Poljaci su u modernoj povijesti ostali upamćeni kao nacija koja je zadala posljednji udarac takozvanom „Sovjetskom bloku“, zahvaljujući donacijama i radu američke Središnje obavještajne agencije (CIA) i pape Karola Wojtyle koji su organizirali, financirali i upravljali aktivnostima takozvanog „Nezavisnog sindikata Solidarność“. Ako se tada Poljake moglo nazvati „nacionalno osviještenim antikomunistima“ i „velikim vjernicima“ pastve RKC, danas ankete otkrivaju novi identitet modernih Poljaka. Odgovori koga vole, a koga mrze će nam pomoći da razumijemo je li se i što promijenilo u kolektivnoj svijesti Poljaka, kojima je pripala neslavna uloga „Trojanskog konja“ Washingtona u Europi, koju je sve do nedavno igrala Velika Britanija.
Ovih dana su objavljeni su rezultati sociološkog istraživanja poljskog Državnog centra za istraživanje javnog mišljenja (CBOS) o odnosu Poljaka prema različitim narodima. Navodno, rezultati pokazuju da politička propaganda ima relativno veliki utjecaj na ocjene i emocije ispitanika. Međutim, djeluje s različitim učincima, ovisno o prisutnosti ili odsutnosti ukorijenjenih mitova i stereotipa.
Treba napomenuti da je istraživanje koje je proveo CBOS, posebno o važnim političkim pitanjima, oporba tradicionalno oštro kritizirala. Međutim, taj centar od 2008. godine vodi prof. Miroslava Grabowska, poznata poljska sociologinja, pa se može pretpostaviti da su studije provedene u skladu s metodologijom i standardima koji često sugeriraju neke odgovore, što često zna biti slučaj u političkim anketama. U ovom slučaju je skupina od 1016 ljudi ispitana pomoću izravnih intervjua s računalnom podrškom.
Dakle, ispada da Poljaci najpozitivniji stav imaju prema svojim južnim susjedima, Česima 53% i Slovacima 52%. Upravo je prema tim susjednim narodima najniži pokazatelj negativnog stava, na razini od oko 10%. Na odnose sa stanovnicima bivše Čehoslovačke nije utjecala trenutna politika i u informacijskom prostoru nema političkih sukoba i nesuglasica. Povijesni čimbenik je također neznatan.
S druge strane, suprotne osjećaje prema Poljskoj posebno gaje Česi. Oni se još uvijek sjećaju i Münchenskog sporazuma i 1968. godine, kada su na njihovu zemlju u okviru „Varšavskog ugovora“ invaziju provele poljske oružane snage. S vremena na vrijeme se u Češkoj proglasi bojkot poljskih poljoprivrednih proizvoda koji su postali sinonim za lošu kvalitetu. Općenito govoreći, u ovoj „ljubavi“ nema reciprociteta.
Oko 50% ispitanih Poljaka ima pozitivan stav prema Talijanima, Amerikancima, Englezima i Mađarima. Poljaci poznaju Talijane i Engleze uglavnom kao poslodavce, imaju veliko iskustvo u osobnoj komunikaciji, koja formira javno mnijenje mnogo jače od političkih izjava i međudržavnih odnosa.
Mnogi dobro gledaju na Mađare, mada imaju vrlo malo iskustva izravne komunikacije sa stanovnicima Mađarske. Jedini argument za dobro mišljenje o Mađarima političke procjena vlade Viktora Orbana u vezi s njegovom reakcijom na imigracijsku krizu.
Ljubav prema Amerikancima postupno se smanjuje, iako je proces prilično spor. Međutim, pad njihovog „rejtinga“ je ipak neočekivan, posebno nakon uvođenja bezviznog režima od strane Washingtona za poljske državljane. Navodno su antipatijama razlog skandalozan stil ponašanja američkog predsjednika Trumpa i globalno ponašanje Sjedinjenih Država, koji su odigrali najveću ulogu i malom padu popularnosti Amerikanaca u očima modernih Poljaka.
