Prestanimo se lagati – Assad je Inu već protjerao iz Sirije

Hrvatski premijer Andrej Plenković je u subotu izjavio kako su razmatrane najbolje opcije za budućnost Ine i u kontekstu zaštite nacionalnih interesa, a i pitanja energetske sigurnosti Hrvatske.

“INA je za nas strateška nacionalna kompanija. Stoga će Hrvatska pokrenuti proces otkupa cjelokupnog udjela MOL-a u Ini prema modelu koji smo već razradili, koji je financijski održiv, a koji u konačnici neće povećati javni dug RH”, rekao je Plenković.

U moru nagađanja gdje pronaći, prema nekim procjenama, više od 14 milijardi kuna, pojavila se vijest o jamstvu koje bi INA pružila “njenim” naftim poljima u Siriji, koje je zbog sankcija koje je Zagreb nametnuo Damasku hrvatska kompanija napustila 2012.

INA – Uvjeti povratka u Siriju

Kako prenose mediji, INA je u veljači 2012. proglasila “višu silu” i “privremeno” obustavila sve poslovne aktivnosti u toj zemlji, odnosno do prestanka okolnosti takozvane “više sile”.

“Osnovni preduvjet za nastavak Ininih prekinutih aktivnosti vezanih uz istraživanje i proizvodnju nafte i plina u Siriji je potpuni prestanak svih ratnih operacija u Siriji te uspostavljanje stabilnih političkih i sigurnosnih prilika, pri čemu se podrazumijeva ukidanje sankcija koje su trenutno na snazi. Tek kada ti uvjeti budu ispunjeni, a Inini stručnjaci budu u mogućnosti na terenu izvidjeti stanje svoje opreme i samih polja, možemo početi s pregovorima o povratku, pregovorima o novim ugovornim odnosima te eventualnoj naknadi štete. U međuvremenu, INA pomno prati razvoj situacije”, stoji u priopćenju hrvatske naftne kompanije.

Bivši visoki dužnosnik Hrvatske narodne stranke i jedno vrijeme potpredsjednik vladi Zorana Milanovića, Radimir Čačić, gostovao je na televiziji N1 i ranije komentirao informacije da se razgovori oko naftnih polja u Siriji već vode, odnosno da je na djelu ”tiha diplomacija” vezana za njihov povratak ili prodaju.

Čačić je rekao ”da je bio energično protiv toga da se Hrvatska svrsta uz EU kada su u pitanju sankcije Siriji”.

“Zahtjev je bio takav, pritisak izvana je bio takav. Nismo čak bili u EU i nismo imali čak ni obvezu da to činimo. A ako smo već to činili, onda smo mogli tražiti kompenzaciju od EU tih 800 milijuna dolara koliko smo izgubili, jer smo prihvaćali politiku EU i nanijeli sebi štetu. Hrvatska čini 0,5 posto društvenog proizvoda EU i dio smo bili spremni nositi, ali ostalo? Mi nismo tražili ni kompenzacije! Sadašnje priče da ćemo dobiti kompenzacije od Assada su, naravno, potpuno neprimjerene. Bit ćemo presretni ako se budemo vratiti”, rekao je Čačić.

Ovdje treba napomenuti da je odluka  hrvatske države da uđe u posjed naše najveće naftne kompanije potpuno opravdana, jer bi time vratili barem dio izgubljenog suvereniteta. No, je li ovo moguće učiniti s naftim poljima u Siriji kao jamstvom?

Osim toga, Radimir Čačić zaboravlja da je Hrvatska u vrijeme, kada je njegova bivša stranačka kolegica i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić odlučila poslati 3 200 tona oružja islamističkim militantima u Siriji, on bio potpredsjednik Vlade RH. Naime, u vrijeme uvođenja sankcija Siriji i slanja oružja islamističkim militantima, kupljenog saudijskim novcem i isporučenim preko Jordana, on bio prvi potpredsjednik Vlade, a teško je povjerovati da nije bio upućen u ovaj prljavi posao.

Odluka o ovakvom pristupu Hrvatske i slanju oružja je gotovo sigurno donesena uoči i tijekom sastanka između Vesne Pusić i američke državne tajnice Hillary Clinton, koji se održao u ožujku 2012. godine u Washingtonu. Je li Radimir Čačić zaista “prosvjedovao protiv sankcija”, kako tvrdi, nije poznato, ali se kasnije o slanju oružja nije morao očitovati, jer je nakon pravomoćne presude zbog automobilske nesreće sa smrtnim posljedicama u Mađarskoj dužnosti u Vladi RH napustio u studenom 2012.

Može li se INA vratiti u Siriju?

