Arcah (Nagorno-Karabah): Sve o kavkaskom sukobu kojeg je stvorio SSSR

Arcah (Nagorno-Karabah) – Sukob koji se trenutno odvija na Kavkazu, azerbejdžanskom agresijom na Nagorno-Karabah (Arcah) i Armeniju, te koji prijeti eskalacijom u koju se umiješala i Turska, postao je glavna tema geopolitike.

Kako bi stvari bile puno jasnije, često je potrebno pojednostavljenje, ali u ovom slučaju to nije moguće. Mnogima nepoznat dio svijeta, mjesto je novih i vrlo opasnih lokalnih i sukoba velikih sila.

Za kompleksnu temu, potrebno je pronaći vjerodostojne izvore, nakon čega je moguće bolje razumijevanje problema Armenija-Azerbejdžan.

Uz Tursku koja je izravno ili preko svojih plaćenika, sirijskih džihadista, uključena u sukob i Pakistan je zainteresiran za potporu Azerbajdžanu. S druge strane, Rusija, snažno uključena u kavkaske poslove, neće niti može dugo ostati ravnodušna.

Što je Arcah?

Arcah (Armenijski naziv Gorskog Karabaha), koji se prije zvao Nagorno-Karabah, samoopredjeljena je republika  smještena na Južnom Kavkazu, između Azerbejdžana, Armenije i Irana. Površina Arcaha je 11 458 km², a njegovo stanovništvo danas broji 150 932 stanovnika. Glavni grad Arcaha je Stepanakert.

Zemlja je svoju neovisnost proglasila 2.  rujna 1991. godine, postajući Republika Nagorno-Karabah. Arcah je od tada tražio priznanje međunarodne zajednice, čemu se Azerbajdžan kategorički protivi.

Republika osigurava podjelu vlasti. Ima jednodomnu Narodnu skupštinu, jednodomni parlamentarni sustav. Bako Sahakian treći je predsjednik Republike Arcah, izabran neposrednim općim izborima 2007. godine i iznova je izabran 2012. godine. U veljači 2017. novim je referendumom utvrđena promjena imena zemlje koja je ponovno dobila naziv podrijetla ime Republike Arcah.

Zašto se Azerbajdžan protivi priznanju Archove neovisnosti i nalazi se u sukobu s njim?

Političko, a potom i vojno sukobljavanje Azerbajdžana i stanovništva Arcaha, armenskog gotovo u cijelosti, naziva se „sukob u Karabahu“. Podrijetlo sukoba leži u modernoj povijesti regije. Tijekom sovjetizacije Zakavkazja 1920. godine, Arcah se autoritativno i protiv volje svog stanovništva integrirao u Azerbejdžan od strane centralne sovjetske vlasti. Od svog priključenja Azerbejdžanu, stanovništvo Arcaha žrtva je sustavne politike etničke diskriminacije, pa čak i etničkog čišćenja s ciljem da postupno nestane, poput susjedne armenske provincije Nakitčevan, koja je dovedena u istu situaciju, a njegovo je armensko stanovništvo u velikoj većini palo na 0 % za manje od 40 godina.

Tijekom cijelog sovjetskog razdoblja, armensko stanovništvo Arcaha nije prestajalo tražiti da se veže za Armeniju. Potisnute zastrašujućim sovjetskim prisilnim aparatom tijekom 70 godina, vlasti autonomne regije Nagorno-Karabah, pokrenule su nakon propasti SSSR-a 1989. godine i proces odvajanja od Azerbejdžana. Na ovaj proces, poštujući unutarnje i međunarodno pravo, Azerbajdžan je odgovorio masakrima nad Armencima, a zatim otvorenim ratom protiv Karabaha.

Od tada je stanovništvo Arcaha organiziralo svoju obranu i definitivno se odvojilo od Azerbejdžana proglašavajući neovisnost u rujnu 1991. godine.

