Amerika ima oštećeni politički sustav i uskoro će ga uzurpirati Kina; što o svemu tome misle Europljani

Novo istraživanje među građanima 11 zemalja sugerira da se Joe Biden suočava s gotovo nemogućim zadatkom kada je u pitanju njegov cilj popravljanja oštećenih američko-europskih odnosa. No, za probleme u tim odnosima u posljednje je vrijeme vrlo popularno jednostavno kriviti četiri godine predsjedništva Donalda Trumpa.

Nedavno istraživanje koje je naručilo Europsko vijeće za vanjske odnose pokazalo je da većina Europljana kao najvažnijeg partnera gleda na Njemačku, a ne na Sjedinjene Države, jer su izgubili vjeru u to da Amerika ima sposobnost odabrati čelnika koji bi dijelio vizije kakve ima Stari kontinent.

Kad se gleda u kontekstu inauguracije Bidena kao 46. američkog predsjednika, takvo otkriće naizgled stoji kao oštar podsjetnik na nezarasle ožiljke koje su ostavile četiri godine vladavine Bidenovog prethodnika Trumpa, “Američkog prvaka,” kada je riječ o američkom odnos sa svijetom. Također sugerira da će Bidenovoj administraciji biti teško sanirati temeljne rane i vratiti Ameriku na put prema svjetskom vodstvu, gdje Amerika želi dospjeti.

Anketa otkriva da Europljani misle da je američki politički sustav oštećen, kao i to da će Kina uskoro biti moćnija od SAD-a, dok Europa želi ostati neutralna u bilo kojem budućem sukobu između Washingtona i Moskve ili Pekinga.

Istraživanje, međutim, promašuje ocjenu kada ocjenjuje američko-europske odnose iz konteksta američkih predsjedničkih izbora, utoliko što predstavlja shvaćanje postojanja uočljive razlike između jednog američkog predsjednika i drugog, u pogledu biti američke politike prema Europi.

Stvarnost je takva da ne postoji razlika između temeljnih ciljeva politike Trumpa i Bidena ili što se toga tiče, između bilo kojeg američkog predsjednika. Oni koji osvoje Bijelu kuću, svijet uvijek promatraju kroz leću usmjerenu na SAD koja djeluje s pretpostavkom da je ono što je dobro za SAD, kao nezamjenjivu svjetsku silu, automatski dobro i za ostatak svijeta. Čak i kada nije.

Ta je stvarnost naglašena u intervjuu iz 2017., kojeg je ruski predsjednik Vladimir Putin dao francuskom listu Le Figaro: “Već sam razgovarao s tri američka predsjednika. Oni dolaze i odlaze, ali politika ostaje uvijek ista. Znaš li zašto?” Pitao je Putin. “Zbog moćne birokracije. Kad je osoba izabrana, možda ima neke ideje. Tada dolaze ljudi s aktovkama, dobro odjeveni, odjeveni u tamna odijela, baš poput mog, osim crvene kravate, jer nose crne ili tamnoplave. Ti ljudi počinju objašnjavati kako se stvari rade. I trenutno se sve mijenja. To se događa sa svakom administracijom.“

Svatko tko misli da je Trump izmislio američko-europski razdor, treba se samo osvrnuti na američko-europske odnose u protekla dva desetljeća, kako bi se uvjerio u suprotno. Početkom 2003., kada je odgovarao na europske nedoumice, koje su bile predvođene nezgrapnostima s Francuskom i Njemačkom, u vezi s američkim ratom u Iraku, tadašnji ministar obrane Donald Rumsfeld odbacio je premisu pitanja rekavši: “Vi pod Europu mislite na Njemačku i Francusku. Ja ne. Mislim da je to stara Europa. Ako danas pogledate cijelu Europu i NATO-a, težište se pomiče na istok i puno je novih članova.” Rumsfeldove su primjedbe razbjesnile Francusku i Europu i dovele do raskola između SAD-a i NATO-a koji je potonju organizaciju spriječio u invaziji na Irak, koja se dogodila pod vodstvom SAD-a u ožujku 2003. godine.

Odnos između predsjednika Baracka Obame i njemačke kancelarke Angele Merkel često se smatra idealnim kada su u pitanju američko-europski odnosi. U svojoj knjizi “Obećana zemlja” Obama je rado išao njemačkoj kancelarki, uljepšavajući pritom činjenicu da njihova kolegijalna veza nije uvijek bila idealna. Merkel je, primijetio je Obama, u početku njegove snažne govore i “pretjeranu retoriku” gledala sa “skepticizmom”. Za Obamu to je bila dobra stvar. “Za njemačku šeficu vlade”, primijetio je, “odbojnost prema mogućoj demagogiji vjerojatno je bio zdrav stav.”

