Američka dilema – Skupo oružje koje možda neće raditi

Želim da se fokusiram na jednu od ključnih tema u knjizi Andreja Martjanova, Gubitak vojne nadmoći – sistemi oružja za koje Sjedinjene Države troše novac na razvoj i implementaciju su nepristojno skupi i potpuno ranjivi na rusko oružje stvoreno da pobijedi američku prijetnju.

Dozvolite mi da to objasnim na ovaj način. Sjedinjene Države su napravile najskuplji trkaći automobil na svijetu, ali trka koju će voditi je preko terenske staze prepune stijena, dubokih kolotraga i pješčanih planina. Ukratko, vozilo će se pokvariti i neće završiti trku.

Evo Andrejevog sumiranja problema:

Manipulacija i PR nisu zamjena za stvarnu pobjedu koja je univerzalno definirana kao postizanje političkih ciljeva rata, ili u Clausewitzovoj jednoj liniji – sposobnost da primoramo neprijatelja da izvrši našu volju. Bilans američke vojske o tom pitanju jednostavno nije impresivan, uprkos ogromnom vojnom budžetu, izuzetno skupom oružju i ogromnoj, dobro podmazanoj PR mašini. Sve je to rezultat toga što je američki vojno-industrijski kompleks odavno postao program zapošljavanja za penzionisane generale Pentagona i oličenje neokonzervativnog „pogleda“ na rat – stav koji su razvili ljudi, od kojih većina nikada nije služila ni jedan dan u uniformi i ne posjeduju čak ni osnovno osnovno znanje o fizičkim principima na kojima moderno oružje djeluje i kako se tehnološke dimenzije odražavaju na taktičke, operativni i strateški aspekti rata (svi su međusobno usko povezani i ne postoje odvojeno). Ali pričanje ili prenapuhavanje, ili grubo preuveličavanje vojnih sposobnosti SAD-a ne zahtijeva ozbiljnu akademsku i iskustvenu osnovu – danas je za to dovoljno imati tu želju i dobro vladati engleskim jezikom.

Želim da se fokusiram na tri ključna sistema oružja – nosače aviona i interkontinentalne balističke rakete.

Američki nosači aviona igrali su ključnu ulogu u porazu Japana u Drugom svjetskom ratu, ali više nisu efikasni ako su raspoređeni u borbi protiv Kine ili Rusije. Prvi problem je trošak.

Zapanjujuće je:

Troškovi sljedeća tri broda mornarice su u porastu, dijelom zbog ugradnje opreme i elektronike za rukovanje novim F-35 Joint Strike Fighters. . . .

Sve u svemu, cijena Kennedyja, sada više od 80 % završenog u Newport News Shipbuildingu, će porasti za 531 milion dolara, ili 4,7 % u odnosu na procjenu u prošlogodišnjem dokumentu o opravdavanju, na 11,93 milijarde dolara, sada kaže mornarica.

Cijena trećeg nosača u klasi Forda, Enterprisea, će porasti za 84 miliona dolara, na 12,41 milijardu dolara, dok će četvrtog nosača u klasi, Doris Miller, povećati za 33 miliona dolara na 12,48 milijardi dolara. Oba broda su u izgradnji u Newport Newsu.

Cijena Kennedyjeve osnovne konstrukcije – trupa, konstrukcija i mehaničkih sistema, trebala bi porasti za 368 miliona dolara.

Pet od ovih nosača aviona čini 7,5 % američkog budžeta za odbranu. Ali ovdje je problem. Ovi brodovi nemaju sposobnost da poraze ruske ili kineske hipersonične rakete. Andrej govori o implikacijama:

