ANALIZA: Teroristički napad u Iranu, mediji i opasno poigravanje EU s lažnim disidentima

Zapadni mediji i neke arapske zemlje su napad Ahvazu, u Iranu, u kojem je 22 rujna ubijeno 29 osoba, a ranjeno 60, odbili nazvati terorističkim.

Islamska Republika Iran je još jednom pretrpjela teroristički napad, ovaj put u gradu Ahvazu, na jugozapadu zemlje. Podli i kriminalni čin koji je ostavio 29 mrtvih i više desetaka ranjenih je pokazao svo licemjerje Zapada, kao i obično, ponašajući se potpuno drugačije kada su njihovi gradovi i građani žrtve terorističkih napada.

Europske vlade i njihova društva nisu izašli na ulice s transparentima Je suis Ahvaz. Oni ne osuđuju terorizam skupine koju podržavaju zemlje kojima prodaju oružje i kojoj daju utočište. Podsjetimo, riječ je o teroristima skupine Al-Ahvaziya, čije političko krilo i disidenti Patriotskog arapskog demokratskog pokreta Ahvaza kao disidenti djeluju iz Velike Britanije, Nizozemske i Danske, a pokret je prisutan i u Njemačkoj, te manjim dijelom i Sjedinjenim Državama.

Zapadne zemlje ne žele koristiti točnu terminologiju za imenovanje terorističkog napada kada se radi o zemljama i društvima koje nisu dio njihovih političkih saveza. One u tom slučaju pokazuju dvostruki standard koji dijeli svijet na stanovnike prve i druge kategorije.

Što je još gore, Washington i njegovi saveznici tendencioznim korištenjem medija stvaraju situaciju u kojoj su manipulacije, dezinformacije i laži su dio međunarodne politike.

U ovom slučaju, a ima ih na desetke, Patriotski arapski demokratski pokreta Ahvaza je političko krilo terorističke organizacije, a militanti skupine  Al-Ahvaziya su teroristi odgovorni za krvoproliće u Ahvazu i trebalo bi im suditi po zakonu zemlje s najdužom demokratskom razdobljem suvremenog doba u kojoj bi se prvo mučili od 10 do 15 godina u izolaciji u zatvorskom odjelu za izvršenje smrtnih kazni, da bi na kraju okusili čari električne stolice, vješanja ili intravenoznog smrtonosnog koktela. No, za Zapadne zemlje su pripadnici Patriotskog arapskog demokratskog pokreta Ahvaza “politički disidenti”, a ekstremisti koje pokret regrutira u militantnu skupinu Al-Ahvaziya su “borci za slobodu” koji se suprotstavljaju “iranskom režimu”.

Novac i moć protiv istine

Manipulacija i dezinformacije u vezi terorističkog napada u Ahvazu, namjerno iskrivljivanje činjenica, nejasna terminologija i retorika su u zapadnih medija i njihovih partnera dio političke kronike agresije na Iran.

Izbjegavanje konkretnog imenovanja činjenica onakvima kakve jesu za cilj imaju dezinformirati javnost, ali i otkriti istinu. Namjerno se manipulira kako bi se ostvarilo više ciljeva. Ne pruža se dovoljno informacija ili se činjenice naprosto prešućuju.

Ovo je slučaj s napadom u Ahvazu, ali je isto kada govorimo o dvije iranske kurdske terorističke skupine, PJAK i PDK-I, Muslimanskom bratstvu u cijelom svijetu, skupini Mojahedin-e Khalq ili “Islamskoj državi” i Al-Qaedi koji rebrendiranjem i promjenom imena u nekim zemljama odjednom postaju “borci protiv iranskog ekspanzionizma”.

Više od cinizma treba uzeti u obzir da se stvara svijet koji se ne može mijenjati, što pokazuje da su takva manipulacija, laži, lažne vijesti i korištenje dezinformacija, utisnule duboki trag u važnom dijelu čovječanstva, koji takvu situaciju smatra neizbježnom i neumoljivom sudbinom, logičnim odgovorom na nepostojeću političku represiju “iranskog režima”.

Ovo su učinci koncentracije medija u rukama nekoliko interesnih skupina, a činjenica da u Iranu živi  samo 2% Arapa, od kojih tek nekolicina u širem području Ahvaza, a ostatak na jugu u području luke Bandar Abas, nikoga ne zanima. Patriotskog arapskog demokratskog pokreta Ahvaza i teroristi skupine Al-Ahvaziya za zapadne zemlje i zaljevske monarhije, iako su pripadnici šiitskog islama, imaju pravo na samoodređenje.

FOTO – Etnoreligijska karta Irana

Takvim se stilom koriste imperijalistički mediji, koji činjenice, događaje i procese prikazuju tako da služe njihovim političkim, ekonomskim, ideološkim i vojnim interesima. Uzorak je jasno vidljiv među zapadnim silama i njihovih saveznicima, koji imaju monopol medijima kao što su radija, televizije, novinske agencije, tiskani mediji i društvene mreže.

