Nedavno curenje internih bilješki iz Shopifyja otkrilo je radikalnu promjenu u politici zapošljavanja ove e-commerce platforme. Toby Lütke, izvršni direktor Shopifyja, uveo je kontroverznu direktivu koja od menadžera zahtijeva da prvo isprobaju umjetnu inteligenciju prije nego što zatraže zapošljavanje novih ljudi, postavši time glasnik novog doba u kojem tehnologija dobiva prednost nad ljudskim talentom.
Nova radna filozofija u digitalnom dobu
Prema procurjelim informacijama, Shopify je prošle godine smanjio broj zaposlenika za impresivnih 20%, a njihov izvršni direktor izričito je naglasio da je ovo smanjenje bilo izuzetno pozitivno za poslovanje kompanije. Lütke je interno komunicirao da se nakon ovog smanjenja Shopify nosi “mnogo bolje”, što ukazuje na njegovu podršku vitkoj organizacijskoj strukturi. Međutim, ono što je izazvalo najviše reakcija nije samo smanjenje broja zaposlenih, već nova politika zapošljavanja koja nedvosmisleno favorizira umjetnu inteligenciju.
Nova direktiva je kristalno jasna: odjeli koji žele zaposliti nove ljude moraju prvo dokazati da posao ne može biti obavljen pomoću umjetne inteligencije. Tek nakon što se iscrpe sve mogućnosti korištenja AI tehnologije i dokaže se da ona nije adekvatna rješenje za određeni zadatak, voditelji odjela mogu zatražiti odobrenje za zapošljavanje stvarne osobe. Ova politika stavlja ljudski rad u sekundarnu poziciju, pretpostavljajući da je AI rješenje uvijek prvo i preferabilno.
Šire implikacije Shopifyjevog pristupa
Ovaj slučaj nije samo izolirani incident jedne kompanije, već simptom šireg trenda u tehnološkoj industriji i šire. Shopify možda privlači pažnju zbog curenja informacija, ali mnogi izvršni direktori diljem svijeta razmatraju slične strategije. Osnovno pitanje koje se postavljaju je jednostavno, ali revolucionarno: “Može li ovaj posao obaviti umjetna inteligencija umjesto čovjeka?”
Implikacije za tržište rada su ogromne. Umjesto da tehnologija bude alat koji povećava ljudske sposobnosti, ovaj pristup tretira umjetnu inteligenciju kao zamjenu za ljudski rad. U takvom modelu, ljudi postaju rezervna opcija koja se koristi samo kada tehnologija nije dovoljna – potpuni zaokret od tradicionalnog pristupa zapošljavanju gdje se tehnologija implementirala kao podrška ljudima, a ne njihova zamjena.
Etička dilema produktivnosti nasuprot zapošljavanju
Shopifyjeva strategija otvara duboka etička pitanja o ravnoteži između poslovne učinkovitosti i društvene odgovornosti. S jedne strane, povećanje produktivnosti kroz primjenu umjetne inteligencije može donijeti veću profitabilnost, konkurentnost i potencijalno niže cijene za potrošače. S druge strane, ovakav pristup mogao bi značajno smanjiti mogućnosti zapošljavanja, dodatno produbiti društvene nejednakosti i stvoriti nove ekonomske izazove.
Ključno pitanje postaje: trebamo li kao društvo favorizirati maksimalnu produktivnost i efikasnost na uštrb radnih mjesta? Ili bismo trebali razmotriti alternativne modele koji mogu uključiti kraći radni tjedan, drugačiju raspodjelu koristi od automatizacije ili čak univerzalni osnovni dohodak?
Budućnost rada u doba umjetne inteligencije
Shopifyjeva politika možda najavljuje novu eru u kojoj će se tvrtke sve više oslanjati na umjetnu inteligenciju, a sve manje na ljudsku radnu snagu. Iako umjetna inteligencija donosi brojne prednosti u smislu učinkovitosti, brzine i sposobnosti obrade podataka, gubitak ljudske kreativnosti, empatije i intuicije mogao bi imati dalekosežne posljedice za kvalitetu proizvoda i usluga.
Za radnike, ovo znači nužnost kontinuirane prilagodbe i usavršavanja u područjima koja (još) nisu podložna automatizaciji. Fokus na jedinstvene ljudske vještine poput kreativnog rješavanja problema, emocionalne inteligencije i složene komunikacije postat će ključan za održavanje relevantnosti u radnom okruženju koje se drastično mijenja.
Zaključak: Balans kao ključ uspjeha
Shopifyjeva kontroverzna politika možda je ekstremni primjer, ali postavlja važna pitanja o tome kako balansirati tehnološki napredak s društvenom odgovornošću. Umjesto jednostavne zamjene ljudi umjetnom inteligencijom, održiviji pristup mogao bi biti integracija AI tehnologije koja podržava i pojačava ljudske sposobnosti.
