Ako sretnete dječaka iz Afrike, ne darujte mu osmjeh i ne kažite „Willkommen“

Ako upoznate dječaka iz Afrike, nemojte mu podariti osmjeh, niti reći „Willkommen“, kao Angela Merkel. Prije svega mu nemojte pomagati tako da njegov dolazak u Europu potičete tako što ćete na brodovima nevladinih udruga čekati na Mediteranu da ga, kao crno roblje, isporuče trgovci ljudima iz Magreba. Ako ga ipak sretnete, nemojte mu podariti osmjeh. On to ne treba.

Umjesto toga, recite mu što možda ne zna. I ne zato što je glup, već zato što mu nikada nisu rekli. Recite mu da je njegova zemlja ista zemlja velikih revolucionara kao što su Thomas Sankara, Samora Machel, Agostinho Neto, Patrice Lumumba, Steve Biko i Nelson Mandela. I tko je i zašto ubio mnoge od njih, uključujući vizionara Muammara Gaddafija.

Recite mu da nafta, zlato, dijamanti, uran i svi drugi resursi pripadaju afričkim narodima, a ne multinacionalnim kompanijama koje ih iskorištavaju.

Recite mu da, kada bi njihove zemlje doista bile slobodne, neovisne i suverene, ne bi živio gladan i u bijedi.

Recite mu da Europa koju sanja ne postoji. I da za njega i sve njih ovdje, postoji samo bijeda, milostinja, prosjačenje, marginalizacija, eksploatacija i ropstvo.

Recite mu da ne mora postati poput nas, već da postoji alternativa, a to je živjeti kao slobodan čovjek u zemlji koja mu daje posao i kruh.

Recite mu da umjesto da sanja o dobrodošlici, treba sanjati o emancipaciji, za svoju zemlju i za svoju djecu.

Recite mu da njegovi neprijatelji nisu europski nezaposleni koje nazivaju rasistima, već kolonijalisti koji ga i dalje iskorištavaju.

Recite mu da se kolonijalizam ne razlikuje od onoga prije jednog stoljeća i da se, unatoč dekolonizaciji, Zapad i dalje miješa u njegov život.

Podle zapadne kancelarije to čine sa svojim hibridnim ratovima, marionetskim državama, trgovcima oružjem i ratnim vođama, plemenskim ratovima i genocidima. Tako siju smrt i očaj u tim mladim zemljama.

Multinacionalne kompanije, koje zahvaljujući sporazumima s vladama i prijateljima Zapada pljačkaju njihove resurse, ostavljaju mrvice stanovništvu. Nevladine udruge i humanitarna pomoć služe da oslabe volju afričkih naroda da svrgnu marionetske režime i postanu gospodari svojih resursa.

Glavna politička bitka se ne smije voditi za otvaranje luka i rušenje granica, već da se vlade bogatog svijeta prestanu miješati u život afričkih zemalja, da im otpišu lihvarski dug i da ulažu u infrastrukturu, zdravstvo i obrazovanje, bez da traže išta zauzvrat, osim mogućnosti trgovanja s resursima u poštenim i jednakim uvjetima.

Objasnite afričkom dječaku da socijalizam nije poklanjanje osmijeha koji ne vrijede 2 centa. Socijalizam je svijest i klasna borba, suradnja, međunarodna solidarnost, suverenitet, neovisnost i samoopredjeljenje naroda.

Ako mu sve to ispričate, njegov san više neće biti da ga nekakva Carole Rackete „spašava“ usred mora i da dođe u Europu brati rajčice ili prodavati drangulije po ulicama.

Čak i to dijete će shvatiti da je jedini istinski spas “oslobađanje od mentalnog ropstva”, postajući borac za slobodu.

To je pjevao i Bob Marley, ali značenje tih stihova, vi frikovi, još niste razumjeli a i dalje ne razumjeti to znači ustrajati u tretiranju tog dječaka kao divljaka koji mora biti civiliziran. Naravno, to znači da će ostati rob, ali ste vi učinili vaše „dobro djelo“

Recite mu sve to i dat ćete mu najveći dar od svih: spoznaju. Tek onda mu se možete radosno smiješiti, iako će u tom slučaju biti malo vjerojatno da ćete ga sresti u ulozi ilegalnog imigranta.