ANALIZA: Švicarska je doslovno bila “supermarket obavještajnih tajni”

Po čemu poznajemo Švicarsku? Uglavnom po proizvodnji kvalitetnih čokolada, satova i bankarskom sustavu koji je zemlji jamčio neutralnost u velikim svjetskim sukobima. U novije vrijeme su tu i neke usporedbe sa švicarskim državnim ustrojem, konfederativnim uređenjem, mogućnostima održavanja bezbroj referenduma svih vrsta na kantonalnoj i državnoj razini, ali to zanima uski krug ljudi koji se bave politikom. Švicarska je jedna vrlo uređena i vrlo “dosadna zemlja”, barem iz naše perspektive.

Međutim, nakon pojave međunarodnog terorizma, bolje rečeno ogranaka terorističke hobotnice koju je CIA stvorila u vrijeme borbe protiv Sovjetskog Saveza u Afganistanu, saznalo se da Švicarska ima i obavještajne službe, ne samo urare, mljekare i bankare i dosadne gradove gdje se ni mačka na nečijoj ogradi ne smije povući za rep, a da šaljivdžiju, uglavnom stranca, “tamo negdje s istoka”, ne oderu novčanom kaznom.

No, vratimo se obavještajnim službama. 2016. godine je obavještajna služba Švicarske priopćila kako prati aktivnosti društvenih medija na kojima ima 400 ljudi potencijalno povezanih s islamističkim militantima koji bi mogli predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

Iako je malo vjerojatno da će Švicarska biti meta “Islamske države” ili drugih terorističkih skupina, budući da nije angažirana u bilo kakvim vojnim operacijama protiv njih, vlada zemlje i dalje jača sigurnosne mjere za borbu protiv mogućih napada, osobito u nakon smrtonosnih terorističkih napada provedenih u susjednoj Francuskoj i Belgiji, stoji u godišnjem izvješću Švicarske Federalne obavještajne službe (NDB), agencije koja je posebno važna u ovoj priči.

Dokument iz 2016. sadrži fotografije švicarske putovnice i eksplozivnog pojasa zajedno s “hashtagom” #homesweethome, koja je objavljena na Twitteru od strane osumnjičenog militanta koji je navodno otputovao na Bliski istok. NDB je također ušao u posjed snimke “Islamske države” na kojoj je švicarska zastava među 60 drugih koje pripadaju zemljama koje se smatraju metama terorista.

“Napadi u Švicarskoj se više očekuju od vukova samotnjaka ili malih skupina koje bi ih provodile jednostavnim sredstvima, uz malu pripremu i minimalne logističke napore”, navodi se u izvješću.

Sigurnosne službe su pomno pratile potencijalne teroriste nakon dolaska iz zemalja Bliskog istoka, posebice Sirije, gdje su mogli proći obuku u posebnim kampovima. Razina prijetnje sigurnosti zemlje je od strane glavnog direktora službe NDB, Markusa Seilera, opisana je kao “visoka”. Osim toga, Švicarska je u to vrijeme vodila 60 postupaka protiv osoba koje su navodno povezane s teroristima, a iste godine je švicarski sud trojicu doseljenika iz Iraka osudio na zatvorsku kaznu zbog kaznenog djela terorizma. Tri su Iračana uhićena 2014. godine zbog sumnje da su pljačkali kako bi pomogli militantima “Islamske države” da uđu u zemlju i provedu teroristički napad.

Tek tada se javnosti u Švicarskoj zainteresirala za Švicarsku Federalnu obavještajnu službu (NDB), njezinog direktora Markusa Seilera i rad ove agencije, a na saveznoj razini su usvojeni novi zakoni koji reguliraju rad svih obavještajnih službi. Nakon usvajanja zakona se saznalo na Švicarska i nije tako “dosadna”, kako se pretpostavljalo.

