Američka proizraelska diplomatija u UN dostiže novi nivo

Izgleda da je Izrael stekao još jednog strašno pristrasnog saveznika u najnovijem američkom ambasadoru u UN Lindi Tomas-Grinfild. Njena prethodnica iz Trumpove ere Nikki Haley jednom je rekla: “Ako postoji nešto za što nemam strpljenja, to su nasilnici – a UN su bile takav nasilnik prema Izraelu jer su mogle.” Thomas-Greenfield ide istim putem; manje vatrenog jezika, možda, i s više diplomatskog takta, ali ipak podređuje Palestince izraelskom kolonijalnom nasilju.

Tokom brifinga u Vijeću sigurnosti UN ove sedmice, Thomas-Greenfield je govorila o zabrinutostima Palestinaca za bezbjednost dok ih je u istom govoru negirala podržavajući izraelski bezbjednosni narativ.

Izraelski doseljenici, napomenula je, napadaju Palestince na okupiranoj Zapadnoj obali, dok širenje naselja ugrožava paradigmu dvije države. Međutim, Izrael ima “stvarne i razumljive bezbjednosne brige” za koje UN ne čine dovoljno. To je tačno ako je vjerovati američkom narativu, naravno, što ne bi trebali.

Izraelci “tumače ogromni fokus na Izrael u ovom tijelu kao uskraćivanje prava Izraela na postojanje i nepravedan fokus na ovu zemlju – i oni su u pravu”, tvrdi Thomas-Greenfield. Prije samo nekoliko dana generalni sekretar UN se pobrinuo da Međunarodni dan solidarnosti s palestinskim narodom ne naruši kolonijalno postojanje Izraela. Pa kako onda američki ambasador može tvrditi da UN uskraćuju pravo Izraela na postojanje, kada su okvir dvije države i Plan podjele iz 1947. odobrili kolonijalizam u Palestini i od tada ga štite?

“Nepravedno” fokusiranje UN na Izrael povoljno je za naseljeno-kolonijalni poduhvat. Njegova navodna nepravednost izazvala je nekažnjivost bez premca za Izrael, dok Palestinci već decenijama bezuspješno mole za svoja politička prava. Dok je Izrael priznat, odobren i podržan, Palestinci su izgubili toliko teritorije da priznanje palestinske države ne donosi nikakve opipljive koristi u smislu izgradnje države. “Nepravedan fokus” na koji se Thomas-Greenfield poziva omogućio je da se projekat kolonijalnog naselja – s ratnim zločinima, kako je utvrdio Međunarodni krivični sud – nastavi bez ikakvih kaznenih mjera, dok Palestinci ostaju zaglavljeni u vječnom ciklusu oduzimanja imovine. “Nepravedan fokus” je takođe dao prednost postojanju Izraela u odnosu na palestinsko pravo na povratak, koji je međunarodna zajednica odavno otpisala kao neizvodiv i vrijedan samo kao simboličan gest, nasuprot neophodnom političkom obračunu.

Retorika Thomas-Greenfield podiže navodnu antiizraelsku pristrasnost u UN na potpuno novi nivo. UN ne govori o dekolonizaciji, a kamoli o „uskraćivanju prava Izraela na postojanje“, kako ona to kaže. Naprotiv, UN su potvrdile postojanje Izraela uprkos tome što su znale da je stvaranje naseljeničke kolonijalne države zasnovano na etničkom čišćenju Palestinaca od strane njihove vlastite zemlje.

U stvari, toliko je povoljan fokus UN na Izrael, da je Palestina definisana kroz izraelske kolonijalne zahtjeve koji će samo potpuno uništenje zemlje i njenih ljudi smatrati prihvatljivim krajnjim rezultatom. Tu dolazi šutnja o izraelskoj de facto aneksiji sve veće palestinske zemlje, uz izricanje uzaludnih opomena na širenje naselja i promicanje disocijacije između izraelskih kršenja međunarodnog prava kako bi se izbjegao govor o dekolonizaciji. U svjetlu svih proizraelskih pristrasnosti u UN, šta drugo očekuju SAD i Izrael od međunarodne zajednice?

Autor: Ramona Wadi