Ambasador Ukrajine u Srbiji: Za mir u svijetu svi zajedno, uključujući EU i Kinu, moramo UNIŠTITI RUSIJU

Bivši ukrajinski veleposlanici u regiji su po povratku u zemlju postali vrlo aktivni u borbi protiv Rusija i ruskog govornog stanovništva u vlastitoj zemlji. Tako je Oleksandr Levčenko, bivši veleposlanik u Hrvatskoj, koji se „slučajno“ vratio u Ukrajinu nakon što je USKOK otvorio kaznenu istragu zbog remonta zrakoplova MiG-21 hrvatskog zrakoplovstva, na kojima je ukrajinski zavod u Odesi remont napravio po „Modelu Frankenstein“, ugrađujući u njih dijelove starih neupotrebljivih jemenskih i alžirskih zrakoplova.

No, kako smo o tome već pisali, podsjetimo samo da je Oleksandr Levčenko, prema posljednjim informacijama, bio savjetnik ukrajinskog  ministra za „privremeno okupirana područja“, kojem je pomagao da s međuvladinom ukrajinsko-hrvatskom komisijom reintegrira Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku po „hrvatskom scenariju“. Naravno, Kijevu bi za provedbu takvog scenarija trebala vojna pobjeda poput „Oluje“ u Hrvatskoj 1995. godine, što je pothvat o kojem ukrajinska vojska može samo sanjati.

Ovih se dana oglasio i drugi ukrajinski diplomat, Oleksandr Aleksandrovič, koji je bio veleposlanik režima iz Kijeva u Srbiji. Aleksandrovič je  pozvao je „međunarodnu zajednicu“ da kolaps Rusije postavi za svoj cilj. O tome je pisao u članku “Jedini način da se nosi s Rusijom”, objavljenom na ukrajinskom portalu Censor.

Prema diplomatu, svi pokušaji da se postigne sporazum s Moskvom na civilizirani način osuđeni su na neuspjeh, jer su “protivni smjernicama režima u Kremlju“.

Istovremeno, objasnio je Aleksandrovič, ruski kolaps neće biti potrebno provoditi u Rusiji i dovoljno je Rusiju izolirati uz pomoć “stvarnih ekonomskih sankcija”.

Podsjetimo, Aleksandrovič je u studenom 2017. dao skandalozni intervju za BIRN u kojem je izjavio „kako Rusija koristi Srbiju i priprema srpske plaćenike za ubijanje Ukrajinaca“.

BIRN je inače regionalni „projekt istraživačkog novinarstva“ kojeg financiraju zapadne vlade ili nevladinih organizacija, na primjer njemačko-američki „Balkan Trust for Democracy“, kojeg financiraju Njemački Marshall Fond iz Sjedinjenih Država,  USAID i Charles Stewart Mott, a ostali donatori bili su Fond braće Rockefeller , Zaklada Tipping Point, Compagnia di San Paolo , Zaklada Robert Bosch, Švedska međunarodna agencija za razvojnu suradnju i ministarstva vanjskih poslova Danske i Grčke. BIRN, između ostalih, financiraju i zloglasni američki Nacionalni fond za demokraciju (NED) i norveško Ministarstvo vanjskih poslova.

No, što je ovaj put rekao Oleksandr Aleksandrovič, još jedan eksponent diplomatskog zbor kijevske hunte?

Oleksandr Aleksandrovič: Dezintegracija Rusije treba biti politika međunarodne zajednice

„Dezintegracija Rusije trebala bi postati strateška politika međunarodne zajednice. O tome svjedoči više od pet godina ruskog rata protiv Ukrajine i ostatka demokratskog svijeta. Naši postupci moraju biti napadački i za krajnji cilj imati dezintegraciju Ruske Federacije. Ovo je jedino učinkovito dugoročno rješenje od kojeg će koristi imati velika većinu zemalja“, kaže ukrajinski diplomat.

„Argumenti u korist ovog prijedloga je da su uključuju granice suverene države prvi put nakon završetka Drugog svjetskog rata na silu izmijenjene pod krinkom pseudoreferenduma i pod izgovorom „zaštite prava nacionalnih manjina“ i „povijesne pravde“. Po toj se logici može opravdati svaka naknadna aneksija bilo kojeg agresora. Nijedna zemlja na svijetu sada se ne može osjećati sigurno, ako nije kažnjen izvorni krivac“, kaže Aleksandrovič.

Ukrajinski diplomat, koji je služio u Beogradu, čudom zaboravlja da Ukrajina nije prva gdje su se „nasilno“ promijenile granice, iako bez ijednog ispaljenog metka, odnosno referendumom Autonomne Republike Krim koja ovim statusom ima pravo na samoodređenje. No, koji su daljnji argumenti?

„Rusija rutinski krši bilateralne sporazume, grubo krši međunarodno pravo i humanitarno pravo, odbija poštivati odluke Međunarodnog suda pravde i drugih sudova UN-a, Međunarodnog pomorskog suda, Europskog suda za ljudska prava, Stockholmske arbitraže, stalno ulaže u veto Vijeću sigurnosti UN-a kako bi prikrila svoje zločine. Odnosno, Moskva svjesno dovodi do kontinuirane erozije poslijeratnog sustava međunarodnih odnosa, prava i povjerenja među narodima“, nastavlja Aleksandrovič.

