70 000 američkih vojnika stiglo u Hamburg, a „Bugari ušli u Sofiju“

Ranije smo pisali o histeriji na društvenim mrežama o navodnom dolasku „40 000 američkih komandosa, koji se, pod krinkom izvanrednih mjera, iskrcavaju u Europu“, ali se ispostavilo da je to dio trupa predviđenih da sudjeluju u vježbama „Defender Europe 20“, koje su planirane davno prije izbijanja epidemije i plan vježbi se mogao naći na internetu još prošle jeseni, kada smo prvi put pisali o tome.

Nakon toga se početkom ove godine prebacivala vojna tehnika i oprema, a kasnije su počeli stizati i prvi američki vojnici, iako ne cijeli kontingent od predviđenih 20 000 trupa, kojima se trebalo pridružiti 9000 vojnika već raspoređeni u bazama u Europi.

Tako je 21. veljače iz zračne luke u Hamburgu ruski kanal RT objavio snimku zrakoplova Atlas Air, koji je dovezao dio američkih trupa predviđenih za vježbu.

VIDEO: Američke snage stižu u Hamburg 21. veljače zrakoplovom Atlas Air

I sada imamo opet „ekskluzivnu informaciju“ koju je prije tri dana, na temelju snimke korisnika Twittera „Babica Travica“, objavio Kurir  kako se u Njemačku iskrcalo 70 000 američkih vojnika, koji su stigli s tenkovima i vojnom opremom, nitko ne zna zašto, dok se na snimci u desnom uglu vidi isti zrakoplov, snimljen iz drugog ugla, koji je u Hamburg sletio 21. veljače.

Logično bi pitanje bilo i koliko vojnika stane u tja zrakoplov i kolonu autobusa koja je prikazana na snimci, čak i ako je sigurno da se radi o istom zrakoplovu i snimci staroj mjesec dana.

Treba li se brinuti?

Ne, jer se očito radi o „clickbait“ naslovu medija. Postoji i razlog zbog kojeg je sve ovo jedna velika glupost, koja uz histeriju s koronavirusom stvara atmosferu straha i napetosti. Trebalo bi se brinuti samo da tijekom vježbi ne dođe do incidenta na ruskim granicama, ali je malo vjerojatno da će bilo koji general NATO pakta na vlastitu inicijativu pokrenuti rat protiv Rusije.

Točno je da je trenutno u svim bazama oko 70 000 američkih vojnika raspoređeno u Europi, stalno i rotacijski. Ali zar to predstavlja prijetnju za Moskvu koja je usred Hladnog rata s „druge strane granice“, iako puno zapadnije od današnje, gledala kontingent od 400 000 američkih vojnika, koliko ih je bilo raspoređeno na europskom kontinentu. Nakon završetka Hladnog rata ovaj je kontingent znatno smanjen, ali ne i potpuno povučen iz Europe, koju i dalje kontrolira, ali ni približno kao do 1990.

Nakon posljednjeg smanjenja američke vojne nazočnosti u Europi pod predsjednikom Obamom 2012. godine, od kopnenih snaga Pentagona je u Europi ostalo samo 24 000 vojnika, a kako je njihov broj rastao od 2014. do danas, o tome ćemo nešto kasnije. Uglavnom, ako vidite na društveni mrežama ovakve senzacionalističke napise, sjetite se da se danas sve da provjeriti, posebno ako treba usporediti video materijale i fotografije, što znači da su „Babica Travica“ i Kurir ili namjerno podvalili staru snimku iz Hamburga ili je novinarstvo palo na tako niske grane da nitko više ne provodi na osnovne provjere materijala dostupnih na društvenim mrežama i glavno je „zgrabiti“ kojeg čitatelja više.

