Američke sankcije su uvijek bile neučinkovite

Mjere gospodarskog pritiska u kojima  uživa u Washingtonu često ne daju željene rezultate, piše kolumnist časopisa Time, Ian Bremmer. Nakon analize utjecaja američkih sankcija, Bremmer je zaključio kako ”izolirane” države poput Sjeverne Koreje ili Kube jednostavno ne osjećaju njihove posljedice, niti su promijenile svoju politiku. Što se tiče Rusije, ona ne osjeća posljedica akcija Washingtonu, nego vlastitih ekonomskih problema.

”Sankcije su ponovno jedna od glavnih tema rasprave u Americi i istina je, kao što je ranije rekao predsjednik Trump, da ne postoji ništa dobro u tome”, napisao je Ian Bremmer.

U svom novom članku je novinar odlučio pobliže analizirati zemlje pogođene gospodarskim sankcijama Washingtona, te ocijeniti koliko su se te mjere pokazale učinkovitima.

Bremmer prvo govori o situaciji s Rusijom, nakon što je su američki Kongresu i Bijela kuća podržali novi krug sankcija protiv ruskog sektora energetike, vojne industrije, rudarstva i željeznice.

Washington uveo mjere protiv Rusije još  2014. godine, nakon takozvane ”invazije” Moskve na Ukrajinu i zbog ”aneksije” Krima. Novi sankcije bi trebale biti odgovor na ”uplitanje Rusije u američke predsjedničke izbore 2016. godine”.

”Sve dok sankcije u potpunosti će počnu davati učinak, a to bi moglo trajati godinama, kratkoročno one uglavnom predstavljaju hitac upozorenja i već su dobile odgovor Putina”, kaže novinar.

Međutim, prema Bremmeru, najnovije sankcije Moskvi su posebne jer je ”hitac upozorenja” došao iz Kongresa i one su za američkog predsjednika, unatoč činjenici da je Trump iz Republikanske stranke, pokazale tko je lider u zemlji.

Autor smatra kako Trump ni na koji način nije mogao spriječiti usvajanje zakona o novim sankcijama.

U međuvremenu, iako se Bremmer fokusira na sankcije protiv Rusije, on također podsjeća na povećani pritisak na Sjevernu Koreju i Iran.

”U tom slučaju, dok Iran možda i osjeća posljedice američkih mjera, Sjeverna Koreja, koja je pod sankcijama još od Korejskog rata, gotovo da se nije promijenila. Zemljom i dalje vlada ”dinastija” Kim, a Sjeverna Koreja se nije odrekla svog nuklearnog programa. Većina novih ekonomskih mjera protiv Pjongjanga je zapravo udarac Kini, glavnom ”dobročinitelju” Sjeverne Koreje, ali je malo vjerojatno da će one pomoći u rješavanju situacije, jer Peking vjerojatno neće riskirati nestabilnost na Korejskom poluotoku, samo kako bi došlo do ukidanja sankcija”, upozorava autor.

”Washington je nametnuo sankcije i protiv Sirije, još 2004. godini, odnosno prije početka krvavog rata u toj zemlji. Ipak, u sadašnjim okolnostima, kada se vlada bori za opstanak zemlje, Damask i ne obraća pažnju na takve mjere”, kaže Bremmer.

”Konačno, SAD su pokušale kazniti Kubu, ali čak i gubici od više milijardi dolara nisu mogli dovesti do značajnih promjena u zemlji, a otok slobode i dalje živi na čelu s Raulom Castrom”, napisao je novinar.

Prema Bremmeru, pouka je da sankcije i njihov ”učinak” u potpunosti određuju tržišni uvjeti. Jače države su dio globalnog gospodarstva i sankcije ih ne mogu povrijediti.

Dalje, zemlje poput Irana, koje žele sudjelovati u međunarodnoj trgovini, nisu dovoljno male da ih se može izolirati, ali još uvijek mogu osjetiti nekakvu štetu uzrokovanu takvim mjerama, pa će učiniti ustupke.

”S druge strane, u zemljama poput Sjeverne Koreje i Kube, koje se osjećaju sigurnijima izvan međunarodnog sustava, sankcije neće izazvati ozbiljne promjene. Međutim, čak i Rusija, koja je sve bliže državama ”izolacijskog tipa”, ali je puno veća i moćnija, vjerojatno neće patiti zbog sankcija, nego zbog vlastitih ekonomskih problema”, zaključio je Ian Bremmer.

Sankcije imaju protuučinak i jačaju podršku naroda ”kažnjenim vladama”

Unatoč paušalnim ocjenama o stanju ruskog gospodarstva, za koje MMF, Svjetska banka, Središnja banka Rusija i vladine agencije u Moskvi procjenjuju da ove godine sigurno izlazi iz recesije, Bremmer je ipak u jednom u pravu. Sankcije i prijetnje u zemljama koje je analizirao samo dovele do još veće društvene kohezije i potpore javnosti vlastima.

Sa svakim novim proširenjem kaznenih mjera, Kuba, Iran, Sjeverna Koreja, Sirija i Rusija su odgovorile još većom potporom vlastima u zemlji, što je prirodna reakcija stanovništva koje se nađe preplavljeno plimom lažnih optužbi i doslovno ”sotonizirano” od strane Washingtona.

Na kraju se u Kongresu i Bijeloj kući čude zašto na desetine ili stotine tisuća ljudi, okupljenih prigodom državnih ili vjerskih praznika, što je slučaj u Iranu, uzvikuju ”Smrt Americi’‘ i ”Dolje imperijalizam”. U Rusiji za sada nema takvih glasnih izjava, ali se pri ispitivanju javnog mnijenja stav Rusa prema Sjedinjenim Američkim Državama jasan. Oni daju punu potporu predsjedniku i vladi i koliko god sankcija izrekao Washington, ništa se neće promijeniti. Štoviše, samo će učvrstiti vlast Vladimira Putina i njegovog kabineta.

Tko je prava meta sankcija protiv Rusije?

I za kraj, američkom Kongresu se lako poigravati s kaznenim mjerama, koje su u punoj suprotnosti s pravilima WTO, a kada nisu donesene u Vijeću sigurnosti, onda je riječ o očitom kršenju međunarodnog prava.

Što se tiče Washingtona i Moskve, dovoljno je pogledati sliku dolje i omjer bilateralne trgovine između SAD-a i Rusije i Rusije i Europske unije i zaključiti koji je pravi cilj ranijih, ali i najnovijih ekonomskih i financijskih sankcija protiv Rusije.

Sjedinjene Države su izgubile brojne ”kolonije”, neke čak i od strane europskih ”saveznika”, kao što je slučaj s projektom Pariza ”Françafrique” i vraćanjem kolonijalnog statusa bivšim ”francuskim zemljama”. Kako SAD ne mogu ”okupirati” Rusiju, Latinsku Ameriku, iako tamo čine sve da potkontinent vrate u ’90-e, Bliski istok, središnju i jugoistočnu Aziju, posebno ne Kinu i Indiju, jedino rješenje je oslabiti Europu, koja je jedina u stanju ”amortizirati” američki dug.