„Ruski napad na Ukrajinu, koja nema nuklearno oružje, ozbiljno je potkopao režim neširenja ovog oružja, potičući ostale zemlje da raspolažu ili nabavljaju oružje za masovno uništenje. Slučajevi sa Sjevernom Korejom i Iranom mogu biti samo prve “laste” ovog nuklearnog proljeća“, upozorava kijevski diplomat.

„Moskva stvara žarišta nestabilnosti i nasilja širom svijeta, posebno na rubu svojih granica, ali i u Siriji i Libiji, Venezueli, na Balkanu, Korejskom poluotoku i afričkim državama.

Kremlj je izravno uključen u vojno upravljanje i sigurnost oružanih snaga i plaćenika u Donbasu. Postoje dokazi o njegovoj umiješanosti u stvaranje i potporu ISIL-u, talibanima, Hamasu, Hezbollahu. Rušenje malezijskog aviona, trovanje Litvinenka i Skripalovih, te druga ubojstva GRU-a u Europi također svjedoče o odvažnom državnom terorizmu Ruske Federacije. Na okupiranim ukrajinskim teritorijima, ruska uprava čini ubojstva, mučenja, masovne deportacije ukrajinskog i krimsko-tatarskog stanovništva. U Siriji, Rusija bombardira civile, što izaziva nove valove migracije u EU“, nabrojao je Oleksandr Aleksandrovič, čime je nadmašio sve svoje kolege u Kijevu i šire.

Ovakvih optužbi se ne bi sjetili ni MI6 i CIA, uključujući takozvane „novinare“ poput Juliana Röpckea i njegovih pandana u Europskoj uniji i regiji. No, da dovršimo listu „argumenata“ za dezintegraciju Rusije.

„Ruske specijalne službe nadziru kanale opskrbe drogom iz Azije i Latinske Amerike u SAD i Europu“, kaže Aleksandrovič, dok se preko 90% opijuma proizvodi u Afganistanu, a kokain se najviše proizvodi u Peruu i Kolumbiji, tri zemlje koje su „pune ruskih vojnika i obavještajaca“.

„Moskovske hibridne metode usmjerene su na propast Europske unije i NATO-a, podrivaju temeljne demokratske vrijednosti, šire političku korupciju i podržavaju organizirani kriminal.

Moskva se počela izravno miješati u izborne i referendumske procese, uključujući Ukrajinu, Sjedinjene Države, Veliku Britaniju, Nizozemsku, Južnu Afriku, Madagaskar, Indoneziju, Sjevernu Makedoniju, Moldaviju, šireći propagandu, dezinformacije i sijući razdor i sukobe u društvima. Ruska Federacija dovela je do devalvacije vrijednosti fer sporta kroz državno sponzorstvo dopinga. Rusija nema poštovanja prema privatnom vlasništvu. Uobičajeni oblik njene suradnje sa stranim kompanijama je privlačenje njihovih financija i tehnologija, a nakon što se proizvodnja vrati na noge, zarobe je kremaljski oligarsi“, nastavlja u svom intervjuu kijevski diplomat.

„Ruska tehnološka zaostalost dovodi do sve više katastrofa na njenom teritoriju, uključujući nuklearne, a ravnodušnost njezinog vodstva prema ljudskom životu uzrokuje značajne žrtve. Svijet ne može čekati da vidi novu apokalipsu, jer su ovi incidenti prekogranične prirode. Svaki pokušaj smirivanja Rusije i povratka uobičajenom poslu samo dovodi do sve veće arogancije, kao što je bio slučaj s povratkom ruske delegacije u PACE. Svaki pokušaj da se a priori postigne civiliziran dogovor s Moskvom osuđen je na neuspjeh, jer je u suprotnosti s temeljnim ekspanzionističkim stavovima Kremlja, bez obzira na ime predsjednika, pa čak i bez obzira na ideologiju ili oblik vladavine. Povijest Moskovskog kraljevstva, Ruskog carstva, SSSR-a i moderne Ruske Federacije pokazuje gotovo identične metode i unutarnje političke borbe i vanjskopolitičkog ponašanja. Ruska Federacija na sadašnjim granicama i svojim sadašnjim resursima nikada nije sposobna postati normalna civilizirana država. Umjesto toga, Rusija svedena na svoj današnji europski teritorij, lišena oružja za masovno uništenje i trajnog članstva u Vijeću sigurnosti UN-a ima sve šanse postati odgovornim regionalnim igračem, možda čak i članicom EU i NATO-a, mirno koegzistirajući sa svojim susjedima“, poručuje lumen kijevske diplomacije Oleksandr Aleksandrovič.

„Svesti Rusiju njezin europski dio“ je zapravo bio plan Brzezinskog i prvotne konfederalizacije Rusije, nakon čega bi se svaka od republika te labave konfederacije odvajala od Moskve. Dakle, ništa novo.