Primjerice, prema studiji Medijskog pluralističkog monitora, dvije trećine europskih država ima 80% vlasništva u medijima koncentriranih u manje od četiri interesne skupine.

Informacije diljem svijeta se uglavnom šire iz većeg dijela zapadnih medija, a njihovu uređivačku politiku budno prati elita usko povezana s Izraelom, kako u zemljama Perzijskog zaljeva tako i dalekoj Latinskoj Americi.

Teroristički napad u Ahvazu je tipičan primjer kako se umanjila važnost jedne od informacija i kako je brzo pala u zaborava.

Ekstremističko kriminalno djelovanje se pripisuje ćeliji Al-Ahvaziya, terorističkog pokreta podržanog od strane Saudijske Arabije. Al-Ahvaziya je putem Reutersa  preuzela odgovornost za ubojstva, iako se pokušao javiti i ISIL, skupina poraženih fanatika koja tumara pustinjama istočne Sirije i zapadnog Iraka. No, priopćenje agencije samoproglašenog “kalifata” Al-Amaq nitko nije uzeo za ozbiljno.

Ovaj kriminalni napad nije pravio razliku između djece, žena i muškarca koji su došli gledati vojnu paradu kojom se obilježava godišnjica početka svete obrane u ratu protiv Iraka.

Sve u svemu, analiza ovog terorističkog čina pokazala je svu laž i licemjerje onih koji u svojim uvodnicima i programima koriste najrazličitije pridjeve kada su u pitanju žrtve u bilo kojem europskom gradu ili kada se teror pojavi u nekoj od zemalja bliskim zapadnim silama.

Tada se kriste termini kao  što su teror, masakr, ekstremizam, strah, ludilo. U opisivanju takvih napada se ne štede teške riječi, jer napad to i zaslužuje, ali u  Iranu ne, iako je to bilo namjerno proveden teroristički napad kako bi se je uzrokovala destabilizacija i teroriziralo društvo.

Isto je i u nekim drugim zemljama. Ako su ti napadi provedeni od terorista koje Zapad smatra disidentima, koje podržava, financira i pruža im utočište, kada počine napade u gradovima Sirije, Iraka, Palestine, Jemena ili Irana  nema govora o terorizmu i koriste se  eufemizmi – “napadi”, “oružane akcije” “oružani napad” i drugi.

Tako se važnost tih zločina umanjena i svrstava ih u nižu kategoriju. Za zapadne medije žrtve Bliskog istoka nemaju važnost kao one koje su poginule u njihovim gradovima.

Da se slučajno dogodilo u Parizu, Berlinu, Londonu ili bilo gdje drugdje u Europi, veliki kapital bi lio krokodilske suze, a ljudi bi po običaju izašli na ulice sa šarenim znakovima na kojima bi pisalo  Je suis Pariz, Je suis London, Bruxelles, čak Je suis Charlie. Ali su za Ahvaz  ušutjeli.

Nakon napada na Ahvaz, Opera Sydney House, The Calgary Tower, Krist Otkupitelj u Brazilu, stadion Wembley u Londonu, talijanski spomenici ili druga znamenita mjesta u svijetu nisu bila osvijetljena u bojama zastave Irana.

Licemjerje i dvostruki standardi su se vidjeli i u studenom 2015. godine, kada su provedeni teroristički napadi Bejrutu i oboren ruski putnički zrakoplov. Istovremeno su se dogodili i napadi u Parizu i jedina zemlja u svijetu koja je odala počast svim žrtvama je bila Egipat, koja je na piramide osvijetlila bojana sve tri zastava pogođenih zemalja.

U Europi su se održavali marševi. U Parizu su Hollandeu sućut došli izraziti svi europski lideri, čak i premijer izraelskog režima Netanyahu, za kojeg bo trebalo osnovati ad hoc tribunal za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, ali su se Bejruta i poginulih Rusa sjetili jedino u Kairu.

FOTO – Piramide u Gizi su podsjetile na sva tri zločina i poručilo se da je Egipat jednako solidaran s Rusijom, Libanonom i Francuskom

Što znače smrti nekoliko Libanonaca iz šiitskog predgrađu, nekoliko stotina iračkih građana, djece Jemenu ili nekoliko stotina Palestinaca ubijenih od ožujka 2018. od strane cionističkih snajperista? Zapad uopće ne zanimaju smrti onih koji ginu, koje se ranjava i svakodnevno sakati i ljudi koji krvare. Što tu ima važno, oni nisu naši?

