Rusija je “objavila naftni rat“ – Sektor američkog škriljca ne može preživjeti

Iako je pad cijena nafte uzrokovao pad vrijednosti dionica ruskih naftnih kompanija, za Rosneft i ostale kompanije to nije problem, jer dionice ionako nisu na prodaju, a kreditiranje ovisi o ruskim državnom bankama, dok nitko od manjinskih dioničara ne namjerava prodati svoj portfelj. Istovremeno se bilježi i pad indeksa na europskim burzama, ali je najvažnije za Rusiju dobiti rat kojeg je objavila američkoj industriji škriljca.

Kao što smo objavili u članku o uzrocima pada cijena nafte, Rosneft je poručio kako nije podržao sporazum OPEC+ o smanjenju proizvodnje zbog održavanja cijena nafte na oko 50 dolara po barelu jer ne želi ustupati tržište industriji škriljca.

„S gledišta ruskih interesa, ovaj je posao jednostavno besmislen. Sa svojih tržišta uklanjamo jeftinu arapsku i rusku naftu i otvaramo mjesto za američku naftu iz škriljca. Smatramo da sporazum ne utječe dobro na tržište i zbog njega se mijenja volumen naše ponude. Naravno, i u trenutnim uvjetima bilo bi moguće postići neki dogovor s partnerima. Ali prijedlog koji je upućen nije bilo partnerstvo. Jednostavno, naše količine su zamijenjene količinama konkurenata. To je mazohizam“, rekao je čelnik Rosnefta Mihail Leontijev.

Forbes piše kako je u posljednje dvije i pol godine američka industrija škriljca mogla uživati u svom naftnom procvatu zahvaljujući postojanju figurativne „stolice s tri noge“ koja joj je pružala podršku.

„Ali Rusija je ovom tronošcu odrezala jednu nogu, odbivši podržati dodatno smanjenje izvoza nafte“, piše američki Forbes.

Tri noge ove stolice bile su mogućnost legalnog izvoza nafte u druge zemlje, trenutno izdavanje dozvola za izgradnju naftovoda i upotrebu tehnologija hidrauličkog lomljenja škriljca i postojanje sporazuma OPEC+ koji je ograničio količinu izvoza drugih zemalja proizvođača nafte, napominje Forbes.

Sve dok je američka industrija škriljca sjedila na stolcu sa sve tri noge, cijene nafte ostale su razumno prihvatljive, tako da su američke kompanije naftnog škriljca nastavile bušiti, povećavati proizvodnju i u najvećem dijelu su ostale profitabilne. Međutim, ako stolcu odrežete samo jednu nogu, to će poremetiti krhku ravnotežu i vjerojatno stvoriti ozbiljne probleme za onoga koji sjedi na njoj.

“6. ožujka Moskva je odrezala stolcu jednu nogu, odbijajući prihvatiti dodatno smanjenje izvoza nafte, koje su u četvrtak jednostrano predložili predstavnici zemalja kartela OPEC, bez dogovora s ruskom stranom. Cijene nafte odmah su pale za 10%, a ovaj pad je bio najoštriji u posljednjih pet godina”, kaže se u članku.

Autor članka David Blackmon podsjeća da je Rusija najveći sudionik koji nije dio naftnog kartela OPEC, čime je stvorena skupina OPEC+. Sudionici OPEC+ složili su se smanjiti proizvodnju i izvoz nafte u prosincu 2017. godine. OPEC+ je ugovor predložio u ljeto te godine, nakon što su cijene sirove nafte Brenta u lipnju pale na 45  dolara po barelu. Od zaključenja ovog sporazuma o ograničenju izvoza, uspjela se održati ravnoteža na tržištu unatoč naglo rastućoj proizvodnji nafte iz škriljca u Sjedinjenim Državama i ugovor je zadržao cijene nafte Brent iznad 60 dolara za barel, a često čak i iznad 70 dolara, koliko je nafta koštala prije epidemije koronavirusa.

