Čini se da je administracija Joea Bidena odlučna nadmašiti svoje prethodnike u poduzimanju akcija koje su usmjerene prema antagoniziranju Rusije. U samo posljednja dva tjedna, Sjedinjene Države i njihovi saveznici u NATO-u dali su sve od sebe kako bi provocirali Moskvu u četiri odvojena navrata. Takvo neodgovorno ponašanje pogoršava ionako opasne napetosti s nuklearnom velikom silom.
Washington je dao ratoborni ton izborom posebnog izaslanika u Kremlju u onome što je trebao biti pokušaj popravljanja teško narušenih bilateralnih odnosa. Umjesto da izabere nekoga tko je barem podnošljiv ruskim čelnicima, administracija je poslala podtajnicu za politička pitanja Victoriju Nuland. Ne samo da je Nuland općenito otvoreni rusofob, nego je posebno poznata po svojoj ulozi u pomaganju prosvjednicima u svrgavanju izabranog ukrajinskog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča 2014., kada je bila pomoćnica državnog tajnika u administraciji Baracka Obame. Ruska vlada joj je uvela zabranu putovanja i druge sankcije – mjere koje su ukinute neposredno prije njezine najnovije diplomatske misije u sklopu sporazuma u kojem je Washington uklonio slična ograničenja za visokog dužnosnika ministarstva vanjskih poslova. Odabir Nuland kao izaslanice za pregovore s vladom Vladimira Putina predstavlja glupost ili namjerno iskazivanje prijezira.
Druge nedavne akcije SAD-a snažno upućuju na to da se radilo o potonjem. Samo nekoliko dana nakon što je Nuland završila svoje uglavnom bezuspješne pregovore, Sjedinjene Države su poslala dva B1-B bombardera iznad Crnog mora. Područje se smatra posebno osjetljivim za rusku vojsku, jer se glavna pomorska baza zemlje nalazi na toj vodenoj površini. Ratni brodovi i zrakoplovi SAD-a i NATO-a primjetno su proširili svoju prisutnost u Crnom moru posljednjih godina, ali slanje nuklearnih bombardera bilo je posebno provokativno. Očekivano, Rusi su ukrcali borbene zrakoplove kako bi presreli i “pratili” američki zrakoplov. Bio je to klasičan slučaj provociranja Washingtona.
Još su provokativniji bili komentari koje je ministar obrane Lloyd Austin dao tijekom svog posjeta Ukrajini sredinom listopada. U izjavi u ukrajinskom ministarstvu obrane, Austin je naglasio da je članstvo Kijeva u NATO-u vrlo blizu stolu i da “nijedna treća zemlja nema pravo veta na odluke o članstvu u NATO-u. Ukrajina… ima pravo odlučivati o svojoj budućoj vanjskoj politici i očekujemo da će to moći učiniti bez ikakvog vanjskog uplitanja.” Nekoliko dana ranije, Pentagon je procurio priču u revni Washington Times o Austinovom nadolazećem putovanju, zbog čega je američka potpora usmjerena prema nastojanjima Ukrajine za članstvo u NATO-u postala još eksplicitnija.
Da budemo sigurni, to nije bila nova poruka; Washington je godinama zadržao tu poziciju, inzistirajući na tome da Ukrajina i Gruzija imaju “pravo” pridružiti se NATO-u, ako ispune standarde saveza za članstvo. Međutim, izlaganje ministra obrane unatoč uzastopnim upozorenjima Moskve da bi dodavanje Ukrajine ili Gruzije NATO-u bilo među radnjama koje prelaze “crvenu crtu” što se tiče sigurnosti Rusije, bio je posebno beskoristan trenutak. To je također krajnje arogantan stav, zasnovan na pretpostavci da se Moskva ne bi trebala žaliti čak i kada najmoćniji vojni savez u povijesti uspostavlja sve veću, prijeteću prisutnost na ruskoj granici. Ruski dužnosnici odmah su odgovorili na Austinove komentare, upozoravajući da bi pridruživanje Ukrajine NATO-u bilo “iznimno opasno” i da će biti suočeno s nespecificiranim mjerama odmazde.
Drugi incidenti koji su se dogodili u isto vrijeme kada je Austin putovao u Europu, ostavili su odnose NATO-a i Rusije u ruševinama. Ranije ovog mjeseca, NATO je protjerao 8 ruskih diplomata iz svog ureda za vezu u sjedištu NATO-a u Bruxellesu zbog navodnih špijunskih aktivnosti. Kremlj je reagirao nekoliko dana kasnije obustavivši sve svoje preostale aktivnosti u objektu u Bruxellesu i naredivši da se NATO-ov ured u Moskvi zatvori od 01. studenog. “Slijedeći određene mjere koje je poduzeo NATO, osnovni uvjeti za zajednički rad više ne postoje”, to je kratko rekao novinarima ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.
Začudo, američki dužnosnici navodno izgledaju i iznenađeni i ožalošćeni zbog brzog pogoršanja odnosa s Rusijom. Posebno su zabrinuti jer to komplicira navodnu želju Washingtona da se usredotoči na Kinu kao glavnu sigurnosnu prijetnju Sjedinjenim Državama. Ipak, očekivano, establišment nacionalne sigurnosti i njegova komora u medijima svu krivnju za rastuće napetosti usmjeravaju na Kremlj.
