Europska javnost, uključujući apsolutno nezainteresirane Amerikance, tjednima, mjesecima i godinama sluša o prosvjedima u Hong Kongu, Iranu, Libanonu, Boliviji, ali uoči i za vrijeme državnog udara, potom u Venezueli i drugdje u svijetu, isključivo u zemljama „Carstva zla“, kako ih zove američki State Department.
Trenutno prosvjedi u Čileu ulaze u šesti tjedan i narod zemlje nema namjeru odustati od zahtjeva. Formalni razlog za izbijanje demonstracija 14. listopada je bio poskupljenje javnog prijevoza, ali je za nekoliko dana prerastao u pobunu protiv neoliberalnih mjera koje dovode do sve većeg raslojavanja društva i siromaštva.
Ljudi su ustali protiv nejednakosti u primanjima, masovne privatizacije, korupcijskih skandala, neoliberalne reforme u obrazovanju, zdravstvu i mirovinskom sustavu koja se provodi u većini zapadnih zemalja i drugdje gdje su na vlasti američke marionete. Od političkih zahtjeva, prosvjednici traže ostavku predsjednika Sebastiána Piñere i izradu novog ustava.
Predsjednik Piñera je napravio neke ustupke, poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona pri pokušaju smirivanja plime „Žutih prsluka“, ali mu je to ujedno bio izgovor za „suzbijanje nasilnih nereda“, jer je on pokazao kako je „spreman na kompromis“.
Ono što čudi je sustava šutnja zapadnih medija o krvoproliću u Čileu. Iako se povremeno pojavi poneka vijest o ratnom stanju u latinoameričkoj zemlji, kao kada je CBS objavio kratki članak u kojem navodi da je predsjednik Sebastián Piñera na ulice poslao 20 000 vojnika da patroliraju i čuvaju red i mir, eksplozivnih naslova na prvim stranicama i udarnim terminima televizijskih kanala nema. Činjenicu da je 26. listopada u mirnom maršu protiv predsjednika Piñere u Santiagu sudjelovalo milijun ljudi su mediji prešutjeli ili objavili kao sporednu vijest. Gradonačelnica Santiaga je za radio postaju Cooperativa kazala da je na ulice izašlo 1,2 milijuna ljudi. Lokalne vlasti su objavile da se na središnji trg Plaza Baquedano do šest sati tog dana slilo 820 000 ljudi.
Predsjednik Piñera je tog dana na Twitteru licemjerno napisao da “Čileanci na razdraganim, masovnim i mirnim prosvjedima traže pošteniji i bolji Čile i da je vlast čula poruku”.
“Svi smo čuli poruku. Uz jedinstvo i pomoć Boga, kročit ćemo putem prema Čileu koji je bolji za sve”, poručio je Piñera.
Međutim, vojska je istog dana potvrdila da policijski sat i dalje ostaje na snazi u glavnom gradu, od 23 u noći do 4 sata ujutro.
Ali što je još gore, brojke o mrtvima, ranjenima i uhićenima su stravične i sustavno se zanemaruju. Službeno je u prosvjedima do sada ubijeno 24 ljudi.
Nacionalni institut za ljudska prava Čilea (INDH) ažurirao je brojke i navodi kako je gotovo 3000 ljudi stradalo tijekom više od 40 dana demonstracija u latinoameričkoj zemlji. To je više nego jasan znak brutalne represije neoliberalnog režima Sebastiána Piñere.
Prema podacima koje je objavila čileanska agencija, 232 osobe su ranjene, u 75% slučajeva od vatrenog oružja. Čile ima nezavidan svjetski rekord od 2808 ranjenika, i govorimo samo o onima koji su bili prisiljeni potražiti liječničku pomoć u raznim bolnicama.
Do ponedjeljka je 437 osoba ranjeno je vatrenim oružjem, a 1180 je ranjeno teškim „Flash Ball “ ili „lakim“ gumenim mecima, koje koristi i francuska policija.
INDH navodi kako je zatočeno 7259 osoba, od kojih 867 djece.