„5. ožujka su zemlje OPEC-a predložile uvođenje dodatnih ograničenja, odnosno smanjenje količine nafte na tržištu za 1,5 milijuna barela dnevno, štoviše, zemlje OPEC-a trebale bi imati milijun barela, a preostalih 500 tisuća barela su trebali podijeliti Rusija i ostale stranke sporazuma koje nisu u kartelu OPEC. Međutim, 6. ožujka se ruski ministar energetike Aleksandar Novak vratio u Beč i obavijestio skupinu da njegova zemlja neće pristati na daljnja smanjenja proizvodnje i izvoza”, komentira Forbes.

Blackmon ističe da, iako su u početku postojala izvješća da se Rusija složila produžiti trenutna ograničenja na drugi kvartal ove godine, Reuters je citirao Novaka: “S obzirom na današnju odluku, od 1. travnja ove godine nijedna od zemalja koje su članice OPEC-a i druge koje su prethodno prihvatile obveze, ne moraju ih se više pridržavati.“

Manish Raj, financijski direktor američke kompanije Velandera Energy, rekao je u intervjuu za Marketwatch da “Rusija nesumnjivo očekuje da će nagli pad cijena dovesti do kolapsa američke proizvodnje škriljaca, što će joj omogućiti da zauzme dominantnu poziciju na tržištu”.

„Ako Moskva zaista tako misli, onda će vjerojatno biti razočarana. 2014. je Saudijska Arabija pokušavala primijeniti takvu strategiju kako bi ugušila američku industriju škriljaca i preplavila je tržište nafte kako bi stvorila pretjeranu ponudu i oborila cijene kako bi povratila udjele na tržištu“, tvrdi američki naftaš.

„Ova strategija pokazuje nerazumijevanje američkih zakona o bankrotu”, objašnjava David Blackmon.

Iako je oštar pad cijena nafte koji je započeo krajem 2014. doista prisilio stotine proizvođača nafte iz škriljaca da proglase bankrot u skladu s poglavljem 11 Stečajnog zakona, na kraju se većina tih tvrtki reorganizirala i ponovno su ušle na tržište, imajući znatno manje dugovi. Ova strategija također ne uzima u obzir da je većina američkih proizvođača već vodila brigu o zaštiti vlastite proizvodnje do 2020. godine i dalje”, uvjeren je David Blackmon, iako ruski stručnjak Aleksandar Frolov, koji je komentirao objavu „naftnog rata“ pojasnio da bankrot ne znači istovremeni prekid proizvodnje, već se stečajnim zakonom reprogramiraju dugovi i proizvodnja se može očuvati.

Prema Aleksandru Frolovu, zamjeniku generalnog direktora Nacionalnog energetskog instituta, rastući val bankrota američkih naftnih i plinskih kompanija pozitivan je signal.

„Naravno, sam bankrot ne znači prekid proizvodnje, ali, kako pokazuju iskustva, bankroti u američkoj naftnoj industriji dovode do smanjenja proizvodnje u najmanje profitabilnim područjima. Uobičajena je praksa da se ne pruža pomoć slabim igračima na štetu jakih“, napomenuo je stručnjak.

Forbes se i dalje referira na Saudijsku Arabiju i kaže da je od sredine 2014. godine, kada je Saudi Aramco počeo provoditi svoju strategiju povratka tržišnog udjela, do kolovoza 2017., kada je Rijad započeo pregovore s Rusijom o sporazumu OPEC+, ukupna američka proizvodnja nafte porasla za pola milijuna barela dnevno, a ovo povećanje obujma proizvodnje dogodilo se u razdoblju tijekom kojeg je više od 200 naftnih i plinskih tvrtki prošlo kroz stečajni postupak.

“Prema tome, ako je plan Moskve da  ubije američku industriju škriljaca, Novak i druge vođe bi trebali biti spremni na činjenicu da će trebati puno vremena i truda da ona da rezultate”, naglašava Forbes.

No, problem sa Saudijskom Arabijom, ako je udar na američku industriju škriljca uopće i bila namjera Rijada, a ne da pomogne američkim sankcijama da se uguši ruska ekonomija, je taj što vehabijsko kraljevstvo nije moglo igrati ni srednjoročno, a dugoročno da ne govorimo. Ubrzo nakon povećanja proizvodnje i pada cijena je Rijad zabilježio proračunski deficit i počeo je tražiti sporazum u okviru skupine OPEC+, što je cijene nafte podiglo na razine prihvatljive i za američki naftni sektor.

