Ankara: Turska nije hotel za europske borce ISIL-a i zato ćemo ih vraćati u njihove zemlje

Još prošle godine, nakon poraza takozvane „Islamske države“ i gubitka teritorija, došlo je do obrnute migracije stranih boraca i njihovog povratka u matične zemlje. Tada je The Washington Post objavio brojke o povratnicima s bojišta na Bliskom istoku, odnosno iz Sirije i Iraka.

Međutim, sada je Turska najavila da će vraćati sve strane militante takozvane „Islamske države“ koji nisu turski državljani, što znači prisilnu deportaciju u njihove zemlje porijekla. Jednom kada se nađu na teritoriju, primjerice, Francuske, Belgije ili njemačke, lokalne vlasti ih moraju prihvatiti i ne mogu ih vratiti u Tursku.

Vijest je potvrdio Süleyman Soylu, ministar unutarnjih poslova Turske, koji je optužio Europsku uniju da nije zauzela odlučan stav kako bi pokušala riješiti ovaj problem.

„To što oni kažu: “Mi smo im oduzeli državljanstvo i sad se o njima vi brinite”, iz naše perspektive je neprihvatljivo. Istovremeno to je neodgovorno. Turska nije ničiji hotel za smještaj pripadnika ISIL-a“, kazao je Soylu

Najava turske vlade izazvat će daljnje napetosti s europskim partnerima, koji vjerojatno nisu očekivali takav razvoj događaja kada su kritizirali intervenciju Ankare protiv Kurda na sjeveru Sirije. Turska ofenziva je dio scenarija kaosa koji je nastao na tom području, a dovela je do bijega najmanje 750 boraca „kalifata“, koji su ranije zarobljeni u sukobu s kurdskim YPG milicijama. Ako se pridruže borcima koji se trenutno skrivaju u sirijskoj i iračkoj pustinji, zajedno bi mogli činiti borbenu skupinu sposobnu za stvaranje nove regionalne nestabilnosti. No, bez financija, oružja i izravne podrške Turske, ISIL je u ovom trenutku prilično nemoćan.

Međutim, strani borci iz Europe su s povratkom u matične zemlje rizik od ponovnog stvaranja političke i sigurnosne nestabilnosti u podrijetla. Procjenjuje se da je među 12 000 zatvorenika u kurdskim logorima u Siriji oko 2500 do 3000 tisuće europskih militanata, dok u izbjegličkim kampovima ima tisuće članova njihovih obitelji, od čega 8000 žena i 4000 djece.

Ankara se već obvezala na progon turskih državljana koji su se pridružili ISIL-u na svom teritoriju i provode se akcije masovnih uhićenja i zatvaranja terorista koji su do jučer uživali prešutnu pomoć turskih vlast.

Ali druge zemlje, poput Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, zauzele su drugačiji stav i ne žele primiti, procesuirati i deradikalizirati svoje državljane.

Makedonija je bila jedna od rijetkih europskih država koja je vratila i procesuirala neke svoje sunarodnjake koji su se pridružili islamskim fundamentalistima.

Nevoljkost vlada Starog kontinenta u repatrijaciji svojih građana koji su se borili u redovima ISIL-a povezuje se s „problemima pravne prirode“. Naime, europske vlade tvrde kako nepostojanje dokaza u suđenjima protiv ovih osoba može dovesti do velikog broja oslobađajućih presuda.

Tako bi se ti ljudi, koji predstavljaju problem nacionalnoj sigurnosti, našli na slobodi i potencijalno bi mogli planirati napade.

Međutim, postoje i oni militanti koji se dobrovoljno vraćaju u europske zemlje podrijetla. Njemačka je, primjerice, optužila neke od njih, dok je druge smjestila u programe zaštite  i deradikalizacije.

S druge strane, Velika Britanija je nekim ljudima, zbog sudjelovanja u sukobima u Siriji u redovima terorističkih skupina, oduzela državljanstvo. Ali ovdje govorimo o osobama koje imaju dvojno državljanstvo, tako ih London sada ima pravo prisilno deportirati u matične zemlje poput Tunisa, Libije, Saudijske Arabije, Pakistana ili odakle su već došli u Ujedinjeno Kraljevstvo. Ako im je britansko jedino državljanstvo, takav postupak je nemoguće provesti.

Süleyman Soylu, ministar unutarnjih poslova Turske, naglasio je i kako je Nizozemska jedna od zemalja koja oduzima državljanstvo militantima ISIL-a.

“No, nije to proces koji radi samo Velika Britanija. To radi i Nizozemska. Svatko je našao neku olakšicu u tome”, rekao je Soylu.

Pitanje repatrijacije stranih boraca stvorilo je i nesuglasice između američke vlade i partnera na Starom kontinentu. Američki predsjednik Donald Trump je rekao kako je vršio pritisak na te države, tražeći od njih da preuzmu bivše militante koji su njihovi državljani i dodao da bi eventualni bijeg istih iz kurdskih logora prije svega doveo u pitanje unutarnju sigurnost europskih nacija koje su bile uključene u taj proces.

Posljedice dugog sirijskog rata i dalje imaju posljedice na međunarodnoj sceni i proći će dosta vremena dok se sva pitanja riješe. Turski upad u sjever Sirije, međutim, riskira da zakomplicira opću sliku i prouzrokuje nepredvidive učinke na lokalnu dinamiku, stav je takoreći svih vlada Europske unije.

Umjesto stvarne podrške borbi protiv terorizma, što bi značila suradnja s Damaskom, od razmjene obavještajnih podataka do ukidanja sankcija, ako se EU već nije htjela uključiti u borbu protiv terorizma na terenu, europske vođe su odabrale potporu kurdskim milicijama, koje sada očito slabe i nemaju snage učinkovito sprečavati akcije radikalnih militanata. Za sve optužuju Tursku, koja je napadom na Kurde neizravno „kriva za jačanje ostataka takozvane Islamske države“, koja za EU predstavlja potencijalnu opasnost čak i nakon navodne likvidacije vođe Abu Bakra Al–Bagdadija.

Zbog ovakvog stava je Turska odlučila Europljanima vratiti njihove državljane, što je još jedan od niza dokaza promašene politike EU u Siriji još od prvih dana rata 2011. godine.

ANALIZA: Poraženi kalifat i povratak militanata i na Zapadni Balkan