Obamini memoari, međutim, nisu uspjeli pronaći stablo u šumi kada su u pitanju temeljni problemi koji muče američko-njemačke, ali i američko-europske odnose. Merkel se osvrnula na Obaminu kratkovidnost vjerujući da je “previše voljan ustupiti američki moralni vrh u ime navodnog pragmatizma, koji je zapravo više sličio amaterizmu”, navodi se u članku Politica iz 2015. godine.

Špijunske aktivnosti s obje strane, koje su uključivale CIA-inu regrutaciju njemačkog vladinog dužnosnika iNSA-ovo prisluškivanje osobnih razgovora kancelarke Merkel, samo je dodatno pojačao činjenicu da se SAD prema Njemačkoj nisu ponašale kao prema prijatelju, iako su SAD tvrdile da su sve vrijeme bile prijateljica Njemačke.

Na kraju, iako je Obama uspio popraviti svoj osobni odnos s njemačkom kancelarkom, ostao je nedostatak povjerenja između SAD-a i Njemačke, odnosno Europe. Da preciziram: Trump nije izmislio američko-europske trzavice; samo je odbio uljepšati ih i nazvati ih drugim nazivima.

Ovaj bezdan između politizirane retorike i stvarnih djela koja definiraju američku vanjsku politiku možda je najbolje iznio netko tko se ne ubraja u američke prijatelje. “Svi američki predsjednici čine zločine i na kraju dobivaju Nobelovu nagradu te se pojavljuju kao branitelji ljudskih prava i ”jedinstvenih” i ”briljantnih” američkih ili zapadnih principa, rekao je sirijski predsjednik Bashar Assad sirijskom tisku 2019. “Ali svi oni su skupina kriminalaca koji zastupaju samo interese američkih lobija velikih korporacija u oružju, nafti i ostalome. Trump,” primijetio je Assad, “s transparentnošću govori: ‘Mi želimo naftu’.”

“Kažem vam,” nastavio je Assad, “on, Trump je najbolji američki predsjednik. Zašto? Ne zato što je njegova politika dobra, već zato što je najtransparentniji predsjednik. Što nam više treba od transparentnog neprijatelja?”

Takva ”prodaja magle” bila je u potpunosti jasna tijekom saslušanja o potvrdi Anthonyja Blinkena, kandidata Joea Bidena za državnog tajnika. „Pred nama je velik zadatak u obnavljanju, revitalizaciji tih odnosa. Mislim da sve započinje s ponovnim pojavljivanjem,“ rekao je Blinken. “Neki od naših saveznika i partnera dovode u pitanje održivost naših obveza na temelju posljednjih nekoliko godina. To će biti visok vrh na koji ćemo se trebati popeti.”

Blinkenov fokus na sučeljavanju i Rusije i Kine naglašava skrivene motive, koje on i administracija Bidena posjeduju kada je u pitanju artikuliranje definiranja i izvršavanja same američke vanjske politike. Ovdje se primjećuju zapažanja Putina i Assada.

Prvo, praktički nema razjašnjavanja ni ničega u pogledu Trumpovog sučeljavanja s Rusijom i Kinom i politikama koje je predložio Blinken. I drugo, pretvarajući se da bi Bidenova administracija bila drukčija od Trumpa u tom pogledu, Blinken je samo ojačao stvarnost da najveći Trumpov grijeh sa stajališta vanjske politike nije srž njegove politike, već njihova prezentacija.

Istraživanje Europskog vijeća za vanjske odnose sugerira da se Blinken suočava s nemogućim zadatkom kada je u pitanju njegov navedeni cilj popravljanja američko-europskih odnosa. U Europi nema apetita za povratkom u onu vrstu bipolarnog svijeta koji je definirao doba Hladnog rata. Europa se jednostavno neće pridružiti nikakvim naporima koji mogu nastati pod vodstvom SAD-a, da se na crno-bijeli način suoče s Kinom ili Rusijom u smislu borbe ”dobra protiv zla.” Prema istraživanju, Europa će vjerojatno ostati neutralna u bilo kojem ideološkom sukobu koji može nastati između SAD-a ili Rusije ili Kine ili oboje.

Još gore, iz perspektive SAD-a i administracije Bidena, Europa će vjerojatnije poslušati savjete Berlina nego Washingtona. Iako mnogi promatrači na ove trendove gledaju kao na simptom četverogodišnje Trumpove “Amerike na prvom mjestu,” stvarnost je da su ti trendovi duboko povezani s duboko ukorijenjenom bolešću koja je godinama prije Trumpa zarazila američko-europske odnose.

Europa i svijet naučili su iz transparentnosti Trumpove ere kako su SAD koristili svoj ružičasti veo kako bi prikrili svoje stvarne namjere. Nakon što je naučila ovu lekciju, Europa nije sklona vraćanju na prijašnje staze. Kao što kaže narodna izreka: ”tko se jednom opeče, taj puše i na hladno.”