Samoizolacija je mnogim poslodavcima otvorila oči u smislu ekonomskih prednosti zaposlenika koji rade na daljinu, odnosno od kuće. Mnogi od njih su spremni ostaviti dio osoblja u ovom režimu rada čak i nakon ukidanja svih mjera zbog suzbijanja pandemije. Međutim, iako da prvi pogled odlična vijest za brojne zaposlene, ovakav režim rada ima svoje nedostatke, kako za poslodavce tako i za same zaposlenike.
Koronavirus je doslovno prisilio poslodavce i radnike na testiranje praksi rada na daljinu. Nekima se čak i svidjela ova interakcija. Čak tri četvrtine tvrtki su vidjele smanjenje troškova u bilanci, jer ne moraju plaćati putne troškove, urede, komunalne usluge, od interneta, do struje, vode, čak i namještaja i osoblja za čišćenje i održavanje. Sve to ionako plaćate kod kuće, gdje vam je ujedno i ured. Uz ovo smanjenje troškova, logično je da je dio poslodavaca došao na ideju da tako nastave raditi i nakon ukidanja svih restriktivnih mjera vezanih za Covid-19.
Istraživanje provedeno među 317 financijskih direktora krajem ožujka je pokazalo da je 74% tvrtki nakon pandemije spremno stalno ostaviti najmanje 5% osoblja da rade od kuće. Otprilike četvrtina ispitanika planira ostaviti najmanje 20% svojih zaposlenika na daljinskom radu, navodi studija konzultantske kuće „Gartner“.
„Ovi podaci pokazuju dugoročni utjecaj trenutne krize na poslovnu praksu. Uprave, koje su već prisiljene strogo kontrolirati troškove, odmah su prepoznale ekonomske prednosti radne snage na daljinu“, rekao je Alexander Bant, potpredsjednik financijskih istraživanja u „Gartneru“.
Prema studiji „Kelly Services“, do ožujka 2020. je samo 6% zaposlenih imalo je kontinuirano iskustvo rada na daljinu, a nakon najave samoizolacije takvih zaposlenika je postalo oko 43%.
“Neke tvrtke, poput Beeline, dugo uvježbavale zaposlenike na daljinu. Osim ekonomske koristi, to je i motivacija za ljude. Moguće je da će nakon krize mnogi zaposlenici nastaviti raditi od kuće. Ali to se odnosi samo na one koji kod kuće imaju dobre radne uvjete, dobru informatičku podršku i nikakvu menadžersku odgovornost”, kaže direktorica marketinga Zhanna Volkova.
Osnivač ruske službe „SuperJob“ za traženje posla, Aleksej Zaharov, slaže se sa rastućim udjelom ovakvih radnika nakon krize.
“Nismo dobrovoljno išli na posao na daljinu u tako velikom opsegu, ali su mnoge tvrtke dobile priliku da ocijene ovaj radni režim. Mnogi zaposlenici shvatili su da mogu raditi na daljinu”, rekao je Zaharov.
Prema njegovim prognozama, nakon povratka života u normalu, 10% do 70% zaposlenih, ovisno o vrsti tvrtke, vipše se neće ni vratiti u ured.
“Ako je to informatička tvrtka, tada do 70%, ili čak svih 100% zaposlenika od onih koji su radili u uredima, može ostati u ovom režimu rada”, kaže Zaharov.
Prema njegovim riječima, čak i u nekim ministarstvima postoje zaposlenici koji, kako se ispostavilo, posao sigurno mogu obavljati na daljinu, tako da ne moraju dolaziti u ured pet dana u tjednu.
Činjenica da oni sve to mogu raditi na daljinu bila je poznata i prije, međutim, takav rad u mnogim tvrtkama nikada nije postojao, a šanse da poslodavac uopće pomisli na takvo što su bile minimalne.
“I sada se pojavila ova praksa i pokazalo se da obični računovođe mogu prilično dobro raditi na daljinu. Gotovo svaka osoba koja se bavi s intelektualnim radom ne mora ići raditi u ured. Pitanje nije u samoj struci, već u organizaciji radnog procesa na udaljenom mjestu”, rekao je Zaharov.
Primjerice, trgovci, finansijeri, dio uredskog osoblja koje ne radi s povjerljivim dokumentima i zaposlenici prodajnih odjela mogu bez problema raditi „na udaljenosti“, ili od kuće.
Ekonomske koristi za poslodavca, naravno, postoje. Ne mora plaćati ured, najam, komunalije, računala, pribor i slično. S druge strane, tu su i dodatni
troškovi organiziranja radnog procesa, što može zahtijevati odgovarajući softver, pa čak i ljude koji će biti odgovorni za sigurnost prijenosa informacija.
