Američka riznica nametnula sankcije za osmero bjeloruskih pojedinaca

Prošlog mjeseca Minsk je upozorio zapadne države o tome da će sankcije, kao i drugi pokušaji miješanja u unutarnje poslove Bjelorusije, imati učinak suprotan predviđenom. Prije toga SAD, Velika Britanija i Europska Unija najavili su planove u vezi sa sankcioniranjem Bjelorusije  u odnosu na predsjedničke izbore koji su se odvili u kolovozu i nemire širom zemlje, koji su nakon tih izbora uslijedili.

Američko Ministarstvo financija nametnulo je sankcije protiv osam visokih bjeloruskih dužnosnika, uključujući ministra unutarnjih poslova Jurija Karajeva, dvojicu njegovih zamjenika, zamjenika zapovjednika unutarnjih snaga Ministarstva unutarnjih poslova Khazalbeka Atabekova, zapovjednika policijske policije OMON-a Dmitrija Balabu i druge.

Sankcije također uključuju osobna ograničenja protiv šefice Središnjeg izbornog povjerenstva, Alene Dmukhayle.

Nova ograničenja uslijedila su nakon najave Europske Unije, koja je nastala ranije u petak, o uvođenju zamrzavanja imovine i zabrane putovanja za oko 40 bjeloruskih dužnosnika. Nova ograničenja ne uključuju predsjednika Aleksandra Lukašenka, iako je francuski predsjednik Emmanuel Macron upozorio da bi bjeloruski čelnik mogao biti dodan na popis, ako ne uspije uspostaviti “dijalog” s bjeloruskim narodom.

Na konferenciji za novinare u petak u Bruxellesu, njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila je da je pristanak EU-a u vezi s uvođenjem sankcija Bjelorusiji “važan signal, jer se time daje podrška onima koji prosvjeduju za slobodu mišljenja u Bjelorusiji”.

Šef EU-a za vanjske poslove Josep Borrell dodao je da bi EU mogla “nametnuti restriktivnije mjere” protiv Bjelorusije, “ako se situacija ne popravi” i ako se ne budu poštovale građanske slobode i mogućnost poštenog izbora.

Minsk je odgovorio na sankcije Bruxellesa izdavanjem vlastitog popisa dužnosnika EU-a, kojima će biti zabranjen ulazak u Bjelorusiju, ali je izjavljeno da taj popis neće biti objavljen. U izjavi je bjelorusko Ministarstvo vanjskih poslova istaknulo da će Bjelorusija, zbog novih ograničenja, morati preispitati održivost svojih diplomatskih odnosa s EU.

Bjelorusija je također uvela sankcije britanskim i kanadskim dužnosnicima, kao odgovor na sankcije koje su ranije uveli London i Ottawa, koje su se odnosile na dužnosnike, uključujući i Lukašenka.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da su sankcije EU “manifestacija slabosti” i ponovio je Moskovsko “iznimno negativno” gledanje na te sankcije.

Također u petak, Berlin je najavio da će se Merkel u utorak sastati s bjeloruskom čelnicom oporbe Svetlanom Tihanovskom. Macron se početkom ovog tjedna sastao s oporbenom čelnicom u Vilniusu.

Krajem prošlog mjeseca, u govoru izgovorenom u Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda, bjeloruski ministar vanjskih poslova Vladimir Makei optužio je neke zapadne države za pokušaje destabilizacijesituacije u Bjelorusiji nakon predsjedničkih izbora. Tvrdio je i da, “nakon neuspjelih pokušaja nametanja revolucija u boji” na nas se sada djeluje izvana i opstruira se sama opstojnost naše države”.

Makei je naglasio da bi svaki pokušaj uplitanja trećih u bjeloruske unutarnje stvari, uključujući sankcije i druga ograničenja, “imao suprotan učinak” te da bi bio “štetan apsolutno za sve”.

SAD i njihovi europski saveznici nametali su različite sankcije Bjelorusiji još od kraja 1990-ih, optužujući Minsk za gomilu zločina, u rasponu od kršenja ljudskih prava do izborne prijevare. Sankcije su djelomično ukinute sredinom 2010. godine, zbog poboljšanja odnosa između Bjelorusije i Zapada. Predsjednik Lukašenko više je puta rekao da se ne boji nikakvih sankcija, jer niti on, niti članovi njegove obitelji niti članovi vlade nemaju materijalno bogatstvo skriveno u inozemstvu. 2006. Lukašenko je pozvao Zapad na “preuzimanje” svih njegovih računa koje su uspjeli pronaći, nakon čega je dodao kako je “mnoge strance, Amerikance i druge razbjesnila činjenica koja kaže kako Lukašenko nema ništa što bi te zemlje mogle uzeti”.

Bjelorusiju muče višetjedni prosvjedi, koji su nastali nakon predsjedničkih izbora od 09. kolovoza na kojima je Lukašenko navodno vrlo lako osvojio šesti uzastopni mandat. Bjeloruska oporba optužila je vladu za veliku prijevaru i zatražila je “mirnu predaju vlasti”, dok je oporbena čelnica Tihanovska pobjegla iz zemlje u državu, članicu EU. Lukašenko je na prosvjede odgovorio obećavajući ustavne reforme, ali odbio je dopustiti trenutno ponavljanje izbora, nakon čega je i naglasio da ga manjina na ulici neće natjerati na napuštanje pozicije.

Američki i europski dužnosnici u više su prilika optužili bjeloruske policijske snage zbog pretjerane uporabe sile u razbijanju prosvjeda. Predsjednik Lukašenko odgovorio je na ove navode odgovorivši neka američki i europski čelnici najprije riješe vlastite probleme, poput prosvjeda Žutih prsluka u Francuskoj ili demonstracija protiv rasizma i policijskog nasilja u Americi, prije nego što ”prstom pokažu na Bjelorusiju i pokušaju učiti Bjeloruse kako da žive svoj život”.