Američki stručnjak: „Na Balkanu treba riješiti dva problema – Kosovo i BiH“

Nakon što su američke uprave od ranih ’90-ih učinile sve da se bivša država podijeli po etničkim linijama, a kako je to bilo nemoguće bez „humane razmjene stanovništva“, procesa u kojem je, prema Međunarodnom centru za tranzicijsku pravdu od rata u Sloveniji do onog u Makedoniji 2001. godine, živote izgubilo 140 000 ljudi, a 4 000 000 ljudi je raseljeno, američki stručnjak sada izjavljuje kako na Balkanu ne bi trebale postojati etničke granice.

U tom kontekstu podsjetimo da je National Geographic još u vrijeme prosvjeda na Kosovu, kada u ostatku bivše države nitko nije slutio što će se dogoditi za samo nekoliko godina, objavio kartu zastupljenosti etničkih skupina na teritoriju SFRJ. Objavljena karta se temeljila na podacima popisa stanovništva iz 1981. godine, a razlike sa situacijom danas su sviše nego očite. I to za većinu naroda.

S naknadnom pameću, profesor Daniel Serwer, ujedno i direktor američkog vladinog programa „Conflict Management and American Foreign Policy“,  sada pojašnjava kako bi trebao završiti nedovršeni proces raspada Jugoslavije, koji još uvijek nije riješene oko pitanja Kosova.

No, prije nego citiramo „uglednog profesora“, podsjetimo čitatelje na riječi jednog od najvećih intelektualaca ovih prostora, Miroslava Krleže, koji je jednom prilikom napisao: „Plemena, rase, porijekla, vjeroispovijesti, jezici i dijalekti u ovim kotlinama tako su amalgamirani da je granicu etnografskog stanja povući nemoguće, a rekonstruirati je mitraljezima i vješalima na temelju nekih fiktivnih stanja od prije mnogo stotina godina bio bi zločin ili ludilo.“

Da, Krleža i Serwer u određenom smislu tvrde isto, ali s razlikom da je Washington, uz sve pogrešne tvrdnje kako se „tadašnja uprava zalagala za očuvanje SFRJ“ i slične gluposti, te granice ipak povukla, i tu upravo mitraljezima i vješalima.

Međutim, status Kosova mora biti riješen, jer o tome ovisi i status najveće američke vojne baze izvan granica Sjedinjenih Država. Ovdje govorimo o bazi „Camp Bondsteel“ na Kosovu, koja nije NATO baza, već isključivo baza američke vojske. Ona, možda i srednjoročno, nije u nikakvoj opasnosti, ali s padom utjecaja Sjedinjenih Država u svijetu i nejasan status Kosova, iako de facto samostalnog entiteta, njen status u budućnosti nije siguran.

Stoga će Sjedinjene Države izvršiti snažni pritisak na Prištinu da postigne sporazum s Beogradom prije izbora u Srbiji, koji će se održati na proljeće 2020. godine. To je izjavio američki stručnjak za Balkan, profesor sa Sveučilišta Johns Hopkins u Washingtonu, Daniel Serwer, upozoravajući vodstvo kosovskih Albanaca da trebaju odbaciti svaki sporazum koji krši “teritorijalni integritet Kosova”.

„Priština mora biti spremna odbaciti loš sporazum zbog dobrog, a loš sporazum je onaj koji krši teritorijalni integritet zemlje. Dobar sporazum može osigurati odgovarajuću razinu decentralizacije i sposobnost manjina da upravljaju u svom okruženju“, napisao je Serwer na svom blogu.

Također je izrazio sumnju u korisnost imenovanja dva američka predstavnika zadužena za pregovore između Srbije i Kosova, zamjenika pomoćnika američkog državnog tajnika Matthewa Palmera, koji je imenovan posebnim predstavnikom državnog tajnika za zapadni Balkan, te američkog veleposlanika u Njemačkoj Richarda Grenela, koji sada predstavlja Bijelu kuću u dijalogu Beograda i Priština. Prema američkom profesoru, to je samo unijelo zbrku u cijeli proces.

„Ne bih se iznenadio da etnički nacionalist, veleposlanik Grenell, koji je već učinio sve kako bi uvrijedio njemačku vladu, pokuša oživjeti neuspjelu ideju o razmjeni teritorija”, rekao je Serwer, naglašavajući da ključna točka stabilnosti regije nije “crtanje granice duž etničkih linija”.

Poslužitelj je također upozorio kosovske Albance i Tiranu o potrebi napuštanja “ideje Velike Albanije”. Osim toga, kritizirao je otkazivanje početka pregovora o pristupanju Albanije i Makedonije Europskoj uniji, rekavši da se “Francuska i Nizozemska trebaju sramiti onoga što su učinile Tirani i Skoplju”.

