ANALIZA: Kalifat nestaje u pijesku Sirije i Iraka – Što dalje?

Situacija u Siriji se doslovno mijenja iz sata u sat i dok budete čitali ovaj članak možda će sirijska vojska, šiitske Hashd Al-Shaabi snage, sirijski Kurdi u području Raqqe i irački specijalci u Starom gradu Mosulu ostvariti dodatne pomake na bojištu, što znači da su dani samoproglašenog “kalifata” odbrojani.

Samo danas je sirijska vojska sa saveznicima oslobodila 100 kvadratnih kilometara sjeveroistočno od Palmire, oslobođeno je selo Arak i okolna plinska polja, a do oaze i sela Suknah, koje se nalazi na putu prema Deir Ez-Zoru, ima još manje 30 kilometara pustinjskog područja bez većih uporišta terorista, osim manjeg zaseoka Qubbat Arak, udaljenog oko 15 kilometara. Na sjeveru  specijalne “Tigar” snage sirijske vojske zaobilaze područje grada Tabqa i do ovog trenutka su stigle 40 kilometara jugozapadno od položaja gdje su bile jučer, zauzevši raskrižje prometnica Rusafa u zapadnom dijelu pokrajine Raqqa. Otprilike je isto na granici s Irakom, gdje se na nedavno oslobođenim područjima gomilaju snage za ofenzivu prema sjeveru i vjerojatno spajanje sa snagama sirijskih šiita na graničnom prijelazu Al-Qaim–Al-Bukamal.

Istovremeno se sirijski Kurdi protiv terorista kalifata bore u Raqqi, dok su iračke snage pokrenule veliku ofenzivu na Tal Afar s istoka, iako je bilo govora da će ovaj posao odraditi šiitske postrojbe pod izravnim zapovjedništvom premijera Haidera Al-Abadija. No, kako se iranski general Qassem Suleimani, zapovjednik Iranske Revolucionarne Garde i Quds snaga za djelovanje u inozemstvu ovih dana pojavio na sirijskoj granici, čini se da će ove Hashd Al-Shaabi snage pod zapovjedništvom Abu Mahdi Al-Muhandisa  i Hadija Al-Amerija nastaviti kampanju duž granice sa Sirijom.

Koliko je situacija za ISIL “ozbiljna”, vidi se po očajničkom apelu glasnogovornika terorističkog “kalifata”, koji je pozvao “usamljene vukove u Americi, Australiji, Europi i Rusiji da se probude”. Ovaj je poziv s jedne strane odraz očaja i bezizlazne situacije u kojoj se našla “mitska i nepobjediva Islamska država”, kako su je opisivali zapadni i mediji zaljevskih petromonarhija, ali i upozorenje na predstojeći problem kojeg je u svjetlu nedavnih pobjeda sirijskih i iračkih snaga prepoznao poznati analitičar kuvajtske Al-Rai medijske grupe, Elijah J. Magnier.

On opisuje opasnu situaciju koja će nastati porazom “kalifata” u Siriji i Iraku, što, naravno, ne znači da treba obustaviti antiterorističke operacije i ispuniti želje Izraela, koji je tražio “da se ISIL ostavi u životu, oslabljen i na ograničenom prostoru, kako bi služio kao mamac za ekstremiste iz cijelog svijeta, koji će tamo biti ubijeni“.

No, Elijah J. Magnier je dijelom u pravu, jer je ISIL, unatoč porazima u Siriji i Iraku, gdje svakodnevno gubi velika područja, na drugoj strani uspio napasti udaljene ciljeve u islamskom svijetu, Europi i Aziji.

“Unatoč gubitku teritorija, svijet se suočava i nastavlja živjeti s ideologijom usvojenom i utjelovljenom od strane terorističke organizacije, koja je uspjela privući mlade ljude i žene, ciljala na njihove emocije i probudila njihovu mržnju i bijes koji su potresli stabilnost utvrđenih zemljopisnih granica. Razloga za to je mnogo, ali mnogi ne žele obratiti pažnju na one posebne, jer time postaju sudionici u širenju ove ideologije, sa svim negativnim posljedicama, koja je sposobna napasti sva društava, bez obzira na bilo kakve razlike”, piše Elijah J. Magnier.

Podsjetimo, “Islamska država” je nastala pod američkim pokroviteljstvom u Iraku, a kasnije se proširila na Siriju, gdje je služila za ostvarivanje geopolitičkih ciljeva dvije Obamine administracije.