Optimalna budućnost rada vjerojatno nije u dominaciji umjetne inteligencije nad ljudima ili obratno, već u promišljenoj suradnji. Kompanije poput Shopifyja imaju priliku predvoditi stvaranje nove paradigme koja maksimizira prednosti tehnologije bez žrtvovanja ljudskog faktora koji je često ključan za inovacije, zadovoljstvo kupaca i dugoročni uspjeh.
Dok promatramo razvoj ove situacije, važno je voditi informirane javne rasprave o tome kako želimo da naša radna budućnost izgleda – jer odluke koje donose lideri poput Tobyja Lütkea danas oblikovat će radna mjesta i ekonomiju sutrašnjice.
Svu umetnu intelegenciju treba ignorirati/bojkotirati…
Zaista nečuveno – kapitalizam čija je suština usmerena na dobrobit zaposlenih, njihovih porodica i društva u celini da počne prvenstveno da razmišlja o profitu!?! Šta je sledeće? Da Britanija počne da nacionalizuje privatne kompanije???
Konj je najebo – mi smo sljedeći ! (ili: Kako nas AI spašava tako što nas briše s karte) Nekad davno, ljudi su jahali konje, koristili kočije i gladili konje po grivama. Onda je došao motocikl i auto. Ali nitko nije rekao:“Auto će zamijeniti konje.” Ne, ne. Lijepo su nas uvjeravali da je auto samo alat, pomagalo. “Neće zamijeniti konje, samo ti omogućuje da više ne moraš imati konja.” I eto. Konj je najebo. ————————————————— (Fast forward u 2025.) Ista pjesma, nova melodija. Samo što sad ne tjeramo konje u peMziju, nego ljude. Shopify, Google, Microsoft, svi govore:“AI nije zamjena za ljude – on osnažuje poduzetnike da ne moraju zapošljavati ljude.” A mi klimavci klimamo glavom, oduševljeni što nas AI, eto, “spašava” tako da radi naš posao besplatno, bez pauze za WC, i ne traži božićnicu….ne štrajka Logika za pet ! : AI piše oglase – ne trebaš marketingaša AI… Čitaj više »
Dobro. Prvo sam pročitala što sam htjela: Spotify, i tu si mislim: pa, dobro, trebaju algoritmi koji obrađuju malo brže sve te zahtjeve i ponudu. No, onda vidim kako piše – Shopify? – pa, prvi put čujem za ovo, pa zanemarite napisano.
Pa valjda su ljudi postali suvisni, kao sto su konji postali pocetkom 20-og veka, nakon pronalaska automobila
Svi to sad rade.
A tek kada dođu replikanti i replikantice..
Težak fizički rad – eto njih, snažnih i neumornih.
Igračka za seks koja ispunjava sve zahtjeve.
Usput kuha, čisti, pere, pegla.
Bilo muškog, bilo ženskog roda.
Onda ćemo ih hvatati kao u filmovima Blade Runner i Blade Runner 2019. kada se otmu kontroli.
Ja se ne namjeravam nikom ispricavati ako sam besposlen. Ne zelim se sramiti ni osjecati beskoristan. Rad je mrtav i neka bude. Ja hocu da zivim. Lezat cu. Ceskat jaja. I dalje hocu jesti i ima da ima. Kad se krdo nazdere onda svi legnu. Kad se copor nazdere onda ceskaju jedno drugomu ledja. Mi smo narod, nasa je zadnja, mi vladamo, svijet pripada nama. Ima da bude kako mi hocemo. Sud u ime naroda. Pravila kako mi hocemo. Nova pravila. Sve je legalno, posteno i pravedno jer legalnost, postenje i pravda dolazi od nas, onako kako mi zacrtamo. “Svetinja” privatnog vlasnistva se ukida. Rad nije svrha zivota, zboravi tu marksisticku floskulu. Lezanje je svrha zivota. Hocemo radni tjedan od jedan dan. Mirovinu sa 50 godina. Godisnji odmor od 300 dana. Proizvodne snage odredjuju drustvene odnose. Druga vrsta proizvodnih snaga je, drukciji ce biti drustveni odnosi. Ako je vrijeme za… Čitaj više »
“potpuni zaokret od tradicionalnog pristupa zapošljavanju gdje se tehnologija implementirala kao podrška ljudima, a ne njihova zamjena.”
?? Oklen’ ovo? Nije točno.
“duboka etička pitanja o ravnoteži između poslovne učinkovitosti i društvene odgovornosti.”
Tragikomično.
“…trebamo li kao društvo favorizirati maksimalnu produktivnost i efikasnost na uštrb radnih mjesta?”
Uvijek i oduvijek.
“Fokus na jedinstvene ljudske vještine poput kreativnog rješavanja problema, emocionalne inteligencije i složene komunikacije postat će ključan za održavanje relevantnosti u radnom okruženju koje se drastično mijenja.”
Da.