Vježbe „Defender Europe 20“

Sada je njihovo održavanje upitno, jer je logistički dio manevara suspendiran, a „borbeni“ dio, koji je trebao početi u Njemačkoj i Istočnoj Europi 27. travnja će, po trenutnoj verziji, biti „značajno smanjen po opsegu i veličini“. Naravno, čak i takvi manevri su doveli do reakcije Moskve.

Dana 7. ožujka 2020. glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova komentirala je početak velikih vježbi u Europi i pozvala je NATO da razmisli o posljedicama “agresivnih akcija”. Međutim, prije nego što su i započele, vježbama je zaprijetila opasnost od kolapsa zbog izbijanja epidemije koronavirusa.

Dana 12. ožujka američko Europsko zapovjedništvo (EUCOM) objavilo je planove za smanjenjem broja sudionika u vježbama iz Sjedinjenih Država. Istovarena je oprema u pomorskim lukama, a 13. ožujka zapovjedništvo Bundeswehra najavilo je povlačenje svih njemačkih trupa iz vježbi. 14. ožujka, Zapovjedništvo američke vojske u Europi (USAREUR) objavilo da ima prvog vojnika iz sastava stalnog američkog kontingenta u Europi zaraženog koronavirusom. U bilo kojem trenutku se može očekivati da EUCOM najavi otkazivanje vježbi. U međuvremenu neki borbeni zapovjednici vjeruju da je koronavirus bio pravi “poklon” za vježbe „Defender Europe 20“, jer je dao okvir za provođenje manevara u uvjetima “neprijateljeva uz upotrebu oružja za masovno uništenje.”

Što će se dalje događati s vježbama „Defender Europe 20“?

Ovdje treba dati objašnjenje temeljeno na općoj američkoj vojnoj strategiji u Europi. Od početka devedesetih su mnogi govorili kako je vrijeme „ruskog carstva“ prošlo. Naravno da to nije tako, a arbitri sudbine civilizacija su presudili da dva carstva ostaju glavni akteri na pozornici povijesti čovječanstva. U vojnom smislu, naravno, jer je tu i Kina, ali za sada s manjim vojnim kapacitetima od ruskih.

Moglo bi se reći i da su SAD u određenom smislu nova vrsta države postmoderne ere ida nisu carstvo u pravom smislu te riječi, ali su centar koji donosi odluke za „saveznike“ i izvozi svoje „demokratske vrijednosti“.

Carstvo ima i moć nad teritorijima koji su mu podređeni sa svojom vojnom prisutnošću. U tom smislu, američke vježbe „Defender Europe 20“  ukazuju na prisutnost američke čizme na području „američkog carstva“, a dokaz su da širenje NATO pakta na Istok nije bio samo politički čin, već u doslovnom smislu i napredovanje američke pješadije.

Kao što smo rekli, nije se iskrcalo 70 000 američkih vojnika, već ih je toliko trenutno raspoređeno u Europi, stalno i rotacijski, a gore spomenuti „korisnik Twittera“ je vjerojatno taj podatak vidio na Wikipediji, pa ga je iskoristio, čisto „preciznosti radi“.

Ali zamislite što je Pentagon imao usred Hladnog rata, kada je u tadašnjoj Zapadnoj Europi bilo raspoređeno više od 400. 000 američkih vojnika. Nakon završetka Hladnog rata ovaj je kontingent znatno smanjen, ali nikad se nije potpuno povukao.

Nakon posljednjeg smanjenja američke vojne nazočnosti u Europi pod predsjednikom Obamom 2012. godine, od američkih kopnenih snaga je ostalo samo 24 000 vojnika. Od udarnih jedinica su ostale samo dvije brigade, jedna u Italiji, a druga u Njemačkoj. Obje su trajno raspoređeni u zapadnoj Europi i pod američkom kontrolom nakon osvajanja te dvije zemlje 1945. godine.