Agencija je u svom izvješću predstavila ukupno 499 tužbi protiv policije i oružanih snaga, od kojih 79 za seksualno nasilje.
VIDEO: Prosvjedi u Čileu
Kolumbija protiv neoliberalizma
Isto se događa i u Kolumbiji, još jednoj od vazalskih zemalja Washingtona, gdje su u tijeku prosvjedi protiv predsjednika Ivána Duquea, koji je na ulice poslao vojsku, policiju, ali i profašističke milicije ESMAD, koje je naslijedio od svog mentora i prijatelja Álvara Uribea.
ESMAD je postalo ime po suzbijanju antiliberalnih pobuna u Kolumbiji. To su odredi za nerede u prvoj liniji koji interveniraju u suzbijanju narodnih prosvjeda. O kakvim se „ljudima“ svjedoči slučaj Dilana Cruza, osamnaestogodišnjaka kojeg je agent ESMAD-a ubio s granatom suzavca ispaljenom iz neposredne blizine izravno u glavu tinejdžera dok je sudjelovao u mirnom maršu u glavnom gradu Bogoti.
Nakon dva dana agonije na intenzivnoj njezi, Dilan je umro. Sada je postao simbol narodnog prosvjeda za humanu Kolumbiju bez neoliberalizma.
Što je ESMAD?
ESMAD je policija za suzbijanje nemira stvorena 1999. godine za vrijeme vlade Andresa Pastrane, tijekom jednog od najoštrijih razdoblja rata u Kolumbiji. Ovisi o policiji, ali je dio je Ministarstva obrane.
Iako je utemeljen prijelaznim dekretom, bivši predsjednik Álvaro Uribe, Duqueov politički mentor, formalno ga je formalizirao i stvorio kurs kroz kojeg prolaze agenti ESMAD-a.
Entitet se sastoji od 3770 muškaraca i 106 žena, koji su, između ostalog, naoružani višestrukim bacačima projektila koji mogu ispaljivati bombe, suzavac, zaglušujuće granate i gumene projektile.
Između 1999. i 2018. ESMAD je ubio 18 osoba „samo“ u Bogoti, navodi organizacija „Paz y Reconciliación“. No službena izvješća govore da je većina intervencija agencije bila u regiji Cauca, protiv antivladinih gerilcima i na području autohtonih plemena. Podaci o mrtvima u tim sukobima nisu dostupni.
Nasilje je „modus operandi“ od osnutka ESMAD-a
Iako je više agenata ESMAD-a procesuirano zbog „prekomjerne uporabe sile“, ovu miliciju karakteriziraju vrlo nasilne intervencije od prvih dana djelovanja.
U vezi s tim se ne mogu se zaboraviti dva emblematična slučaja. Prvi, smrt studenta na Sveučilištu u Valleli, Johnnya Silve, 22. rujna 2005. Važan detalje je da je mladić bio vrlo smiren mladić, a kad je policija izvršila raciju, nije mogao pobjeći jer je imao motoričke probleme. Međutim, optužili su ga da je terorista. Zbog ovog događaja je kolumbijska država osuđena u lipnju 2017. godine.
Drugi, u kojem žrtva bila vođa sindikata, dogodio se 1. svibnja 2014. Kada je marš radnika, seljaka i studenata stigao blizu policijske stanice u okrugu El Guabal, ESMAD je na masu počeo ispaljivati suzavac s desne i lijeve strane. Jedan od metaka pogodio je studenticu Nataliju Bernal, koja izgubila jedno oko.
VIDEO: Prosvjedi uz Bogoti
Ova dva prosvjeda, ali i prosvjedi u Boliviji, također protiv nove neoliberalne hunte, jasan su znak da Latinska Amerika odbacuje ovu ideologiju, koja se lažno predstavlja kao „ekonomska doktrina“. Ali čak i takva, iako to nije slučaj, devastirajuća je za narode Latinske Amerike, a „strukturne reforme“ su dosegle točku na kojoj ljudi više jednostavno ne mogu podmiriti osnovne troškove.
