Putovanje ruskog ministra vanjskih poslova u Washington pokazalo se velikim događajem, ali ne samo za odnose Rusije i Sjedinjenih Država, već i za samu Ameriku. Demokrati su u pojavi Lavrova u Ovalnom uredu vidjeli “strašnu simboliku”. CNN je jedan od američkih medija koji je naveo „kako je moguće da se usred procesa opoziva Trump usuđuje primiti u Bijeloj kući osobnog izaslanika čovjeka od najvećeg povjerenja Vladimira Putina“. Više od dvije godine se Trump bojao pustiti Ruse unutra, zašto je sada tako hrabar?
U srijedu su američki predsjednik Donald Trump i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov vodili polemiku oko rezultata njihovog vlastitog razgovora, koji se dogodio noć prije. Komentatori su se u odsutnosti svađali je li tema o ruskom uplitanju u američke izbore bila na dnevnom redu u Ovalnom uredu ili ne?
Čim je Lavrov napustio američkog predsjednika, Trump je na Twitteru tvrdio da je ruski gost upozoren u nedopustivosti miješanja ruskih službi sigurnosti u sljedeće američke predsjedničke izbore.
Međutim, Lavrov je, govoreći na konferenciji za novinare s državnim tajnikom Mikeom Pompeom, negirao Trumpovu poruku.
“Nismo razgovarali o izborima 2020. godine“, rekao je ruski ministar.
Međutim, Lavrov smatra da je njegov razgovor s Trumpom ipak održan u atmosferi međusobnog razumijevanja.
Ruski je ministar četiri puta ponovio da je predložio Pompeu da otkrije tajnu prepisku između Kremlja i Bijele kuće u vezi s tvrdnjama o “ruskom uplitanju” u izbore 2016. godine, ali je Pompeo izbjegao izravan odgovor. S druge strane, američki su novinari doslovno bombardirali gosta pitanjima o “ruskom uplitanju”.
“Nismo vidjeli niti jedan dokaz koja bi nam to potvrdio i nitko nam ih nije predočio, vjerojatno jednostavno zato što ne postoje”, odgovorio je Lavrov i ponovo se požalio na “val sumnji u vezi s tim koji se doslovno progutao Washington, a koji nastavlja ometati suradnju s Rusijom“.
Američke novine i demokrate u Kongresu nervirala je činjenica što se Lavrov uopće pojavio u Bijeloj kući. Naime, bivši američki veleposlanik u Moskvi, Michael McFaul, vidio je “strašnu simboliku” u činjenici da je nakon sastanka na vrhu “Normanske četvorke” Trump pozvao Lavrova, a ne ukrajinskog predsjednika Zelenskog. McFaul se nada da je to bila “samo pogreška, a ne namjerna akcija”.
Kongresmen Adam Schiff odmah je sastanak proglasio kao “pobjedu ruske propagande”. Lider demokrata u Kongresu, Chuck Schumer, prethodno je čak sumnjao u zavjeru.
“Trump, Lavrov i Pompeo sastaju se danas popodne, čak u tajnosti. Kakvu zavjeru tamo planiraju?“, izjavu Schumera prenosi Bloomberg.
Kolumnisti The New York Timesa, Edward Wong i Michael Crowley, ogorčeno pišu: “Kakva smjelost. I to baš u trenutku kada Zastupnički dom podiže optužbe za opoziv protiv Trumpa zbog činjenice da je sudjelovao u ucjeni protiv američkog saveznika, neovisne Ukrajine. Trump im nije dao američko oružje za rat, a sada se Trump sastaje s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom.”
Američki liberalni tisak nije propustio suštinu razgovora Lavrova u Washingtonu. U njima vidi izuzetno zastrašujuću simboliku .
Tu su u pravu i činjenica je da je sastanak bio simboličan.Naime, nakon posljednjeg susreta Lavrova i Trumpa je uslijedila gomila optužbi protiv američkog predsjednika „da je on Rusima navodno odao neke tajne izraelske obavještajne službe“. Sada Trump kao da je spreman reći: “Izvolite, optužite me!” Ovo je za njega bilo pokazivanje snage.
