Pozadina nedjeljnog referenduma u Italiji

Građani Italije izlaze na birališta u nedjelju, ali gotovo niko nije siguran šta je predmet glasanja. Formalno, glasanje na referendumu je o pitanju da li će ustavne reforme, čiji je cilj efikasniji rad vlade, biti usvojene. Ipak, mnogi misle da je pravo pitanje da li će trenutna vlada opstati i da li će Italija ostati u Eurozoni.

Ekonomski stručnjaci predviđaju da će rezultati referenduma, ma kakvi bili, imati jako veliki uticaj na italijansku ekonomiju. U narednih nekoliko fiskalnih kvartala, očekuje se ozbiljna kriza bankarskog sektora.

Postoji velika šansa da će Italija odlučiti da napusti Eurozonu tokom sljedeće godine, a možda čak i Evropsku Uniju. Razlog tome leži u činjenici da građani Italije i nisu baš osjetili ekonomske dobrobiti u posljednjoj deceniji, sudeći po bruto nacionalnom dohotku te zemlje, a koji je u konstantnom opadanju.

Italija je bila ekonomsko čudo 60-ih i 70-ih godina prošloga vijeka. Sjeverni dio te zemlje bio je proizvodni raj. Čak je i bankarski sektor na sjeveru bio jak. Treba imati na umu da je italijanska ekonomija osma najveća svjetska ekonomija i da je izdala treću najveću količinu nezavisnih obveznica. Eventualna propast bankarskog sektora u Italiji bi se odrazila na ostatak svijeta, upravo iz tog razloga. Visok procenat tih obveznica nalazi se van zemlje, deponovan uglavnom u knjigama raznih banaka, a naročito u nekim centralnim bankama.

Italija je problematična iz skoro istih razloga iz kojih su to Grčka, Španija i Portugal. Klijenti banaka iz južnih zemalja članica Eurozone su pozajmljivali novac da bi kupovali robu sa bogatog sjevera, uglavnom iz Njemačke, a ekonomski rast koji je očekivan se nije dogodio. Kupljene robe su uglavnom potrošne, tako da nema osiguravajućih kolaterala koji bi vodili oporavku. Mnoge pozajmice su skoro totalni gubici za ekonomiju.

Otpisivanje velikih pozajmica kao gubitaka će banke učiniti insolventnim, a ista stvar se dogodila i u SAD-u tokom krize s kraja prošle decenije. Banke će, u tom slučaju, morati da traže pomoć. Pitanje je gdje će ju pronaći.

Banka Monte dei Paschi di Siena, najstarija svjetska banka i jedna od najvećih u Italiji, a vjerovatno i banka u najvećim problemima, pokušava da podigne 5 milijardi eura novog kapitala svojim planom konverzije zavisnih obveznica, što joj baš i ne ide. Banka kojoj je tržišna vrijednost dionica pala za 84% u manje od godinu dana je definitivno u problemima. To je svima jasno.

Unicredit banka, koja je još veća od Monte dei Paschi, namjerava da poveća kapital za 13 milijardi eura početkom sljedeće godine. Šanse za uspjeh u toj nakani su tanke. Možda čak i ravne nuli. Vrijeme protiče, a deponenti izvlače svoj novac iz banaka i odbijaju da depozitiraju više novca.

Pored ovih problema, banke se suočavaju i sa potencijalnim tužbama. Određene banke su prodavale obveznice klijentima koji su mislili da depozitiraju novac na bankovni račun. Obveznice su sada izgubile na vrijednosti, a postoji šansa i da skroz propadnu, ako preovladaju pravila Evropske Unije i Italija bude morala da spasava vlasnike obveznica prije nego što iskoristi javna sredstva za spasavanje banaka.

Svi ovi problemi su dijelovi političke disfunkcionalnosti u Italiji. Ekonomska slabost proizlazi iz vrlo glomazne vlade koja lako troši novac i gotovo ništa drugo ne radi. Rezultati su birokratija koja guši trgovinu i ogroman vladin dug koji onemogućava ekonomski rast. Slabo i haotično upravljanje je glavni razlog što je u Italiji nezaposlenost tako visoka. Spasavanje banaka će povećati javni dug, ali je to, nažalost, najbolja opcija koju će vlada, bilo ova ili neka koja ju naslijedi, imati na raspolaganju.