Američke trupe u Siriji „odlaze, vraćaju se, ostaju, ponovo odlaze“ – Što je istina?

Nakon što je Donald Trump izjavio da povlači vojni kontingent iz Sirije, manje od 24 sata su medijima kolale potvrđene informacije da se povlači iz cijele arapske republike. Onda se američki predsjednik „predomislio“, te izjavio kako će zadržati kontingent od 200 do 300 vojnika, ali na jugu zemlje u području Al-Tanfa, na tromeđi Sirije, Iraka i Jordana.

Potom smo pratili napuštanje, koje je izgledalo kao bijeg, položaja na sjeveroistoku zemlje, istočno od Eufrata i najavu da se te trupe prebacuju u Irak. Kako je vlada u Bagdadu rekla da neće primiti nikakve nove snage izvan postojećih ugovora, odjednom se pojavila vijest da će se povećati kontingent koji čuva naftna polja Omar u sjeveroistoku Sirije, na samoj sjevernoj obali Eufrata.

Kako bi vam slikovito dočarali ovaj kaos, koji je bez sumnje posljedica svađe dvije struje u Bijeloj kući, od kojih jedna insistira na ostanku u Siriji, a druga na povlačenju, to povlačenje i dolazak pojačanja na naftna polja Omar, proteklih dana je izgledalo otprilike ovako.

Naime, ova približno istinita karta rute povlačenja američkih trupa je objavljena 26. kolovoza nakon objave vijesti da se jedan od američkih konvoja vratio iz Iraka u Siriju, nakon što je iračka vlada rekla da u Irak neće primiti Amerikance koji su napustili Siriju. Uopće nije bilo teško pogoditi koje će biti privremeno zaustavljanje ovih vojnika, vjerojatno izluđenih naredbama koje stižu iz Washingtona i Središnjeg zapovjedništva (CentCom), zaduženog za operacije na Bliskom istoku.

Istovremeno je ruski ministarstvo obrane objavilo informacije i satelitske snimke kojima dokazuje da su američke snage,iako u manjem broju, prisutne na sirijskim naftnim poljima i da SAD provode „državno razbojništvo“. Naime, tamo su američke naftne i privatne vojne tvrtke i tajne službe preuzele posao poraženog „kalifata“ i prodaju ukradenu sirijsku naftu na kojoj mjesečno uprihoduju oko 30 milijuna dolara. S obzirom na kapacitet tih polja, riječ je o mizernoj svoti novca, ali je to dovoljno da se zadovolje apetiti nekih dužnosnika u tajnim službama i drugih sudionika pljačke koja se odvija s nekoliko funkcionalnih bušotina i tranzitom nafte i cisternama, obzirom da su svi naftovodi u tom području izvan upotrebe. Konačno ispunjava se i zadaća da se Assadu onemogući pristup poljima i obnova naftne i plinske infrastrukture u tom dijelu zemlje, što bi Damasku osiguralo energetsku neovisnost i nešto sredstava za daljnju vojnu kampanju i obnovu zemlje. Dakle, zadržavanjem ovih polja su Amerikanci ispunili više ciljeva odjednom, iako je malo vjerojatno da će tamo i ostati. Međutim, sada se čini da će tamo biti još neko vrijeme.

U ponedjeljak, 28. listopada, Pentagon je potvrdio da su američke mehanizirane snage započele s raspoređivanjem na sirijskim naftnim poljima, navodno kako bi zaustavile ostatke „Islamske države“ da ih zauzmu. Poručili su kako će odgovoriti „ogromnom snagom“ da ih zaštite.

Nakon povlačenja američkih snaga sa sjevera Sirije ranije ovog mjeseca i nepotvrđenog ubojstva čelnika „Islamske države“ Abu Bakra Al-Bagdadija u subotu navečer, američke snage u Siriji očito imaju novu misiju i sada moraju „zaštititi naftu“.

Ministar obrane Mark Esper rekao je na tiskovnoj konferenciji u ponedjeljak da su se američke mehanizirane snage već rasporedile za zaštitu naftnih polja u istočnoj Siriji. Misija ima za cilj zadržati ta naftna polja za Sirijske demokratske  snage koje predvode Kurdi, bivših saveznika Washingtona u borbi protiv „Islamske države“.

