Libijska “Nacionalna naftna kompanija” (NOC) je potpisala ugovor s ruskim Rosneftom, čime su se udarili temelji za daljnja ulaganja u libijskom naftnom sektoru.
U zemlji žele povećati proizvodnju nafte uz pomoć stranih tvrtki, ali je za zapadne kompanije problem što najveće naftna ležišta kontrolira od Europske unije nepriznata “Libijska narodna armija” koju vodi general Kalifa Haftar.
Rusija je ovim potezom znatno povećala svoje sudjelovanje u Libiji, a potpisivanjem potencijalno velikog ugovora se uključila u ponovni razvitak libijskih naftnih polja.
Čelnik libijske “Nacionalne naftne kompanije” je potpisao ugovor o suradnji s ruskim naftnim divom Rosneftom.
“Sporazum predviđa uspostavu zajedničkog radnog povjerenstva dva partnera za procjenu mogućnosti u različitim sektorima, uključujući istraživanje i proizvodnju”, stoji u službenom priopćenju kojeg je izdala libijska nacionalna kompanija.
Prije svrgavanja Muammara Gaddafija 2011. godine, Rusija je uložila puno novca u Libiju, stoga je logično da dijelom želi vratiti izgubljeni kapital, a to je moguće samo ako se zemlja oporavi od nasilnih sukoba, a to je moguće ako se uz pomoć stranih tvrtki potakne proizvodnja nafte. U tom će slučaju vojska generala Haftara lakše doći do sredstava za nabavu oružja i opreme za borbu protiv raznih islamističkih skupina koje drže dio Libije, uključujući glavni grad Tripoli.
U posljednjih nekoliko mjeseci je Rusija sve uključenija u Libiji, gdje Zapad mjesecima pokušava postići dogovor u okončanju dugotrajnog političkog zastoja i pomiriti dvije vlade i vojne frakcije između istočne vlade u Tobruku i od Ujedinjenih naroda priznate fantomske Vlade nacionalnog sporazuma i Tripoliju.
Veći dio islamističkih frakcija iz Tripolija i Misrate su nedavno odlučile da neće priznati “Vladu nacionalnog sporazuma” i premijera Fayeza Al-Seraya, a general Haftar je nije priznao od njezina osnutka.
Rusija sada u njega gleda kao ključnog aktera u zemlji i mnogi su uvjereni da samo Moskva može nagovoriti Haftara na konsenzus s vladom u Tripoliju.
Budući da Haftarove snage kontroliraju većinu naftnih resursa, logično je da se za moguću obnovu naftnog sektora pregovara s njim i političarima u Tobruku.
Napori da se osigura politička budućnost Libije su u zastoju, obzirom da nije uspio ni pregovarački proces koji se nedavno trebao održati u Egiptu. General Haftar, iako je doputovao u Kairo, jednostavno se odbio sastati s premijerom Vlade nacionalnog sporazuma, Fayezom Al-Serayem.
Unatoč ovom potezu generala Haftara, Fayez Al-Seray je pristao na promjene u sastavu svoje vlade, ali je situacija u zemlji prilično krhka. Fayez Al-Seray je preživio pokušaj atentata u nedjelju u Tripoliju, zajedno s dvojicom svojih viših pomoćnika. Napadači su nepoznati, ali je u Tripoliju tamo ‘de facto’ na vlasti samoproglašena “Vlada nacionalnog spasa” Kalife Al-Ghwala.
General Haftar je tražio od Moskve pomoć u borbi protiv takozvane “Islamske države”, ali i skupina koje su se ranije borila pod imenom Ansar Al-Sharia, Libijska islamska borbena skupina i drugih.
Europski diplomati strahuju da bi se Libija mogla pridružiti zemljama na Bliskom istoku koje podržava Putin, kojima vladaju “sekularni autokrati” poput sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada i egipatskog predsjednika Abdela Fataha Al-Sisija.
Libija je jedna od nekolicine zemalja skupine OPEC koja je pošteđena od smanjenja proizvodnje sirove nafte u prvoj polovici ove godine. OPEC i zemlje neovisni proizvođači nafte su se dogovorili da će smanjiti proizvodnju za ukupno 1,2 milijuna barela dnevno. Međutim, Iran, Nigerija i Libija neće smanjiti, nego će zbog kompliciranih političkih okolnosti čak povećati proizvodnju nafte.
Ugovor s Rosneftom je potpisao Sanal Mustafa, koji vodi jedno od rijetkih dvostranačkih tehnokratskih tijela u Libiji. S ruska strane je ugovor potpisao predsjednik Rosnefta, Igor Sečin.
“Potrebna nam je pomoć i ulaganja velikih međunarodnih naftnih kompanija da stabiliziramo naše gospodarstvo. Ovaj sporazum s najvećom ruskom naftnom kompanijom je temelj za identifikaciju područja suradnje. Posao libijske Nacionalne naftne kompanije s Rosneftom i Rusijom mogu igrati važnu i konstruktivnu ulogu u Libiji”, rekao je Sanal Mustafa.