Ideološki je prihvatila srednjovjekovni takfirizam, “islam” kojeg su ugledni islamski teolozi davno odbacili kao herezu, a podržan je samo od vehabijskih i selafijskih krugova u islamskom svijetu, najviše u Saudijskoj Arabiji.

Takfiristi su od strane nekih komentatora opisani kao nasilni ogranak fundamentalističkog islamskog selafijskog pokreta, koji odobravaju nasilje kao legitimnu metodu ostvarivanja vjerskih ili političkih ciljeva. Stručnjak za Bliski istok Robert Baer je napisao da su “takfiristi uglavnom sunitski muslimani koji na svijet gledaju crno-bijelo”.

“Za njih postoje istinski vjernici, a zatim nevjernici, bez nijanse. Poslanje takfirista je ponovno stvoriti kalifat prema doslovnom tumačenju Kur’ana”, kaže Robert Baer.

ISIL, terorističku “Islamsku državu” ili “kalifat” čine islamisti čija je ideologija korumpirani i izopačeni islam. Nekoliko ozbiljnih islamskih teologa je sastavilo popis deset istinskih islamskih propisa, a svi su suprotni onima koji vrijede u “kalifatu” na umoru. Za istinske muslimane se Jezide, para-islamsku sektu s gnostičkim komponentama, obvezno mora smatrati “narodom Knjige”, dok su ih teroristi ISIL namjeravali fizički uništiti na sjeverozapadu Iraka. U islamu je ženama zabranjeno nijekati njihova prava, prisiljavati ljude na promjenu vjere, zabranjeno je vrijeđati mrtve, uništavati grobove i svetišta proroka i slično. Dalje, islam zabranjuje zlostavljanje ili fizičko vrijeđanje kršćana ili pripadnika bilo kojeg drugog “naroda Knjige“. U islamu je “džihad” isključivo obrambena borba. Nije dozvoljen bez opravdanog razloga, prave svrhe i ima jasna pravila ponašanja. U islamu je zabranjeno ubijati izaslanike, veleposlanike i diplomate, tako da je zabranjeno ubijati novinare i humanitarne radnike. Odanost svojoj naciji je u islamu dopuštena, a što je najvažnije – u islamu je zabranjeno proglasiti kalifat bez suglasnosti svih muslimana.

Dakle, ovu terorističku pseudo-islamsku tvorevinu na umoru ne treba žaliti i treba je sasjeći u korijenu. Kako se čini, to će u vojnom smislu biti ostvarivo, ali što poslije?

Prema neslužbenim procjenama, 40 do 50 tisuća muškaraca i žena se uključilo se u redove ISIL-a, uključujući oko 5 do 6 tisuća iz Europe, više od 10 tisuća iz Rusije, Kavkaza i na tisuće iz Magreba, Bliskog istoka, Azije, Australije, Sjedinjenih Država, pa čak i Maldiva. Uz njih imamo i desetine tisuća boraca koji su se kalifatu pridružili iz Iraka, odakle potječe, te iz Sirije, zemlje na koju se proširio. Organizacija je u jednom trenutku imala 100 000 boraca, sposobnih kontrolirati ogromne teritorije Sirije i Iraka, što se vidjelo iz sposobnosti da tijekom četiri godine kontinuiranog rata vodi desetke bitaka na nekoliko fronti.

Elijah J. Magnier tvrdi kako su ovo brojevi  bez presedana u suvremenoj povijesti polarizacije i regrutiranja jedne islamističke ekstremističke organizacije, koja ima određenu doktrinu i poziva na “islamsku državu od istoka do zapada”.

Primjerice, tijekom rata u Afganistanu početkom osamdesetih godina se vrlo malo imigranata pridružilo redovima “mudžahedina”, ne više od 250 do 300 zapadnih boraca različitih nacionalnosti. Međutim, ovdje primjećujemo ogromno povećanje.

Očigledno je početni razlog koji je uvelike pomogao promociji ovog fenomena bio internet, koji je omogućio slobodnu i neposrednu komunikaciju između naroda diljem svijeta. Drugi razlog je bio vjerodostojnost medija i manjak predanosti u provjeri činjenica, bez prepoznavanja političke matrice, tako da su se najveći mediji i analitičari, namjerno ili ne, pretvorili u glasnogovornike “Islamske države”.

Treći i najvažniji razlog je okupacija Iraka 2003. godine, libijski i sirijski rat. Zapadna intervencija na stranom tlu i politika promjena režima koji su vodili predsjednik George W. Bush, Obama, a čini se da je prihvaća i aktualni američki predsjednik Donald Trump, ključni su razlog za nastanak ovog i sličnih terorističkih monstruma.

