dugom od oko 23 400 milijarde dolara, postojanje ove države podupire samo zloglasna „tiskara“ FED i kontrola nad petrodolarima. Zlatne rezerve Sjedinjenih Država u odnosu na ove pokazatelje, čak i ako prihvatimo tvrdnju da zaista postoje, više izgledaju kao statistička pogreška.
4. Početkom 2020. godine dvije trećine nafte proizvedene u Sjedinjenim Državama je dobiveno iz takozvanog „frackinga“ škriljca. Danas se američka ministarstva počinju suočavati s lošom igrom i tvrde da će razvoj nafte iz škriljca prestati po cijeni od 25 dolara po barelu, ali ovo je očito neuspješan pokušaj da se spriječi panika na burzama, jer je poznata cijena profitabilnosti ovog sektora cijena nafte od najmanje 45 do 50 dolara za barel. Sektor je neprofitabilan prije svega jer ima neviđeni razinu zaduživanja kompanija koje se bave naftnim škriljcem, što je financijskim krugovima dobro poznata činjenica i već su spašavali ovaj sektor 2015., kada je također zabilježen pad cijena nafte, ali ga je tada potaknula Saudijska Arabija.
5. Uz sve to, već je prisutna panika na američkoj burzi zbog kontinuiranog pada svih indeksa i kapitalizacija tijekom posljednja tri tjedna, uzrokovanim ili strahom od koronavirusa, ili s pokušajem puhanja financijskih balona pod uvijek „uvjerljivim“ izgovorom takozvane „korekcije”, o čemu smo pisali ranije, nešto čak i prošlog ljeta predviđajući ovo što se događa zbog nezaustavljivog pada industrijske proizvodnje.

S obzirom na sve gore spomenute činjenice, osobno mi se čini da je ruska odluka da smanji cijene nafte apsolutno pragmatična i ima tri glavna cilja:

1. Ojačati kontrolu nad Bliskim istokom, čineći Saudijsku Arabiju ovisnijom o Moskvi i samim tim lakšom za upravljati političkim odlukama Rijada, što je dio većeg plana smirivanja Bliskog istoka i šire regije.
2. Prelazak na sljedeću fazu supstitucije uvoza i razdvajanje ruskog gospodarstva od utjecaja petrodolara.
3. Uništiti konkurente u sektoru nafte i plina u Sjedinjenim Državama, odnosno sektor škriljca, što istovremeno znači slomiti kičmu američkoj ekonomiji, a samim tim i hegemoniji dolara.

Posljednja točka koju valja istaknuti, a to ste mogli uživo pratiti 9. ožujka 2020. u 17:30 po moskovskom vremenu s početkom trgovanja na burzama na istoku Sjedinjenih Država, kada su dionice glavnih proizvođača nafte iz škriljca počele tonuti. Fascinantni primjeri su bili Pioneer Natural Resources Co. s padom od -36,4%, Whiting Petroleum Corporation bilježi -44%, a Occidental Petroleum Corporation -29,39%. Ovo su samo oni „najveći“, a prate ih ostali.

Uz to, postoji i važan pokazatelj kao što je broj aktivnih postrojenja za bušenje u Sjedinjenim Državama, ali je prilično spor i ažurirat će se tek krajem tjedna.

Kolaps ove kapitalizacije vjerojatno će povući američke burze dalje u ponor nekontrolirane krize.

Odluka Rusije da sruši tržište nafte ujedno je i odluka da se upravlja globalnom ekonomskom krizom i dobiju maksimalni bonusi po njenom okončanju. Konačno, Rusija bi s pravom trebala dobiti najviše, obzirom na, figurativno i u povijesnom smislu  rečeno, „američko nasljeđe“. Na to ima i moralno pravo, ali čak i ako zanemarimo osvetu serviranu hladnu, naveli smo da ima sva odgovarajuća sredstva, od zdravih financija do sve neovisnije ekonomija, a “svjetska tvornica” Kina je ruski saveznik, uz one najodanije, a to su  vojska, mornarica i ruska garda.

Postoje i oni koji u Rusiji nepotrebno histerišu i zbog fluktuacije tečaja dolara putuju na sastanak s koronavirusom u Španjolsku ili Italiju, umjesto da si rezerviraju neki hotelčić u Kareliji ili na Bajkalskom jezeru.

U svakom slučaju, nakon ove bitke svijet neće biti isti i samo netko naivan može pomisliti da je dvadeset godina truda i posla Vladimir Putin, gotovo na odlasku, uložio na jednu partiju „ruskog ruleta“ s američkim naftašima. Ono malo koliko poznajemo bivšeg pukovnika KGB-a je dovoljno da s pravom mislimo da je iza ove odluke bilo puno mukotrpnog rada i predviđanja svih mogućih scenarija.

Pioneer Natural Resources Co. / Whiting Petroleum Corporation / Occidental Petroleum Corporation