Nakon povlačenja većine kopnenih snaga, Amerikanci su zadržali u Europi neke ključne pomorske baze, posebno one smještene duž južnog boka NATO pakta u Sredozemnom moru i brojne zračne baze, za koje se smatra da su ključne za veliku transportnu potporu u Europi i operativnu potporu jedinicama na Bliskom istoku i Africi.

Nadzor nad oceanima i europskim pomorskim lukama, izravno ili preko NATO pakta, osigurava mogućnost povećanja prisutnosti američkih kopnenih snaga u Europi.

Godine 2014. ukrajinska kriza, koju su izazvale Sjedinjene Države i njeni saveznici, dovela je do reakcije Rusije, odnosno ustankom u Donbasu i povratkom Krima. Rusija koja se oporavljala oduprla se vojnoj prijetnji i američkoj imperijalnoj prisutnosti u Europi, te postavila granice širenja na istok. Novi američki sateliti i pretendenti za ulazak u NATO u srednjoj i istočnoj Europi počeli su “tražiti” od Pentagona stvarna vojna jamstva u sigurnosnoj sferi.

Još prije krize 2014. godine, NATO je razvio planove za „obranu“ Poljske, koji su bili spremni 2010. godine. Na summitu NATO-a u Walesu 2014. godine odlučeno je započeti detaljnije preliminarno planiranje odvraćanja, brzog slanja pojačanja i kolektivne obrane na “istočnom boku” NATO pakta. Od tada je NATO razvio niz planova faznih reakcija koji pokrivaju različite dijelove pograničnog područja s Rusijom, od sjeverne Norveške preko baltičkih država, zatim preko Poljske do Rumunjske, Bugarske i Turske, sve do Sredozemnog mora. NATO svoja vojna planiranja stalno mora ažurirati i provjeravati ih s vježbama.

Nakon izbijanja krize 2014. godine, Sjedinjene Države su uspostavile izravnu prisutnost jedne američke zrakoplovne bojne u svakoj od baltičkih zemalja, koristeći snage svojih kopnenih snaga, koje se stalno nalaze u Europi. Izvana je to bila čisto simbolična gesta. U slučaju “ruske agresije”, američki vojnici bi postali “taoci” u baltičkim državama i automatski bi bili “kolateralna žrtva”. Međutim, one su tamo kako bi simbolički jamčile američko poštivanje petog članka NATO pakta u odnosu na baltičke države. Takvom simboličnom gestom SAD su naglasile stvarnu prisutnost svoje “pješadije” na takozvanom “istočnom boku” NATO pakta.

Međutim, SAD do sada nisu bile u stanju stvoriti teritorijalnu obranu u Poljskoj i baltičkim državama zbog ograničenja sporazuma iz 1997. godine s Rusijom i zbog različitih stavova NATO saveznika u ovom pitanju. U stvari, NATO saveznici imaju različita stajališta o „ruskoj prijetnji“ i sukladno tome imaju i različite mjere za „borbu protiv nje“. Iz tih razloga se SAD i NATO suzdržavaju od stalnog raspoređivanja svojih vojnih snaga u srednjoj i istočnoj Europi, što dokazuje i nedavna revizija planova za Poljsku, gdje se velika američka baza „Fort Trump“ pretvorila u projekt s niz manjih vojnih baza u bivšim vojnim objektima snaga Varšavskog ugovora, koje treba obnoviti Varšava.

Manjak jedinstva Sjedinjenih Država i saveznika, prije svega s Njemačkom, doveo je do potrage zaobilaznih ruta, poput održavanja napredne, umjerene i rotacijske prisutnosti “na istočnom boku”. Istovremeno, te bi snage trebale brzo jačati u vrijeme krize, a američko vojno zapovjedništvo smatra da je rotacijsko raspoređivanje, unatoč visokoj cijeni, najbolji način za održavanje borbene gotovosti brigada američke vojske.