FOTO – Otac s dvoje ubijene djece nakon nedavnog zračnog udara saudijskog režima u Saadi

Isto ponašanje je bilo primjetno kada je teror pogodio Iran. Ajatolah Sayed Ali Hamnei je rekao da je teroristički napad na jugozapadu zemlje urota američkih marionetskih vlada u regiji. Kazao je kako je ovaj zločin usmjeren na stvaranje nesigurnosti u zemlji. Analiza situacije, izjave saudijskog režima, retorika sudionika poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, trijada Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Saudijske Arabije, potvrđuju tvrdnje iranske vlade.

Ministarstvo vanjskih poslova Irana je pozvao veleposlanike iz Nizozemske, Danske i otpravnika poslova Velike Britanije da ih upozori kako njihove zemlje štite teroriste Al-Ahvaziye i daju im utočište, usprkos njihovom terorističkom karakteru.

Iran je upozorio na ovu neprihvatljivu situaciju i zatražio njihovo uhićenje i progon.

Neprihvatljivo je da Europska unija ovu skupinu ne uvrsti na popis terorističkih organizacija, iako to  nikada neće učiniti, osim ako osim ako Al-Ahvaziya ne izvrši teroristički napad u samoj Europi, rekao je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Irana, Bahram Qasemi.

Kako bi postupili UN i njegovo Vijeće sigurnosti, kako bi Europska unija postupila u slučaju da teroristički napad počine članovi skupine koja bi hipotetski imala utočište kod iranske vlade?

Objektivni podaci sa sigurnošću dokazuju kako su Sjedinjene Države saveznički režimi odlučni destabilizirati iransku naciju. To su otvoreno rekli i izraelski režim i dinastija Al-Saud.

Njihov cilj je također jasan. Moraju stvoriti nesigurnost, destabilizaciju, pojačati pritisak na iranski narod gospodarskim, političkim, diplomatskim i vojnim pritiskom. Napadati Islamsku Republiku svim sredstvima i s različitih fronti. Na granici s Afganistanom, na području Huzestana, među ostalima. A ako treba, napast će se parlament i mauzolej imama Homeinija, kao što je učinjeno u napadima 2017. godine. Napadaju se granični prijelazi ili puca na ljude koji za praznik izađu vidjeti vojnu paradu u gradu Ahvazu.

Takva teroristička djela se provode zato što ovi kriminalci i plaćenici provode politiku destabilizacije koja je osmišljena u uredima kriminalne trijade. Ova politika destabilizacije i terorističkih akcija se predstavlja kao oružani napad, kao da je dio legitimne borbe, što teroriste pretvara u “umjerene pobunjenike”. Proizvodnja tendencioznih informacija,  pristranih, punih laži u kojima se izbacuju emocije je komunikacijski protok dezinformiranja dizajniran na način da služi svrsi i interesima onih koji ih šire.

Zato se neophodno boriti se protiv nepravde na svim bojištima, čak i na društvenim mrežama. Nije napad “pobunjeničke skupine”, nego je teroristički napad. Ne postoji nikakav “Patriotski arapski demokratski pokreta Ahvaza”, nego je teroristička organizacija koju štite zemlje EU, a članove ove skupine financiraju europski porezni obveznici i Saudijska Arabija.

Borba protiv kriminalne trijade se vodi u vojnim, političkim, diplomatskim, ekonomskim, ideološkim i komunikacijskim područjima. Taj odvratni trokut je dao nalog za manipuliranje, pogrešno informiranje i naredio novinama, časopisima, televizijskim kanalima, radio postajama da koriste točno određene termine i terorizam nazovu drugim imenom.

Kriminalna trijada Tel Aviv-Washington-Rijad je naredila svojim službenicima da generiraju stotine tisuća mišljenja na društvenim mrežama i da ublaže napade protiv Irana, koji se prikazuju kao oružani napadi i akcije koje imaju svoje neprirodno i lažno objašnjenje.

Tko je odgovoran za ovu manipulaciju i tko svjesno sudjeluje i tome je sudionik zločina terora. Nema potrebe da nosi pištolj i puca, jer je dovoljno ugušiti otpor takvom kriminalnom ponašanju.

Situacija u Iranu i solidarnost njegovoj predanosti borbi za obranu suvereniteta i podršku kojeg daje narodu Sirije, Palestine, Jemena, Iraka protiv agresije kriminalne trijade mora biti imperativ. Borba protiv manipulacije i dezinformacije je teška, ali Iran treba podržati da u bliskoj budućnosti nanese osvetu teroristima i kriminalcima koji su počinili napad u Ahvazu.

Ne može se povući nijedan centimetar pred pritiscima, prijetnjama i destabilizirajućem djelovanju kriminalne trijade, a otpor bi trebao  biti popraćen odmazdom, kaznom počinitelja i pomagača na primjeran način.

Dužnost običnih ljudi, koji nisu vlasnici medija, jest da iz njihovih “privatnih rovova” razotkrivaju zločine imperijalizma, cionizma i vehabizma, što važno i za zaštitu naših društava, jer su ti takozvani “disidenti” korijenje pustili diljem Europe.