Nedavni događaji u Pojasu Gaze, kada su u razmjeni vatre palestinski borci na teritorij pod kontrolom izraelske vojske ispalili preko 400 projektila raznog kalibra i dometa, a izraelski sustav proturaketne obran “Iron Dome ” je uspio presresti samo četvrtinu, pokazuje da su raketne snage palestinskog otpora unaprijedile svoje borbene sposobnosti i Izrael je prihvatio uvjete primirja uz posredovanje Egipta. Osim toga, izraelske snage su imale gubitke i na terenu, gdje su palestinski borci prišli mjestu okupljanja izraelske vojske i napali ga protuoklopnim projektilom “Fagot” ruske proizvodnje.
Rusija odbacuje bilo kakvu vezu s ovim incidentom, u kojem je ranjen jedan izraelski vojnik, te podsjeća da su ovi protuoklopni sustavi prodavani brojnim zemljama i vojskama i Hamas ih je mogao nabaviti od bilo koga. Izrael se požalio “kako je uništen civilni autobus, iako je tog dana prevozio vojnike, ta kako je pogodak u autobus bio uništenje civilnog, a ne vojnog cilja. No, na snimci kojeg je objavio Hamas se jasno vide vojnici i vojni šatori u improviziranom vojnom kampu u blizini Pojasa Gaze i Rusija se ne smatra odgovornom za napad, posebno ne za napad na “civilni cilj”.
VIDEO – Izravan pogodak palestinskih boraca protuoklopnim projektilom u izraelski autobus
VIDEO: Dodatni snimci koji pokazuju ranjivost izraelskih vojnih snaga
https://www.youtube.com/watch?v=haRPoEvQoVk
Primjetno je kako Izrael sve više negoduje zbog nemoći da i dalje nekažnjivo provodi svoju višedesetljetnu doktrinu napada na susjede i širenje teritorija. Naravno, isporukama ruskih sustava S-300 sirijskoj vojsci, uz koje je isporučena i druga oprema, kako bi se sustav što bolje integrirao i na kraju povezao s ruskim sustavima u Siriji, snagama izraelskog režima su ruke poputno vezane.
No, prvi znaci da će se to prije ili kasnije dogoditi je bio napad dva izraelska zrakoplova na objekte u Siriji, kada su 10. veljače ove godine sirijski protuzračni sustavi S-200 oborili jedan izraelski F-16.
Izraelski napadi su uvijek imali “opravdanje” u Tel Avivu, najčešće da se radi o transportu oružja za Hezbollah ili objekte u kojima se proizvodi oružje za palestinske frakcije otpora.
Nakon ruske vojne pomoći Siriji ovi napadi su prestali, a mediji navode kako izraelski premijer Netanyahu u kratkom razgovoru s Putinom u Parizu nije uspio uvjeriti ruskog predsjednika da mu da slobodu djelovanja protiv ciljeva u Siriji.
Zbog pristajanja na primirje sa Hamasom izraelski ministar obrane Avigdor Lieberman dao je ostavku i čini se da Izrael čekaju prijevremeni parlamentarni izbori, a zbog brojnih korupcijskih afera Netanyahua i njegovih suradnika je vrlo upitna potvrda ovog sastava Knesseta.
S druge strane, Netanyahuova manijakalna opsesija o neprihvatljivosti jačanja iranske prisutnosti u Siriji i Libanonu tjera ga na sve agresivniju politiku, ali je to u Siriji trenutno nemoguće, pa se pokušao “utješiti” napadom na Pojas Gaze, ali je ubrzo morao odustati.
Rusija je saveznik Sirije, ali ranije nije vojno branila Siriju od izraelske agresije, kao što se dogodilo 1983. godine, kada su divizije sovjetske protuzračne obrane doslovno zatvorile nebo Sirije za izraelskog i američkog agresora, gađajući zrakoplove jednih i drugih.