Iako je još 2012. hrvatski stručnjak Davor Štern tvrdio kako vjeruje da je to nemoguće, ove smo godine za to dobili konačnu potvrdu iz Damaska, stoga je nejasno zašto se uopće govori o ovoj mogućnosti?

U ožujku 2012. je Davor Štern izjavio “kako će na naftna polja koja je u Siriji napustila Ina uskoro će doći Rusi ili Kinezi”. U tadašnjoj izjavi za Večernji list nije skrivao ljutnju zbog ishitrenog poteza, odnosno napuštanja naftnih polja u Siriji, koja su bila najvrednije što je Ina imala.

Naime, tada je sirijska vojska slamala islamističku pobunu u Homsu i mnogima je to bio znak da Bashar Al-Assad i neće tako lako otići s vlasti, kako su vjerovali u EU i Washingtonu, a na njihova uvjeravanja naivno nasjeli i u Zagrebu.

S druge strane, već u to vrijeme Sirija nije prihvatila Inino pravno obrazloženje o prekidu suradnje, nakon odluke hrvatske Vlade o uvođenju sankcija Siriji.

Ukratko, Inu u slučaju Assadova ostanka u najmanju ruku čeka vrlo duga i vrlo neizvjesna pravna bitka za 20 milijardi dolara vrijedna nalazišta, a tada predsjednik Nadzornog odbora Ine Davor Štern nije skrivao ljutnju zbog informacija da mađarska strana priprema prodaju sirijskih naftnih polja Rusima. Ali ni Mađari neće imati koristi od ovih polja, ako nas to može utješiti, ali o tome nešto kasnije.

Štern je tada objasnio kako je on predlagao pravno puno oprezniji i složeniji izlazak Ine iz Sirije od onoga koji se pozvao na “višu silu” kao pravnu osnovu za nepoštovanje ugovornih obveza. Štern je podsjetio da je upravo MOL u trenutku kad je INA bila u najvećim problemima ponudio samo 200 milijuna dolara za polovicu udjela hrvatske kompanije u sirijskim poljima vrijednim 20 milijardi dolara.

Za sirijsku stranu hrvatska naftna kompanija INA je već 2012. bila stvar prošlosti, tada je za Večernji list rekao predsjednik Saveza gospodarske komore Sirije i savjetnik ministra gospodarstva Mohamed Al-Kshto te istaknuo da je Sirija pri samom kraju pregovora s kineskom naftnom kompanijom CNPC i ruskom naftnom kompanijom Tatneft koje bi trebale nastaviti rad gdje je stala INA prije nego što je napustila zemlju.

“Samo su otišli, a Sirija ne može prihvatiti nikakve ucjene. Na žalost, INA je ovaj put odigrala na jako krivu kartu, vjerujući da će vlada Bashara Al-Assada pasti. Nakon što su naše vojne snage uništile zadnje uporište pobunjenika u Homsu, cijeli se svijet uvjerio da predsjednik Assad ostaje na vlasti”, 2012. je rekao Mohamed Al-Kshto, naglasivši da Sirijci nikada više neće pružiti ruku onima koji su im okrenuli leđa, i to u trenucima kada im je najteže, a, na žalost, i INA je među njima.

Trenutak istine 2016. – INA je protjerana iz Sirije

Iako se ranije raspravljalo o mogućim pravnim bitkama i vraćanju Ine u Siriju, na samom početku ove godine je voditelj sirijske Komisije za planiranje i međunarodnu suradnju Qais Khader je posjetio Rusiju, gdje je održao sastanak s dužnosnicima ruskog Ministarstva energetike i brojnim predstavnicima ruskih tvrtki zainteresiranih za ulaganja u energetskom sektoru u Siriji. Naravno, ovaj su sastanaka hrvatski i zapadni mediji prešutjeli, jer je još uvijek situacija na bojištu bila takva da su se neki nadali obratu u ratu i da će vlada u Damasku na neki način ipak biti svrgnuta.

U veljači ove godine su predstavnici sirijske vlade u Moskvu ponijeli prijedloge projekata o poslijeratnoj obnovi Sirije, posebno u energetskom sektoru, koje su predstavili čelniku Gazproma, Alekseju Milleru.

Ranije je ministar vanjskih poslova Sirije, Walid Al-Moallem, tijekom sastanka s ruskim zamjenikom premijera Dmitrijem Rogozinom rekao da će prioritet u fazi rekonstrukcije bit će dan kompanijama i zemljama koje su cijelo vrijeme stajale uz Siriju, osobito kompanijama iz Rusije, što 11. veljače ove godine piše sirijski portal Syria Oil, na kojem možete pratiti sve aktualne vijesti iz sirijskog energetskog sektora.