Internet

E.J. Magnier tvrdi kako se svijet probudio vrlo kasno da bi reagirao protiv načina na koji ISIL, kao i Al-Qaeda, iskorištavaju društvene medije i internet kako bi dijelili slike svojih borbi, svoje informacije i ideje.

Internet je najmoćniji alat koji privlači mlade ljude i obitelji, a ne samo da se pridruže “Islamskoj državi”, nego i da se prikažu nepravda i zlostavljanje muslimana na Bliskom Istoku, koji trpe zbog zapadnih ambicija da zauzmu njihovu zemlju i koji nekažnjeno ubijaju muslimane. To je točno, ali Al-Qaeda i ISIL sigurno nisu ustali u obranu tog naroda i najviše su žrtava počinili upravo među muslimanima.

ISIL je onda pozvao na “islamski ustanak diljem svijeta i povratak slavne vladavine islama” kao što je bilo prije više od 1400 godina, ali pod potpuno iskrivljenom idejom što islam uopće jest.

ISIL je imao koristi od neizmjernog iskustva simpatizera koji su mu se odlučili pridružiti. Među pridošlima su bili liječnici, inženjeri, nositelji diploma raznih sveučilišta, uključujući stručnjake s velikom stručnom sposobnošću u propagandi. Ovdje ćemo spomenuti poluslužbenu agenciju Al-Amaq, ali i agenciju SITE, koja je deklarativno bila protiv terorizma, ali je obavljala posao Al-Amaqa dok nije bio utemeljen.

Ovi ljudi su kalifatu poslužili da stvori redovite časopise, audio poruke i kratke filmove na mnogim jezicima i integriraju široko rasprostranjene internetske igre s fotografijama stvarnih bitaka i likvidacija. ISIL svakodnevno putem interneta emitira ogromnu količinu propagandnog materijala, što je način da šiti svoje ideje i perverznu ideologiju u bilo kojem kutku planete u kojem ni jedna grupa nikad nije imala pristupa. ISIL je koristio “ubijanje uživo” kako bi pokazao moć nad svojim “slabim neprijateljima”.

Teroristička skupina je bila “inovativna” u različitim načinima ubijanja, samo kako bi pokazala moć skupine i sposobnost da kontrolira život i smrt nad velikim brojem stanovnika u Iraku i Siriji.

Dok ISIL nije podigao jaku lokalnu mrežu, širenje propagande je provodila i još uvijek provodi, ali u puno manjoj mjeri, agencija SITE Rite Katz, koja je među prvima objavljivala snimke stravičnih smaknuća.

Rita Katz je direktorica agencije SITE i rođena 1963. godine u Basri, u Iraku. Dolazi iz miješane arapsko-židovske obitelji, a nakon šestodnevnog rata joj je otac bio uhićen od strane snaga Sadama Husseina zbog optužbi da je špijunirao za Izrael. Godinu dana kasnije je mučen i obješen na javnom trgu u Bagdadu i to uz pljesak pola milijuna Iračana i trbušnih plesačica, koje je Sadam angažirao za taj događaj. Nekoliko tjedana kasnije Katz s majkom uspijeva pobjeći i vratiti se u Izrael, u grad Bat Yam. Potom Rita Katz studira na Sveučilištu u Tel Avivu i postaje uvjereni cionist. Čak ide tako daleko da kaže kako nijedan Izraelac nikada ne bi trebao napustiti židovsku državu “koja im pripada”.

Godine 1997. počinje je raditi za Istraživački institut za Bliski istok. Njen prvi posao je bio otkriti identitet zaklada koje daju potporu Hamasu. Tada se euforično improvizira u tajnog agenta i prerušava u muslimanku, te noseći burke i skrivene mikrofone sudjeluje na konferencijama za prikupljanje donacija, posjećuje džamije, dok u Sjedinjenim Državama radi kao prikriveni istražitelj i sudjeluje u događajima gdje se zazivala sloboda Palestine. O svojim iskustvima je čak napisala knjigu “Lovac na teroriste – Izvanredna priča o ženi koja se infiltrirala u radikalne islamističke skupine u Americi”.

Godine 2002. zajedno s Joshom Devonom osniva SITE uz pomoć nekoliko saveznih agencija i privatnih gospodarskih krugova. Počinje pružati informacije o prisutnosti radikalnih islamističkih ćelija u SAD-u i zatvara brojne organizacije, te otvara desetke istraga kod pravosudnih tijela. Za naporan rad je u samo nekoliko mjeseci tvrtka je proširila svoj portfelj klijenata, a danas surađuje s vodećim figurama američke vlasti, glavnim sigurnosnim agencijama, tužiteljima i svjetskim medijima.