Dalje su u rangu relativno pozitivne ocjene u Poljaka su Grci (43%), Šveđani (41%), Austrijanci i Japanci (40%), Francuzi (38%) i Litvanci (37%).
Pogoršanje odnosa s Francuzima, po svemu sudeći, povezano je s političkim razlikama Varšave i Pariza. Od 2016. u državnim medijima traje antifrancuska kampanja. Podsjetimo da je tadašnji zamjenik poljskog ministra obrane Bartosz Kovnatsky rekao da su “Poljaci naučili Francuze kako se služiti viljuškom“.
Poboljšani odnos prema Litvancima najvjerojatnije je posljedica potpunog zanemarivanja u poljskom medijskom diskursu pitanja kršenja prava poljske manjine u ovoj zemlji. Ovdje su motivi vrlo jasni i vodeći poljski mediji šute o na ovu temu zbog potrebe stvaranja antiruske „Baltičke unije“ pod vodstvom Sjedinjenih Država.
Prilično malo, ali očekivano, 36% ispitanih Poljaka je pozitivno ocijenilo Nijemce. U ovom slučaju je negativni stav vjerojatno posljedica osobnog iskustva modernih Poljaka koji su u Njemačkoj zaposleni kao jeftina radna snage.
Čak manje od Nijemaca, njih tek 35%, ima pozitivne emocije u odnosu na Ukrajince. Negativan stav o susjedima ima 33% Poljaka. S obzirom na broj radnika migranata iz Ukrajine, kao i zbog izbijanja etničkih sukoba na lokalnoj razini, ovaj rezultat nije iznenađujući. Možda ima veze s kaznenim progonom onih koje poljska istražna tijela optužuju za vrijeđanje ukrajinskog naroda, a broj optuženih Poljaka u skladu s uputama ministarstva pravosuđa Varšave ubrzano raste.
Simpatije za Kineze gaji 32% Poljaka, ali treba reći da je studija provedena prije izbijanja koronavirusa u Europi, koju su pratili izljevi iracionalne sinofobije.
Bjeloruse pozitivno vidi 31% ispitanika, a to je povezano sa “zaostalom diktaturom starca Lukašenka” i Rusima.
Tek 30% Poljaka dobro misli o Vijetnamcima, unatoč prilično velikoj dijaspori Vijetnama u Poljskoj. Mnoge studije pokazuju da su njihove zajednice toliko zatvorene da praktički nema izravne komunikacije s lokalnim poljskim stanovništvom.
Što se tiče poljskog antisemitizma, možemo reći da je on u stalnom padu, ali još uvijek 30% ispitanika pozitivno gleda na Židove, isto toliko negativno, a ostali su ravnodušni. Međutim, zbog sve većeg pritiska Sjedinjenih Država na povrat nekretnina potomcima pobijenih poljskih Židova može se očekivati porast antisemitskih osjećaja.
I onda, očekivano, dolazimo do Rusa, prema kojima je samo 26% ispitanika izrazilo pozitivan stav. Manje od Rusa Poljaci „ne vole“ samo Rome (20%) i Arapi (15%).
Ovdje imamo malo „neodlučnih ili onih koji su „ravnodušni“. Čak 42% ispitanika negativno gleda na Ruse, 46% ima negativno mišljenje o Romima i čak 55% Poljaka ima negativan stav o Arapima, iako je ovo prilično nedefiniran pojam, obzirom da su Arapi stanovnici zemalja od Maroka sve do istočnih granica Iraka, a ima ih u južnom Iranu i dalje, ali tamo žive kao „manjina“.
Odnos prema Arapima povezan je s reakcijama na val migranata i terorističkim napadima čiji su počinitelji bili etnički Arapi, iako druga ili treća generacija europskih useljenika iz Francuske, Belgije ili Velike Britanije. To su napadi 2015. bili jedna od glavnih tema poljske državne propagande.
