Antraks – Biološko oružje svjetskih sila – Slučajno?

Antraks ili antraks je akutna zarazna bolest uzrokovana bakterijom Bacillus anthracis. Radi se o antropozoonozi, odnosno zajednička je za životinje i čovjeka. Vrlo je rijetka kod ljudi, a najčešće se opaža kod biljojeda, što ne spriječava medije širti paniku. Tko zna, možda imaju pravo, jer osim prirodne nazočnosti ove bakterije, postoji i ona podla, koju šire i potiču bolesni umovi.

Bacillus anthracis je potencijalno bakteriološko oružje od kraja Drugog svjetskog rata. Unatoč engleskom nazivu anthrax, ovu bolest ne treba brkati s antraksom, što na francuskom znači kožni stafilokok.

Antraks je vjerojatno postojao od davnina, miješan s mnogim bolestima koje su mogle desetkovati stada. Dakle, kada Aristotel govori o brzoj smrti životinja na pašnjaku, to bi zapravo bio hiperakutni oblik antraksa.

Hipokrat koristi grčki izraz antraks za označavanje kožne lezije s crnkastim escharom, nalik na ugljen. Prema suvremenim kriterijima, ne postoji ništa što bi potvrdilo da se doista radi o antraksu.

Bolest je prepoznata u 16. stoljeću, barem od strane Mletačke Republike, koja je smrću kažnjavala prodavače mesa antraksnih životinja. Od 17. stoljeća opisi postaju precizniji s boljim prepoznavanjem životinjskih i ljudskih oblika. U 18. stoljeću bolest je izazvala pustoš među vunarima i vlasuljarima koji su radili s uvezenim proizvodima životinjskog podrijetla. Uvoz stranih roba je uvijek bio rizičan, jer s isporukama robe, stizale su i “zatrovani pokloni”.

Godine 1823. Barthélemy je dokazao prijenos antraksa na konje gutanjem ili inokulacijom zaražene krvi, ali ta su prva eksperimentalna istraživanja bila srušena rezultatima nekoliko istraživača, poput Bernarda Gasparda i Magendie, koji tvrde da slične rezultate imamo pri bilo kojem truljenju. Ova će predodžba poslužiti kao kočnica, jer baca sumnju na specifičnost antraksa.

Cjepiva protiv antraksa nisu bila bez kontraverzi. Pasteurovo cjepivo se nije pokazalo previše efikasnim, jer su neki podatci bili pogrešni, a i tehnika proizvodnje cjepiva nije bila dobra.

Tko se igrao s antraksom?

I danas u Zapadnim zemljama imamo pojavu ove bolesti, što ne predstavlja veliku opasnost. Međutim problem nastaje kada neke države koriste antraks kao biološko oružje. Namjerno ili slučajno širenje Bacillus anthracis u obliku spora u okolnom zraku može uzrokovati respiratorni oblik antraksa.

Godine 1942., otoku Gruinard u Škotskoj, britanska vojska je koristila kao poligon za bombardiranje antraksom. Otok je nakon eksperimenta stavljen u karantenu, a potom mu je zabranjen pristup do 1990. godine.

Nekoliko desetaka stanovnika Sverdlovska (Jekaterinburg, grad smješten 1400 km istočno od Moskve ), umrlo je 1979. od ovog respiratornog oblika bolesti, nakon nesreće u sovjetskoj vojnoj bazi gdje su proučavali i proizvodili biološko oružje. Kronologija nesreće nije se mogla rekonstruirati sve do 2016.

Napadi omotnicama kontaminiranim antraksom, krajem 2001. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, pokazuju da je ova bakterija jedna od klica koje se mogu koristiti za bioterorizam, a opisana su 22 slučaja, uključujući pet fatalnih.

U 2022. godine, Vojska Rusije, objavila je originalne dokumente o izučavanju antraksa u Ukrajini, gdje je izgrađeno na desetke laboratrija u kojima se proučavala bakterija Bacillus anthracis i antraks. Ove laboratorije su bile pod punom kontrolom SAD, što je priznala Victoria Nuland pred istražnom komisijom Američkog senata.

Interesantno je bilo čitati u pronađenim dokumentima, istraživačke radove SAD i Ukrajine o korištenju ptica selica za širenje antraksa na Rusku federaciju, jer prema medicinskim podatcima, upravo su ptice selice otporne na bakteriju Bacillus anthracis, iako su njen veliki prenositelj.

Mainstream mediji, danas izvlače pojedinačne slučajeve antraksa, kojih je uvijek bilo od nastanka čovjeka, kako bi isplašili svoju publiku. Rade li to slučajno ili ciljano, to samo oni znaju, jer oni koji možda šire antraks imaju dva cija: ugroziti populaciju i uništiti glavni prehrambeni izvor svjetske populacije.