Aktivna cenzura kao specifičan oblik informacijskog rata

Pojavom društvenih mreža za elitu se prvi put u 6000 godina ljudske civilizacije pojavio problem nemogućnosti kontroliranja informacija. Društvo sada može slobodno razmijenjivati misli, ideje i stavove.

Iako se novim generacijama to čini kao najnormalnja stvar, istina ne može biti dalje od toga. Slobodan tok informacija je novotarija, nešto čega nikada ranije nije bilo.

Takav proces doveo je u pitanje opstanak mnogih nedemokratskih ili prividno demokratskih struktura na vlasti. Prividno demokratske su one poput vladajuće elite u Hrvatskoj koja dubinski i sveobuhvatno kontrolira medije, obrazovni sustav, mogućnost zapošljavanja i sve ostale mehanizme društvene kontrole.

Ona nikada neće otvoreno priznati da vlada uz pomoć društvenog inženjeringa, tvrdit će da nije sve podređeno njenom o(p)stanku na vlasti, ali ako pogledate niz povezanih i nepovezanih detalja, bit će vam jasno da ne štedi načina i truda kako bi spriječila bilo kakve društvene promjene.

I tu dolazimo do aktera u informacijskom ratu, do onih koji pokušavaju promijeniti svijest društva dajući drugačije, alternativne informacije i poglede na stvarnost oko nas.

Takvi ljudi imaju velik broj pratitelja na društvenim mrežama jer mainstream ili bolje rečeno kontrolirani mediji svojim sadržajem ne mogu privući korisnike. Ljudima je dosadno to što oni objavljuju.

Iz tog razloga se nalazimo u paradoksalnoj situaciji da npr. moja facebook stranica ima veću aktivnost korisnika od gotovo svih etabliranih medija.

Ta činjenica poraznija je tim više što oni imaju na raspolaganju puno veće ljudske i materijalne resurse, puno veći broj objava, puno veću širinu tema, ali nemaju tzv. „zabranjeni sadržaj”. Nemaju teme o kojima se „ne smije pisati”, a koje ja npr. najviše volim jer upravo one generiraju najviše komentara i najživlje rasprave.

Međutim, koliko god ja djelovao subverzivno, moj rad ograničen je jezičnom barijerom budući da je 95% mojih objava na hrvatskom jeziku.

Međutim, neki ljudi se svojim objavama istaknu na globalnoj razini, navest ću primjer youtube kanala Alexa Jonesa, on je imao više od 2 milijuna pretplatnika, a njegovi videi pregledani su više od 1,6 milijarde puta. Njega su u jednom danu skinuli i facebook i youtube.

Abraka dabra i više ga nema, on je nestao s društvenih mreža, a taj kanal komunikacije bio je jedini, budući da niti jedan „alternativac” nema pristup mainstream medijima.

Pokušajte zamisliti koliko je uloženo truda i vremena da bi se napravio kanal kojeg prati dva milijuna ljudi i potom koliko je potrebno da se on jednostavno ukine. To vam govori o lakoći kojom vladajuća elita može destruktivno djelovati na razvoj kritičke svijesti u društvu.

Moram pritom napomenuti da ovdje nije pitanje slaganja ili neslaganja s Alexom Jonesom, na kraju krajeva, ja sam osobno ukazao na njegovo licemjerje. Ovdje se naprosto radi o tome hoće li naše društvo ići putem slobode ili neslobode. Hoće li informacije biti slobodno razmijenjivane ili ne. Hoće li ljudi prosuđivati što je istina na osnovu dostupnih informacija ili će to raditi netko drugi umjesto njih, određujući sadržaj (informacije) koji oni mogu vidjeti.

Alex Jones je samo prividno bitan u ovoj priči, on je samo najpoznatija meta cenzure, igrom slučaja se danas radi o njemu, već sutra će se raditi o nekom drugom