ANALIZA: Sve o Kataru i njegovim odnosima s SAD-om, teroristima i susjedima

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je kasno u četvrtak ratificirao dva sporazuma, jedan o raspoređivanju turskih vojnika u Kataru i drugi o obuci žandarmerije zaljevskom emiratu. Turski parlament je ranije u srijedu ratificirao sporazume. Glasovanje je provedeno samo nekoliko dana nakon što je prvih pet arapskih zemalja prekinulo sve veze s Katarom.

Dogovor o raspoređivanju vojnika na katarskom tlu za cilj ima poboljšati spremnost oružanih snaga i jačanje vojne suradnje u zemlji, a potpisan je u travnju u Dohi. Prema zakonu, vojske dviju zemalja će moći provoditi i zajedničke vježbe, Ankara i Doha su priopćili kako je ovom potezu cilj doprinos regionalnom i svjetskom miru.

Osim toga, turska žandarmerija će obučavati katarske snage, što je dogovor između ministarstava unutarnjih poslova dviju zemalja postignut još u prosincu 2015.

U ponedjeljak, Saudijska Arabija, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i privremena vlada Jemena prekinuli su veze s Katarom, optužujući Dohu da podupire terorizam. Kasnije su ih slijedili istočna Vlada Libije sa sjedištem u Al-Baydi, Maldivi, Mauricijus, Mauritanija i Senegal. Katar je odbacio optužbe i potez nazvao “neopravdanom”. Povod za eskalaciju sukoba bio članak katarske službene tiskovne agencije, koju su navodno hakirali nepoznati pojedinci, te objavili “proiranske” izjave pripisane emiru zemlje Šeiku Tamimu bin Hamadu al-Thaniju. Incident je pokrenuo diplomatski sukob između Katara i njegovih susjeda.

No, ovaj sukob tinja već duže vrijeme, a sada su se SAD, iako je Washington mlako podržao Saudijsku Arabiju, opet izdigle iznad sukoba i provode svoju omiljenu zabavu “pomirenja” između saveznika, kako bi ostvarile geopolitičku korist. Američki državni tajnik Rex Tillerson je pozvao Zaljevskog vijeća za suradnju da riješe svoj spor, a dodao je kako ne očekuje da će prekid odnosa s Katarom imati značajan utjecaj na borbu protiv terorizma. Jasno, ako je suditi po takvim izjavama, Washington će se usredotočiti da ne primijeti “pokroviteljstvo terorizma” od strane Katara.

Općenito, situacija je za Katar teška, ali ne i ubojita. Naravno, Doha se neće predati tako lako i tražit će kompromis s prilično časnim uvjetima za izlazak iz krize. Da bi to postigao, Katar može i pristati, trajno ili privremeno, na vlastiti projekt “političkog islama” i za normalizacija odnosa će trebati od šest mjeseci do godinu dana.

Katar su Sjedinjene Države takoreći “dobile” kao nasljeđe od Britanskog carstva. Dugo razdoblje u dvadesetom stoljeću, prije 1971. godine kada je postao neovisan, Katar je bio britanski protektorat. Sjedinjene Države su otvorile veleposlanstvo u Dohi, glavnom gradu zemlje, 1973. godine. Trenutno Katar je glavna referentna točka za SAD u Perzijskom zaljevu. Čelnici Katara, kao u drugim zemljama, godinama promiču dvostranu suradnju, unutar Zaljevskog vijeća, kojeg čine Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Oman, te sa Sjedinjenim Državama koje vide kao jamca sigurnosti u Perzijskom zaljevu.

Nakon protjerivanja Iraka iz Kuvajta vojna suradnja između SAD-a i Katara se produbila, a 23. lipnja 1992. godine su dvije zemlje potpisale formalni sporazum o suradnji u području obrane. Uz neke preinake, sporazum je ažuriran u prosincu 2013. godine. Njim se pruža izravan pristup američkim vojnim objektima u Kataru, raspoređivanje američkih oklopnih vozila i druge vojne opreme na teritoriju Katara i drugi oblici vojne suradnje. U isto vrijeme, Katar kroz “Inicijativu iz Istanbula” gradi punu suradnju NATO paktom i ima svog veleposlanika u sjedištu NATO-a u Bruxellesu.