Oružana faza sukoba odvijala se od 1991. do 1994. Susjedna Armenija, koja je i sama stekla neovisnosti 1991. godine, obvezala se podržati Arcahov zahtjev za neovisnošću, kako bi zajamčila sigurnost svog stanovništva. Sporazum o prekidu vatre potpisan je između Azerbajdžana, Armenije i Arcaha u svibnju 1994. godine, a uz posredovanje Rusije. Rat završava vojnom pobjedom Republike Arcah, ali pitanje njezina političkog statusa ostaje neriješeno do danas.

U kojoj je mjeri Armenija uključena u sukob?

Pravno nije uključena, jer se radi o sukobu između suverene države Azerbejdžan i stanovništva jedne od njezinih bivših autonomnih regija, Nagorno-Karabaha. Međutim, Armenija ne može ostati ravnodušna prema sudbini ovog stanovništva iz povijesnih, a zatim moralnih razloga. Nagorno-Karabah je doista bivša armenska pokrajina. Njegovi su stanovnici armenskog jezika i kulture, a štoviše, Arcah je često želio biti vezan uz Armeniju.

No, glavni razlog interesa Armenije za sukob je kontinuirana prijetnja koju Azerbajdžan predstavlja regionalnoj stabilnosti i sigurnosti. Nakon prvih protuarmenskih pogroma u Azerbejdžanu 1988. godine, suočenih s nečinjenjem sovjetskih vlasti i njihovom nesposobnošću da osiguraju sigurnost stanovništva Arcaha, Republika Armenija obvezala se jamčiti sigurnost ovog stanovništva .

Zašto Arcah više ne tvrdi da je vezan za Armeniju?

Malo tko zna da je autonomna regija Arcah započela proces odcjepljenja od SSSR-a, malo prije procesa Armenije i Azerbejdžana. U skladu sa sovjetskim zakonodavstvom koje je tada bilo na snazi, Skupština Arcah je učinkovito izglasala svoju privrženost Armeniji, ali Vrhovni sovjet SSSR-a poništio je ovo glasanje. Zabrinut za zakonitost, Arcah je proglasio neovisnost na temelju zakona SSSR-a od 3. travnja 1990. “koji se odnosi na postupke za rješavanje problema u slučaju odcjepljenja sovjetske republike od SSSR-a”.

Ali, nakon nestanka SSSR-a, samo su Armeniju i Azerbajdžan međunarodna zajednica priznale kao neovisne države. Proces Acahove neovisnosti nije gotov, jer ova zemlja još nema koristi od međunarodnog priznanja. Zbog toga zemlja i dalje favorizira priznavanje svog prava na suverenu državu, uvijek s ciljem zaštite svog stanovništva i oslanjanja na povelju Ujedinjenih naroda.

Pridržava li se Arcahov postupak neovisnosti međunarodnog prava?

Odgovor je da. Stanovnici Nagorno-Karabaha vide u neovisnosti svoje regije jedino jamstvo fizičke sigurnosti i ispunjavanje prava svih ljudi na samoodređenje, temeljno načelo Ujedinjenih naroda.

Azerbejdžan se suprotstavlja ovom načelu teritorijalnom cjelovitošću koju stavlja iznad prava naroda na samoodređenje, smatrajući ispravnim da u svako doba primjenjuje silu protiv stanovništva Arcaha, štiteći cijeli svoj teritorij iz sovjetskog vremena.

Međutim, teritorijalni integritet načelo je čiji je cilj zaštita od vanjske agresije nacije konstituirane u okviru države koja se prethodno samoodredila. Ali kada država samovoljno prijeti nekim svojim građanima – na primjer etničkim ili vjerskim – i oni su grupirani na dijelu teritorija na koji ta država polaže pravo, ugrožene osobe imaju pravo na odcjepljenje kako bi osigurale svoju fizička sigurnost i održivost njihovog postojanja.

Kakva je pozicija Ujedinjenih naroda u sukobu?