S nastankom “Islamske države”, SITE postaje referentna točka za distribuciju svih njihovih tajnih poruka i snimaka. Dakle, imamo privatnu tvrtku koja je financirana od strane američkih obavještajnih službi, kojom upravlja neodređena privatna skupina na čelu sa zakletom pobornicom cionizma Ritom Katz, koja u sebi gaji duboku mržnju prema arapskom svijetu i koja se prikazuje kao agencija koja raskrinkava zločine ISIL-a, dok je zapravo radila sve što su kasnije na sebe preuzele agencije kao što je Al-Amaq, časopis Dabiq i slični medijski projekti.

Na drugoj strani je ISIL projicirao sliku “lijepog života kojeg žele mnogi“, gdje “ljudi” posjeduju žene i robove, dijele ratni plijen, dijele se plaće, osigurano je stanovanje, socijalna skrb, obrazovanje o novoj obitelji i društvu, takoreći “spokoj u novoj “državi”.

Ovom je propagandom probudio maštu obrazovane i nezaposlene mladeži. Mnogi su se pridružili teroristima misleći da će “učiniti nešto”, “boriti se protiv nepravde”, “pobjeći od domaćeg zlostavljanja”, “poboljšati svoje živote” ili pridonijeti “islamskom preporodu”. Ovdje treba priznati da su na Zapadu u vlastitim državama mnogi zaista bili diskriminirani i odbačeni.

ISIS je uspio doći do velikog broja pristaša u mnogim zemljama, a svi oni su trebali služiti “kalifatu”. Od mnogih od njih se nije nužno tražilo da slijede kruta pravila koja su vrijedila za običan puk.

Mnogi od njih su čak morali proći kratke islamske tečajeve, što je skupina pokazala u mnogim svojim propagandnim spotovima. Mladi su regrutirani na razne načina ili pod utjecajem prijatelja i članova obitelji. “Usamljeni vukovi” koji su proveli napade po zapadnim zemljama su uglavnom angažirani putem interneta, čak i ako većina njih nisu bili neki vjernici. Osim toga, mnogi su i odgajani u istoj zemlji u kojoj su počinili teroristička djela.

Nažalost, sigurnosne službe su prekasno prepoznale ovu opasnost, iako je bilo dovoljno obratiti pozornosti na moć interneta.

Zapadne vlade su uglavnom pridonijele izravnoj i neizravnoj potpori terorizma putem interneta kako bi promovirale vlastitu politiku na Bliskom istoku i njihov pristup ratu u Siriji i načinu na koji su ga one mislile “riješiti”.

Mediji i njihova uloga

Način na koji glavni mediji izvještavaju o ratu u Iraku i Siriji je imao razornu ulogu i negativan utjecaj na različite zajednice širom svijeta, uglavnom na one koje su se ranije smatrale pasivnim radikalima, ali koji nikada nisu aktivno djelovali.

Izvještavanje medijska je na aktivnost potaknulo “usamljene vukove“, koji su našli valjan razlog da se uključe u masu koja se odlučila pridružiti “kalifatu”. Mediji su pomoglo zavarati mlade ljude da povjeruju u neprovjerene i lažne vijesti, posebno one o ratu u Siriji, čime su zanemarili svu svoju odgovornost prema struci.

Usput, sada kada vidimo malog Omrana Daqneesha kako sretno s roditeljima živi u Aleppu, bilo bi dobro Petru Stošiću s Indexa postaviti isto pitanje koje su na diplomatskoj razini postavili novinarki Christiane Amanpour sa CNN-a, kada su joj poručili zašto sada ne ode u Aleppo i napravi intervju s dječakom? No, to je valjda posao ovih medijskih lešinara, koji šire propagandu bez ikakve provjere stvarnosti i često bez ikakvih dokaza s terena.

Informacije se uzimaju zdravo za gotovo, a “izvori” su neimenovani “aktivisti” na terenu, uglavnom pod pseudonimom na Twitteru. Novinari su postali aktivisti i obratno.

Želja mnogih zemalja je svrgnuti sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada i želja za njegovom smjenom je pogazila profesionalizam. Novinari su postali aktivni na društvenim mrežama, gdje također šire svoje “vijesti” o događajima u Siriji i Iraku, iako su tisućama kilometara daleko i nikako ne mogu provjeriti izvore.