U Kataru je američka baza s oko 10 tisuća vojnika. Većina američkih postrojbe je raspoređeno u velikoj vojnoj zrakoplovnoj bazi Al-Udeid, jugozapadno od Dohe. 1990. je Katar na financiranje izgradnje zračne luke potrošio oko milijardu dolara, a blizu zračne baze je sjedište američkog Centralnog zapovjedništva, CentCom, koje služi za planiranje i provođenje vojnih operacija na Bliskom istoku. Uz njega je 609. Kontrolni centar za upravljanje zrakoplovnim i kopnenim operacijama. U skladištima američke baze u Kataru ima dovoljno vojne opreme da se u potpunosti opremi jedna američka brigada.

Američke vojne baze u Kataru su odigrale značajnu ulogu u američkoj invaziji na Irak 2003. godine, a sada su američke snage koncentrirane u Kataru uključene u vojne operacije u regiji, navodno i one protiv terorizma, odnosno, protiv “Islamske države” u Siriji i Iraku. Čak je i Katar proveo nekoliko zračnih udara u Siriji u okviru američke međunarodne koalicije za borbu protiv ISIL-a.

Prema sporazumu o suradnji u području obrane, Amerikanci provode obrazovanje i obuku katarske vojske, iako u zemlji ima više američkih nego domaćih vojnika.

U smislu opskrbe američkim oružjem, kasnih ’80-ih je izbio sukob zbog ilegalnog stjecanja američkih protuzračnih sustava “Stinger” od strane Katara. Američki Kongres je kao odgovor na kršenje dogovora uveo zabranu na izvoz američkog oružja Kataru, koje ja ukinuta 1999. godine. Zbog te zabrane je Katar u to vrijeme kupio veliku količinu francuske vojne opreme, koju koristi i danas.

No, prema sporazumu sa SAD-om, nakon ukidanja zabrane američka vojska Kataru aktivno prodaje borbene helikoptere, projektile i razne raketne sustave i topništvo. Na primjer, Sjedinjene Države su pristale prodati Katare najsloženije kopnene sustave proturaketne obrane koje se smiju isporučivati inozemstvu.

U srpnju 2013. godine je Katar poslao pismo sa zahtjevom za kupnju 72 američka zrakoplova F-15. Nakon kašnjenja odgovora zbog američkih odnosa s Izraelom, krajem 2016. je američka Agencija za sigurnost i obrambenu suradnju obavijestila Kongres o mogućnosti provedbe takvog dogovora, koji će koštati Katar 21 milijardu dolara. U kolovozu 2016. su Kataru isporučeni i američki brzi patrolni čamci Mk-V.

Posebno značajno je da službeno SAD i Katar surađuju u borbi protiv “međunarodnog terorizma”. U izvješću State Departmenta o međunarodnom terorizmu za 2015. godinu se navodi da su “Sjedinjene Države i Katar očuvali snažnu suradnju u borbi protiv terorizma”. Katar radi sa Sjedinjenim Državama navodno na nekoliko frontova surađuje u borbi protiv takozvanog “kalifata”. 2015. je Katar poslao zahtjev za sudjelovanje u američkom programu, u borbi protiv terorizma, a redovito sudjeluje u aktivnostima “Globalnog protuterorističkog foruma”. Član je i američke “Radne skupine za financijske mjere za Bliski istok i sjevernu Afriku”, koja se “bori protiv financiranja terorizma i pranja novca”.

Krajem veljače 2017. godine je Katar htio pokazati da se stvarno bori protiv terorizma, kada je bio je domaćin sastanka svjetske radne skupine “Egmont grupe“, koju čine predstavnici 152 svjetske financijske obavještajne službe.

Međutim, američka suradnja s Katarom u području borbe protiv terorizma često je komplicirana zbog nedostatka dogovora o tome koje grupe ili pojedince na Bliskom istoku treba klasificirati kao “teroriste”.