Ipak, do 17. rujna ove godine i obaranja ruskog zrakoplova Il-20 s 15 članova posade izraelskom krivnjom, nebo Sirije je od izraelskih napada prilično dobro branila sirijska protuzračna obrana, ali je i to vezano za rusko prisustvo i vojnu pomoć.
Onda su Sirijci u veljači ove godine uspjeli odbiti izraelski zračni napadi i presresti gotovo sve izraelske projektile. Uništavanje izraelskog F-16 je bila snažna politička poruka koja ne najavila promijene u političkoj slici Bliskog istoka. Nitko nije oborio nijedan izraelski zrakoplov još od 1983. godine, što je Izraelu jamčilo da nekažnjeno provodi napade diljem regije. Zanimljivo je da je nakon obaranja izraelskog F-16 Benjamin Netanyahu hitno zvao Putina u Moskvu.
“Razgovaralo se o situaciji zbog akcija izraelskih zračnih snaga koje su provele raketni napad na ciljeve u Siriji. Ruska strana je spremna izbjegavati bilo kakve korake koji bi mogli dovesti do novih opasnosti za sve aktere u regiji”, nakon razgovora je kratko priopćio ured za tisak Kremlja.
Prema izvorima koje je tada kontaktirao Times of Israel, izraelska strana je kontaktirala službene predstavnike Rusije kako bi obavijestila Siriju i Iran kako Izrael, unatoč obaranju izraelskog zrakoplova F-16 u Siriji, nije zainteresiran za daljnje pogoršanje situacije. Izrael je sličnu poruku poslao i Sjedinjenim Državama.
Tada je, po prvi put u posljednjih nekoliko godina, rusko Ministarstvo vanjskih poslova službeno progovorilo o izraelskoj agresiji na Siriju.
“Prema dolaznim informacijama, noću od 9. do 10. veljače i ujutro 10. veljače, izraelsko zrakoplovstvo je pokrenulo nekoliko raketnih napada na ciljeve u Siriji, uključujući one koji se nalaze na granici zone de-eskalacije na jugozapadu Sirije. Kao posljedica tih napada, navedeni su gubici među Sirijcima i materijalna šteta. Prema izvješćima, jedan je izraelski vojni zrakoplov srušen na području Golanske visoravni. Moskva je s ozbiljnom zabrinutosti pratila najnovije događaje i agresiju na Siriju. Posebno smo zabrinuti zbog opasnosti povećanja napetosti u i oko de-eskalacijske zone u Siriji, čije je stvaranje postalo važan čimbenik u smanjenju nasilja na sirijskom teritoriju. Podsjećamo vas da sirijske vladine snage poštuju postojeće sporazume o osiguranju održivog djelovanja zone de-eskalacije sukoba na jugozapadu zemlje.
“Pozivamo sve zainteresirane strane da pokažu suzdržanost i izbjegnu sve radnje koje mogu dovesti do daljnje komplikacije situacije. Smatramo da je potrebno bezuvjetno poštovati suverenitet i teritorijalni integritet Sirije i drugih zemalja u regiji. Apsolutno je neprihvatljivo ugrožavati živote i sigurnost ruskog vojnog osoblja koje je u Siriji na poziv njezine legitimne vlade kako bi pomoglo u borbi protiv terorista”, stoji u priopćenju ruskom Ministarstva vanjskih poslova iz veljače ove godine, koje Izrael proziva zbog agresije na suverenu arapsku zemlju.
Nakon toga su stručnjaci pravilno predvidjeli da se izraelsko-sirijski sukob ne može pretvoriti u punopravni rat, jer Izrael nema odgovarajuće vojne sposobnosti za takvo što.
To se moglo zaključiti i tijekom sirijske ofenzive oslobađanja juga zemlje, koja je trajala od 18. lipnja do 31. srpnja ove godine, kada su najveći strahovi Izraela bili da se borbe neće nastaviti na Golanskoj visoravni i da sirijska vojska neće vratiti svoj teritorij kojeg Izraelci drže pod okupacijom.