„Američke trupe odgovorit će ogromnom vojnom silom protiv bilo koje grupe koja tamo ugrozi sigurnost naših snaga tamo”, rekao je čelnik Pentagona Mark Esper.

Na pitanje hoće li SAD potencijalno odgovoriti silom i protiv ruskih ili sirijskih snaga, Esper je jednostavno odgovorio “da”.

Esperova prividna prijetnja izgleda kao ogorčeni odgovor Moskvi koja je optužila i dokazala da se SAD bave krijumčarenjem ukradene nafte u Siriji, što ipak ne bi trebala biti razina „prve svjetske velesile“ i „izuzetne nacije“, kakvom sebe smatraju Amerikanci.

Glasnogovornik ruskog ministarstva obrane, general Igor Konašenkov, nazvao je američku operaciju na naftnim poljima „razbojništvo pod pokroviteljstvom države“ i optužio Washington da je tamo poslao svoje snage kako bi pomogao već prisutnim krijumčarima nafte i pljački sirijskih nacionalnih resursa.

Rusko ministarstvo je u subotu objavilo snimke iz zraka na kojima se vidi kako se sirova nafta krijumčari iz zemlje “pod jakom zaštitom Sjedinjenih Država“.

Iako je napravljeno mnogo buke oko zaštite naftnih polja od ostataka uništenog „kalifata“, razbijena teroristička skupina još nije napravila ništa kako bi se dokopala te nafte i počela je koristiti.

Zapravo je i to dio propagande, koja traje od prvih dana „Islamske države“, koju se prikazivalo kao mitsku nepobjedivu vojsku koja bi mogla osvojiti cijeli Bliski istok, veći dio Azije sjevernu subsaharsku Afriku, sve do granica bivšeg Osmanskog carstva, uključujući cijeli Balkanski poluotok, te Portugal i Španjolsku, nekada dio Arapskog carstva. No, istina je sasvim drugačija i od vojske Abu Bakra Al-Bagdadija je u zatvoreničkim kampovima i pustinji Sirije i Iraka ostala bradata rulja, bez financija, oružja i opreme, ali i bez najbolje obučenih boraca koji su poginuli u borbama protiv sirijske i iračke vojske, te u sukobima s Kurdima. Osim toga, dobar dio udarnih snaga ISIL-a i njihove vojne opreme je doslovno spaljen u udarima ruskog zrakoplovstva. Naravno, dio posla su odradile i sirijske i iračke zračne snage, te američko zrakoplovstvo, koje je povremeno sudjelovalo u udarima na neke jedinice „kalifata“, često zamijenivši sirijsku vojsku ili iračke šiitske milicije za ISIL. No, to je druga priča kojoj smo ranije posvetili dosta prostora.

Vraćajući se na naftna polja u Siriji, upitan da li su polja Omar i američke snage bile pod bilo kakvom prijetnjom, Mark Esper je odgovorio: “Trenutno ne”.

Kao što smo ranije rekli, predsjednik Trump je obećao kako će, nakon povlačenja sa sjevera zemlje, 1000 američkih iz Sirije dovesti kući. Međutim, onda je rekao da će biti premješteni u Irak, potom da će ih još više biti na naftnim poljima. Još uvijek nije jasno koliko će trupa ostati u Siriji.

Američki stručnjaci tvrde da u trenutnom okruženju Pentagon mora jamčiti sigurnost tom kontingentu, zračnim snagama pokrivati rutu kojom bi se kretali prema Iraku, što vjerojatno uključuje i konvoje autocisterni s ukradenom sirijskom naftom, a ti konvoji i snage na cestom moraju imati i adekvatnu zaštitu na kopnu. Tako bi broj američkih vojnika, potreban da provodi ovu zadaću, mogao biti puno veći od broja koji je ranije bio raspoređen kao podrška Kurdima i nije jasno može li se sve to pokriti s 30 milijuna zarade od pljačke sirijske nafte, nakon što svi akteri u osom „poslu“ uzmu svoj dio kolača. Tu govorimo o dužnosnicima i operativcima CIA-e, Pentagona, privatnih vojnih tvrtki i krijumčarima, ali i predstavnicima Kurda i plemena na čijim se teritorijima nalaze funkcionalne naftne bušotine. Jednom kada su svi podmireni, pitanje je koliko ostaje za operativni dio posla u vojnom smislu. Sve u svemu, govorimo o šizofrenoj situaciji u kojoj su sea našle američke snage i politička elita koja je odbila postupiti po Trumpovom naređenju, jer su povlačenje iz ionako izgubljenog područja vidjeli kao nedopustiv poraz američke vanjske politike.