Neke od grupa koje SAD smatraju terorističkim organizacijama uključuju za Katar legitimne arapske pokrete. Na primjer, Katar podržava sunitsku palestinsku skupinu Hamas, posebice kada je sve do nedavno pokret vodio Khaled Meshaal, vatreni pobornik Muslimanskog bratstva. S druge strane, Katar se u ožujku 2016. pridružio drugim državama GCC i libanonski Hezbollah proglasio terorističkom organizacijom.

U posljednjih nekoliko godina Sjedinjene Države nisu objavili nikakva izvješća da su Katar ili bilo koji od njegovih visokih dužnosnika podupirali Al-Qaedu.

Međutim, prema State Departmentu “pravne i fizičke osobe u Kataru su i dalje izvor financijske potpore za terorističke i ekstremističke skupine, posebice za regionalnu podružnicu Al-Qaede, kao što je Al-Nusra Front u Siriji.

U listopadu 2016. je pomoćnik tajnika američkog Ureda za borbu protiv financiranja terorizma, Daniel Glaser, rekao “kako je u posljednjih deset godina Katar postigao manje napretka u borbi protiv financiranja terorizma od Saudijske Arabije”. Poznato je da su Sjedinjene Države nametnule sankcije protiv više osoba koje borave u Kataru, uključujući u državljane Katara, “zbog prikupljanja sredstava ili donacija za Al-Qaedu i ISIL”.

Trenutno Katar ima veze s teroristima Al-Nusra Fronta u Siriji, skupinu koju je SAD teška srca morao proglasiti terorističkom, iako je pokušavao uvjeriti organizaciju da prekine svoje veze s Al-Qaedom.

U međuvremenu su Amerikanci primijetiti da islamski propovjednici iz Katara, čak i u Sjedinjenim Državama, i dalje u lokalnim džamijama djeluju i drže radikalne propovijedi.

Katarska vlada pomaže u Sjedinjenim Državama da se bavi regionalnim islamističkim terorističkim organizacijama. Međutim, radikalne islamističke organizacije propovijedaju ideologiju koja je prihvatljiva pojedinim predstavnicima lokalne elite. Zato bogati Katarci kao “privatne” osobe i dalje šalju sredstva i drugu vrstu pomoći militantnim islamističkim organizacijama.

Problem u tom smislu je i činjenica da je Katar apsolutistička monarhija kojom vlada obitelj Al-Thani, koja dolazi iz arapskog plemena Bani-Tamim, a koje je dalo utemeljitelja vehabizma,  Muhammada ibn Abd al-Wahhaba.

Vehabizam je zapravo islam kojeg prakticiraju katarski čelnici i njihovo pleme.

Međutim, Katar na drugoj strani podržava i Muslimansko bratstvo, organizaciju čiji ključni akteri imaju utočište u Kataru. No, Muslimanskom bratstvu u samom Kataru nije dopušteno da promiče svoju ideologiju.

S obzirom na vanjsku politiku, terorističke aktivnosti Katara u arapskom svijetu su podrška Muslimanskom bratstvu, kojeg vođe Katara vide kao “pozitivan primjer političkog islama”. Ta je činjenica dovela do sukoba sa Saudijskom Arabijom i drugima, koji Muslimansko bratstvo vide kao subverzivnu organizaciju koja predstavlja prijetnju regionalnoj i njihovoj unutarnjoj sigurnosti. Katar podržava Muslimansko bratstvo i u Egiptu, te u sukobima u Siriji i Libiji.

Katar je zapravo postao ključni američki posrednik u regionalnim sukobima. Iako razina uključenosti Katara očigledno ne odgovara njegovoj veličini, ta država koristi svoje ogromne financijske resurse za stjecanje utjecaja na regionalnoj i međunarodnoj razini. Visoku posredničku ulogu je Katar zaradio velikodušnim financiranjem raznih sukoba, posebno u Siriji i Libiji. Doha također pokušava utjecati na palestinsku skupinu Hamas, na talibane u Afganistanu, te na sukobe u Libanonu i Sudanu.