Podsjetimo da su pregovori o „normalizaciji odnosa“ Beograda i Prištine, koja je 2008. jednostrano proglasila neovisnost od Srbije, obustavljeni nakon što je vodstvo kosovskih Albanaca nametnulo 100% carina na robu iz središnje Srbije.

Kao uvjet za nastavak pregovora Beograd inzistira na ukidanju tih carina. Osim toga, vlasti u Beogradu su još jednom ponovile da je za Beograd priznanje neovisnosti Kosova unutar postojećih granica „stvar koja je isključena u bilo kojem formatu“.

Podsjetimo da u listopadu Francuska nije glasovala za početak pregovora o pristupanju Albanije i Makedonije Europskoj uniji, odgađajući tako ovu odluku treći put zaredom.

No, profesor Serwer je ohrabrio Tiranu i Prištinu, iako ne podržava njihovo ujedinjenje.

“Albanija i Kosovo bi mogli zahtijevati promjenu granica i pitanje je hoće li Albanci živjeti u šest različitih balkanskih zemalja ili će osporiti teritorijalni konsenzus? Washington i Berlin to nikada ne bi prihvatili, jer bi bilo katastrofalnih i destabilizirajućih posljedica. Albanija i Kosovo se moraju pobrinuti za svoje unutarnje probleme, da održavaju i njeguju dobre odnose s Albancima koji žive u drugim zemljama. Ni u čemu vas Francuska i Holandija ne mogu spriječiti da napravite takvu Albaniju”, poručio je Serwer.

Članak kojeg je napisao profesor Daniel Serwer za mnoge u regiji graniči sa zdravim razumom, ali zaslužuje pozornost jer ga je napisao „stručnjak za Balkan“ čije se mišljenje cijeni u Washingtonu.

„Danas je svijet neuredan. Unipolarni trenutak koji je omogućio toliko toga od onoga što su Sjedinjene Države učinile da dovedu red na Balkan ’90-ih završio se napadom na Svjetski trgovinski centar 2001. godine. Uslijedio je rat protiv terorizma koji je u početku uključivao velik dio svijeta. NATO je pokrenuo članak 5. i podržao američku invaziju na Afganistan, ali jednoglasnost je brzo izgubljena invazijom na Irak i tamošnjom sunitskom pobunom koju su predvodili Al-Qaida i umiruća stranka Ba’ath. Financijska kriza iz 2008. dodatno je razbila međunarodni konsenzus. Europa se još uvijek nije oporavila, dok se rast Kine ubrzavao, a visoke cijene nafte i plina pružile su Rusiji mogućnosti da oživi svoju vojsku i ponovno uspostavi svoj status velike sile, što je rezultiralo s intervencijama u Ukrajini i Siriji“, piše američki stručnjak.

„Grčka financijska kriza, Brexit, imigracija i porast populističke etnonacionalističke desnice unutar EU i u SAD-u promijenili su osnovne parametre naše geopolitike. Danas živimo u svijetu u kojem se uništio liberalni demokratski konsenzus, zasnovan na slobodnom tržištu i uvjerenju da svi imaju jednaka prava i mogućnosti. Rusija, Kina, Turska i drugi nude alternativni autokratski model u zamjenu za nesmetanu dugoročnu vlast.  Njihove vođe nude ekonomski rast i političku stabilnost sponzoriranu od strane države, barem onima koji se poistovjećuju s većinskom etničkom skupinom. Kako sve to utječe na Balkan?

Prije svega, spor gospodarski rast u Europi smanjuje balkanska gospodarstva, a regija može napredovati tek kad to učini EU. Europesimizam je usko povezan s poslovnim ciklusom. Samo s oživljavanjem rasta, Europa će pokazati ponovni interes za proširenje, što će mladim radnim snagama pružiti prilike koje sada nemaju“, piše profesor Serwer.

„Drugo, Moskva stvara probleme, iako to nije tako očito u Albaniji, ali tinja u Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni. Moskva je ponovno pokrenula napad na Balkan, državnu dezinformaciju i propagandu, ali i tehnike “unajmljivanja pobune“ za koje smo se svi nadali da su nestale sa Sovjetskim Savezom. Treće, Kina je tijekom Hladnog rata bila jedini prijatelj Envera Hoxhe na svijetu, a sada nudi financiranje toliko potrebne infrastrukture. Za razliku od mnogih zapadnjaka, oni vide puno potencijalnih koristi u projektima Kine. Ali moram upozoriti da Kina ne daje pomoć, ona financira projekte za koje smatra da su korisni za Kinu“, ovako Serwer nastavlja svoje nabrajanje „destabilizacijskih sila u regiji“.