Na nedavno održanim izborima se uspjela spasiti Argentina, kojoj je jedan mandat predsjednika Mauricija Macrija bio dovoljan da shvati da ta politika vodi i još jedan bankrot. U Čileu i Kolumbiji će, što je očito, vlade Sebastiána Piñere i Ivana Duquea koristiti sva raspoloživa sredstva prisile da ostanu na vlasti. Konačno, na tom su mjestu zato što je negdje drugdje odlučeno da tamo moraju biti, bez obzira na formalne političke slobode i višestranačke izbore. Kako se s vrlo uspješno rješava „problem“ pobjede „nepoćudnih kandidata“, objasnili smo u prošlom kratkom osvrtu na situaciju u Boliviji.
Bolivija: „De facto“ vlada Jeanine Anez objavila zakon za nove izbore – Što sada slijedi?
Azija izmice kontroli zbog Kine i Rusije. Juzna Amerika je daleko i sad ce nahebat. Nema tamo atomske bombe ni dalekoseznih projektila, a kauboji vole ratovati sa nemocnima.
Od 5 godine krecu u skolu i skola je i subotom gdje ih vec od malena pripremaju da rade u buducnosti za gazdu. Nauceni su raditi cijeli dan tj od jutra do sutra i naravno svaka subota je radna znaci radi se 6 dana u tjednu pod obavezno. Putuje se na posao 2 sata i sa posla opet 2 sata, a sve da budu iscrpljeni i umorni tako da nemaju vremena za bilo kakvu pobunu. Tako je barem u Bogoti. Bogota ima katastrofalni javni prijevoz i policija je svugdje, ali bas svugdje. I najgore od svega je sto Bogota ima ESTRATO sustav to je sustav kasti unutar samog grada. AKo npr zivis u Estrato 3 i nadjes posao u ESTRATO 5 bit ces manje placen jer tvoja kasta (estrato 3) nije dostojna place vise klase koja zivi u EStrato 5. Ako zelis biti netko i nesto moras minimum zivjeti i… Čitaj više »
dakle korumpirane vlasti I represivni aparat u kolumbiji I čileu živi na grbači naroda a radi za strane gispodare. narod treba izbjegavati plaćati poreze I trošarina a s druge strane treba organizirati borbene odrede koji bi bili zaduženi da se razračunavaju sa domaćim izdajnicima I njihovim obiteljima. to je jedini ispravan put borbe protiv uzurpatora. ove šetnje ulicom bez oružanog otpora uzurpatoru I pogoduju uzurpatorima a možda su od njih I potaknute. dakle uzurpatorima treba uskratiti novčane tokove a s druge strane ograničenim oružanim operacijama protiv političkih I vojnih dužnosnika i njihovih obitelji stvarati im osjećaj bezperspektivnosti I bezizlaznosti. ps. amerikanci kada bi doveli sendvićare iz cijelog svijeta uključujući I onoga teroristu iz beograda srđu popovića, sjeme mu se pogano zatrlo od strane srpske kamme, ne mogu skupiti milijun ljudi. kaže narod nemoj djece tući a oni tuku tuđu djecu I od njih prave roblje. udrri bagru tamo gdje ih… Čitaj više »
Likvidacije i represije su oblik “demokratije” USA za one koji ne žele biti njihovi vazali i robovi.
Ne vidim smisla vise ni pisati o tome da se zgrazavam, osudujem ili slicno.
Takav je svet. Posto meka sila ne deluje vise se sada primenjuje brutalna sirova sila demonstrativno. Da znamo gde nam je mesto.
Ko je shvatio je rezignirao, a ko nije nastavlja verovati u princeve, princeze i jednoroge.
Diktatura kao u najgora vremena vojnih hunti . Samo što sad ne gledamo karikaturalne likove s brčićima u vojnim uniformama nego tehnomenadžere u crnim odjelima.
Ovi u Boliviji barem sada imaju lijepu predsjednicu
Trese se NWO-samo daji rokaj kokaj kad se indosi koke naźvaču trese se Machu Picchu i ostala svetišta. Inace će još niže u provaliju ko Afika.