Nakon toga, u travnju ove godine, iz Rusije stiže vijest kako je sirijsko Ministarstvo nafte i prirodnih resursa razvilo nekoliko projekata od strateške važnosti u energetskom sektoru, posebno u geološkim istraživanjima nafte i plina, a sirijski premijer Wael Al-Halqi je izjavio: “Mi nudimo posao i suradnju tvrtkama iz prijateljskih zemalja, prije svega iz Rusije.”

Premijer je spomenuo projekt “ulaganja u rafinerije Homs i Baniyas, izgradnju zajedničke tvornice u Ferkalasu i suradnju u energetskom sektoru s Rusijom, Iranom i Venecuelom”.

Sirijski predsjednik Bashar Al-Assad je izjavio da će ruske kompanije imati prednost u građevinarstvu i energetskom sektoru u Siriji i time konačno pokopao sve nade hrvatskih dužnosnika o povratku Ine u Siriju na blokove koje je vlada Zorana Milanovića napustila na nagovor EU i Sjedinjenih Američkih Država.

Podsjetimo, prije nametanja sankcija je u Siriji poslovalo 14 stranih kompanija. Pet u području istraživanja: Shell, Petro-Canada, Maurel&Prom, Color Energy i INA. Sedam u proizvodnji: Shell, Total, Petro-Canada, Enna, Gulfsands, EPR, Tatneft, te još dvije kineske nacionalne kompanije, od kojih je jedna poznata kompanija Sinopec.

Prema podacima od prije dvije godine, preliminarne procjene o veličini izravnih materijalnih gubitaka u sektoru nafte samo do kraja 2013. godine su bile oko 2,8 milijardi dolara, od čega 31% gubitka imaju kompanije koje su sankcionirale Siriju kao stranog partnera u poslovanju.

Ukupno su strane kompanije izgubile i oko 16,6 milijardi dolara čiste dobiti, dok je dugoročna šteta nemjerljiva.

Naravno da su oštećene kompanije ogorčene i list Al-Araby u veljači piše kako Bashar Al-Assad priprema primopredaju cijelog sirijskog energetskog sektora Rusiji.

Bashar Al-Assad je tijekom svog posjeta Moskvi, između ostalog, potpisao sporazum koji se sastoji od deset rečenica i navodno daje Rusiji pravo na slobodno poslovanje u Siriji, koje se ne može opozvati, osim na temelju pisanog bilateralnog sporazuma, piše Al-Araby.

Sirijska “umjerena oporba” se protivi sporazumu i tvrdi “kako su odluke režima u tom smislu su ilegalne”. Međutim, danas “sirijska oporba” praktično ne postoji. “Slobodne sirijske vojske” nema, dok su “Sirijsko nacionalno vijeće” i “Sirijska nacionalna koalicija” su fantomske organizacije bez ikakvog utjecaja.

Zamjenik predsjednika takozvane oporbene “Sirijske nacionalne koalicije“, čiji predstavnici od milostinje žive po hotelima u Istanbulu i Rijadu i ne predstavljaju nikoga. No, Hisham Mroueh, svejedno optužuje “sirijski režim” da je rusku vojnu podršku kupio kroz ulaganja i poticaje u energetskom sektoru.

“Ovi ugovori su potpisani od strane onih koji ne posjeduju to bogatstvo s onima koji to ne zaslužuju, ali će ih biti moguće osporiti legalno i po međunarodnom pravu”, samouvjereno je za New Araby izjavio Hisham Mroueh.

Jedini je problem što za pravnu bitku i ovakav ishod “Sirijska nacionalna koalicija” mora pobijediti u ratu, ustoličiti se kao vlast u Damasku i kao međunarodnopravni subjekt zatražiti poništenje ugovora koje je aktualna vlada ovog proljeća potpisala s Moskvom.

Vjerojatno su iz tog razloga visoki hrvatski dužnosnici gajili nadu u pobjedu terorističkih skupina, koje naši mediji još uvijek nazivaju “pobunjenicima” ili “naoružanom umjerenom oporbom”.

Ako premijer Andrej Plenković uspije ostvariti obećano, tim bolje, i to svakako treba pozdraviti. No, danas, nakon oslobađanja Aleppa, bilo bi dobro da se u javnost konačno izađe s cijelom istinom o bivšim naftnim poljima Ine u Siriji, te da se na njih prestane računati kao na adut u otkupu Ine od mađarskog MOL-a.

—-
*Naslovna fotografija: Sad već bivše koncesije za istraživanja i eksploataciju nafte, prije nametanja sankcija Siriji