Više ogranaka američke vojske kupilo je pristup “petabajtima” podataka o privatnom korištenju interneta američkih građana putem alata zvanog Augury, dajući im pristup gotovo sveznajućem skupu podataka, uključujući komunikaciju putem e-pošte, istoriju pregledavanja i druge informacije koje identifikuju ponašanje, sve na zahtjev i bez naloga, tvrdio je senator Ron Wyden (D-Oregon) u pismu Uredu glavnog inspektora u srijedu.
Senator je zatražio od OIG-a da istraži kupovinu i korištenje bilo koje takve evidencije od strane Ministarstva domovinske sigurnosti i Ministarstva pravosuđa, pozivajući se na izvještaj koji je njegov ured dobio od vojnog uzbunjivača u vezi s Pomorskom kriminalističkom istražnom službom (NCIS) koja kupuje i koristi podatke o protoku podataka iz podataka broker Team Cymru. NetFlow podaci uključuju vlasničke informacije koje su obično dostupne samo provajderima internet usluga i vjerovatno se pružaju bez informiranog pristanka tih provajdera – a kamoli sudskog odobrenja.
Wydenova vlastita istraga o tvrdnji uzbunjivača je otkrila da su američka Cyber komanda, vojska, FBI i Tajna služba također kupili skupove podataka kompanije. Istraživanje matične ploče pokazalo je da su platili ukupno 3,5 miliona dolara za korištenje alata Team Cymru Augury, koji navodno može pristupiti 93 % internet prometa. Koristi tehnologiju zvanu packet capture data (PCAP), koju je jedan stručnjak za tehnologiju kibernetičke sigurnosti nazvao “sve… ne postoji ništa drugo za uhvatiti osim mirisa struje”.
Glasnogovornik iz Ureda za informacije mornarice rekao je Motherboardu da “za korištenje podataka o neto protoku od strane NCIS-a nije potreban nalog”, tvrdeći da agencija nije koristila NetFlow u svrhe kriminalističke istrage – samo u “različite kontraobavještajne svrhe”. Druge agencije koje su navodno kupile Augury nisu odgovorile na zahtjev izdanja za komentar.
Sa svoje strane, Team Cymru je insistirao da njegov alat „nije dizajniran da cilja određene korisnike ili korisničku aktivnost. Platforma posebno ne posjeduje informacije o pretplatnicima koje su potrebne da bi se evidencija vezala za bilo koje korisnike.” Međutim, prethodne studije su pokazale da je potrebno relativno malo podataka da bi se pojedinci u bazi podataka deanonimizirali, što znači da čak i „ograničeno uzorkovanje dostupnih podataka“ koje dozvoljava može biti dovoljno da se demaskira pojedinac – i dobije pristup ukupnost njihovog online postojanja.
Upasti nekome u njegovu online korespondenciju i nadgledati njegov kompletan online rad, kao da je to da sada sve bilo nemoguće.
Kojom brzinom ili lakoćaom će moći oderđene službe obavljati nadgledanje, kao da je to sada za žrtvu nadgledanja od neke važnosti.
Otprije poznato.
Naslov je malo zbunjujući. Alat koji imaju je za analizu podataka. Prikupljanje podataka je riješeno samim dizajnom interneta. Internet je američka tvorevina i oni imaju pristup najvećim internet čvoristima koja su pod njihovom jurisdikcijom ili pod jurisdikcijom njihovih saveznika.
Ako vas zanima kako zapravo izgleda “internet”, odite na website kompanije hurricane electric – he (točka) com i pogledajte 3D mapu svih većih konekcija na svijetu. Kviz pitanje – čija je kompanija hurricane electric ? 😜
Ovo je možda samo usavršen alat, u nizu sličnih koji postoje. Kad se bilo ko na svijetu prvi put loguje na net, on je svoju privatnost trajno stavio na raspolaganje, ukoliko je po bilo kom osnovu interesantan određenim službama, tako da one lako mogu znati šta je večerao prije tri godine, ukoliko ih to zanima. Razvojem digitalnih tehnologija, privatnost je umrla. Zauvijek.
Hmmm, svatko čim dotakne tipkovnicu je suglasan da “daje” svoje podatke.
Na internetu nema privatnosti i to svak treba znat.
Hajde ne plasite narod ( vjerni ) 😁 . Stavite dodatak — vazi samo za colonije NATO 😁 . Poput i svega drugog na koncu .. Kako bilo – za sve druge – STO IM VRIJEDE prikupljene informacije ?! Sve druge , ukljucujuc i NEPISMENE TALIBANE , mogu POLJUBIT — U PRKNO 😜 ! Sjeckaju dobos tortu – u bubanj potoku – uostalom – bute vidjeli 😉
Cuvajmo demokraciju kao zjenicu oka. Ili tako nesto…slicno.
Suštinska razlika između NATO zemalja i Rusije.
Njihov vojni sektor kupuje od civilnog sektora a to daje ogroman podsticaj i daje apsolutnu slobodu razvoja civilnog sektora.
U Rusiji sve šta valja ide u vojsku, bolje reći vojni sektor ima ekskluzivno i primarno pravo na sve šta se izumi i odkrije, najbolji strunjaci rade za vojsku a vojska ništa ne dijeli sa civilnim sektorom.
Jedan možda najveći problem koji koči razvoj ruskog civilnog društva.