Ali ne treba sa strahom gledati na rotacijsko raspoređivanje jedne američke oklopne brigade. To je moderni Pentagon i njegovi planovi za prekomorska razmještanja američkih kopnenih snaga koje će se nalaziti u Euroaziji. Trenutno Amerikanci drže jednu rotacijsku oklopnu brigadu u Poljskoj i Europi, jedan u Kuvajtu na Bliskom istoku i jednu u Južnoj Koreji na Dalekom istoku. Slijedom toga, pomoću ove formule ukupno devet od petnaest oklopnih brigada sudjeluje u rotacijskom raspoređivanju američkih snaga

Za jednu regiju, jedna oklopna brigada je ona trenutno raspoređena, druga se u Sjedinjenim Državama priprema za razmještanje, a treća „uzima predah“ u Sjedinjenim Državama nakon raspoređivanja.

Napravimo konačni izračun. U 2019. Su Sjedinjene Države otprilike imale 65 000 vojnika u Europi, od čega su 38 000 bile kopnene snage. Od toga, Sjedinjene Države trenutno održavaju jednu oklopnu brigadu u Poljskoj, jednu vojnu zrakoplovnu brigadu i jednu ciljanu potpornu skupinu s više od 900 vojnika u Njemačkoj u devetomjesečnoj rotaciji. Osim toga, jedan američki udarni tim i jedna artiljerijska brigada stalno su stacionirani u Njemačkoj, a jedna američka zrakoplovna brigada je u Italiji. Ukupno u Europi postoji pet brigada kopnenih snaga Sjedinjenih Država, od kojih je jedna teška.

Sve ove jedinice moraju biti spremne za borbu tijekom prvih 30 dana sukoba, a 173. zrakoplovna brigada i ranije. U ožujku 2018. je sjedište 1. pješačke divizije djelomično premješteno u Poznan, radi kontrole ovih trupa na „istočnom boku“. U lipnju 2019., tijekom posjeta poljskog predsjednika Andrzeja Dude SAD-u je postignut sporazum o povećanju američke vojne prisutnosti u Poljskoj za oko 1000 vojnika. Na poljski trošak počeli su razmatrati strukturu sjedišta divizije. 23. rujna 2019. na marginama Opće skupštine UN-a u New Yorku predsjednici Trump i Duda potpisali su Zajedničku deklaraciju o razvoju obrambene suradnje. Na temelju ovog sporazuma cjelokupna struktura divizijskog sjedišta raspoređena je u Poznanu. Kao rezultat ovog sporazuma, krajem 2019. u sjedište 1. konjičke divizije stiglo je u Poljsku iz „Fort Hooda“ u Teksasu, ali oko 500 vojnika.

Ako sažmemo, udarni potencijal vježbi „Defender Europe 20“ s raspoređivanjem tri američke oklopne brigade u Poljskoj, uz jednu već postojeću rotacijsku oklopnu brigadu, te dodavanje poljskih 12. i 16. mehaniziranih divizija koje sudjeluju u vježbama, na ruskim i bjeloruski granicama bi se stvorila čvrsta američko-poljska mobilna udarna sila od oko 450 teških tenkova. Ovdje se ne uzimaju u obzir višecijevni raketni sustavi, oklopni transporteri i topnički sustavi, iako znamo da su uključeni u vježbe.

Nećemo zaboraviti činjenicu da su od siječnja do lipnja 2020. u Poljskoj u Poznanu raspoređene dva divizijska sjedišta, 1. pješačka i 1. konjička divizija. Ovo je već blizu trupa koje su na granici sporazuma kojeg SAD formalno još uvijek poštuju, pod izgovorom da trupe u baltičkim zemljama nisu „trajno raspoređene“, već se rotiraju.

Na summitu NATO pakta u Walesu 2014. godine odlučeno je povećati broj vježbi s prioritetom za kolektivnu obranu. Od 2014. do 2015. godine broj svih vrsta vježbi porastao je sa 115 na 280. Većina nacionalnih, multinacionalnih i vježbi pod vodstvom NATO pakta, održanih u Europi od 2014. godine, testira sposobnost postrojbi, bataljonskih i brigadnih skupina, za provođenje dugih marševa.