Uvođenje hiperzvučne rakete 3M22 Cirkon u upotrebu 2017. godine već dramatično redefinira pomorsko ratovanje i čini čak i udaljene morske zone zonom „bez jedrenja“ za sve velike američke površinske borce, posebno za nosače aviona. Trenutno, i u doglednoj budućnosti, ne postoji niti će postojati tehnologija koja bi mogla presresti takvu raketu. . . krstareću raketu X-32 (Kh-32) čiji je domet 1000 kilometara i ima brzinu veću od 4,2 maha. Ova raketa, osim što može da napadne bilo šta na tlu, sposobna je, u stvari, prvenstveno dizajnirana da pogodi sve što se kreće na površini mora. Projektil, a kamoli njihovu salvu, je nevjerovatno teško, ako je uopće moguće, presresti i kako je gore spomenuta demonstracija pokazala, Iran najvjerovatnije ne bi imao problema da dopusti upravo tim TU-22M3 da djeluju iz njenog vazdušnog prostora u slučaju najgoreg scenarija. Lansirana bilo gdje iz područja Darab, hipotetička salva ne samo da bi pokrila cijeli Perzijski zaljev, već će pouzdano zatvoriti Omanski zaljev za bilo koju pomorsku silu. Nijedan brod, nijedna borbena grupa nosača ne bi mogla ući u ovo područje u slučaju konvencionalnog sukoba s Rusijom u Siriji – strateške posljedice toga su ogromne.”

Kamen temeljac američke nacionalne odbrane je nuklearna trijada – nuklearne rakete bazirane na kopnu, s mora i iz zraka:

Kompilacija platformi i oružja, tri kraka američke nuklearne trijade služe kao okosnica američke nacionalne sigurnosti. Trijada, zajedno sa dodijeljenim snagama, obezbjeđuje odvraćanje 24/7 kako bi spriječila katastrofalne akcije naših protivnika i spremni su, ako je potrebno, da daju odlučan odgovor, bilo gdje i bilo kada.

Do nedavno su čelnici Sjedinjenih Država i stručnjaci za politiku pretpostavljali da će uzajamno osigurano uništenje spriječiti nuklearne sile od međusobnog ubijanja. Ali šta se dešava sa tom pretpostavkom/kalkulacijom kada jedna strana razvije i rasporedi napredni raketni sistem koji može da obori rakete lansirane sa kopna, vazduha i mora? Pogodi šta? Ruski sistem protivvazdušne odbrane S-500 radi upravo to. Evo Andrejeve procene:

revolucionarni sistem protivvazdušne odbrane S-500 može potpuno zatvoriti vazdušni prostor Rusije i njenih saveznika od bilo kakvih vazdušnih ili čak balističkih pretnji. Sam ovaj razvoj događaja potpuno obezvređuje astronomski skupu borbenu avijaciju na prvoj liniji fronta USAF-a i njeno kolosalno ulaganje u vrlo ograničene prednosti stealtha, što je eufemizam prvenstveno za „nevidljivost“ u radio dijapazonu, osrednji F-35 je vrhunski primjer gubitka uobičajenih inženjerskom, taktičkom i operativnom smislu. Tehnologije radiofotoničke detekcije učinit će sve izdatke na stealth, bez izuzetka, samo gubljenje novca i resursa.”

Pokušaćemo da preplavimo ruski vazdušni prostor sa toliko projektila da bi neki mogli da prođu.
Jasno? Ne oslanjamo se na tehnološku superiornost. Nadamo se da će neki projektili proći.

Andrejev cilj pisanja ove knjige bio je da pokuša da otrese američku elitu iz njihovih zabluda o Rusiji i ruskoj tehnologiji i da im pomogne da uoče ozbiljne nedostatke u odbrambenim sistemima SAD koji jedu toliki deo ogromnog američkog odbrambenog budžeta. Ni Andrej ni ja ne želimo rat između Sjedinjenih Država i Rusije. Znam da će se Andrej složiti sa mnom, i dalje je u interesu obe strane da nađemo način da zajedno živimo na ovom svijetu bez ugrožavanja jedni drugih. Ali ako dođe do sukoba, vrlo je vjerovatno da će skupi sloj američke vojne moći biti skinut i da će Sjedinjene Države biti loše opremljene za borbu protiv istinske prve svjetske sile.

Autor: Larry C. Johnson