ANALIZA: „Spontani“ antiruski prosvjedi u Gruziji

Od četvrtka u glavnom gruzijskom gradu Tbilisiju u organizaciji oporbe traju veliki prosvjedi na kojima se traži ostavka predsjednika parlamenta, a potporu iz Ukrajine im je pružio bivši gruzijski predsjednik Mikhail Saakašvili, poručivši prosvjednicima da ne poštuju naredbe policije. Saakašvili je prosjede na svom Twitteru nazvao antioligarhijskim i antiruskim, a predsjednica Salome Zurabišvili za sve okrivljuje rusku „petu kolonu“ u zemlji.

Nakon početka nereda su intervenirale policijske snage, koje su koristile suzavac i gumene metke. Ranjeno je na desetke osoba, među kojima su prosvjednici, ali i policajci i novinari. Nakon smirivanja stanja u noćnim satima u četvrtak, ujutro 21. lipnja su ponovo počela okupljanja. Nekoliko desetaka prosvjednika je uhićeno, a dio njih uništava imovinu i automobile u središtu grada.

Sinoć je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio da se obustave međunarodni letovi za Tbilisi i zabranio je zračni promet kroz zračni prostor Gruzije, zbog čega ga Zapad optužuje da nanosi nepotrebnu štetu gruzijskom gospodarstvu.

VIDEO – Neredi u Tbilisiju

Njemački ZDF u napadu na zgradu parlamenta u Tbilisiju vidi „produženu ruku Moskve“.

„Prosvjede pred gruzijskim parlamentom je izazvao govor ruskog zastupnika Gavrilova. To je izazvalo ljutnju i osjećaj poniženja među lokalnim stanovništvom, koje se boji rastućeg utjecaja Moskve“, prenosi njemački kanal, koji uopće ne objašnjava zašto je Gavrilov bio u parlamentu Gruzije.

„Oni su zli i to vrlo jasno pokazuju. Prosvjednici su pokušali ući u parlament u Tbilisiju, glavnom gradu Gruzije. Policija je poduzela teške mjere. Deseci ljudi s obje strane bili su povrijeđeni. Prosvjedi su eksplodirali zbog govora ruskog zastupnika Gavrilova ranije ovog tjedna u Tbilisiju. Tijekom govora on je sjedio na mjestu predsjednika parlamenta. Za mnoge Gruzijce je to ovo ponižavajuće. Nakon rata 2008. godine, oni Rusiju vide kao neprijatelja njihove neovisnosti. Tada je Gruzija izgubila kontrolu nad gotovo 20 posto svojih teritorija“, na svojoj internetskoj stranici piše ZDF.

„Nećemo dopustiti rusku ekspanziju u Gruziji, kao ni rusizaciju Gruzije, koja se, nažalost, povećala tijekom proteklih sedam godina“, za njemački kanal je izjavio Otar Harsiladze, jedan od prosvjednika.

„Noću su se prosvjedi pojačali i policija je uspjela raspršiti gomilu uz pomoć vodenih topova i suzavca. Ali gnjev u bivšoj sovjetskoj republici ostaje, kao i preveliki strah od duge sjene Rusije“, zaključuje ZDF.

O “spontanom” antiruskom nemiru u Gruziji

Sudjelovanje najviših dužnosnika gruzijske države u velikom skandalu koji se dogodio i daljnji nemiri zapravo se razlog za diplomatsku akciju, a Putinov korak o obustavi zračnog prometa u i preko Gruzije je prvi korak upozorenja bivšoj sovjetskoj republici.

Ono što ZDF i ostali zapadni mediji prešućuju je da vidimo tužan, ali neizbježan obrazac u kojem odmah nakon”antioligarhijskog ustanka” poput Maidana vrlo brzo, gotovo magično, slijedi bijesna rusofobna mantra.

Dakle, Gruzijci, koji imaju najveće iskustvo “majdanizma” u posljednjih 30 godina, odlučili su uštedjeti vrijeme i krenuti ravno u “drugi čin“ uobičajenog igrokaza u bivšim sovjetskim  republikama, to jest, odmah su prešli na dragocjenu rusofobiju, koju su naknadno povezali s “antioligarhijskom mržnjom”. Da, upravo tim redoslijedom.

