Iako su investitori na berzi možda ošišani sa koronavirusnom krizom, konobarice, barmeni, radnici u prodavnicama, kuhari u restoranima i milioni drugih ljudi su skalpirani.
Nekima je njihov prihod usporio. Za mnoge je potpuno zaustavljen. Budući da novac ne dolazi, oni zavise od podsticajnih čekova, naknada za nezaposlene i štednje – ako je ima. Otprilike trećina zemlje nije imala dovoljno na štednim računima da izdrže više od mjesec dana.
Sada su tri stručnjaka za finansije i pravo sa jednog od najboljih američkih univerziteta smislili pametni način pomaganja ljudima uz minimalne troškove. Nadajmo se da će ih bar saslušati u Washingtonu. Njihov odgovor: Neka svi koriste svoj račun socijalnog osiguranja – već danas.
Ne bi to trebalo da bude velika suma, pišu profesori finansija Sylvain Catherine i Max Miller i profesor prava Nastasha Sarin sa Univerziteta u Pensilvaniji. Oni ne žele da povećavaju posljednju krizu penzionog fonda zemlje. Oni govore o tome kako ljudima dopustiti da povuku samo 1% svojih budućih koristi.
Ne zvuči mnogo? To je možda više nego što mislite. Procjenjuju da bi srednji iznos povlačenja bio 4.300 dolara po domaćinstvu. Uz postojeće beneficije za nezaposlene, to bi omogućilo da tri četvrtine američkih domaćinstava preživi tri mjeseca nezaposlenosti bez smanjenja potrošnje, ocjenjuju oni.
„Ako danas obezbjedimo radnicima 2.500 dolara, buduće beneficije biće smanjene u prosjeku 0,5%“, pišu oni.
A socijalna sigurnost za nas je proporcionalno važnija što manje zarađujemo, tako da bi politika bila progresivna, a najviše bi pomogla ranjivijim domaćinstvima.
“Prema ovoj politici, donjih 25% tržišne distribucije bogatstva ima još 88 dana u prosjeku dok više ne budu u stanju da pokriju potrošnju”, pišu oni.
I kao veliki bonus: To neće povećati državni dug. Sve što se država sada zadužuje za isplatu novca samo se oduzima od linije „socijalnog osiguranja“ u tabeli duga.
“Sa stanovišta vlade, ova politika pretvara implicitne obaveze socijalnog osiguranja u javni dug, ali ostavlja sveukupne dugoročne obaveze nepromijenjene”, ističu autori. (Budući da su dugoročni prinosi državnih obveznica negativni u dolarima prilagođenim inflaciji, postavlja se pitanje može li vlada teoretski na kraju ostvariti zaradu.)
Čak i povlačenje budućih naknada za socijalno osiguranje od 1% moglo bi se otplatiti odgađanjem penzije za samo šest sedmica, dodaju oni. To bi sigurno bio kontroverzan prijedlog da je ikada stigao u Washington. Kritičari mogu upozoriti da bi to stvorilo opasan presedan. Ako možemo da iskoristimo socijalno osiguranje za to, zašto ne i za druge stvari? A socijalno osiguranje se već suočava s katastrofalnom krizom finansiranja. Ovaj prijedlog bi nas usmjerio u pogrešnom pravcu.
Biće zanimljivo vidjeti do kakvih zaključaka dolaze drugi akademici kada vide brojeve.
Nominalno, fond povjerenja socijalnog osiguranja trenutno drži 2,9 biliona dolara ulaganja u naše ime. Ali buduće obaveze, kao što svi znaju, su daleko veće. Catherine i njegove kolege ističu da je prava vrijednost – znači obaveza ako ste vlada ili imovine ako ste penzioner – više od 10 puta veća. Međutim kako je izračunato, to je znatan dio istinskog bogatstva većine ljudi. A to posebno važi za ljude koji su na dnu ekonomske gomile.
To je izvanredna ideja. To bi takođe moglo da ublaži ekonomiju usred turbulentne katastrofe zatvaranja, koja ima ogromne, neplanirane i kaskadne efekte.
Mnogi ne mogu platiti račune, čak ni sa 1200 dolara podsticajnih čekova. Dugovi koji se nastavljaju neizbježno će rasti i dugovi na kreditnim karticama i zaostali zakupi. Neki iznajmljivači prostora dobijaju velikodušni popust od vlasnika nekretnina. (Neki drugi jednostavno ne plaćaju.) Ali postoje dvije strane u toj jednačini. Kada vlasnik imovine izgubi prihod od zakupa, možda neće moći da plaća svoje račune, plaća radnike ili troši novac. A to sa druge strane škodi drugim preduzećima.