Ipak, dok je situacija kakva jeste, zaslužuje pojašnjenje.

Sjedinjene Države obećale su da će pojačati zaštitu sirijskih naftnih polja koja kontroliraju prokurdske SDF snage. Cilj je navodna zaštita od “Islamske države”. Stručnjaci su sigurni da Amerikanci zapravo pokušavaju spriječiti sirijsku vladu da dođe do svoje nafte, ali su odlaskom iz pograničnih područja Sirije već pogriješili i neočekivano dali Damasku moćne instrumente utjecaja.

“SAD će zaštiti naftu u Siriji“, rekli su i Donald Trump i sada Mark Esper. Nakon toga je Pentagon je izvijestio da raspoređuje dodatne vojne snage i sredstva kako bi zaštitio naftne objekte.

“Sjedinjene Države namjeravaju ojačati svoju poziciju u koordinaciji s partnerima iz SDF snaga na sjeveroistoku Sirije dodatnim vojnim snagama i sredstvima kako bi se spriječilo da naftna nalazišta padnu u ruke ISIL-a ili drugih strana koje destabiliziraju situaciju”, rekao je glasnogovornik Pentagona.

Časopis The Wall Street Journal rekao je da Washington planira ostaviti 500 vojnika u Siriji, te da će tamo poslati desetke tenkova i druge opreme.

Sjeveroistok Sirije, uglavnom provincija Deir Ez-Zor, poznat je po tome što zemlja tamo ima 75% rezervi nafte, oko  2,5 milijardi barela, a većinu ležišta istočno od Eufrata su do nedavno kontrolirale Sjedinjene Države i kurdske YPG milicije.

Iz globalne perspektive, sirijske rezerve nafte su male, a lavovski udio proizvodnje od oko predratnih 20 milijuna barela godišnje odlazi na domaću potrošnju. Dakle, ako sirijska vlada nema pristup ležištima, a danas nema, logično je da zemlja proživljava energetsku krizu. Siriji pomažu partneri i saveznici, otvoreno Iran, koji je nedavno poslao tanker s dva milijuna barela, ali i Rusija, koja u tu svrhu koristi vojnu pomorsku flotu.

Međutim, sada Sirija nije u stanju podmiriti vlastite potrebe čak ni s naftom Irana, koji već nekoliko godina redovno šalje tankere  u Siriju. Tako SAD, zadržavajući de facto kontrolu nad najvećim sirijskim naftnim poljima, nastavljaju držati Damask dalje od jednog od glavnih izvora resursa potrebnih za obnovu zemlje.

Međutim, poznati američki bloger sirijskog podrijetla, Ehsani, smatra da Sjedinjene Države uopće nisu dobro osigurale ovu naftu, jer su dale dovoljno instrumenata utjecaja Damasku i razlog za prepirku unutar samih SDF snaga.

“Polja Al-Omar i Conoco štite SAD i SDF snage. Dio nafte s tih polja se preko treće strane prodaje sirijskoj vladi u obliku povrata polovine sirove nafte u rafiniranom obliku, kao benzin i dizel“, piše bloger.

„Ali je sirijska vlada tijekom nedavnih događaja dobila pristup naftnim poljima u zoni 32 kilometra i nakon radova na obnovi će moći proizvoditi do 100 000 barela dnevno. Prije rata je proizvodnja diljem zemlje iznosila nešto više od 300 tisuća barela dnevno“, pojašnjava Ehsani.

“Stoga važnost pristupa kurdsko-američkoj nafti više nije toliko kritična za Damask”, napominje američki bloger.

Nadalje dodaje kako sirijska vlada sada kontrolira brane Tabqa i Tishrin, iz kojih se električnom energijom napajaju polja koja kontroliraju američke snage. Dakle, Damasku bilo kojem trenutku može isključiti struju za bušotine i polja gdje su američke trupe i tada bi se američki vojnici mogli zabavljati gradeći kule u pijesku ili ubijati vrijeme na neki drugi način. Assad to ne čini jer još uvijek funkcionira nabava sirove nafte iz tih polja i povratna „isplata“ gorivu.