Zaposlenik na daljinu može biti plaćen ne zato da sjedi pet dana u tjednu ili 40 sati u uredu, već prema rezultatima svog rada. U ovom slučaju, poslodavca taj radnik može koštati trećinu ili četvrtinu plaće manje. Može smanjiti i dohodak, ali ovdje govorio o putnim troškovima i drugim dodacima na plaću, koje bi radnici svejedno potrošili kako bi došli do ureda.
S druge strane, oni koji rade u organiziranom rasporedu mogu istovremeno raditi za dvije ili tri tvrtke. Broj zaposlenih koji istovremeno rade za nekoliko tvrtki drastično će se povećati. To se odnosi na finansijere, pravnike, osoblje za ljudske resurse, računovođe i mnoge druge profesije.
Zahvaljujući karanteni, ljudi će barem isprobati alternativnu verziju rada, a nekome se možda i svidi ovaj način rada.
“Kao što pokazuje redovita komunikacija sa zaposlenicima i prikupljanje povratnih informacija, mnogi su rado prihvatili ovaj format. Prema najnovijem internom istraživanju, 62% naših zaposlenika želi kombinirati ovaj način rada i rad u uredu. Oko 27% zaposlenika reklo je da više voli raditi samo iz ureda, a samo 11% odabralo bi stalni režim rada na daljinu “, kaže Julia Sanina, direktorica odjela za ljudske resurse i organizacijski razvoj službe za pronalaženje posla.
“Netko voli raditi na daljinu, a netko ne. Ali gotovo nitko ne voli raditi od kuće. Teška je to priča”, rekao je osnivač „SuperJoba“.
Sada je situacija jedinstvena po tome što su svi članovi kućanstva prisiljeni sjediti kod kuće, uključujući i hiperaktivnu malu djecu, koji traže veću pažnju od školarca.
Stoga, Aleksej Zaharov vjeruje da će se, uslijed sve većeg udjela zaposlenika na udaljenost pojaviti nova vrsta uredskog prostora.
“Sada postoji suradnja koja je, u pravilu, povezana sa startapovima. Predviđamo pojavu velikog broja takozvanog coworkinga u područjima stanovanja. Ljudi će moći napustiti kuću i za 10 do 15 minuta doći do svog opremljenog radnog mjesta. Ovo je prostor u kojem postoji potrebna infrastruktura za rad, malo odmora, čak i za prehranu.
„Prema potrebi, ili će sami zaposlenici iznajmiti mjesta, ili će poslodavci za svoje zaposlenike platiti najam”, kaže Aleksej Zaharov.
Zapravo, to će biti uredi u gradskim četvrtima, gdje će na jednom mjestu raditi susjedi i zaposlenici različitih tvrtki. “Ljudi će se ujediniti ne po principu “rada u istoj tvrtki “, već po principu “živimo u istoj zgradi”, stoga ćemo ići raditi u jednom coworkingu. To će ojačati i lokalne društvene veze”, rekao je Zaharov.
Prema njegovom mišljenju, takva vrsta nekretnina, koje mogu ponuditi čak 2000 radnih mjesta, brzo će se razvijati u stambenim područjima. A nakon što ljudi koji prestanu odlaziti u centar na posao, započinju eksplozivni razvoj malih poduzeća, usluga i zabave u tim prostorima, tamo će nicati više kafića, restorana, salona ljepote, fitnes centara i tako dalje.
“To se odnosi ne samo na Moskvu, već i na bilo koje veće metropole u svijetu”, zaključuje Zaharov.
Naravno, glavni plus rada na daljinu je što ne morate putovati na posao i s posla. Uštedjeli ste na izlasku iz kuće. No, glavni minus je smanjenje šansi za uspon u karijeri. Zaposleni na daljinu koji uopće ne dolaze u ured doživljavaju se više kao podrška, a ne kao vođe koje će unaprjeđivati poslovanje.
Prema nedavnom istraživanju, 900 profesionalnih freelancera koji su navedeni na burzi slobodnih razmjena, dvije trećine kaže „da vole raditi kod kuće jer je to ugodno“. Gotovo trećina 28,3% freelancera što ne mora trošiti vrijeme na put. A samo ih je 6,5% nezadovoljno što moraju raditi kod kuće, gdje se ne mogu usredotočiti na ono što rade.
Dvije trećine „slobodnjaka“ kao glavnu prednost rada na daljinu vidi mogućnosti da rade prema satnici koju sami odrede.
Druga najpopularnija prednost ovog režima, za 17,5% ispitanika, je ušteda vremena i novca za putovanjima u ured, Samo 8,1% ispitanika reklo je da cijeni daljinu zbog mogućnosti koncentracije na radne zadatke i za to što ih u uredima ne ometaju stranci. Također, među zaljubljenicima rada na daljinu su i prilike za putovanje (3%), a zaštita od bolesti, što je glavni razlog koji je omogućio ovaj režim rada, je razlog za samo 2,9% ispitanika.