„Četvrto, Turska, kao bivša kolonijalna sila na većem dijelu Balkana i bliski susjed prirodno igra važnu ulogu u regiji. Ali predsjednik Erdogan krenuo je u autokratskom i islamističkom smjeru.

Njegov primjer više nije tako pozitivan kao nekada, a njegovi napori da balkanske zemlje uhvati i učine svojim prijateljima podrivaju vladavinu prava u mladim balkanskim demokracijama“, dodaje Daniel Serwer.

„Dopustite mi da se sada fokusiram na sam Balkan. Moje je mišljenje da u regiji postoje samo dva preostala pitanja rata i mira. Jedno je normalizacija odnosa između Kosova i Srbije, a drugo popravak nefunkcionalne vlade koju smo Bosni i Hercegovini dali Daytonskim mirovnim sporazumima. Europljani i Amerikanci žestoko će pritisnuti Prištinu da postigne sporazum s Beogradom uoči izbora u Srbiji u travnju 2020. godine. Ne vidim nikakvu prednost za Kosovo da  popusti ovom pritisku, pogotovo ne u razmjeni teritorija. Dopustite mi da budem jasan. Postojanost granica, a posebice odbijanje pomjeranja unutarnjih granica kako bi se prilagodile etničkim razlikama na terenu, kad ih se promijeni u međunarodne granice, od presudnog su značaja za mir i sigurnost u regiji, jer ih je uspostavila Badinterova komisija na početku 1990.“, piše američki profesor koji, izgleda, zaista vjeruje u ono to govori.

„Što se tiče Bosne i Hercegovine, bojim se da će trebati pričekati. Međunarodna zajednica se jednostavno ne može baviti se dva velika pitanja odjednom. Milorad Dodik nastavit će gorjeti o neovisnosti, neki će Hrvati i dalje sanjati o trećem entitetu, a Bošnjaci će pokušati ignorirati oboje i braniti suverenitet i teritorijalni integritet zemlje“, piše Serwer, koji termin „međunarodna zajednica“ koristi za sada sve slabiji savez između Bruxellesa i Washingtona.

U završnom dijelu govori o Albaniji i Kosovu, što smo pojasnili na početku i kojima savjetuje da se drže „pametnog kursa liječenja bolesti unutar svojih granica“.

„Na kraju, ne postoji „Plan B“. Demokracija i slobodna tržišta, neopterećena korupcijom i zakonski regulirani, najbolji su način da se osiguraju poštena konkurencija i racionalne odluke pojedinaca, kompanija i političara. Ništa što učine Nizozemci ili Francuzi ne mogu spriječiti vas u stvaranju takve vrste Albanije. Slobodni ste birati i nadam se da ćete to učiniti mudro“, na kraju poručuje profesor Daniel Serwer, ujedno i direktor američkog vladinog programa „Conflict Management and American Foreign Policy“.

Ovaj „istaknuti znanstvenik“ i „stručnjak za Balkan“ točno tvrdi da se granice na ovom području ne mogu crtati po etničkim linijama, ali danas je listopad 2019. Gdje je bio kasnih ’80-ih i tijekom ’90-ih, kada su se granice čuvale, iako ne baš dosljedno, posebno u BiH, a stanovništvo se premještalo „mitraljezima i vješalima“, kao što piše Miroslav Krleža. To je bio „unipolarni trenutak, nastao raspadom sovjetskog saveza, kojeg su SAD ’90-ih iskoristile da dovedu u red Balkan, što se završilo napadom na Svjetski trgovinski centar 2001. godine“.

Zaista, hvala puno na ovom „dovođenju u red“ i, ako je ikako moguće, bilo bi dobro da se u rješenju „kosovskog pitanja“ Amerikanci drže što dalje. To je, naravno, nemoguće, kako zbog baze „Camp Bondsteel“, tako i drugih interesa u regiji. Ono što plaši u članku profesora Daniela Serwera je što tvrdi „kako SAD moraju riješiti i pitanje BiH“, iako se zbog trenutnih okolnosti to mora učiniti kasnije.

Poučeni iskustvima iz prošlosti valjda znamo što sa sobom nosi „američka pomoć“ i „konstruktivni prijedlozi američke uprave“. Dovoljno je usporediti kartu iz 1981. s današnjom i shvatiti količinu nesreće koju su svi naroda bivše države morali podnijeti da bi ostvarili… što? Neovisnost? Recimo da je tako…

Peace Fare / Daniel Serwer