Početkom ovog mjeseca su predstavnici Federalne obavještajne službe u Švicarskoj (NDB) rekli kako će novi zakoni, nedavno usvojeni, “pomoći da se promijeni imidž zemlje kao jednog od najvećih centara za susretanje i razmjenu obavještajnih informacija u Europi”.

Tijekom prošlog stoljeća, zahvaljujući svom neutralnom statusu, mala alpska zemlja je postala raskrižje i mjesto za susrete i akcije operativaca obavještajnih službi iz cijelog svijeta. Švicarska je postala prikladno mjesto za kontakte stranog obavještajnog osoblja s njihovim agentima iz trećih zemalja. Na primjer, CIA iz Sjedinjenih Država šalje svog agenta u Švicarsku da se sastanak sa svojim agentom iz Tunisa. Posrednik na sastanku u Švicarskoj postaje čuvar dokumenata CIA-e i dobiva novčanu nagradu koju odmah stavlja na njegov račun u švicarskoj banci. U terminologiji švicarskih obavještajnih službi se ova praksa, koja izravno utječe i na Švicarsku, zove “mjesto susreta”. Do nedavno je švicarski NDB promatrao ove aktivnosti i znao sve o “mjestu susreta”, ali nikoga nije zaustavljao. Sada se ovo mijenja.

Istina, u radu švicarske protuobavještajne službe protiv stranih agenata postoji jedan presedan, kao kada je u srpnju 2000. u Švicarskoj optužen špijun Mossada, Isaac Bental.

Iako je riskirao 20 godina zatvora, Bental

je na kraju dobio godinu dana zatvora, pretvorenu u uvjetnu kaznu, za sudjelovanje u političkoj špijunaži protiv trećih zemalja i zbog korištenja lažnih dokumenata.

Isaac Bental, alias Jacob Track, je navodno imao misiju prisluškivati  telefonske razgovore Abdullaha Al-Zeina, švicarskog državljana libanonskog porijekla, koji je navodno imao veze s Hezbollahom, što je vjerojatno bila istina.

Savezni kriminalni sud u Švicarskoj je postupak vodio bez saznanja o pravom identitetu Isaaca Bentala ili Jacoba Tracka, nego ni pet drugih izraelskih špijuna u slučaju. Bental je uhićen dvije godine ranije, ali je izraelski režim platio jamčevinu od 3 milijuna švicarskih franaka, kako bi se, nakon dva mjeseca pritvora, Isaac Bental branio sa slobode.

Izraelski špijuni su uhićeni 19. veljače 1998., kada Bental i četvorica drugih agenata postavljali telefonsku ćeliju za prisluškivanje Abdullaha Al-Zeina u stanu u predgrađu Berna. Njegove četvorica kolega su odmah puštene od strane policije u Bernu, koja je tek kasnije shvatila težinu slučaja. Šesti časnik, koji je trebao zapovijedati skupinom ostao je u sjeni i nikad nije uhićen.

Na kraju je Isaac Bental osuđen uvjetno jer se koristio lažnim dokumentima i službeno postao prvi agent Mossada koji je osuđen izvan Izraela.

Nema sumnje da su švicarski obavještajci tada osujetili teroristički napad Mossada na lokalnog predstavnika libanonskog Hezbollaha.

Švicarci su utvrdili da je Isaac Bental “kršio švicarski suverenitet na nepristojan i netolerantan način”, te da je Mossad morao obavijestiti švicarsku obavještajnu agenciju o svojim sumnjama o aktivnostima Abdullaha Al-Zeina.

Švicarska je pristala na puštanje Bentala nakon što se Izrael ispričao i platio naknadu od 1,5 milijuna švicarskih franaka. Očigledno je ovaj slučaj bio kompliciran i zbog političkog trenutka, jer ju u to vrijeme izraelski režim optužio Švicarsku da je akumulirala pravo bogatstvo na štetu žrtava Holokausta. Švicarska je reagirala diplomatskom notom zbog slučaja Isaaca Bentala i sve se smirilo.