U mjesec i pol borbi se Izrael praktično nije vidio u tom području. Ojačao je snage i povukao se dalje od područja sukoba i poručio islamističkim militantima da obustavlja operaciju pomoći koju im je pružao od početka rata u Siriji.
To ne treba čuditi, jer je Izrael izgubio sve ratove nakon Šestodnevnoga rata 1967. godine. Iako se Yom Kipurski rat smatra izraelskom taktičkom pobjedom, teško je narušio borbenu spremnost izraelske vojske. Prvi i drugi Libanonski rat su bili vojni porazi za izraelsku vojsku.
U drugom Libanonskom ratu se Izrael čak ni ni borio protiv države, već protiv Hezbollaha, koja nije imao ni tenkove ni zrakoplova, a Izrael je ipak izgubio ovaj rat, usprkos zračnoj superiornosti.
Izraelska kopnene operacije u Siriji ili Libanonu ne bi prošle bez ogromnih žrtava u ljudstvu. Izraelsko društvo ne može zamisliti velike vojne gubitke i izraelski političari moraju misliti na to. U veljači se pokazalo da napadi izraelskog zrakoplovstva na Siriju mogu biti odbijeni čak i sa starim sustavima, da ne govorimo sada, nakon isporuke sustava S-300.
Dakle, izraelsko zrakoplovstvo je učinilo kobnu grešku kada se odlučilo napasti Siriju s mora, “preko glave” ruskih pilota, i sada je izraelska vojska paralizirana.
Koliko je vjerojatno korištenje atomskog oružja? Vrlo malo, jer je ono stvoreno za odvraćanje u vrijeme kada su arapske zemlje razmatrale zajednički napad na Izrael. Koristiti nuklearno oružje na tako malom području je nezamislivo bez katastrofalnih posljedica po vlastito stanovništvo.
Sve navedeno znači da se Izrael više neće moći vojno oduprijeti jačanju položaja Irana u Siriji i Hezbollaha u Libanonu. Tel Aviv mora shvatiti da sirijske i libanonske vlade imaju pravo donositi odluke o raspoređivanju vojnih postrojbi drugih država na njihovu teritoriju i da to ne može biti razlog ni isprika za oružanu agresiju.
Rusija se sve do nedavno nije uplitala u izraelsko-sirijski sukob, ali se sve promijenilo arogantnim izraelskim stavom nakon pogibije 15 ruskih vojnika u izviđačkom zrakoplovu Il-20. Umjesto da prizna grešku i ispriča se, ponudi naknadu državi i obiteljima poginulih, Netanyahu je poslao zapovjednika izraelskog zrakoplovstva u Moskvu kako bi ispričao svoju verziju priče, koja je dodatno razljutila Ruse. Zapovjednik ruskog zrakoplovstva, general Surovikin, odbio je slušati izlaganje zapovjednika izraelskog zrakoplovstva, generala Amikama Norkina, a njegovo je izvješće u kojem optužuje sirijsku stranu za incident odbacio kao puno proturječnosti i krivotvorina.
Jačanje Irana u Siriji i politika Irana na Bliskom Istoku općenito su usmjereni na prisiljavanje Izraela na mir i stvaranje nezavisne palestinske države. U bliskoj budućnosti će Izrael neizbježno izgubiti vojnu nadmoć nad svim susjednim zemljama, što se već dogodilo sa Sirijom, bez obzira na nuklearni potencijal Izraela. Sada se pokazalo da su izraelske snage nemoćne u zaustavljanju masovnog raketnog napada palestinskih frakcija otpora i da će u potencijalom sukobu s Palestincima i Izrael morati računati na žrtve.
To znači da će daljnje jednostrane i nekažnjene izraelske agresivne akcije protiv Sirije i Palestinaca u budućnosti biti nemoguće provoditi.
Sve što je činio Izrael je činio pogrešno, arogantno i uvjeren u svoju nadmoć. Nakon što je krenuo putem podupiranja sirijskih i međunarodnih terorista, Izrael je samo smanjio svoje diplomatske sposobnosti i osramotio se radeći s teroristima i ubojicama.