Vezani tekstovi:
• Farsa na Malti – EU se prerano hvalila sporazumom o izbjeglicama s “Libijom”
• Libija se vratila starom savezniku i Rusiji će dati vojnu bazu?
sto ce rusima libijska nafta kad imaju svoje vise nego sto mogu prodati?
Koga je više briga da li EU nešto podržava, ili se nečemu protivi i brine !
@Brainstorm – Ovim se povećava ruska kontrola nad kapacitetima a to joj daje značenje u dogovorima proizvođača o cijenama i kvotama – sto se opet lako materijalizira kako u političkom i ekonomskom utjecaju tako i u živoj lovi…
Ili u prijevodu: nafta po nižoj cijeni za oružje.
Nedavno su Merkel i Morgherini kao nesto setale po Libiji jer ce kao srediti probleme tamo ahahaha, koja olos sa dna kace
Libija bi uz rusku ali prijateljsku pomoć mogla stati na vlastite noge i biti ponovo važan faktor, ekonomski i politički u okruženju.Rusija je svijesna da „mora“ ispraviti grešku odnosno grijeh koji je počinila ne stavljajući veto na zonu zabrane leta čime je doprinjela zajedno sa kinom padu Gadafija a time i patnji libijskog naroda.Libija bi u dogledno vrijeme mogla biti ponovo sekularna država, država pravde, besplatnog školstva i zdravsta. To nadsljetstvo“ đamahirije“ mogao bi ostvariti Gadafijev preživjeli sin. Libija bi uz rusku ali prijateljsku pomoć mogla stati na vlastite noge i biti ponovo važan faktor, ekonomski i politički u okruženju.Rusija je svijesna da „mora“ ispraviti grešku odnosno grijeh koji je počinila ne stavljajući veto na zonu zabrane leta čime je doprinjela zajedno sa kinom padu Gadafija a time i patnji libijskog naroda.Libija bi u dogledno vrijeme mogla biti ponovo sekularna država, država pravde, besplatnog školstva i zdravsta. To nadsljetstvo“ đamahirije“… Čitaj više »
Engleska vlada je porucila Rusima
– Nek medo drzi dalje sape od Libije.
Zelu gusari Libiju za sebe.
Nece gusari gledati taj film…takvi filmovi su se snimali od 1985-2008
@ Sardelino, sve dobro sto pises…
Uzmi u obzir da Libija ne bi bila unistena da je Gadafi dao vojne baze Rusima kao sto Europljani daju Amerikancima.
Uz to, znaj, da niti jedan sin od Gadafija nije nikad nogom stupio na tlo Rusije.
Gadafi je racunao provocirati tzv. zapad, siriti islamizam, neku njegovu varijentu zelene revolucije, da mu Rusi stitu ledja i da Rusima ne da nista ili komadice s stola…e ne moze bas to tako.
Gadafi je bio mjesavina Janukovica i Lakasenka.
Rusi su dobijali nesto biznisa po Libiji a vecina je isla ipak zapadnim kompanijama.
U Libiji se uopce nije ucio ruski u skolama a ucio se u bivsoj Jugoslaviji koja je rekla “povjesno ne” Rusiji, iako nikad nisam saznao sto je to “povjesno ne” znacilo.
Koliko se meni cini, sovjetske trupe su izasli iz Jugoslavije vec 1945.
Prije tog povjesnog NE 1948 Jugoslavija je dobila ruski vojni avion koji je za ono vrijeme bio vrhunac ruske tehnologije. Jugoslavenske vlasti su rekli Rusima da se avion srusio i dali ga na uvid CIA agentima koji su ga prebacili za USA.
Avion se nije srusio, prevarili su Ruse.
Za vrijeme NOBA, jugoslavenske vlasti su imali dobre kontakte s Englezima i Rusima.
Takva je bila situacija i 1945.
Rusi vise nisu bili na tlu Jugoslavije 1945 i jugoslavenske vlasti nisu imali nikakve obaveze ni naspram Engleza ni naspram Rusa.
Tito je zaigrao na kartu dobri odnosi s Rusima i Englezima i onda su to jugoslavenske vlasti proglasili povjesno ne..
Tako ja mislim.
Ako me netko moze nadopuniti ili ispraviti, unaprijed se zahvaljujem.
Jos od 1945 Sovjeti i Englezi su gurali Jugoslaviju u svoj tabor.
Englezi su ubacivali teroriste/diverzante mnogo godina poslije 1945 u Jugoslaviju a Rusi nisu ubacivali.
Obo dvoje su vrsili pritisak svak na svoj nacin.
Zapad je davao utociste umjerenoj opoziciji, bivsim cetnicima i ustasama a Rusi nisu davali.
Duga prica.
Ja samo znam da su neki nadobudni komentatori pisali da je Haftar trazio pokemone pri posjeti Admiralu Kuznjecovu , pa su se nakon toga bunili kako kuznjecov previse dimi i zagadjuje demokratski -neoliberalni kapitalisticki okolis 🙂 a ja sam onomad tvrdio a i danas stojim kod toga , da gdje ima dima ima i vatre .