U Švicarskoj se optužbe podižu samo u slučaju vojne špijunaže, ali statistike švicarskog pravosuđa pokazuju da čak i kada su takvi slučajevi špijunaže došli pred sud, optužbe su ostale nedokazane i počinitelji su izbjegli kazne.

Sve do nedavno, “mjesta sastanka” stranih obavještajaca, posebno ona koja su bila u švicarskim interesima, nisu bila zabranjena, iako su ih Švicarci mogli proglasiti nepoželjnim.

U različitim razdobljima je bilo je raznih razloga da se Švicarska pretvori u slobodni prostor za operativni rad stranih obavještajnih službi. To je bilo posebno važno u vrijeme svjetskih ratova, zahvaljujući zemljopisnom položaju Švicarske na granici zaraćenih strana.

spoju ratnih snaga. 1942. američki OSS stvara svoj glavni europski obavještajni centar u Bernu, kojim je upravljao osobno Allen Dulles.

Iz Švicarske je protiv Njemačke djelovala  jedna od glavnih rezidencija sovjetske vojne obavještajne službe, “Crveni orkestar”, kojeg je vodio Sándor Radó. “Crveni orkestar” je ime kojeg je obavještajnoj organizaciji dao Gestapo, a Sovjetski Savez je kroz njega vodio grupe pokreta otpora i obavještajnih mreža protiv nacista, koje su u Europi bile u kontaktu sa Sovjetskim Savezom. Sovjetski obavještajac mađarskog porijekla, Sándor Radó, iz Švicarske je upravljao aktivnostima protiv nacističke Njemačke diljem Europe.

U poslijeratnim godinama je ugled Švicarske kao “međunarodnog obavještajnog središta” još više ojačao. Prednosti Švicarske su  što se zemlja nalazi u srcu Europe i članica je Schengenskog sporazuma Europske unije. To znači smanjenu kontrolu na ulazu u Švicarsku iz susjednih zemalja EU i izlaska iz nje. Prisutnost velikog broja turista i poduzetnika koji prolaze kroz Švicarsku znači da obavještajni operativci mogu proći nezapaženo.

U Švicarskoj nema vidljive stroge kontrole od strane policije i obavještajaca. Sa švicarskom realnošću se upoznao i Edward Snowden, kada je 2015. rekao da američki špijuni rade u Švicarskoj bez straha da će biti izloženi progonu, jer švicarski obavještajci, iako dobro informirani i vrlo profesionalni, za njih ne predstavljaju nikakvu prijetnju. Prema Snowdenu, švicarskim službama Amerikanci nisu posebno važno.

“Predstavnici američke vlade, čak i kad krše švicarske zakone, ne brinu zato što znaju da neće biti posljedica”, rekao je Snowden.

Švicarska ima suvremenu transportnu i telekomunikacijsku infrastrukturu. Stabilan politički sustav zemlje osigurava predvidljivost i sigurnost. Švicarci su naučili da ne postavljaju pitanja gostima koji dolaze kako bi ostavili svoj novac švicarskom bankarskom sektoru.

Ženeva je neslužbeni glavni grad međunarodne špijunaže. Ovdje su međunarodna sjedišta Ujedinjenih naroda, ali i međunarodnih organizacija kao što su WTO, WHO i ICRC i druge. U zemlju dolaze predstavci stranih vlada, veleposlanstava, međunarodnih organizacija, brojnih nevladinih organizacija i tko sve ne. Zürich je zanimljiv za međunarodnu špijunažu zbog svojih banaka, a Bern zbog Međunarodnog trgovinskog instituta.

U kolovozu 2017. se saznalo da je osoblje švicarskih obavještajnih službi pratilo financijske inspektore njemačkih poreznih vlasti, pokušavajući doći do računa njemačkih državljana koje štite švicarske banke. Njemački tužiteljstvo je otvorilo istragu protiv tri švicarska obavještajna časnika zbog sumnje u špijunažu njemačkih vlasti.

