358.000 dolara odštete za svakog crnog Amerikanca, kao “pomirenje” za ropstvo

Nakon smrti Georgea Floyda, suosnivač Black Entertainment Television (BET) Robert Johnson podnio je zahtjev u vezi ogromnih odšteta za ropstvo. On je zatražio 14 bilijuna dolara u “raspodjeli bogatstva” kako bi “stvorio rast”, ali to je samo ucjena.

Nakon smrti Georgea Floyda i u kontekstu masovnih nereda, u ponedjeljak je suosnivač BET-a Robert L. Johnson, prvi crni američki milijarder, obavio medijske zahtjeve, zahtijevajući odštetu od 14 bilijuna dolara za potomke robova Afroamerikanaca , ili gotovo 358.000 dolara za svakog crnog Amerikanca, kao “pomirenje” za ropstvo.

“Sada je vrijeme da krenemo snažno”, kaže, objašnjavajući nevjerojatnu svotu. “Moramo se usredotočiti na stvaranje bogatstva … a da bismo to učinili, moramo dovesti potomke robova u ravnopravnost s ovom državom”.

Johnsonov poziv na odštetu neodgovoran je i provokativan u vrijeme raširenih nereda, maltretiranja, pucnjave i uništavanja imovine, a takve stvari nisu bile viđene u SAD-u još od 1968. On se zalagao za reparacije još prije smrti Georgea Floyda, ali sada, njegov poziv zvuči kao “plati ili očekuj još nereda”.

Johnsonov zahtjev ne predstavlja samo moralni pokušaj iznuđivanja, već je to fiskalna nemogućnost. To bi predstavljalo najveći transfer bogatstva u povijesti SAD-a. Zahtjev je u startu neostvariv. To bi oporezovalo svakog živog američkog poreznog obveznika, i to ne samo bijele Anglosaksonce, već i latino Amerikance, Palestince, Arape, Azijce, Židove, Talijane, Nijemce, Ruse, Poljake i sve druge američke etničke skupine, za zločine od kojih malo živih Amerikanaca ima koristi, a najmanju korist imaju oni koji nisu bijelci. Preci tih skupina, a većina bijelih Amerikanaca po tom pitanju, nisu sudjelovali u ropstvu, ni njihovi potomci nisu imali koristi od povijesnog ropstva.

Nadalje, lociranje potomaka američkih robova i odvajanje od crnih Afrikanaca, kao i drugih crnaca čiji preci nisu bili robovi, predstavlja genealošku noćnu moru ogromnih razmjera.

A tvrdnja da su živi bijelci korisnici „bijele superiornosti“, ili blažeg kršenja „privilegija bijelih“, nema nikakve veze s naknadom. Strukturalna nepravda je iznova pogoršana nebrojenim programima i pozitivnim akcijskim politikama, dok je pokret za građanska prava uklonio pravne obveze i nepravde. Osobni osjećaji rasizma mogu i dalje postojati, ali od ljudi se ne može zahtijevati novac zbog pogrešnih mišljenja.

Djeluje zabranjeno postavljati sljedeće pitanje, bez prigovora i optužbi za rasizam, to jest: nakon svih programa, afirmativnih akcija, ravnomjernih mjera distribucije novca i drugih napora za otklanjanje ekonomske nejednakosti u SAD-u, je li moguće da nejednak razmjer bogatstva između bijelaca i crnaca nema manje veze s povijesnim ropstvom nego s neposrednijim uzrocima, poput suvremene politike, uključujući socijalni program vođen Demokratskom strankom koji je efektivno plaćao crne američke očeve majke kada bi ih muževi napustili, stvarajući tako uništeno društvo i uništavajući crnačke obitelji?

Budući da nijedan postojeći crni Amerikanac nije trpio ropstvo, a malo živih bijelih Amerikanaca od toga nije imalo koristi, odštete prema crnim Amerikancima apsolutno nemaju smisla, i to je točno. Johnsonova optužba da je odšteta odbijena zbog toga što su bijeli Amerikanci “neosjetljivi” i nespremni “iskupiti se” svoje zločine je smiješna. Iskupiti za što, točno? Za zločine koje nisu počinili i za koristi koje nisu dobili. Ne može se iznuđivati zbog osjećaja ili nespremnosti da se moli, čak i ako takvi osjećaji i nespremnost općenito postoje među bijelcima, što je vrlo dvojbeno.

Ako crni Amerikanci žele odštete, trebali bi locirati potomke vlasnika crnih robova i uz Johnsonovu pomoć i novac podnijeti tužbu protiv njih zbog uskraćenih plaća, patnji i povijesne nepravde.