Ako gledamo stvari crno-bijelo i uzmemo da su na jednoj strani Damask, Rusija, Iran, Hezbollah i druge manje skupine, a na drugoj Amerikanci i „državni razbojnici“ koji zarađuju na toj nafti, onda stvari vidimo onakvima kakve one nisu. Tu su sada i Kurdi, koji su još uvijek faktor za sebe, ali više nisu američki saveznici.

To je rat, a kao u svakom ratu čak i neprijatelji posluju ako tako mora biti. Assad je dobro procijenio da je bolje za stanovništvo regije Deir Ez-Zor i Hasaka da te bušotine i dalje rade, jer bi isključenje napajanja električnom energijom polja Omar i postrojenja Conoco u tom području uzrokovalo humanitarnu krizu.

Osim toga, sirijske snage kontroliraju dio granice s Irakom preko koje su sirijski Kurdi ranije mogli isporučivati naftu kupcima koji su došli u irački Kurdistan.

“Pa zašto je onda pokrenuta sva ta zaštita?”, pita se bloger, precizirajući da bi zaštita kurdske nafte od strane Amerikanaca mogla dovesti do propasti SDF snaga, jer se neka arapska plemena u regiji već pridružuju Damasku, a da se ISIL preporodi, potrebna mu je njihova podrška. Dakle, ta je opasnost učinkovito uklonjena, a tko poznaje kako funkcioniraju dogovori vlade s arapskim plemenskim vođama, što smo pojasnili  u više prethodnih analiza tijekom masovnih predaja jedinica „umjerene oporbe“, jasno mu je o čemu govorimo.

Ukratko, stvari funkcioniraju vrlo jednostavno. Assad na svojoj strani već ima dva najveća sunitska plemena sa sjeveroistoka zemlje, pleme Shaitat i pripadnike velikog plemena Bagara. Njihovi predstavnici lako stupe u kontakt s plemenskim starješinama selima i manjim mjestima u provinciji Deir Ez-Zor i Hasaka, kojima se ponudi amnestija za njihove članove ako nisu počinili zločine, nešto novca plemenskim starješinama, te izgradnja prometne infrastrukture, struja, voda i slično. Naravno dio obećanja se ispuni odmah, a ostalo će se provesti kada vladine snage vrate kontrolu nad dogovorenim područjem. I sve se završi na obostranu korist i zadovoljstvo. A što ima za ponuditi ISIL? Ništa. Ako bi se teroristi i pojavili u tim selima, samo bi bili na teret lokalnom stanovništvu. Zato su plemenske vođe uvijek donosile „razumne“ odluke. Korisne za njih u smislu mita, za njihove ljude jer će imati bolje uvjete života, ali i za sirijsku vladu. Najbolji primjer je „Rastanski džep“ između Hame i Homsa, gdje je već izgrađen veliki vijadukt srušen za vrijeme rata,a ekonomija se oporavlja, a ljudi žive u miru i sigurni od terorizma. Tako funkcioniraju stvari na Bliskom istoku, svidjelo se to nama ili ne.

Predsjednik Energetskog kluba „Bospor“, Mehmet Ogutcu, smatra da bi zajednička upotreba polja od strane sirijske vlade i Kurda, koji bi se mogli dogovoriti o podjeli prihoda od izvoza nafte, bila obostrano prihvatljiva opcija.

“Oni moraju sklopiti sporazum, baš kao i između Bagdada i Erbila, glavnog grada iračkog Kurdistana. Sada je ključno pitanje raspodjela prihoda od nafte i plina”, rekao je Mehmet Ogutcu za RIA Novost i dodao „kako smatra da bi Rusija u procesu dijeljenja prihoda s Kurdima mogla utjecati na sirijsku vladu“.

U ovoj verziji je sve dobro, osim što su SAD u potpunosti izbačene iz sirijske igre. No Donald Trump, izgleda, još nije razmišljao o tome. Ili možda i jeste, ali su ga drugi prisilili da promijeni odluku i za vojsku stvori šizofrenu situaciju bez presedana u povijesti ratovanja.