Pokazalo se da su švicarski obavještajci pokušavali utvrditi kako su informacije o bankovnim računima u švicarskim bankama došle do Njemačke. Tajnost je kamen temeljac švicarske bankarske industrije i ispostavilo se da istu štite  švicarske sigurnosne službe. Slučaj je izazvao ozbiljne napetosti između Njemačke i Švicarske i dosegao najviše političke razine.

Još jedno važno područje je neproliferacija oružja za masovno uništenje. Kroz Švicarsku se vode operacije zemalja koje krše režim nuklearne neproliferacije. Zemlja ima visoko preciznu i industriju za konstrukciju alatnih strojeva. Poznato je da je “Islamska bomba” za Pakistan stvorena uz pomoć švicarskih inženjera.

CIA je uspjela presresti švicarske poduzetnike koji rade na nuklearnim programima islamskih zemalja i vrbovati ih protiv poslodavaca iz Irana i sada razorene Libije. Po uputama CIA-e su švicarski inženjeri od 2001. godine pružili su iranskim i libijskim osobama lažne informacije, neprikladne materijale i opremu, samo kako bi sabotirali njihove nuklearne programe. Ove operacije na švicarskom teritoriju su provedene uz znanje i pod nadzorom švicarskih službi.

Vanjska slabost švicarskih obavještajnih agencija je profesionalnost u usporedbi s odjelima inozemnih službi, ali to Švicarci objašnjavaju nedostatcima u njihovom zakonodavstvu.

Zbog lokalnih zakona o zaštiti privatne imovine i privatnosti, NDB ranije gotovo da nije mogao spriječiti nikakve aktivnosti na švicarskom teritoriju. Godišnje izvješće NDB-a za 2014. godinu priznaje da su švicarske mogućnosti za istragu i suzbijanje inozemne špijunaže “puno više ograničene nego u drugim zemljama”.

“U tom smislu, Švicarska stranim službama nudi učinkovitiji okvir, nego neke druge zemlje u kojima su kazne i političke posljedice stroži ili ih je teže predvidjeti”, navodi se u izvješću.

No, 25. rujna 2016. su Švicarci na referendumu donijeli novi zakon o obavještajnoj službi (NDB), koji odobrava širenje ovlasti službe. Novi zakon je podržalo više od 65% birača koji su izašli na glasovanje i novi zakon o NDB-u je stupio je na snagu 1. rujna 2017.

Pravne inovacije se ne odnose samu na obavještajnu službu, nego i sustav za prikupljanje informacija, njihovu pohranu, kao i kontrolu obavještajnih aktivnosti.  Zakon ujedno pomaže da se zaštite drugi važni strateški interesi zemlje, kao što su financijski i ekonomski sektor.

Zakon dopušta da NDB uđe u domove i hotele, upadne u računala, sluša telefonske razgovore i prati ljude za koje se sumnja špijuniraju u interesu stranih država. NDB je stekao velike ovlasti i za manevar u području elektronske špijunaže.

Zahvaljujući ovom zakonu, Švicarska Federalna obavještajna služba (NDB) će smanjiti aktivnosti stranih obavještajaca na svom teritoriju, rekla je glasnogovornica agencije NDB Isabelle Graber za Neue Zürcher Zeitung.

Prema njezinim riječima, NDB je svjestan da je Švicarska postala “mjesto susreta” operativaca iz trećih zemalja i da je posljednjih nekoliko godina broj takvih sastanaka nastavio rasti.

Razlog rasta je bio što je “eksplodirala trgovina tajnama”. Ovaj trend, prema Isabelle Graber, doveo je do povećanja sastanaka tijekom kojih su se prodavale informacije. Istaknula je da se ti sastanci održavaju diljem zemlje.

“Oni krše suverenitet Švicarske i mogu dovesti do operacija protiv interesa zemlje”, rekla je Graber, istaknuvši kako NDB radi s “partnerskim agencijama” iz stranih zemalja kako bi spriječio takve sastanke, pod uvjetom da su interesi Švicarske i partnera “obostrani”.