Ako Bidenova administracija uskoro ne promijeni smjer, odnosi s Moskvom mogli bi postati još gori nego što su bili tijekom Hladnog rata – a taj razvoj bi doveo svjetski mir u veliku opasnost. Otkako je administracija Billa Clintona odlučila proširiti NATO na Srednju i Istočnu Europu, Sjedinjene Države i njihovi europski saveznici poduzimaju korak za drugim kako bi se suprotstavili Rusiji, no deprimirajući rezultati su odmah očigledni. Nažalost, umjesto da preokrene arogantnu, provokativnu politiku Washingtona, administracija Joea Bidena udvostručuje tu opasnu strategiju. Ishod bi mogao biti krajnje tragičan za sve zainteresirane.
“Ako Bidenova administracija uskoro ne promijeni smjer, odnosi s Moskvom mogli bi postati još gori nego što su bili tijekom Hladnog rata”
Šta, vi verujete u ovo? U ovo mogu da veruju samo !d!0t! geopolitike – sve je to samo predstava za mase!
I kad bukne Blistok, Tajvan… Balkan – opet će to samo biti predstava, nisu se oni sukobili već samo zajednički eliminišu višak (i svog) stanovništva kako bi ispunili ciljeve…
———————–
Mene samo zanima šta bi mogao da bude dokaz za neke da greše i da jednom prestanu da valjaju glooposti.
Značajna je i jedna izjava Lavrova, mislim, prekjučer.
Na novinarsko pitanje dali može odnose sa NATOom definirati kao katastrofalne, on je odgovorio da za tu definiciju treba imati nekakav odnos.
stvar i nije toliko komplikovana, jednostavno zapadnim vladarima trebaju ruske bogate teritorije, ali naravno bez Rusa, ili što manje Rusa, neće njih , kako se procjenjuje da ima oko 80 miliona Rusa, na tolikoj zemlji, sprijećiti u osvajanju tog bogatstva, davno sam čitao plan podjele, oko urala ostavili bi manji dio Rusije, Sibir bi podijelili Kina Japan, USA, sa ostalim, a zapadni dio Rusije bi se podjelio po Hitlerovom planu, ali, kako se ono kaže, ne pravi se račun bez krćmara, tako i Rusi nisu glupi, igraju mudro, pokazuju silu, pokušavaju riješiti stvari što mirnije i u svoju korist, pitanje je koliko ovi drugi imaju strpljenja, ili hrabrosti, glavni nedostatak Rusa je njihov mali procenat u Sibiru, ima ih 25 miliona, a preko granica milijarda i više,Kineza i ostalih, iako trenutno djeluje da su u dobrim odnosima sa Kinom, ne sumnjam da ovi nebi uzeli svoj dio kolača
Provokacije su moguće, čak nekoj strani i poželjne iz nekog samo njima poznatog razloga. No nekontrolirane provokacije su nepredvidljive i opasne.
Dovode ponekad do nepredvidljivih i nelogočnih odgovora druge strane.
Budite sigurni (a to je sasvim prirodno) da kad nekoga pritisnete da nema više kuda uzmicati, tada mu ne dajete puno izbora da ne odgovori samo jednim načinom – refleksnom samoobranom. U tom trenutku provokator brzo uviđa da je pogriješio, ali uzmaka više nema jer je šteta već učinjena. A kad se radi o nuk. super silama, kolateralna žrtva može biti veliki dio planeta Zemlje.
Lp
Stvar i nije tako komplikovana, jednostavno zapadnim vladarima trebaju ruske teritorije, naravno bez Rusa ili što manje Rusa, davno sam čitao plan podjele Rusije, Sibir bi podijelili USA, Japan, Kina, i ostali, zapadni dio Rusije bi bio podjeljen po Hitlerovom planu, ostavili bi dio oko Urala Rusima, neće njih oko 80tak miliona Rusa da sprijeći da se domognu tolikog bogastva, sirovina nafte plina za ćim vape, nedostatak ruskog naroda je što ih u Sibiru ima oko 25 miliona, a preko granica milijarda i više, iako djeluje da su u dobrim odnosima sa Kinom, ne sumnjam da ovi nebi uzeli svoj dio kolača, ali kako se ono kaže, ne pravi se račun bez krćmara, tako i Rusi nisu glupi, pokazuju silu, pokazuju moć, mišiće, igraju mudro, pokušavaju politikom da riješe probleme, koje uglavnom oni i ne prave, pravo pitanje je koliko zapadni vladari imaju strpljenja, jer sve je vidljivija pjena na… Čitaj više »
J.V. je tako tocno prikazao situaciju da sad TROLLOVI nemaju sansu da torpediraju diskusiju.
Sad ce posegnuti za drugacijom taktikom, nece se pojaviti.
Nedavno spomenuh zaoštravanje na svim stranama i akcije protiv interesa Rusije, te pokupih brdo minusOVa. Svi se rado pozivaju na Napoleona i Adolfa ali niko ne kuži da nijedan vojskovođa nije mogao protiv cijelog svijeta. Razlika je u pravcu u kome se odvija proces ali uspjeh je jednako nemoguć. Naime, svi osvajači su išli iz svoje države prema cijelom svijetu a ovdje je “cijeli svijet” već opkolio tu državu. Nimalo beznačajna razlika a gubitnik se zna unaprijed. U suštini priča o nuklearnom ratu je promašena, to će svi izbjegavati do zadnjeg. Rusija će aktivirati “mrtvu ruku” ako bude pred uništenjem, ali to niko ne želi. Rusija treba biti pokorna, jeftino nuditi svoje resurse i ponašati se u skladu sa zahtjevima Zapada. Niko više ne radi klasičnu okupaciju drugih država. “Neprijatelj” se dovede do propasti i instalira poslušna vlada. Sve je na raspolaganju a troškovi minimalni. Danas se ratovi vode iznutra… Čitaj više »
Da Trunp je napadao Kineze a Biden Ruse