Notorna je glupost da se sve dogodilo zato što je ruski zastupnik Sergej Gavrilov “sjedio u krivoj fotelji” i da se  “prosvjeduje spontano”. To je izgovor za one koji su slaboumni i za naivne koji vjeruju propagandi.

Naime, sastanak Međuparlamentarne skupštine pravoslavlja u gruzijskom parlamentu se održava godinama, a Gavrilov je kao predsjednik ove organizacije od 2018. i prema protokolu se znalo da će sjediti na počasnom mjestu u predsjedništvu parlamenta Gruzije. Datum dolaska Gavrilova i mjesto gdje sjediti tjednima nisu bili nikakva tajna.

“Gdje me moj domaćin pozove da sjednem – ja budem tamo. Prema protokolu se ovo počasno mjesto daje upravo predsjedavajućoj Glavnoj skupštini, a ne tajnicima. I samo predsjednik Međuparlamentarne skupštine pravoslavlja može voditi Generalnu skupštinu, a u ovom slučaju sam to ja. Želim naglasiti da sam sjedio na istom časnom mjestu u nacionalnom parlamentu Grčke, u libanonskom parlamentu i drugima, i nije bilo nikakvih problema”, rekao je Gavrilov nakon izbijanja nemira.

„U drugima“? Možda?! Ali, ipak, Gruzija je jedinstvena zemlja i sada je sve jasnije.

Problem uopće nije bio u fotelji i razlog histerije negostoljubivih domaćina, koji već dvije godine za sjednicu Međuparlamentarne skupštine pravoslavlja moraju dati pisane garancije za sigurnost svim sudionicima, već je problem što u gruzijskom parlamentu sjedi i govori Rus.

Zastupnici bivše vladajuće stranke Gruzije, Ujedinjenog nacionalnog pokreta kojeg je nekoć vodio Mihail Saakašvili i Europska Gruzija su zauzeli podij predsjedništva i počeli glasno protestirati. Rekli su da je za nastup ruskog političara u „svetištu gruzijske vlasti“ kriva sadašnja gruzijska vlada. Ali i vlada je odmah reagirala.

“U gruzijskom parlamentu nema mjesta za ruske zastupnike. Ova konferencija bi trebala biti odmah prekinuta i članovi ruske Dume trebali bi napustiti zemlju”, rekao je Arčil Talakvadze, čelnik vladajuće stranke “Gruzijski san – Demokratska Gruzija”. Gruzijski premijer Mamuka Bahtadze odmah se pridružio osudi.

I premijer i vođa vladajuće stranke odmah su najglasnije iscijedili: „Oh, kako nismo odmah primijetili i pozvali ovu Međuparlamentarnu skupštinu nama, kao i Gavrilova, također iz Rusije. Mi smo u šoku.“

U redu, ako spustimo etičku granicu neki Gruzijci ne vole Rusiju. Zaboga, to je njihovo pravo. Ali ovdje se pozivaju kao gosti, uvjeravajući ih da su potpuno sigurni, a zatim oporba, premijer i vođe vladajuće političke elite organiziraju odvratnu opstrukciju na razini uzimanja talaca.

Dogovorene akcije gruzijske vlade i oporbe su jasne, samo oporba s tim odavno istupa. No, čelnici zemlje odmah otkrivaju takvu “dirljivu” solidarnost sa svojim političkim suparnicima na temelju rusofobije da je to jednostavno nevjerojatno. U stvari, sudjelovanje najviših dužnosnika gruzijske države u velikom skandalu koji se dogodio i daljnji nemiri su opravdani razlog za diplomatsku akciju Moskve.

Casus belli ili ne, to je zasebno pitanje, ali gruzijsko ministarstvo vanjskih poslova bi sada trebalo brzo početi pisati priopćenje s izvinjenjem, a rusko ministarstvo vanjskih poslova ima pravo izdati notu oštrog protesta. Zamislite samo da je neki američki senator bio tamo umjesto Gavrilova? Možda ne bi bilo bombardiranja, ali bi odgovor Washingtona bio sveobuhvatan.

Budući da smo spomenuli Sjedinjene Države, moramo nešto reći o “spontanosti” prosvjeda. “Slučajno” su gruzijski mediji masovno objavljivali falsifikate o navodnom sudjelovanju Sergeja Gavrilova u neprijateljstvima u Abhaziji i Pridnjestrovlju, iako nema nikakvih dokaza da je ikada sudjelovao u tim borbama.