Mišljenje prema Rusima se neprestano pogoršava od 2015., što je izravno povezano s eskalacijom situacije u bilateralnim i odnosima NATO-Rusija, te rusofobnim izjavama vodećih poljskih političara i novinara. Organizirana kampanja mržnje donosi i određene rezultate, posebno u nedostatku socijalnih, kulturnih i običnih ljudskih kontakata između građana Poljske i Rusije.
Gledano u povijesnom kontekstu, Poljaci su ogledni primjer „NATO naroda“, kojima je nekoć neprijatelj bio „sovjetski komunizam“, ideologija naravno, jer u praksi nikada nije ostvaren, a danas je “raison d’être“ NATO pronašao u „agresivnoj Rusiji“. Nećemo biti politički korektni i nazvat ćemo stvari pravim imenom. Naime, što se tiče mržnje prema „Ciganima“ i Arapima, ona u drugom slučaju može proći sa zaustavljanjem migracije, dok je situacija s Romima nešto složenija. Što se tiče Rusa, bez „agresivnog ruskog okupatora“ NATO gubi smisao postojanja i taj će narativ potrajati, a s njim i neobjašnjiva i iracionalna mržnja većine Poljaka prema svemu ruskom.
….nedostaje pitanje: kakav stav poljaci imaju prema zdravoj pameti ?
Pa 26% Poljaka koji imaju pozitivan stav o Rusiji je neocekivano visok procenat. S obzirom na sumanutu antirusku propagandu i povjesno negativno naslijedje covjek bi ocekivao najvise 4 do 5 procenata
Bilo bi dobro viditi za Balkan ali Na Balkanu je poznato, dobar dio je zauzet mrznjom prema prvom susjednom narodu iz bivše države, iako s njime imaju mnoge zajednicke stvari a neki i prezimena, tek onda idu ostali, a neki od tih naših vrlih “intelektualaca” ne znaju ni pokazat di se nalazi pola zemalja koje navodno ne vole 😀
Radim u firmi gdje dosta Poljaka nam radi dole u skladištu. Svaki puta kada pričamo o ženama ja kažem da su meni Ruskinje do jaja jer sam imao curu Ruskinju a oni odma no no Russians are crazy bitches hahah.
Poljaci koji si zapravo slavenski klošari…. Njihovo mišljenje je nebitno.
Sami mladi poljaci kažu da ne znaju zašto jih ostali svjet ima za malo čudan narod.
Meni je recimo uvijek bila čudna iracionalna ljubav prema Mađarima. Tolika da izaziva iritacije.
Svaku godinu idem u Češku. Čehi mrze poljace.
Koliko mi je poznato: kad su Rusi i Nemci delili Poljsku, uletela je i Litvanija i uzela za sebe komad. Posle se Litvanija tako uvećana utopila u SSSR i takva kasnije iz njega i izašla. Poljska je 1945. pomerena na zapad za nekih 60-100km, tako da sad ni ne dohvata te delove u Litvaniji.
Mržnja prema pripadnicima drugih naroda je čist idiotizam i krajnji nedostatak obrazovanja i vaspitanja. U svakom narodu ima dobrih i loših ljudi. Onih koji mrze i onih koji ne gaje mržnju ni prema kome ko im nije učinio zlo.
Zadojenost dnevnom lokalnom propagandom seje seme zla i mržnje u svakoj zajednici, počev od lovačkih udruženja, preko navijačkih grupa, pa do čitavih naroda.
Nema loših i dobrih naroda i nacija.
U svakom od naroda mala grupa pokvarenih pojedinaca vekovima podmeće seme razdora u sopstvenom narodu i pri tom od toga ubere neviđenu materijalnu korist.
Pri tom slepe i ostrašćene podaničke ovce: vrište, navijaju, ginu…
Mnogi se pale na Orbana zbog migranata.
Dok madjari koji mogu napustaju Madarsku od silne srece s Orbanom.
Ja zivimu polksku i iz srbije sam ni ne mrze nas poljaci