Među glavnim poteškoćama rada na daljinu, za nešto više od trećine profesionalnih freelancera, je problem sa samodisciplinom. To je kao glavni problem navelo oko 42% ispitanika. Druga trećina, njih oko 32,2%, požalila se da se zbog mnogo vanjskih čimbenika ne mogu fokusirati i zbog toga su neraspoloženi. Gotovo 14% freelancera, poput mnogih „koronavirusnih pridošlica“ na rad na daljinu, reklo je da im nedostaje druženje. Konačno, njih 6,3% požalilo se na nedostatak ugodnog radnog mjesta.
Istraživanje je pokazalo da svaki deseti „slobodnjak“ radi u pidžami, takoreći iz kreveta. Svaki šesti radnik na daljinu ima strogi raspored rada, a svaki treći sebi ponekad dopušta da zaspi poslijepodne, a zatim radi do kasno u noć. U isto vrijeme, gotovo svaki sedmi ne zaboravlja važnost tjelesne aktivnosti, radi ili na šipki, čučnjeve i slične vježbe zagrijavanja.
Uglavnom, kao što ste vidjeli, razloga „za“ i „protiv“ je mnogo, ovisno o preferencijama i čime se netko bavi. Što bi vi učinili da se ukaže prilika za rad na daljinu na duže razdoblje, neovisno o Covidu-19, to možete reći u komentarima.
Svi na jednog,jedan za sve!
Virus
Produktivnost kod kuće je manja, ali ako je plaća ista onda stoj kod kuće.
Prije su ‘poslodavci’ morali ‘radnicima’ osigurati smještaj, prehranu, odjeću, obuću da bi radili (jedne zvali robovlasnicima, druge robovima). Onda se to zamijenilo za bolje – poslodavci su morali radnicima osigurati samo radni prostor, ne i stan.
Sad bi i to zamijenili s ‘boljim’ – više ne moraju radniku osigurati ni prostor, ni stan, ni hranu, ni odjeću, ni obući, ništa! Zauzvrat ovaj mora samo raditi ‘od kuće’.
Pa ljudi su i prij korone radili na daljinu. Oće li se u budućnosti više ili manje radit na daljinu ovisi o razvoju situacije, odnosno šta se lošije bude živilo više će se radit na daljinu, a rad na daljinu, ne u svemu, ali često daje i lošije rezultate. To sa startupovima i lokalnim centrima sa radnim mistima je prevara, zaradit će samo oni koji to pokrenu prvi i odma cili posal prodaju. Od 2010 postoji firma WeWork (Office Space and Work Space Solutions) osnovana u New Yorku, radila je nekako, ali u zadnje vrime joj ne ide dobro jer je vezana na nekretninski business, a kako se pumpala vrijednost nekretnina, tako su rasli i problemi sa poslovnim prostorima općenito. Od WeWorka zaradili su samo oni koji su u vlasništvo odnosno dionice WeWorka prvi ušli i prvi izašli. To su tkz preslikači koji prate ”slobodno tržište” . . . najbolji… Čitaj više »
da neki poslovi se mogu raditi doma medjutim u ova vremena split brodogradiliste radi punom snagom posla ko u prici za zlo isto u krugu brodogradilista spremljena bplnica na ulazu se mjeri temperatura dakle radik funkcionira i pod ovim uvjetima bravo skverani nije laka ali niste pali u ocaj bravo i gazdi sto nije dozvolio da se do toga desi
Mogu li se krompiri saditi iz ureda?
Vrlo interesantna i aktualna tema.
Generalizacije ne smije biti. Kako netko reče, ne može se saditi krumpir i krastavci iz kućnog ureda, ali puno toga može.
Sve ovisi o karakteru osobe. Netko voli raditi s ljudima, a netko želi biti sam. Za takve je kućni rad idealan.
Produtivnost također ovisi o osobi. Jedni zabušavaju, drugi vrijedno rade kao da im iza leđa sjedi šef ili klijent.
Na zapadu plaće ne ovise o tome da li radite u uredu ili kod kuće. Konkretne poslove je lako vrednovati, a neke druge ne.
Gubio sam u putu i po 4 sata dnevno, jer sam morao putovati do ureda. Danas imam 4 sata više za rad.
Sigurno da nisam referenca, pa bih volio čuti i tuđa iskustva.
Još da služe da su ti što su doms nepotrebni…Pogotovo birokracija, političari…i slični bezveznjaci…
Ne, ne bih ostao u ovakvom režimu jer sam puno produktivniji sa kolegicom!