Ujedinjeni narodi podržavaju djelovanje OESS-a (Organizacije za europsku sigurnost i suradnju), koji služi kao međunarodni okvir za posredovanje u sukobu u Karabahu. Istodobno, zabrinuti zbog eskalacije vojnih operacija 1993. godine, Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je 4 rezolucije kako bi spriječilo pogoršanje situacije.

Ove četiri rezolucije Vijeća sigurnosti (br. 822 od 30. travnja 1993., br. 853 od 29. srpnja 1993., br. 874 od 14. listopada 1993. i br. 884 od 12. studenoga 1993.) upućene su Azerbejdžanu, ali i Republici Arcah pozivajući “Vladu Republike Armenije da iskoristi svoj utjecaj na Armence iz Arcaha za trenutni prekid svih neprijateljstava i svih akata neprijateljstva kako bi mogli uspostaviti trajni prekid vatre“. Te rezolucije potvrđuju razmatranje Arcaha, iako nije priznat, od strane Ujedinjenih naroda, potvrđujući da se politički dijalog može uspostaviti tek nakon prestanka akata neprijateljstva.

Do danas ove rezolucije ne poštuje Azerbejdžan koji odbija okončati neprijateljstva protiv Republike Arcah nametanjem ekonomske blokade i vođenjem rata protiv stanovništva. Ova situacija trajne prijetnje onemogućava Republici Arcah da se odmakne od sigurnosnih mjera koje je uvela vojska Arcaha, a za što je Azerbajdžan optužuje.

Koja je uloga Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS)?

Otkako su se države Južnog Kavkaza pridružile OESS-u 1992. godine, ovo međunarodno tijelo služi kao okvir za pregovore slične skupini iz Minska, koju čini 11 država, uključujući Armeniju i Azerbejdžan, kojima se dodaju “izabrani predstavnici ili drugi članovi Nagorno-Karabaha”. Ova skupina organizira sastanke na razini predsjednika i ministara vanjskih poslova Armenije i Azerbejdžana, kao i službene posjete Erevanu, Bakuu i Stepanakertu.

1997. godine, kako bi postupci posredovanja bili učinkovitiji, ova preširoka skupina ovlastila je tri stalne države, Francusku, Rusiju i Sjedinjene Države, da kopredsjedaju ovom kontaktnom skupinom i preuzmu odgovornost za posredovanje u sporu. Skupina iz Minska i dalje je jedino tijelo kojemu su mandat dale sve stranke.

Zašto diplomatski sastanci uključuju Azerbejdžan i Armeniju, a isključuju Republiku Arcah?

Suočena s odbijanjem Azerbejdžana da uđe u izravan dijalog s Republikom Arcah u okviru pregovora, Armenija je 1998. postala jedina stranka koja je u raspravama zastupala interese Republike Arcah. Kao znak dobre volje, vlasti Republike Arcah prihvatile su ovo privremeno rješenje, nastavljajući pozivati ​​se na uspostavu izravnog dijaloga s Azerbajdžanom.

Koji su glavni principi diplomatskih rasprava?

Tri su načela koja se temelje na međunarodnom pravu. Prvo, 1994. i 1995. Godine prihvaćena je obveza da se neće pribjegavati oružanoj sili i prijetnji. Druga dva simetrična načela su pravo naroda na samoodređenje i teritorijalni integritet država.

Uz ova tri glavna načela, posrednici su predložili niz ključnih točaka. To se posebno odnosi na pitanje budućeg statusa Arcaha, kopnene veze između Armenije i Arcaha, prava na povratak izbjeglica i interno raseljenih osoba, sudbine teritorija susjednih regija Arcaha, raspoređivanje interpozicijskih snaga itd. Francuski, američki i ruski predsjednici 2009. godine zajednički su potvrdili da će globalni sporazum o tim nerazdvojnim načelima – poznatim kao madridski – biti temelj za rješenje sukoba.

Koji su pomaci u procesu diplomatskih rasprava?