„Ustali ste protiv mene zbog Ukrajine? Pozvat ću Lavrova, nije me briga“, simbolična je Trumpova poruka.
Naravno, Trump je i dalje ovisan o vlastitoj stranci, koja nije nimalo naklonjena Rusiji. Bez obzira na to, demokrati su američkog predsjednika oslobodili mnogih ograničenja.
Osim toga, Boltona više nema u Bijeloj kući, koji je Trumpa uvijek sprečavao da uspostavi odnose s Moskvom. Ni general Mattis, koji je imao sličnu ulogu, više nije na dužnosti. Trump sada može raditi što želi. On se može sastati s bilo kim, odnosno barem s Lavrovom, pa čak i s Putinom, a to je svakako dobro i za Rusiju i SAD i za svijet. Što se tiče rezultata, navodno je postignut dogovor oko Libije. To je ono što se s visokom razinom sigurnosti može tvrditi.
Što se tiče spora koji se dogodio u odsutnosti između Lavrova i Trumpa, najvjerojatnije je Lavrov je u pravu. Da su razgovarali o uplitanju izbore 2016. godine, Lavrov ne bi imao razloga da to negira, a Trump ima više od jednog razloga da izmišlja, a nije u ni prvi put. Osim toga, Trump želi pokazati da se prema Rusima odnosi s pozicije sile.
Podsjetimo, u Washingtonu su održani razgovori između američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. Sastanak je trajao oko 45 do 50 minuta.
Ranije je Lavrov održao razgovore s američkim državnim tajnikom Mikeom Pompeom. Glavne teme razgovora bile su borba protiv terorizma, rezultati summita “Normanskog formata”, kontrola naoružanja i širenje strateških ofenzivnih oružja, prijedlog predsjednika Putina da se dogovori moratorij na Ugovor o INF, denuklearizacija Sjeverne Koreje, situacija u Siriji, Afganistanu, Liniji, Iranu, Pojasu Gaze i optužbe Rusije za uplitanje u unutarnje stvari Amerike i rješavanje krize u Venezueli.
Na konferenciji za novinare nakon sastanka je Pompeo još jednom podsjetio na prisutnost kontradikcija između Moskve i Washingtona o situaciji u Venezueli. Posljednji put je Lavrov posjetio Washington 2017. godine.
Sam posjet nije donio značajne pomake. Sada, uoči izbora, Washington vjerojatno neće poduzeti ozbiljne korake. Pozitivan signal sastanka je želja američke strane da unatoč sankcijama razvija trgovinske i gospodarske odnose. To je za mnoge iznenađenje, a posebno bi trebalo biti za europske zemlje, koje se slijepo drže slova nametnutih sankcija.
Primjetno je da je posjeta održana u pozitivnom tonu. O tome svjedoči i činjenica da je održan sastanak s Trumpom i da su pregovori s Pompeom bili temeljiti i dugotrajni, zbog čega održana konferencija za novinare.
Sada je jasno da postoje i točke konvergencije, kao i područja u kojima bi Sjedinjene Države i Rusija mogli uložiti zajedničke napore. To su pitanja naoružanja, uključujući strateško ofenzivno naoružanje, te pitanja složenih međunarodnih sukoba, kao u Afganistanu, iz kojeg se Trump silno želi povući, ali ga koče pristalice trajne nazočnosti američke vojske u području iz kojeg izravno mogu nadzirati, pa čak i ugroziti Kinu, Iran i Rusiju preko teritorija bivših sovjetskih republika i ruskih saveznika u Središnjoj Aziji.
I situacija sa Sjevernom Korejom može biti točka konvergencije. Obje strane su obećale da će raditi na organiziranju suradnje u tim područjima.
Kremlj također smatra da je sastanak Donalda Trumpa i Sergeja Lavrova bio važan događaj, ali ipak ne treba govoriti o pozitivnim pomacima u odnosima između dviju zemalja, kao što je u srijedu najavio Dmitrij Peskov, tajnik ureda za tisak ruskog predsjednika Rusije.
