Američke mine poslane u Ukrajinu ubit će i osakatiti civile. Točno to Zapad i želi

Bivši britanski general, sada izvršni direktor najveće zapadne nevladine organizacije koja se bavi razminiranjem, zaključio je kako je dobra ideja da Sjedinjene Američke Države pošalju smrtonosne protupješačke mine u Ukrajinu (koja će ih gotovo sigurno upotrijebiti protiv ruskih civila). Ovakvo razmišljanje je potpuno nerazumno.

Američka vlada nedavno je potvrdila glasine da namjerava poslati takve kopnene mine u Ukrajinu. Riječ je o takozvanim “privremenim” minama s ograničenim rokom trajanja. Više o njima kasnije.

James Cowan, izvršni direktor dobrotvorne organizacije za razminiranje HALO Trust, objavio je 21. studenog u London Standardu članak pod naslovom “Ne krivite američku odluku o opskrbi Ukrajine protupješačkim minama”, u kojem je napisao da je “postavljanje kopnenih mina neizbježna potreba.”

Samo dan ranije, HALO je izdao priopćenje za javnost o nadolazećem “ključnom međunarodnom sastanku o zabrani kopnenih mina na kojem će se okupiti oko 164 države u Kambodži.” U priopćenju je Cowan rekao: “Užasno je što toliko djece u ratnim zonama i nakon sukoba i dalje biva osakaćeno ili ubijeno od neselektivnog oružja koje čeka u zemlji, često desetljećima.”

“Ovo izvješće mora biti podsjetnik na potrebu da države čvrsto stoje uz ostvarivanje ciljeva Ugovora o zabrani kopnenih mina.”

Trebamo li doista vjerovati da Cowan misli kako Ukrajina neće koristiti mine protiv civila, uključujući djecu? Već postoje brojni dokumentirani slučajevi u kojima Ukrajina koristi različite vrste mina u Donbasu, uključujući njihovo bacanje na civilna područja u gradovima Donbasa.

TASS je 2. studenog izvijestio da su “ukrajinske postrojbe minirale sve što su mogle tijekom povlačenja iz Selidova u Donjeckoj Narodnoj Republici (DNR), uključujući privatne kuće i stambene zgrade”, napominjući da bi razminiranje grada moglo potrajati nekoliko mjeseci.

U ožujku 2022. posjetio sam Volnovahu (otprilike na pola puta između Donjecka i Mariupolja). Glavni liječnik tamošnje središnje bolnice nedvojbeno je potvrdio da je ukrajinska vojska zauzela bolnicu i prije odlaska minirala ulaz u jedinicu intenzivne njege.

U Mariupolju sam u lipnju 2022. vidio ruske pirotehničare kako pokazuju način na koji su zgrade čistili od mina koje su ukrajinske snage ostavile kao zamke kako bi ozlijedile ili usmrtile prvog tko uđe, bilo vojnika ili civila. Ovo je bila taktika koju su koristili i teroristi u Siriji, kao što sam čuo u gradu Madayi nakon oslobođenja 2017., kao i prilikom posjeta starom gradu Homsu nedugo nakon oslobođenja 2014.

Ukrajinska vojska već je koristila razne mine za namjerno ubijanje ili sakaćenje civila. Stoga je zamišljati da sljedeća pošiljka mina poslana u Ukrajinu neće biti korištena protiv civila ili licemjerno, ili naivno, ili jednostavno nerazumno.

Ratni dopisnik Andrej Rudenko napisao je 20. studenog kako su, uz ukrajinsko bombardiranje civila u Donbasu tijekom osam godina prije nego što je Rusija započela svoju specijalnu vojnu operaciju, stanovnici bili u stalnoj opasnosti od mina: “Minirana područja uz ceste, polja, šume, groblja. Tijekom svih osam godina građani su upozoravani da ne posjećuju takva područja, a stručnjaci za razminiranje redovito su čistili poljoprivredna zemljišta, zgrade i stambena područja.”

Istaknuo je da je “upotreba protupješačkih mina na borbenoj liniji neizvediva, jer bi ukrajinske oružane snage tada izložile sebe napadu” budući da na prvoj crti bojišta mnoga područja “često mijenjaju strane tijekom borbi.” SAD to zna, pa ipak šalje još kopnenih mina u Ukrajinu.