Nakon „reformacije ruskog prostora i stvaranjem niza novih neovisnih država“, tvrdi dalje Aleksandrovič, spomenuti problemi, ako ne budu potpuno otklonjeni, znatno će se umanjiti.

“Sličan pad destruktivne uloge Ruske Federacije zabilježen je devedesetih godina prošlog vijeka, kada se njezine tajne službe nisu u potpunosti oporavile od raspada SSSR-a. Nakon propasti Ruske Federacije, njezini prirodni resursi i infrastruktura neće nestati, već će postati vlasništvo novih neovisnih država, čija se politička kultura može formirati pod utjecajem međunarodne zajednice i tako omogućiti sklapanje novih civiliziranih ugovora i partnerstava“, tvrdi Aleksandrovič.

„Dodatni argument u korist propasti Ruske Federacije je prilika da okupirani susjedi konačno povrate svoje teritorije koje je osvojila Moskva, poput Finske, baltičkih država, Poljske, Kine, Japana, Gruzije i Ukrajine“, nastavlja diplomat.

„Važno je naglasiti da za raspad Ruske Federacije nije potrebno vojno djelovanje. Autor ovog članka ni na koji način ne poziva na bilo kakav ekstremistički ili bilo koji drugi ilegalni akt koji je u suprotnosti s međunarodnim pravom. Jednostavno je treba izolirati Rusiju nametanjem stvarnih ekonomskih sankcija, uključujući osobne sankcije protiv rukovoditelja s blokadom imovine i zabranom ulaska, stroga ograničenja u energetskom, bankarskom, financijskom i vojnom sektoru, zabrana prodaje visoke tehnologije i obaranjem cijena nafte. Naravno, najteži zadatak bit će osigurati kontrolu i sigurnost nuklearnog i drugih oružja. Istodobno, iskustvo razoružanja nakon raspada SSSR-a pokazuje da taj zadatak nije nemoguć. Također bi bilo preporučljivo održavati trajne kanale komunikacije s ruskom vojskom kako bi se spriječili neželjeni viškovi. Nova vanjska politika, ekonomska i vojno-politička strategija za izoliranje, odvraćanje i prisiljavanje Rusije na mir kroz njezin kontrolirani kolaps trebala bi dobiti prešutni konsenzus i potporu ključnih globalnih igrača – Sjedinjenih Država, Europske unije i Kine. Došlo je vrijeme kada mora pasti posljednje carstvo zla. Nakon toga će svijet uzdahnuti s dubokim olakšanjem, gledajući kako nestaju njegovi najteži problemi“, zaključuje Oleksandr Aleksandrovič.

Ovaj članak, ako ste ga uopće pročitali do kraja, teško je razumjeti i izgleda kao da ga ej napisala psihički bolesna osoba, a ne diplomat jedne europske zemlje. Ali ne treba gajiti iluziju da je sve navedeno hrpa besmislica, obzirom da je svaki segment zapravo dio šireg plana koji se nikada nije prestao provoditi protiv Ruske Federacije. Jednako tako, on nije nastao niti je umro sa Zbigniewom Brzezinskim, već se provodio još u vrijeme carske Rusije, posebno s težnjama tada globalnog hegemona, Velike Britanije, da uništi svog glavnog euroazijskog konkurenta.

Ovaj plan Aleksandroviča možda izgleda ludost, jer nije ostvariv samo u dijelu u kojem poziva cijeli svijet, uključujući EU i Kinu, da sudjeluju u njemu, dobio je odgovor ruskog ministarstva vanjskih poslova.

Službena predstavnica ruskog ministarstva vanjskih poslova, Marija Zaharova, komentirajući poziv ukrajinskog veleposlanika u Srbiji da uništenje Rusije postane cilj međunarodne zajednice, rekla je da, umjesto da uči na svojim greškama, kijevska „diplomacija“ ponovno traži svoje omiljene grablje.

“Zašto zvati strance u pomoć? Kijevski predstavnik se jednostavno mogao prisjetiti vlastitog iskustva samouništenja i propasti njegove zemlje”, napisala je Zaharova na Facebooku .

Podsjetila ga je da protiv Kijeva nije bilo vojne akcije ili sankcija, naprotiv, desetljećima je postojala samo financijska i politička podrška Zapada, a zemlja je svejedno na rubu raspada i bankrota.

“Ta nekada ujedinjena zemlja je u procesu koji bi, prema mišljenju vlastitog novinara Dmitrija Gordona, mogao dovesti do kolapsa države i od Ukrajine će ostati nekoliko komada. Prije nego što je napisao ovu herezu, Aleksandrovič je barem mogao pročitati vlastite autore. No, umjesto da poradi na greškama, kijevska “diplomacija” ponovno traži svoje omiljeni grablje, da opet stane na njih”, sažela je službena predstavnica ruskog ministarstva vanjskih poslova.

Censor

Kupnja zrakoplova u Hrvatskoj – Od slučaja MiG-21 “Frankenstein” do F-16 “Metuzalem”

O. Levčenko: Od afere “MiG-21 Frankenstein” do savjetnika za reintegraciju Donbasa i Krima