Katarski vladari redovito kritiziraju Izrael zbog palestinskog pitanja, ali u isto vrijeme Doha aktivno trguje s Izraelom, od kojeg kupuje automobile i tehnologiju, a židovskoj državi prodaje plastičnu masu.

S obzirom na Iran, Katar se u okviru GCC u pravilu drži zlatne sredine. Istovremeno radi na zaustavljanju regionalnog utjecaja Irana, ali i vodi dijalog s iranskim čelnicima. Katar je sudjelovao u međunarodnim sankcijama protiv Irana do 2016. i SAD procjenjuju da Doha nijednom nije prekršila režima sankcija.

No, na drugoj strani, Katar u vodama Perzijskog zaljeva dijeli i zajedno s Iranom razvija najveće plinsko polje.

U regionalnim sukobima je potpora Katara odigrala ključnu ulogu u postizanju sporazuma u Libanonu, kada je u svibnju 2008. godine Katar obećao velikodušno financiranje poslijeratne obnove u zemlji.

U Siriji Katar podržava protuvladine snage, uključujući terorističke skupine, koje izravno financira i opskrbljuje oružjem.  Vidljivo je da se sukob katara i zaljevskih monarhija gotovo uvijek prelije na Siriju, gdje “prokatarske” skupine zarate protiv skupina koje podržavaju Saudijska Arabija i UAE.

Krajem studenog 2016. godine je ministar vanjskih poslova Katara rekao da će Doha i dalje naoružavati sirijske “pobunjenike”, čak i ako nova američka administracija prestane podržavati “pobunjeničke” skupine u Siriji. Međutim, Katar je obećao da to ne znači isporuke teroristima u Siriji prijenosnih protuzračnih obrambenih sustava.

U Siriji je Katar postao blizak partner Turske, koja tamo također podupire terorističke skupine i daje im utočište na svom teritoriju. Ovo približavanje je dovelo do toga da su u svibnju 2016. u Istanbulu turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i emir Katara dogovorili otvaranje prve turske vojne baze u Perzijskom zaljevu.

Početkom 2015. se Katar pridružio saudijskom režimu u vojnoj koaliciji koja se bori protiv jemenskih Huti boraca.

Katar je poslao tisuće vojnika u Jemen, ali je, unatoč ovoj “solidarnosti” u okviru Zaljevskog vijeća za suradnju, Saudijska Arabija uvijek na Katar gledala sumnjičavo.

Katar nije htio rasporediti svoje snage za podršku američkih vojnih operacija u Afganistanu, nego je uvijek djelovao kao posrednik između Washingtona i talibanskog pokreta. No, za razliku od Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katar talibane nikada nije priznao za legitimne vlasti u Kabulu, tijekom njihove vladavine od 1996. do 2001.

Zanimljivo je da 2013. talibani otvaraju svoj ured u Kataru, koji je kasnije zatvoren na zahtjev SAD-a. Međutim, to je bio samo službeni potez, jer su predstavnici talibana ostali u Kataru, gdje su i dalje pregovarali s Amerikancima.

Što se tiče ekonomije, na prvom mjestu treba spomenuti ogromno prirodno bogatstvo Katara i da su nafta i plin pretvorili zemlju s najvećim prihodima po glavi stanovnika u svijetu. Katar ima najmanju nezaposlenost, manje od pola posto. Zemlja ima dokazane rezerve nafte od 25 milijardi barela, što je manje nego u Saudijskoj Arabiji ili Kuvajtu, ali ipak omogućuje zemlji da zadrži trenutnu razinu proizvodnje za oko 50 godina. Osim toga, Katar je treća zemlja s dokazanim rezervama prirodnog plina, kojeg ima više od 25 bilijuna kubnih metara, što predstavlja oko 13% rezervi prirodnog plina na svijetu.

Glavni partneri u izvozu nafte i plina iz Katara su Japan, Južna Koreja, Indija, Kina i Singapur. Trenutni izvoz katarske nafte je nešto veći od 700 tisuća barela dnevno. No, izvoz prirodnog plina je 2014. godini iznosio je gotovo 201 milijardu kubnih metara.