Niti pod razno rad od doma.
predsjednicu Kolindu ismijavali , a vidi sad puf rad kod kuće.
još ako je lova koju je spominjala realna,
kako smo se zaj… što izabrašmo milanovića.
ja sam za nerad na daljinu i da nam legne po jedno 3000 eura mjesecno ….. a imam i projekat kako bi svi to mogli na planeti imat …a roboti za njih da rade 🙂
Dobor, sad smo shvatili zbog čega su (između ostalog) generirali ovu pandemisjku dramu. Kako bi softverske kompanije, pogotovo globalne smanjile troškove po zaposleniku i povećali profite. Jedna od prednosti “pndemije” je mogućnost da se lako riješiš viška zaposlenih a da sindikati ne prave previše buke.
Jedino gdje bi se trebalo napraviti rješavanje viška je u državnoj i javnoj službi. Na žalost, za nešto takvo, morat ćemo čekati pravu epidemiju.
“Dvije trećine „slobodnjaka“ kao glavnu prednost rada na daljinu vidi mogućnosti da rade prema satnici koju sami odrede.” Odavno nisam vidio smjesniju recrenicu.
“problem sa samodisciplinom”. Iz ovoga se vidi da autor vidi ovaj problem iskljucivo sa stanovnista kapitaliste, odnosno, dali ovaj rezim donosi jos vise profita ili ne. Osnovni, stvarni problem ovakvog “rada” je jos veca indvidualizacija i osamljivanje svakog pojedinacnog. Ako “social distancing” uspije, kako se cini, onda ova kriza odista ima smisla za Vladare planeta. Orwell je zapravo bio optimista.
P.S. Ukoliko tvoj poslodavac vidi kako to dobro funkcionira i kada nis tu, zamisli samo njegovu srecu, kada otkrije da jedan Indijac ili Kinez moze to da radi za dosta manje para. Genijalno
Junkeee
“U prisilnoj izolaciji ljudima se nude društvene mreže kao jedino rješenje bijega od usamljenosti. To je opasana zabluda, osobito kada se veći dio dana i noći provodi prikovanima za razne ekrane. Usput, predviđam epidemiju internetskih ovisnika po završetku ove epidemije. Richard J. Leider u knjizi Moć svrhe otkriva da nas “komunikacijske tehnologije sve više izoliraju, sve dok ta izolacija ne postane nešto normalno. ” I Manferd Spitzer u knjizi Usamljenost konstatira da neselektivno korištenje digitalnih medija utječe na usamljenost, nezainteresiranost za neposredne kontakte, izostanak povjerenja te smanjenu empatičnost. Spitzer piše: “Internetom ljudi nisu, suprotno svim očekivanjima, bolje povezani jedni s drugima, nego su usamljeniji.” Svi oni koji se hvale da imaju gomile ljudi oko sebe ili na stotine prijatelja na facebooku, trebali bi se upitati žive li u prividu društvenosti te da (li) su (zapravo) usamljeni!? “
Dobri striček Gates vjeruje da će trebati bar 18 mjeseci da se učinkoviti cjepivo počne proizvoditi, do tada se stvari neće vratiti na staro. U intervjuu za Linkedin kaže da nas ova pandemija tjera da sve obavljamo digitalno, i ne misli samo na posao. Tako će postojati virtualni sud, virtualni restorani, virtualna putovanja. Zavalite se u fotelju i idite na virtualno putovanje po svjetskim muzejima, povijesnim sajtovima, iskusite prekrasne scene iz prirode. Jer kaže da se je vrlo vjerovatno da je novo normalno tu da ostane. I prije li se prilagodimo, bolje za nas. Budućnost nam je stvarno virtualno svijetla, zar ne?
Ko da sam se zbudila u mokrom snu sociopata.
26 godina radim kod kuće, štaviše u blagovaoni. Posao mi je projektovanje čeličnih konstrukcija. Projektovanje je kod nas oduvek bilo napola van sistema i oslanjalo se na frilensere. Tačno je da radim u pidžami, da ne mogu da se nateram na posao do podne, a onda (sa prekidima) radim do ponoći i iza ponoći.
Projektovanje kod kuće bilo bi tužno, jer nema toliko druženja, komentarisanja televizije i fudbala, mada se donekle kompenzuje telefonima. Srećom spasavaju “tereni” – jednodnevna službena putovanja, nakon kojih stignemo da se malo počastimo, izogovaramo ne-prisutne i ispovedimo jedni drugima.
Finansijski je povoljno, pogotovo ako se radi po učinku i za više poslodavaca. Svaki od njih će krenuti da ti uvrće ruku kad mu se učini da dovoljno zarađuješ; ali ako ne može da ti uđe u trag – sa njim si miran: plaća se uglavnom hitnost i stručnost, stvarne parametre malo ko ima.