Godišnja vježba „Saber Strike“ usmjerena je na kretanje velikih vojnih postrojbi iz Poljske u baltičke države. NATO vježbe „Jump“ posebno su dizajnirane za testiranje mobilnosti i odazivu jedinica za specijalne namjene. Od 2017. godine povećane su praktične vježbe prebacivanja snaga iz Sjedinjenih Država prema Europi i preko Europe do njenih istočnih granica na temelju rotacijskog razmještanja.

Na summitu u Bruxellesu u srpnju 2018. su NATO čelnici istaknuli potrebu za povećanjem brzine političkog i vojnog odlučivanja u NATO paktu, za povećanjem spremnosti nacionalnih snaga i poboljšanjem sposobnosti premještanja pojačanja diljem NATO pakta. Već su utvrđeni nedostaci koji sprečavaju mobilnost u kretanju NATO trupa, a oni su prije svega infrastrukturni, logistički, ali i pravni i birokratski.

Raspon nedostataka bilježi se od stanja autocesta, željeznica i mostova koji ne mogu izdržati tešku vojnu opremu, do pretjerano složenih carinskih i graničnih postupaka i pravila. NATO smatra prihvatljivim diplomatsko dopuštenje za putovanje preko nacionalnih teritorija unutar EU u roku od najviše pet dana od primitka zahtjeva.

Uz sve navedeno, trenutno raspoređivanje kopnenih snaga Sjedinjenih Država i Poljske izravno predstavlja prijetnju narodima Ruske Federacije i narodima postsovjetskih država u slučaju domaće političke destabilizacije, slabljenja ili krize državnosti Ruske Federacije. Međutim, taj scenarij trenutno nije na horizontu.

Rusija dobro zna da u situaciji i “problema i destabilizacije“ kopnene snage Pentagona i njihovi saveznici imaju u vidu „ući na ruski teritorij kao mirovne snage” ili kao “humanitarna pomoć”. Sličan scenarij i njegove posljedice po nacionalnu sigurnost također se moraju imati na umu prilikom promatranja raspoređivanja kopnenih snaga Pentagona ili zajedničkih u okviru NATO pakta na „istočnom boku“ i tijekom provođenja vježbi poput „Defender Europe 20“, ako ih uopće bude.

U tom smislu, ruska vojska i obavještajne službe već imaju razrađene scenarije, a ono što je interesantno je činjenica da se besmisleni naslovi poput „Nijemci u panici – 70 000 američkih vojnika sletjelo Hamburg i iskrcali gomilu tenkova“, ne mogu naći u ruskim medijima. Zapravo, koliko uopće vojnika stane u jedan zrakoplov Boeing 747 kompanije Atlas Air? Oko 400, ako se ne varam. Ili nešto više ili manje? Uostalom to nije ni važno i spada u  vijesti tipa „lakši potres pogodio Japan“ ili „Bugari ušli u Sofiju“. U dnu imate presjek članaka od listopada 2019. do nedavno, od kada izvještavamo o vježbama „Defender Europe 20“. A za one koji vole „pikantne vijesti“, čini se da će ostati uskraćeni.

Izvori:

Kurir / Twitter / Army Times
SAD najavile najveće vojne vježbe nakon Hladnog rata
20 000 američkih vojnika se zbog Rusije pridružuje trupama u EU
Pripreme za rat i „Operaciju Barbarossa 2“
CounterPunch: „Opasna provokacija”: NATO vježbe na ruskim granicama kao nacistička „Operacija Barbarossa“
Čini se da su vježbe „Defender Europe 20 ipak dokaz da je NATO u strateškoj defanzivi
Italija i Norveška u vojnim manevrima neće biti s „tajnih 40 000 američkih komandosa“