Rat u Siriji i Iraku je postao kao neka vrsta igre za novinare u kojoj onaj koji prvi podijeli informacije i može skupiti najveći broj ubijenih na jednoj fotografiji, krivnju pripisuje sirijskoj državi.

Dakle, radi se o propagandnoj mašineriji koja učinkovito djeluje na umove mladih ljudi koji ih prate od kuće i u jednom trenutku odlučuju “reagirati i učiniti nešto”. ISIL samo može biti zahvalan najvećim zapadnim medijima, kao i njihovim trabantima u regiji, koji su u ime “kalifata” širili njegovu vlastitu propagandu

Simpatizeri ISIL-a su dobili materijal koji im ide u prilog, savršeni alat za regrutaciju, te da slobodno i bez ikakve prepreka uđu u svaki dom, čak i ako se obore poluslužbene internetske stranice islamističkih ekstremista.

Vanjska politika i smjene “režima”

Ovo je srž problema kojeg analitičari, mediji i stručnjaci namjerno zaboravljaju ili prikrivaju, a to je najveći razlog za uspon rastu terorizma. Ignorira se kako je bivši američki predsjednik Obama oklijevao priznati da je “ISIL neželjena posljedica američkog napada na Irak”. Analitičari se oslanjali na “islamofobiju”, analiziraju fenomene “usamljenih vukova” i proučavali razloge masovnog odlaska u redove “kalifata”, a namjerno zanemaruju politiku i odluke liberalnih demokracija u rješavanju pitanja vezanih za Bliski istok, osobito u Iraku, Libiji i Siriji.

Što god oni govorili, ostaje činjenica da su se “ubojstva u ime islama” dogodila nakon ubojstava stotina tisuća muslimana u njihovim domovima, pod izgovorom uništenja Sadamovog oružja za masovno uništenje, nakon čega slijedi Libija, gdje je svijet iznenada otkrio diktaturu Muammara Gaddafija, a sve se sada završava u Siriji, gdje su čelnici demokratskih zemalja odlučili ukloniti Assada i kao alternativu Siriju ponudili radikalni islam, ISIL i Al-Qaedu.

Na svim mjestima su bili američki vojnici, bilo na kopnu ili na nebu, koji su pomagali horde terorista u promjenama “režima”, gradili vojne baze i zauzimali više teritorija. No, iza sebe su uvijek ostavljali plodno tlo za nastanak i širenje terorističkih organizacija poput ISIL-a i Al-Qaede.

I što sad? ISIL može biti poražen vojno, ali neće biti potpuno uništen. Zapravo nitko ne zna kako će sve završiti, jer SAD gradi svoje baze, iako relativno male, na sjeveru Sirije i ima ih u Iraku. Možda se nove okupatorske snage suoče s jačom i iskusnijom pobunom i povijest će se ponoviti. U nedostatku pravde i eskalacije sukoba, ideologija “kalifata” izgleda primamljivo i moćno, sposobna za regrutiranje i ponovno oživljavanje, tvrdi Elijah J. Magnier.

Ove radikalne organizacije se sastoje od inteligentnih i obrazovanih ljudi, koji se mogu prilagoditi svim sigurnosnim mjerama poduzetim protiv njihovih metoda i voditi sukobe sve dok zapadna politika bude inzistirala na promicanju promjena režima i prekomorskim intervencijama.

Svaki dan na Bliskom istoku se dogodi napad kao u onaj Manchesteru ili u Francuskoj. Svakog dana u Siriji i Iraku ima na desetke ubijenih. ISIL je pokazao sposobnost planiranja i vođenja borbi, regrutacije i zapošljavanja najvećeg broja bombaša samoubojica u povijesti čovječanstva.

Međutim, sada je u vojnom smislu oslabljen i može se reći na rubu poraza, ali će njegovi preostali borci i dalje zadržati sposobnost planiranja, koordiniranja i sinkroniziranja napada, što skupo može koštati zapadne zemlje koje su vjerovale u pobjedu ekstremista u Iraku i Siriji.

Ako SAD i zapadne kancelarije ne revidiraju svoju vanjsku politiku i zajedno s brojnim analitičarima terorizma budu držali glavu u pijesku, zanemarujući stvarne implikacije širenja terorizma, ISIL će ponovno udariti. Možda ne kao “vojska” pseudo-države, koja će nestati u sirijskom i iračkom pijesku, ali govorimo o terorističkoj skupini koja je još uvijek u stanju privući desetke tisuća ljudi. Oni, nakon poraza u Siriji i Iraku, može biti još agresivniji i opasniji. Magnier je uvjeren da je krajnje vrijeme da se probudimo i počnemo učimo iz povijesti.