“Naoružan novim zakonima, NDB sada čini sve kako bi promatrao sastanke trećih zemalja i kako bi ih spriječio ili barem osujetio”, rekla je glasnogovornica.

Dakle, Švicarska je uvela stroži pravni okvir za borbu protiv međunarodne špijunaže na svojoj zemlji. Očigledno švicarske vlasti namjeravaju zastrašiti međunarodnu špijunažu koja se previše razvila i slobodno se osjeća na švicarskom teritoriju. Takva inicijativa Švicaraca, koji žele i potvrdu svoje neutralnosti, jasan je znak rastuće međunarodne napetosti.

Međutim, NDB je specifičan i što pod njegovim krovom funkcioniraju vanjska obavještajna i unutarnja protuobavještajna služba, te unutarnja tajna policije, iako su do 2010. funkcije obavještajne i protuobavještajne službe tradicionalno bile podijeljene i bile su u nadležnosti različitih ministarstava,  vojske i policije.

Od 2010. Federalna obavještajna služba u Švicarskoj (NDB) postaje glavni alat u švicarskoj sigurnosnoj politici i ima zakonom definiran mandat. Preventivne aktivnosti NDB-a su jasno odvojene od represivnih aktivnosti ostalih agencija za provedbu zakona. U tom smislu, NDB nije agencija za provedbu zakona, jer su njezini glavni zadaci spriječiti, procijeniti situaciju i kreatore politike.

Obavještajna služba obavlja zadatak prikupljanja i vrednovanja informacija iz otvorenih izvora i uz korištenje tajnih sredstava i metoda. Državna sigurnost se povezuje sa špijuniranjem zemlje od strane stranih obavještajnih službi, zaštitom od terorizma, ekstremizma i drugih nezakonitih aktivnosti. Na saveznoj razini, NDB prvenstveno obavještava Federalno vijeće, razna ministarstva i vojno vodstvo. Također podupire kantone u jamčenju unutarnje sigurnosti i provođenju zakona na saveznoj razini. NDB blisko surađuje s različitim saveznim i kantonalnim vlastima i uredima, Vojnom obavještajnom službom (MIS), Federalnim policijskim uredom i Uredom švicarskog državnog odvjetnika.

Prikupljanje informacija o švicarskim državljanima NDB provod s trostrukim dopuštenjem, Saveznog upravnog suda, Odbora za sigurnost Federalnog vijeća i Federalnog ministarstva obrane, civilne obrane i sporta. Prema najnovijem zakonu, nadzor kojeg provodi NDB je značajno ojačan. Sve akcije NDB-a se kontinuirano prate i služba se odmah kontrolira od strane parlamente, Federalnog vijeća, Federalne uprave i vlastitog ministarstva. Ravnatelj službe, trenutno Markus Seiler, izravno o radu i saznanjima izvještava ministra obrane.

NDB je mala, ali učinkovita obavještajna služba. Prema najnovijim medijskim izvješćima, NDB zapošljava 300 ljudi, ali je nakon terorističkih napada u Parizu dobila više od 1200 zahtijeva ljudi da joj se pridruže.

Rusiju i njezine obavještajne službe NDB smatra neprijateljskima. Osim toga, 2016. su švicarski mediji objavili da se ravnatelj NDB-a oštro okomio na jednog od svojih zaposlenika zbog veze s ruskom državljankom dok je bio na poslovnom putu u Moskvi.

Ako bolje razmislimo, razlog da se pregovori o Siriji iz Ženeve izmjeste u Astanu je više nego opravdan i nije bio slučajan. Kako će se NDB ponašati u novim uvjetima i s novim zakonima, treba vidjeti. No, Švicarska je primjer zemlje koja je samo naizgled uređena i dosadna, a ispod površine se odvijaju aktivnosti o kojim ovise sudbine cijelih naroda.