Dick Harrison: Američki izolacionizam će Europu vratiti u doba regionalnih ratova

Ako Donald Trump Sjedinjene Države i dalje bude vodio putem izolacije, Europa se može vratiti u razdoblje regionalnih ratova iz XVIII i XIX stoljeća, piše profesor povijesti Dick Harrison za švedski list Svenska Dagbladet.

Prema znanstveniku, to čak može biti i zavjera velikih sila, koja bi dovela do podjele Europe na sfere utjecaja po modelu “Pakta Ribbentrop-Molotov”.

Zanimljivo je da povjesničar poput Dicka Harrisona “zaboravlja” da je spomenuti sporazum o nenapadanju između Sovjetskog saveza i Njemačke potpisan u Moskvi 23. kolovoza 1939. od strane tadašnjeg sovjetskog ministra vanjskih poslova Vjačeslava Molotova i njemačkog ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa, a da su zapadne sile i Njemačka godinu dana ranije potpisali sličan sporazum u Münchenu, kada su 30. rujna 1938. nacistima priznali pravo na okupirana područja u Čehoslovačkoj. Sporazum Zapada i nacista su iskoristile mađarska i poljska vlada, kako bi i one tražile i na kraju dobile čehoslovački teritorij. Do proljeća 1939. godine, dakle prije  “Pakta Ribbentrop-Molotov”, autoritet vlade u Pragu je bio toliko uzdrman, da se u Slovačkoj na njemački poticaj razvio separatistički pokret. Koristeći to kao izgovor, njemačke snage su u proljeće 1939. okupirale Češku i uspostavile protektorat u sastavu Reicha, dok je Slovačka uspostavljena kao satelitska država.

Nevjerojatno je “zaboravljanje” ovih nespornih povijenih činjenica od strane priznatog švedskog povjesničara i profesora sa Sveučilištu Lund utemeljenog davne 1666. godine. No, poslušajmo kako profesor vidi budućnost Europe.

“Ako supersile ustupe mjesto regionalnim igračima, svijet će se pretvoriti u novu uznemirujuću verziju Europe XVIII stoljeća”, napisao je profesor povijesti Dick Harrison.

Prema znanstveniku, u tom slučaju će svijet biti puno nesigurniji nego tijekom Hladnog rata između Sovjetskog saveza i Sjedinjenih Država.

Profesor kaže da je jednog dana, putujući po  Europi 1980. godine, vidio natpis na zidu: “Amerika se ispričava zbog kašnjenja u Prvom i Drugom svjetskom ratu, ali obećavamo da ćemo u sljedećem to popraviti.”

“S jedne strane to je bila šala, ali s druge strane je jasno ukazivalo na politiku Reaganove administracije i Hladni rat, koji je svakim danom postajao “sve vrući”, napisao je švedski znanstvenik.

“Ipak, Europa je znala da je na sigurnom, jer su joj Reagan, Carter i Bush bili spremni pomoći. Naravno, crveni kraljevi Kremlja su mogli činiti bilo kakve lopovluke protiv njihovih vazala u Mađarskoj, Čehoslovačkoj i Afganistanu, ali su Amerikanci bili spremni za borbu i oni se nikada ne bi usudili napasti zapadnu Europu”, nastavlja Dick Harrison.

Prema Harrisonu, za vrijeme Hladnog rata se na zapadnoj strani “željezne zavjese” živjelo vrlo sigurno. U tom su razdoblju SSSR i Sjedinjene Države ljubomorno čuvali svoj teritorij i nisu se pretjerano uplitali u interesne sfere drugoga u “dvorištu” Europe.

“Unatoč činjenici da su mnogi umjetnici tada često prikazivali kako bi svijet izgledao nakon nuklearnog rata, svijet nikada prije nije spavao tako mirno. Situacija je mogla eskalirati, na primjer, na Bliskom istoku i u Vijetnamu, ali na teritoriju Europe nije bilo izravne prijetnje od Trećeg svjetskog rata”, nastavlja švedski povjesničar.

“Međutim, davnih dana bilo je drugačije. Prije podijele svijeta na globalne vojne blokove su se u Europi stalno vodili ratovi. U XVIII i početkom XIX stoljeća su se čak i zemlje poput Švedske i Danske, na zahtjev Britanaca, Francuza i Rusa, pridružile ratu. U sljedećoj fazi, kada je stvoren globalni sustav vojnih saveza, svijet je duže vremena bio miran. Nakon Prvog svjetskog rata, sigurnosna situacija je znatno poboljšana, pogotovo za zemlje poput Švedske, koja je bila na rubu sukoba”, piše Harrison.

“Ali što se događa kada se blokovi raspadnu, a mi osvanemo u svijetu u kojem dominiraju regionalni igrači? Drugim riječima, zar će se Zemlja pretvoriti u verziju Europe XVIII stoljeća? Ako Sjedinjene Države i dalje nastave putem kojeg je zacrtao Donald Trump, onda će se prije ili kasnije probuditi tradicija švedskog izolacionizma, što je bilo obilježje naše politike prije Drugog svjetskog rata. Svijet nikada neće postati sigurniji ako na drugoj strani Atlantika nastave s politikom “Amerike na prvom mjestu”. Naprotiv, u toj situaciji će regionalnim liderima biti lakše izazvati sukobe i upadati na teritorij svojih susjeda”, pojašnjava profesor.

Drugi važan aspekt ovog scenarija, kaže Harrison, je da kada “veliki dečki, huligani iza ugla, postaju prijatelji, za male zemlje je to mnogo opasnije nego kada su oni podmukli neprijatelji”.

“Dok se politika Hitlera i Staljina razlikovala u ideološkom i svakom drugom smislu, Finci, Estonci, Litvanci, Letonci i Poljaci su mogli mirno spavati, sve do “Pakta Ribbentrop-Molotov” iz 1939. Švedska je također doživjela nešto slično. Unatoč greškama švedskih monarha, ljudi su uspjeli izbjeći ozbiljne posljedice kada su Tilzitskim mirom 1807. Napoleon i ruski car Aleksandar I podijelili svijet na sfere utjecaja, što je Švedsku koštalo gubitka Finske. Status Amerike kao svjetskog hegemona je započeo s padom Berlinskog zida i dosegla je svoj vrhunac pod Bushem mlađim. Nakon toga, Bush je bio kritiziran za mnoge loše osmišljene invazije, ali SAD nikada nisu bile izolacionističke”, rekao je profesor Dick Harrison, te dodao “kako sada, barem za Švedsku, ne postoji jamstvo da je vrijeme rata odavno prošlo”.

“Nikada se nisam bojao nuklearnog rata ili neprijateljske invazije 1980. godine, upravo zato što sam znao da će “Big Brother” u Washingtonu, ako nešto pođe po zlu, nešto i učiniti. No, uz izolacionizam Sjedinjenih Država, više nemamo razloga da se osjećamo sigurni”, zaključuje profesor povijesti Dick Harrison.