Forbes se ipak nada da je ovo „privremeni zastoj“ i da će Aleksandar Novak nastaviti surađivati sa zemljama OPEC+, iako u praćenju tržišnih uvjeta, kako je rekao ruski ministar.

„To daje neku nadu da u narednih nekoliko tjedana možemo očekivati kompromis o produženju trajanja sporazuma o ograničenju izvoza. Prije je Rusija već odbacivala prijedloge za smanjenje proizvodnje, ali je istovremeno brzo pristala na alternativni plan“, vjeruje Blackmon.

Ukratko, on kaže da “stolici američke industrije škriljaca sada nedostaje jedna noga, ali su pred njom i mnogi drugi problemi”.

Kao što smo izvijestili, 6. ožujka su pregovori zemalja koje sudjeluju u transakciji OPEC+ propali i strane nisu mogle postići kompromis o novim uvjetima dogovora niti produljiti rok postojećih sporazuma. Tijekom aukcije 9. ožujka cijena Brenta je pala na 35 dolara po barelu.

Bloomberg je, pozivajući se na analitičare američke investicijske banke Goldman Sachs, naveo da bi cijena sirove nafte Brent mogla pasti na 20 dolara po barelu, a prognozu povezuje s propadanjem naftnog sporazuma između Rusije i OPEC-a.

Portal Oil Price također piše o naftnom ratu.

Rusija je upravo potaknula ono što bi moglo završiti kao najružniji rat za cijene nafte u novijoj povijesti, a Saudijska Arabija uzvraća udarac. I dok se suočavaju dvije naftne supersile, kao najveće žrtve mogu završiti američke naftne kompanije, piše autor Michael Kern.

„Ruski predsjednik Vladimir Putin objavio je u nedjelju da su sadašnje cijene nafte održive za rusko gospodarstvo. Dodao je da Rusija imala alate za reagiranje na bilo kakve štetne rezultate, od širenja koronavirusa do globalne financijske klime“, piše Kern.

“Želim naglasiti da je za ruski proračun, za naše gospodarstvo sadašnja razina cijena nafte prihvatljiva”, objasnio je Putin na sastanku s ruskim energetskim dužnosnicima .

„Sada neki analitičari predviđaju da će cijene barela pasti na 20 dolara tijekom godine. Neki stručnjaci sugeriraju da je potez Rusije namijenjen suzbijanju američkih proizvođača škriljaca i uzvratni udarac SAD-u zbog sankcija plinovodu Sjeverni tok 2 koji povezuje Rusiju i Njemačku. Saudijska Arabija je eksplodirala, kao i uvijek. U nedjelju ujutro je Saudijska Arabija bacila svoje naftno oružje. Njeni najnoviji planovi su ne samo da će smanjiti cijenu za kineske potrošače za čak 6 ili 7 dolara po barelu, već će, kako se izvješćuje, povećati svoju dnevnu proizvodnju za čak 2 milijuna barela dnevno i sve će pustiti na međunarodno tržište. Šokantan potez Saudijaca predstavlja i privlačenje tržišnog udjela, kao i glasan signal Moskvi da je igra gotova. U nekoliko sekundi od otvaranja tržišta u nedjelju navečer, cijene nafte pale su čak 30 posto, čime je sirova nafta pala na najnižu razinu u četiri godine. Barel Brenta je pao s 45 dolara za barel na 36,44 dolara, dok je WTI nafta pala sa 40,45 dolara na 32,97 dolara, što je jedan od najgorih padova u novijoj povijesti“, zaključuje Michael Kern za Oil Price.

Hoće li Rusija imati snage da dobiju iscrpljujući rat protiv američke industrije škriljca? U smislu novca da, jer ima rezerve koje mogu pokriti najmanje 4 godine proračunskog deficita od umanjenih prihoda od nafte. Međutim, malo je vjerojatno da prije otvaranja ove fronte u Moskvi nisu uzeli u obzir i druge faktore, od cijena plinskog kondenzata i koliko će niske cijene nafte smanjiti i cijenu plina. Sve to su detalji koji su još uvijek nepoznati i traže dublju analizu. U svakom slučaju, svi su složni da je „naftni rat“ objavljen i ubrzo ćemo vidjeti njegove učinke, za mnoge vrlo bolne.