No, Katar je u potpunosti ovisan o izvozu energenata i nema razgranatu ekonomiju. Računa se da nafta i plin čine 92% izvoznih prihoda i 56% ukupnih proračunskih prihoda zemlje. Katar je član Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), kao i  član i mjesto sjedišta Foruma zemalja izvoznica plina (GECF), plinskog kartela kojeg čini s Iranom i Rusijom.

Katar je postao najveći svjetski dobavljač prirodnog ukapljenog plina (LNG) koji se izvozi iz velikih postrojenja u Ras Laffanu, sjeverno od Dohe. Ovaj je objekt Katar izgradio opremom i tehnologijom s američkim kreditnim jamstvima.

U međuvremenu je u posljednjih nekoliko godina izvoz u SAD-u katarske sirove nafte i prirodnog plina smanjen na zanemariv nivo. No, državna tvrtka “Qatar Petroleum” je postala jedan od glavnih investitora u izvoznim tržištima u nastajanju američkog ukapljenog plina. Na primjer, ova katarski kompanija posjeduje 70% udjela u terminalima ukapljenog plina u Teksasu, gdje udjele imaju i američki TNC Exxon-Mobil i Conoco-Phillips. Od tada američki terminal može izvesti više od 15 milijuna tona ukapljenog plina godišnje.

Naravno, Katar se bori s posljedicama krize pada cijena nafte i plina na svjetskom tržištu, što je 2016. dovelo do proračunskog manjka od 13 milijardi dolara, dok je godinu dana ranije deficit bio na nuli.

Nacionalna razvojna strategija zemlje od 2011. do 2016. je uglavnom usmjerena na razvoj stanogradnje i prometne infrastrukture u zemlji. U Dohi se gradi podzemna željeznica, a trebalo bi se održati i  Svjetskog prvenstvo u nogometu 2022. Katar u projekte u zemlji planira uložiti 200 milijardi dolara, ali se takav ambiciozni program počinje suočavati s financijskim teškoćama.

Glavni suvereni fond Katara, kojim upravlja Qatar Investment, ima oko 250 milijardi dolara. Međutim, do sada se Katar nije usudio upotrijebiti ta sredstva za financiranje svojih proračunskih operacija, jer su mnoga od ulaganja otišla za nekretnine u inozemstvu, uključujući i značajne količine u SAD, a Katar će teško povratiti ta sredstva bez gubitaka.

Zbog krize u svibnju 2016. Katar poseže za izdavanjem državnih obveznica u vrijednosti od 9 milijardi dolara. Da bi se povećala cijena nafte u studenom 2016. godine, Katar pristaje na smanjenje proizvodnje nafte u skupini OPEC za 30 tisuća barela dnevno, što je vrlo mala količina.

Katar nema sporazum o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Američkim Državama, ali su u travnju 2004. SAD i Katar potpisali okvirni sporazum o trgovini i ulaganjima (TIFA). Doha uživa u blagodatima sporazuma tako a je povećala ulaganja u SAD, uključujući, na primjer, središnji projekt u glavnom gradu Sjedinjenih Američkih Država.

Američki izvoz u Katar se uglavnom sastoji od zrakoplova, opreme i informatičke tehnologije. Na primjer, katarski zrakoplovni prijevoznik Qatar Airways je glavni kupac američkih komercijalnih zrakoplova. U listopadu 2016. je zrakoplovna tvrtka potpisala ugovor za nabavu 100 putničkih aviona kompanije Boeing u vrijednosti od 18 milijardi dolara. Kupnja zrakoplova je subvencionirana od strane vlade Katara, koja bezuspješno protestira protiv američkih zračnih prijevoznika.

Sjedinjene Države koriste Katar tako što se oslanjaju na njegove velike financijske mogućnosti. Na primjer, 2005. godine je Katar donirao 100 milijuna dolara žrtvama uragana “Katrina”. Nekoliko američkih sveučilišta, kao što su Cornell University, Sveučilište Carnegie Mellon, Sveučilište Georgetown, Institut Brookings i “Korporacija Rand” imaju svoje podružnice i urede u Kataru, ali su plaćeni novca “Zaklade Qatar”.