Apsolutno “slučajno” je 10 tisuća ljudi odmah imalo plakate, transparente, šarene letke i dimne bombe, koje su odmah iskoristili. Da, čak i zastave SAD-a i Ukrajine. I sama koordinacija 10 000 ljudi je sve samo ne „spontana“.

Sasvim “slučajno” je ukrajinski zastupnik i sudionik spomenute skupštine, Viktor Jelenski, pojurio u gomilu pobunjenika i počeo prosvjedovati s njima, govoreći pred publikom koju je zapalio svojim vatrenim antiruskim sloganima. Usput je lagao da ga je ruska delegacija potjerala. Usput, misterija je što je to Jelenski radio na pravoslavnoj konferenciji, budući da je od 2010. profesor na ukrajinskom katoličkom sveučilištu i čelnik je ureda Radija Slobodna Europa Kijevu?!

I na kraju, apsolutno, potpuno “slučajno” dan prije svega što se dogodilo, ravnatelj Centra Biden na Sveučilištu Pennsylvania i važna osoba u američkoj vanjskoj politici, Michael Carpenter, koji je tri dana prije nemira bio u Gruziji, napisao je na Twitteru da Tbilisi ne bi trebao provoditi politiku otvorenih vrata, jer je većina ruskih turista povezana s FSB-om i jedno lijepo jutro Gruzija može izgubiti sav svoj teritorij. Gruzija je odmah uzela  upozorenje i “politiku otvorenih vrata” svela na nulu.

I nakon svega ovoga će se netko iznenaditi što je rusko izaslanstvo primijetilo “kako su gruzijski novinari poslali kustose koji su govorili američku verziju engleskog jezika”?

Dakle, treba pustiti da se dogode blokade hotela s Rusima, bacanje boca s vodom, udarac kao Gavrilova kojeg su udarili po stražnjoj strani glave.

No, gruzijske vlasti su opravdale sve što se dogodilo, nazvavši to ljutnjom prosvjednika. Ministar unutarnjih poslova Georgij Gaharia izjavio je kako prosvjednici “imaju određene razloge za pošteni prosvjed”, a gruzijski premijer Mamuka Bahtadze, optužio je opoziciju da je “izgurala Gruziju iz pravnog okvira koji je jednom zauvijek stvoren u ovoj zemlji”. To jest, svi su u pravu i nema nikakvih pitanja. I tako, sve je u redu i uopće nije bilo potrebno da Moskva reagira na državnoj razini.

Drugo, šokantno je koliko je deformirana svijest Gruzijaca o “majdanizmu”. U istom Kijevu, bez obzira na sve, kao da je bilo nemoguće okupiti 10 000 ljudi koji bi požurili na gumene metke i suzavac. Najviše se moglo računati na nekoliko stotina nacionalista, a za veliki događaj je trebalo slati autobuse iz cijele zemlje i provoditi snažnu propagandu.

Ali u Gruziji, na nacionalnoj razini, sve to poprima samoubilačke oblike. Postoji takva napetost u društvu da ga bukvalno možete poslati na barikade, a takvo je društvo osuđeno na propast. Zemlja je također osuđena na propast. SAD koriste Gruzijce da izvrše pritisak na Rusiju i, naravno, nije ih briga što su ponovno podigli agresivnu hordu, baš kao što su  podigli talibane i ISIL. Ali što bi Gruzija trebala učiniti? Kako biti država koja se navikla na trajnu revoluciju, na stalni kaos i o kakvom održivom razvoju možemo govoriti? Ali Gruzija je vrlo siromašno područje, bez resursa i industrije i prekomorski vlasnici u tu zemlju pumpaju tranše kredita s ciljem izgradnje “demokracije”. Koliko će onda Maidana biti u Tbilisiju? Svaki mjesec ili svaki tjedan?

Čini se da je gruzijsko društvo palo u duboki bezdan i da se uopće nije razvijalo od vremena Gamsakhurdije i građanskog rata. Psihologija ostaje ista. Nacionalizam nije čak ni građanski, već špiljski s nepromišljenom i neodgovornom agresivnosti i političkim infantilizmom.

Jedina stvar koju Rusija može učiniti je ograditi se i u ovom trenutku veze sa susjednom zemljom svesti na minimum, iako će, baš kao u slučaju Ukrajine, na kraju sve platiti obični Gruzijci, a elite će sačuvati položaje i stečeno bogatstvo.