Prije isporuke ruskih sustava S-300 i ostale vojne opreme sirijskoj protuzračnoj obrani, postojala je mogućnost da Benjamin Netanyahu “zalupi vratima” i pokrene masovne zračne operacije protiv Sirije. Ali je to sada nemoguće i glavni saveznik Rusije na Bliskom istoku sada živi puno sigurnije.
“Problem” je što se vojno-politička doktrina izraelskog vodstva temelji na nastavku okupacije sirijskih i palestinskih teritorija, koji bi trebali postati dio Izraela. Ali to znači trajno nasilje, međunarodnu agresiju i državni terorizam protiv stanovnika okupiranih područja Zapadne obale, Gaze, te Sirije i Irana.
Osim toga, vojno-politička doktrina vodstva Izraela podrazumijeva nekažnjavanje i da se agresija provodi bez gubitka. Izraelsko društvo nije spremno na bilo kakve gubitke. Izraelske mame vole kad im se djeca odijevaju u prekrasne zelene uniforme, jedu u vojnim kantinama i ubijaju Arape, ali im se ne sviđa da njihova djeca ginu u ratu. S povijesnog gledišta, kada stanovnici neke zemlje nisu spremni umrijeti za nju, ona nema svijetlu budućnost.
Da bi se bez gubitaka provodila agresija, potrebna je značajna, ako ne i apsolutna vojno-tehnička superiornost. Sve do nedavno je Izrael imao takvu superiornost, ali se posljednjih godina i mjeseci situacija počela mijenjati.
Kao što smo rekli, tijekom izraelske agresije na Libanon 2006. Godine je Hezbollah uništavao izraelske tenkove Merkava uobičajenim starim sovjetskim sustavima iz ’70-ih. Nakon nekoliko dana borbi, uz apsolutnu zračnu nadmoć, nakon gubitka znatnog broja tenkova svi tenkovi Merkava više nisu bili korišteni za napad u prvom redu, nego su povučeni na drugu liniju, a kasnije su se koristili kao samohodno oružje. Žrtve u Libanonu su prisilile izraelsku vojsku da se povuče natrag u izraelsko područje. Ako je izraelsko vodstvo imalo bilo kakve ciljeve u ovom ratu, oni nisu bili ispunjeni. Izraelska je vojska pretrpjela poraz, a izraelsko društvo je počelo zahtijevati još više vojnih operacija od svoje vlade.
Sirija je nedavno okončala godine izraelske agresije. Nakon tragičnih smrti s obaranjem ruskog Il-20 i prijenosa sustava protuzračne obrane S-300 u Siriju, izraelski zračni napadi na Siriju su prestali. Ne provode se zbog straha od gubitka zrakoplova i pilota. Sirijski i ruski sustavi protuzračne obrane sada “vide” cijeli sjever i središte Izraela. Izraelski zrakoplovi za misije izviđanja sada koriste zračnu luku u Beer Shebi, na samom jugu zemlje.
Tijekom posljednjeg napada na Pojas Gaze 11. studenog, izraelski projektili su uništili 160 ciljeva u Gazi, ali je iz gaze na Izrael ispaljeno 460 projektila, od kojih je sustav “Iron Dome” presreo samo 106. Pokazalo se da ti sustavi ne mogu zaštiti Izrael od masovnog raketnog i minobacačkog napada.
To se može usporediti s akcijama sirijskih sustava protuzračne obrane “Pancir” i “Tor”, koji su uspjeli presresti dio američkih krstarećih projektila. Kako je dobar dio ispaljenih projektila u napadu na Siriju preusmjeren u pustinju i nisu pogodili cilj, to je druga priča.