Što se tiče pitanja “ljudskih prava” i “vrijednosti“, Sjedinjene Države se prema Kataru ponašaju po poznatom princip “to je naš ku*vin sin“. Naravno, SAD i “međunarodne” organizacije za zaštitu ljudskih prava kritiziraju Katar za brojna kršenja ljudskih prava, ali je  Katar još uvijek je apsolutistička monarhija koja nema izabrano zakonodavno tijelo.

Zemlja je tek 2015. godine održala općinske izbore, a 80% populacije Katara su stranci koji nemaju nikakva građanska prava. Od 2,2 milijuna stanovnika, katarsko državljanstvo ima samo oko 150 tisuća ljudi u aktivnoj dobi, tako da je tamo jako teško koristiti pojam “državljanin”.

U nedavnom izvješću State Departmenta o ljudskim pravima u Kataru se kao glavni problemi u području ljudskih prava navodi zatvorena politička struktura zemlje. Sva ključna mjesta u vladi zauzimaju predstavnici obitelji Al-Thani. Veleposlanik Katar je u SAD-u također pripada ovoj obitelji. Stvaranje političkih stranaka i sindikata je zabranjeno i Katar nema jasno definirane “političke zajednice”, koji bi djelovale kao stranke.

Islam je u Kataru državna religija, a temelj nacionalnog prava je šerijat. Katar ima smrtnu kaznu. Kao religije, uz islam se priznaju samo kršćanstvo i judaizam. Vjerski običaji u Kataru masovno prisutnih hindusa su dopušteni samo kriomice i u njihovim domovima.

Ograničenja slobode govora, tiska, okupljanja, te pristupa na pravično suđenje, na slobodu vjeroispovijesti i kretanja, pravna i institucionalna diskriminacija žena i neriješen pravni status “osoba bez državljanstva” – to je Katar. Uz sve to, Katar je pokazao najveću stabilnost 2011. godine, za vrijeme takozvanog “Arapskog proljeća”, ali je zato aktivno sudjelovao u subverzijama u drugim zemljama arapskog svijeta.

Tijekom tog razdoblja, globalni medijski konglomerat Al-Jazeera, kojeg financira Katar, prenosio je informacije svijetu o “Arapskom proljeću”, dok je kod kuće režim Al-Thanija postrožio zakone, strogo ograničio slobodu izražavanja i povećao kazne zbog kritiziranja režima.  2014. godine je vlada u Dohi odobrila novi zakon o kibernetičkom kriminalu, prema kojem svi oni koji budu proglašeni krivima za ugrožavanje sigurnosti Katara mogu dobiti do tri godine zatvora.

Katarski vlasti prisiljavaju poslužitelje da na internetu blokiraju “nepoželjne sadržaje”. Zakon iz studenog 2015. je povećao kazne za nepoštivanje nacionalne zastave Katara i drugih zemalja članica Zaljevskog vijeća za suradnju.

Naravno, sve to znaju u “demokratskom svijetu“, ali se sankcije protiv Katara i vladajućeg režima nikada nisu izrekle, niti ih može biti.

Naravno, Sjedinjene Države poštuju “suverenitet” Katara, jer je to za američku vojsku strateška točka u Perzijskom zaljevu. Međutim, sve gore navedeno i unutrašnjost Katara je “srednji vijek”, kao za vrijeme kolonijalne dominacije “naprednih” Britanaca. Aktualna dominacija Amerikanaca je samo promijenila vanjski imidž zemlje, ali sama činjenica da je katar za SAD to što jest, teško da može dovesti do bilo kakve agresije od strane susjeda, posebno ne od vojske saudijskog režima, nesposobne da izbori pobjedu nad siromašnim i bosonogim jemenskim borcima.

Dakle, uzroke ove farse oko svađe između vehabijskih režima, iz kojih treba isključiti Egipat i istočnu Vladu Libije, treba tražiti negdje drugdje.

Pročitati obvezno:
Katar – Još jedan veliki poraz stratega “novog svjetskog poretka”