U međuvremenu postoje i druge bizarne ekonomske distorzije. “Za više od 50% raseljenih, naknade za nezaposlene sada prelaze normalne plate”, ocjenjuju profesori.
Naši planovi 401(k) omogućavaju „povlačenje u poteškoćama“, jer su ljudi koji su napisali zakon prepoznali da, ako danas ne možete jesti, vaši „planovi za penzionisanje“ biće prilično gorki. A debeli – ili čak blago debeli – privatni računi za penzionisanje uglavnom su rezervoar imućnijih domaćinstava. Možda bi se ista logika trebala odnositi i na socijalno osiguranje za sve.
“Oni govore o tome kako ljudima dopustiti da povuku samo 1% svojih budućih koristi.”
– Buduće koristi?!?
“…srednji iznos povlačenja…” ?!?
““Prema ovoj politici, donjih 25% tržišne distribucije bogatstva ima još 88 dana u prosjeku dok više ne budu u stanju da pokriju potrošnju”, pišu oni.”
– Znači donjih 25% ljudi (po prihodima) su “25% tržišne distibucije”
Članak je strašan…..
Dobro ašto je s eksproprijacijom eksploatatora? Ako 1% američkih domaćinstava posjeduje više od pola američkog bogatstva zar se njihovim eksponencijalnim oporezivanjem ne bi moglo skupiti dovoljno da se donja polovica domaćinstava bez ikakvih problema prošeće kroz krizu do boljih vremena? Pri tom bi najbogatiji to jedva i osjetili a sigurno ne bi morali mijenjati svoj životni stil. Uostalom predsjednik FDR u vrijeme krize 1929 uveo je upravo takve poreze. Ako ste zarađivali iznad određenog iznosa onda vam je porez iznosio 90%, drugim riječima od 100$ vama je ostajalo 10$ a 90$ je išlo državi koja je od toga financirala pomoć nezaposlenima. Zar su amerikanci zaboravili vlastitu povjest koja uz to nije stara ni 100 godina?!?
Meni nije jasno šta je to u Americi socijalno osiguranje, ko sve ima pravo na to osiguranje, koliko odnosno je li ga se uopće plaća i je li postoje oni koji nemaju to osiguranje i koliko ih je . . . neznan, ali ovo mi pari ka alkemija poznata iz nekih drugih sistema i nekih drugih vrimena, pari ka pritakanje ”iz šupljega u prazno” šta bi kod Amera možda moglo i proć jer oni ionako nemaju pojma šta to u stvari znači, ali pitanje je oće li to uspit naučit između dvi korone.
To je perpetum mobile treće vrste…kao da čovjek samog sebe proždire da ne bi umro od gladi.
Za Amere je jedino rješenje revolucija, poput one kada su zbacili Britance s vrata. Sada moraju otrest vlastitu oligarhiju, ali to je jedini zdrav put. S tim da bi ovo bila buržoaska revolucija, nalik francuskoj. Jer su milijarderi postali novo plemstvo i praktično uzurpirali vlast. Obični smrtnici imaju tek privid participaje u vlasti.
Kad nastupi kriza, država spašava plutokraciju, a raja skapava po mračnim zabitima, ili pak postaje topovsko meso…kad moćnici pokrenu “pse rata”.
Ekipa,admini nemojte zamjerit.Neki prozivaju da osobno samo komentiram i čitam.Eto molio.do prije dva sata doci pomago nešto.neinteresirame,al neprozivajte.pomočiču sigurno.Al ne vidim od vas što propitujete odgovore.Šta stilo,nemojte handrit.Šta vi nešta?
I sto će onda biti dalje… Korona je uklonila iz života većinu stvari koje smo smatrali bitnima, neophodnima. Nema krstarenja – ok, nikom ništa. Nema Lige prvaka i Europskog prvenstva – nikom ništa. Nema frizera – nikom ništa. Nema kupovine novog auta – nikom ništa… Sto hoću reci – hoće li se ljudske navike nakon završetka ovog izvanrednog stanja vratiti u potpunosti na staro? Stalno govore da ništa neće biti isto. I zaista, navike je razmjerno lako promijeniti u slučaju vise sile. Uopće nije teško odreći se bilo čega. Ovaj je eksperiment to dokazao. A to znaci – manje potražnje za mnogim stvarima koje su ranije činile pozamašan udio u BDP-u. Dodajmo na to nesigurnost vremena, dodajmo opći pad kupovne moći građana – imamo recept u kojem će diljem svijeta deseci milijuna ostati bez posla i taj se posao u dobrom dijelu slučajeva neće ponovno pojaviti nakon korone… Takozvani helikopterski… Čitaj više »