Splasnula euforija za mediteranskim plinom 

”Potraga za novim velikim plinskim poljem u Sredozemnom moru nije uspjela”, izvijestio je ministar energetike Cipra, Giorgos Lakkotrypis.

Francuski Total i talijanski Eni istraživačka bušenja su proveli profesionalno i na velikoj dubini u off shore bloku 11. Međutim, pronađeno je puno manje plina nego što se očekivalo.

Prema riječima ministra Lakkotrypisa, blok ima manje od 14 milijardi kubnih metara plina i sada Cipar očekuje odluke hoće li tvrtke obnoviti licencu koja istječe u veljači sljedeće godine.

“Rezerve nisu komercijalno isplative, ali podaci koji su prikupljeni su neprocjenjivi, jer mogu biti korisni za kasnije probne bušotine”, rekao je Giorgos Lakkotrypis.

Neuspješan bušenje u gospodarskim vodama Cipra je prvo veliko razočaranje nakon niza nedavnih velikih otkrića u Sredozemnom moru koja su prisilila naftne tvrtke da u toku godine planiraju započeti istražna bušenja na drugim ciparskim blokovima.

Na primjer, talijanski Eni koji ima dozvole za blokove 3, 6 i 8, a konzorcij američkog Exxon Mobila i Qatar Petroleuma je ranije planirao bušiti na dva mjesta u bloku 10.

Jedino veće ležište u gospodarskoj zoni Cipra može biti depozit ”Afrodita”, neposredno u blizini bloka 11. Rezerve u tom polju se procjenjuju na 127 milijardi kubnih metara plina. Uz trenutnu potrošnju na otoku, ono bi trajalo više od stotinu godina.

Vlasti Cipra planiraju otvarati druga, čak i veća područja, te započeti izvoz plina u Europu. Velika očekivanja Nikozije su nastala nakon otvaranja velikih plinskih polja u susjednim gospodarskim zonama Izraela i Egipta.

U Izraelu polja Tamara i Leviatan imaju ukupne rezerve od 900 milijardi kubnih metara.

U Egiptu se rezerve Zor procjenjuju na 850 milijardi kubnih metara. Tek je nakon egipatskog Zora se talijanski Eni aktivno zainteresirao za ciparske vode, potvrdio je ministar energetike Cipra.

Sredozemno more se već nekoliko godina smatra novim izvorom plina za Europu i planovi su da ova ležišta opskrbljuju ​​plinom EU. U Izraelu su čak rekli da će ubrzati proces i potaknuti polaganje plinovoda kroz Tursku.

Kao što je izvijestio Times of Israel, ministra infrastrukture, energetike i vodnih resursa Izraela, Yuval Steinitz, do kraja godine želi da Tel Aviv i Ankara potpišu potrebne sporazume o njegovoj izgradnji.

Prema riječima stručnjaka, izvoz plina iz dubokih morskih ležišta u Sredozemnom moru se sada suočava s jednim, ali najvažnijim problemom, a to su nevjerojatno visoki troškovi.

“Plin je prilično skup, a na domaćem tržištu Izraela se isporučuje otprilike po istoj cijeni kao u regiji. Dakle, pregovori o svim opcijama, plinovodu prema Turskoj ili Grčkoj preko Cipra, teško će uroditi plodom. U Izraelu još uvijek postoje rasprave o tome treba li uopće izvoziti resurse ili ih osigurati za svoje rastuće potrebe za duže razdoblje”, rekao je Aleksej Grivač, zamjenik ravnatelja ruskog Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost.

Voditelj energetske konzultantske tvrtke E-CNHC, Charles Ellinas, procjenjuje cijenu plina polja Levijatan i Tamar na oko 142 dolara za tisuću kubnih metara, ali za Izrael, a nakon isporuke u Europu, bilo preko Turske ili Cipra, taj bi plin bio isplativ po cijeni od 248 dolara.

Ovi podaci su u skladu sa studijama Europske unije o izvodivosti izgradnje plinovoda od Izraela preko Cipra do Grčke.

Nakon isporuke, cijena izraelskog plina u Grčkoj bi morala biti od 213 do 284 dolara za tisuću kubnih metara. Prosječna cijena uvoznog plina ovog ljeta u Europi je, prema Svjetskoj banci, iznosila 192 dolara.

Niske cijene energenata se također dovele do oštrog pada ulaganja u proizvodnju nafte i plina, pa čak i takvi veliki depoziti kao egipatski Zor riskiraju da ih može razvijati smo jedna kompanija. Tako je talijanski Eni prodao 15 posto udjela u egipatskom polju britanskom BP-u i 35 posto ruskom Rosneftu.