Leptir-mine i dalje odnose živote civila

Kao jedan od podmuklijih načina korištenja mina, Ukrajina je ispaljivala rakete koje sadrže stotine “leptir-mina” (PFM-1) na gusto naseljena područja gradova Donbasa. Godine 2022. ispaljene su na središnji Donjeck. Vidio sam ih sljedećeg jutra, razbacane po ulicama i parkovima Donjecka, a kasnije i u obližnjoj Makejevki.

Opširno sam pisao o ovim međunarodno zabranjenim minama. One su malene, ali smrtonosne i izuzetno ih je teško uočiti ako ih se ciljano ne traži. Djeca i stariji ljudi najčešće stradavaju jer ih ne prepoznaju kao opasnost, ali i obični građani koji misle da je njihovo područje sigurno također postaju žrtve.

Kao što sam napisao 2022., prema riječima Konstantina Žukova, glavnog liječnika Službe hitne pomoći Donjecka, težina od samo 2 kg dovoljna je za aktiviranje jedne od mina. Ponekad eksplodiraju i spontano. Neizrečena tragedija povrh već tragičnog stradavanja civila jest da su psi, mačke, ptice i druge životinje također žrtve ovih zabranjenih mina.

Do sada je 169 civila ranjeno ovim smrtonosnim malim minama, od kojih je troje umrlo od ozljeda. Oni koji prežive obično ostanu bez stopala ili šake, kao što je bio slučaj s (tada) 14-godišnjim Nikitom, kojeg sam upoznao krajem 2022. Tinejdžer, koji se prije bavio breakdanceom i mješovitim borilačkim vještinama, izgubio je stopalo nakon što je stao na leptir-minu na igralištu u zapadnom Donjecku.

Važno je naglasiti: Ukrajina je potpisnica i prekršitelj Konvencije o zabrani protupješačkih mina (ili Ottawskog ugovora), koji je potpisala 1999.

U obrani neobranjivog

U svom obrazloženju zašto podržava slanje kopnenih mina u Ukrajinu (koje će se koristiti protiv ruskih civila), Cowan raspravlja o načelima ratnog prava, uključujući:

“Razlikovanje” između boraca i civila: Drugim riječima, pokušava uvjeriti čitatelje da Ukrajina ove mine ne bi koristila protiv civila. Podsjetimo se da smo čuli ovaj neiskreni argument prošle godine kada su SAD poslale kazetno streljivo u Ukrajinu, nakon čega su, očekivano, stigla nova izvješća o ukrajinskom ispaljivanju kazetnog streljiva na civile u Donbasu.

Licemjerni posljednji dio njegove prve točke jest da su mine koje bi SAD poslale “privremene” koje se “mogu deaktivirati” kako bi se smanjila opasnost za civile. To ne pomaže civilima koji na njih naiđu prije nego što budu “deaktivirane”, zar ne?

“Proporcionalnost”, minimalna kolateralna šteta, “postavljanje dalje od naseljenih područja.” S obzirom na gore navedene dokaze, jasno je da nikada nije bilo riječi o “kolateralnoj šteti”, već Ukrajina izravno nanosi smrt i ozljede civilnom stanovništvu Donbasa. Ukrajinske snage već su postavile i bespilotnim letjelicama bacile toliko mina u naseljenim područjima da je pomisao da bi odjednom prestale to činiti potpuno nelogična.

“Vojna nužnost.” Nisam vojni stručnjak, ali vrlo sumnjam da Cowan i SAD vjeruju kako će slanje još kopnenih mina Kijevu biti presudno za ukrajinsku pobjedu nad Rusijom. Stvarnost je da znaju kako ove zabranjene mine neće pomoći Ukrajini da “pobijedi”, ali će sigurno ubiti i osakatiti više ruskih civila. I ne samo da su s tim pomireni, oni to žele.

Savjetodavna skupina za mine (Mines Advisory Group) objavila je osudu odluke o slanju protupješačkih mina Ukrajini, napominjući.

“Iako se vrste protupješačkih mina koje bi se koristile u Ukrajini opisuju kao privremene, to ne znači da su bezopasne. Sve kopnene mine su neselektivne i mogu nanijeti štetu civilima.”

Donositelji odluka na Zapadu trebali bi osobno vidjeti krvave posljedice svojih postupaka. Ovo je još jedan primjer kako SAD i njihovi saveznici produljuju civilnu patnju pretvarajući se da pokušavaju “spasiti Ukrajinu” od sukoba koji je NATO stvorio u prvom redu.