Činjenica je da Izrael više ne da nije u stanju nekažnjeno napadati Siriju ili Libanon, o Iranu da ne govorimo, nego se bez gubitaka ne može nositi ni s Hamasom i Islamskim džihadom u Pojasu Gaze. Vodstvo Izraela ozbiljno mora razmišljati ne o ratu, nego da je za Izraelce bolje da njihove vlasti zaustave okupaciju palestinskih i sirijskih teritorija, da Tel Aviv sklopi sveobuhvatni mirovni sporazum na Bliskom istoku i da se stvori samostalna palestinska država. Bolje da to učini sada, nego po iranskim, sirijskim i egipatskim uvjetima.
Centralna Sirija izgleda slobodna…SAA oslobodila reon Al-Saf, ISIL uništen.
Samo da se Sirija očisti….stiže PRO u Siriju, a i Kuba je interesantna za PRO.
Toliko su proizveli bola, izgnanstva i smrti sireci svoj teritorij unazad 70 godina nesrazmjerno svojim gubicima i bombardirajuci susjedne suverene zemlje prolazeci nekaznjeno od svijeta da ce ih tamo jos nekoliko generacija mrziti iz dna duse, narocito Palestinci.
Kakav si prema drugima, takvi i oni postanu prema tebi.
Kao što sam pisao – epizoda sa obaranjem ruskog aviona je zajednički plan sa Vašingtonom što im Vašington sada vraća praktičnim priznavanjem da je Golan njihov. Ma kako izgledalo da SAD gubi saveznike američka vojska zbija redove a uskoro dolazi i “unifikacija mišljenja” civila na Zapadu jer ako se smatraš Zapadom onda ćeš morati da dokažeš sa si njegov deo – “ili si sa nama ili si protiv nas”. Koliko god mi mislili da je danas drugačija situacija, da je internet postao mesto informisanja kada krene “MSM bombardovanje” mišljenje će se formirati preko noći. Što se Izraela tiče verovatno će inscenirati neki napad na njihovo civilno stanovništvo i kroz medije dići takvu buku da će se za par nedelja obnoviti sav sentiment WW2 i zaboraviti sve što su od tada uradili. Iako je vrlo teško staviti neki vremenski okvir, osećaj mi govori da se neće dozvoliti normalan ulazak u sledeće… Čitaj više »
Država veličine Slovenije od čega pola pustinja, a pola konc-logor. Da im nije Amera šiljili bi koze kao braća Saudi.
“… je Hezbollah uništavao izraelske tenkove Merkava uobičajenim starim sovjetskim sustavima iz ’70-ih….”
U stvari ih je uništavao sa novim ruskim Kornet sustavima koje su dobili od Sirije. Bušili su ih kao stare kante. Sami Izraelci priznaju da su od 300 tenkova koje su poslali izgubilo 59. To je 20%!!! To je ogroman broj i to od neregularne vojske naoružane ručni protivoklopnim sistemima!?!
Izraelcu će svakako probati opet napasti, nemojte misliti da neće.
Izrael jedinu perspektivu vidi u mužnji američkih poreznih obveznika za potporu IDF-u. Bojim se premda su izraelski vojni manevri trenutno ograničeni, imaju još uvijek dva potpuna manijaka na obaračima, Trumpa i Netanyahua, dosad su ratovali asimetrično no izgleda da se spremaju na otvoreno ratovanje. Nema budućnosti za Izrael u daljnjem ratovanju, nema zapravo za nikog na tim prostorima. Netanyahu bi trebao pobjeći u Argentinu ili Pennsylvaniu do kraja života u anonimnosti i prepustiti život mladim izraelskim ljudima koji vide budućnost u integraciji sa svim arapskim i muslimanskim frakcijama Bliskog istoka, ako takvi postoje (a sigurno postoje), a ne tražiti među mladeži Beiteinu i Likuda najnotornije cionističke fanatike. Amerika je preloš izbor za uzor integracije, neka pogleda njihove plodove diljem svijeta.
“Izrael izgubio sve ratove nakon Šestodnevnoga rata 1967. godine”. Ok ovo postaje gore od CNN-a…
“Ničija nije gorela do zore”, “možeš šta hoćeš, ali ne i dokle hoćeš”, “kako seješ tako žanješ”, “kome zakon leži u topuzu tragovi mu smrde nečovještvom”, “boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka”. Odabrani narod i oni što ih vode nisu nikad čuli za ove izreke. Strpljivo čekam i svim srcem verujem u pravdu.