O Tome sto píšu razni mediji, nísta nije tocno.Dogovor je bio oko nové Jaltě, podjele na geopolitické interest.Zato je Lavrov stalno negdje,slažbu se kartě nové Jaltě.
to znači da je trump istražio javno mjenje I došao do zaključaka da je prosječnom amerikancu pun kufer priče o mješanju rusije u izbore 2016. godine I da je procjenio da je pravo vrijeme da se pozove lavrov u bijelu kuću I ovalni ured. licemjerna I dvolična politika demokrata iz dana u dan se raspada. s jedne strane sebe predstavljaju kao demokrate I reformatore a s druge strane pokušavaju u americi širiti rusofobni špiljski nacionalizam. u suštini obična gomila ratnohuškačkih tirana koje podupiru kompanije koje će zarad profita proizvoditi ako treba I u sjevernoj koreji I u saudijskoj arabiji a za glavnog menagera bi izabrale samog pol pota. trump, s druge strane, je svjestan rastuće moći rusije I njenog geostrategijskog I gospodarskog značaja. trump samo pokušava da pozicionira američke gospodarske I druge interese u toj I takvoj rusiji. ima ona poslovica “ako ga ne možeš pobijediti, protivnika ili neprijatelja, onda… Čitaj više »
“Shizofrenija je psihijatrijski poremećaj koji označava često kroničnu, ozbiljnu mentalnu bolest koja primarno pogađa našu sposobnost razmišljanja, s otežanom percepcijom stvarnosti, što uzrokuje promjenu ponašanja i neugodne osjećaje, te slabim izražavanjem emocija.[1][2] Najčešće manifestacije uključuju zvučne halucinacije, paranoju, bizarne deluzije, ili neorganizirani govor i misli, te su praćene značajnim socijalnim i radnim disfunkcijama.”
(Wikipedia)
To bi moglo biti rješenje
Njima je cudno ako njihov predsjednik bilo sta dogovara ako nije po naredjenju vlade iz sjene. Neki dan slusam MSM kako sasvim normalno govore da predsjednik nije u dobrim odnosima sa Bijelom Kucom. Ko je onda Bijela Kuca, ako nije predsjednik?
“Glavne teme razgovora bile su borba protiv terorizma, rezultati summita “Normanskog formata”, kontrola naoružanja i širenje strateških ofenzivnih oružja, prijedlog predsjednika Putina da se dogovori moratorij na Ugovor o INF, denuklearizacija Sjeverne Koreje, situacija u Siriji, Afganistanu, Liniji, Iranu, Pojasu Gaze i optužbe Rusije za uplitanje u unutarnje stvari Amerike i rješavanje krize u Venezueli.” – a američki mediji su histerično i opsjednuto samo ponavljali “Uplitanje, Uplitanje, Uplitanje!” . Ovo nam najbolje pokazuje da njihovi mediji ne samo da uopće ne pokazuju interes prema realnim temama, nemaju ni najmanjeg respekta prema svojoj publici, nego im je primarna funkcija upravo DEZinformiranje i provođenje politika interesnih skupina. Biti toliko odvojen od stvarnosti ne možeš biti slučajno.
Pa neće valjda razgovarati sa babom Killary?
Doista shizofrena situacija zovu Ruse u Bijelu Kuća a pojavila se vijest da su Rusiju stavili na listu sponzora terorizma! A ta se država svesrdno bori protiv terorizma.
Šaljivčine se još bave opozivom Trumpa 😆😆
Je li ikome još palo u oči koliko vremena američka administracija troši na samu sebe? Prvu godinu nakon izbora, ‘sređuju ekipu’, onda kao nešto rade dvije godine, a onda se godinu dana pripremaju za reizbor (što bi rekao g. Babić: ‘…Sada, uoči izbora Washington neće poduzeti ozbiljne korake…’ a do izbora još godinu dana…). Sa Trumpom je to još gore, jer je ‘na silu’ ušao u kabinet pa se više bavio ‘unutrašnjim neprijateljem’ nego inače. A život za to vrijeme neka stane… malo morgen…