Interesantan članak ali bi bio puno informativniji da je novinar napisao i koja je ideologija Hezbollaha. Ah da, borba protiv Izraelaca ali i borba protiv svega što je “zapadno”. Ni kršćani im nisu izvan programa borbe. Pošto nemaju dovoljno kapaciteta, trenutačno su fokusirani na Izrael. A da “riješe” taj problem, okrenuli bi se drugom ili trečem “problemu”. Svi mi smo imali prilike suočiti se s sličnim ideologijama u posljednjem ratu na ovim prostorima. Nije dobro napadati ali i glorificirati jednu stranu u sukobu jer za rat su potrebni oboje. I s druge strane, kako gledate na te ljude kad dolaze kao izbjeglice u naše krajeve?
Ovde nešto nije jasno:
Moskva instalira sve navedene sisteme i kapacitete da brani svoje ljude, a ne Siriju, Damask, Hezbolah, ….
Moskva se nikako neće mešati u komšijske dobrosusedske odnose “ja tebe-ti mene”!
Izraelu jeste sužen manevarski prostor, ali i dalje Izrael radi ono što želi?! Naravno da su i rivali Izraela svakim danom sve snažniji.
To je tipičan “bratski odnos”.
Da ne bude zabune:
Moskvi je i dalje, na tom prostoru, Izrael na prvom mestu!
Razmaženo, Nestašno dete kojemu se većina nestašluka prašta.
Sve je to ok, odavno govorim da su jedino ATGM-ovi cjepivo za izraelsku agresiju na Pojas Gaze, ali Gaz je i dalje najveći konc-logor na svijetu, Zapadna obala je ispresijecana židovskim ilegalnim naseljima, Golan je i dalje pod okupacijom…
Barem zasada odmah se prestanu iživljavati kada dobiju po lampi…
Drug Staljin je rekao: ”Smrt je rješenje za sve probleme, nema ljudi nama problema”
“Završila je era nekažnjivosti Izraela” nažalost nije. Jer ciohazarska bankomafija kontrolira SAD, UN, i sve ostalo. Središte te mafije je američka centralna banka FED; u vlasništvu 8 hazarskih bankarskih obitelji, odnosno bankarskih kuća: Rotschild, Rockefeller, Warburg, Kuehn Loeb, Lehman, Lazard, Goldman Sachs, Israel Moses Seif. Ima ona stara bajka “Baš čelik”. I u toj bajci, glavni junak treba uništiti troglavog zmaja-aždaju i tako spasiti neku princezu i cijelu kraljevinu. Međutim, kada on aždaji odsječe jednu glavu, ili dvije, naraste nova glava. Onda mu neka mudra vila kaže, da je jedini način da uništi i pobjedi aždaju je da joj uništi srce, da joj uništi “snagu”, a njena snaga leži u planini u nekoj dubokoj pećini. U toj pećini se nalazi neki orao, pa on treba pronaći tog orla, onda treba ubiti orla, pa iz orla onda izleti golub, pa treba ubiti goluba, i onda iz goluba ispadne jaje, i tu… Čitaj više »
Sila boga ne moli, a bog silu ne voli…..
Pa ko voli neka izvoli
Svaka akcija uzrokuje reakciju …..
Pa prognoziraj
Povjest je uciteljica zivota…..
Citati izmedu redaka jer je pisu pobjednici
Povjest se ponavlja…..
Naravno za đake ponavljace
Svaka posljdica ima i svoj uzrok…..
Pametnom dosta
Zakljucak je logican, ako si agresivan, sebican, nasilan imat ces problem sa okolinom , zakonom, zatvorom kaznom, i nakon prvog kruga opet ispocetka ako nisi shvatio bit postojanja i povezanost svega.
Izabrani , su ustvari od boga izasrani……
Imali su loseg prevoditelja…..