Konkretan napredak ostaje održavanje procesa diplomatskih rasprava. Međutim, ovaj bi napredak mogao biti puno značajniji:

1. Osiguravanjem punog sudjelovanja Republike Arcah u svim fazama pregovora. Danas odsutnost jedne od glavnih strana za pregovaračkim stolom, zbog činjenice da Azerbajdžan prihvaća samo pregovore s Armenijom, otežava svaki stvarni napredak,
2. Odricanje od nasilja i vojnih provokacija kao sredstva pritiska, odnosno osiguravajući nepovratnost mirovnog procesa i isključujući mogućnost nastavka rata,
3. Pozdravljajući svaku mjeru usmjerenu na vraćanje povjerenja između stranaka.

S tim u vezi, azerbejdžanski nastavak velikih vojnih operacija u travnju 2016. unazadio je mirovni proces za dva desetljeća.

Postoji li teritorijalna dimenzija sukoba u Arcahu?

Karabaški rat doveo je do teritorijalnih promjena. Oružane snage Azerbejdžana zauzimaju područje Karabagiote Čahumian kao i dio područja Karabagiote Martuni i Martakert. Regije Kelbađar, Lačine, Jebrajl, Kubatlu, Zanguelan i dio regija Aghdam i Fizuli prešli su pod kontrolu Republike Arcah koja Azerbejdžan lišava mogućnosti bombardiranja civilnog stanovništva.

Što se dogodilo s civilnim stanovništvom koje je naseljavalo ove krajeve prije rata?

Sukob je gotovo milijun ljudi pretvorio u izbjeglice, uključujući 650 000 Azera (šiiti) i više od 400 000 Armenaca. Te izbjeglice i prognanici žive u različitim mjestima i nalaze i vrlo različitim situacijama.

Trenutno su najsigurnije izbjeglice i raseljene osobe koje su dobile azil i prebivalište u Arcahu. Zbog nepriznavanja ove države, uskraćeni su za međunarodnu pomoć i mogu se osloniti samo na ograničene resurse Republike Arcah.

Što se tiče azerbejdžanskih izbjeglica iz Armenije i Arcaha, Azerbejdžan je 2008. godine – gotovo 15 godina nakon završetka borbi – službeno zatvorio svoj posljednji kamp u kojem ih je držao.

Gdje je Republika Arcah u izgradnji svoje države?

Republika Arcah kombinira sve pravne osobine države, ali politički pati od nedostatka međunarodnog priznanja. Republika Arcah teritorij je s predstavnicima izabranim općim biračkim pravom, stalnim stanovništvom koje od 1. siječnja 2016. godine ima 151 000 stanovnika; ustav usvojen referendumom 2006. godine, odvojene izvršne, zakonodavne i sudbene institucije; vojsku koja joj omoguva da osigura sigurnost svog teritorija i svoje stanovništvo, ne računajući državne simbole poput zastave, grba i himne.

Republika Arcah također se odlučila razvijati poštujući demokratska načela i vrijednosti redovitim organiziranjem izbora: od referenduma o neovisnosti 1991. zemlja je imala pet predsjedničkih izbora, isto toliko zakonodavnih izbora i nekoliko slobodnih i višestranačkih lokalnih izbora. Izbori su danas sastavni dio političkog sustava Republike Arcah. Oni čine bitni element u izgradnji neovisne vladavine zakona koju želi Ustav. Svaku od tih demokratskih konzultacija pratile su međunarodne promatračke misije. Izvještaji o praćenju koje su izradili ovi promatrači redovito su hvalili slobodnu i demokratsku prirodu izbora.

Istodobno, Karabah postupno poboljšava svoju gospodarsku situaciju: BDP je porastao s 30 milijuna eura u 1996. na 419 milijuna u 2015. Između 2005. i 2016., njegovi su makroekonomski rezultati bili izvrsni, s prosječnom godišnjom stopom rasta od 10 %.

Republika Arcah posebno se usredotočuje na svoju poljoprivredu, na eksploataciju svojih mineralnih resursa (zlato, bakar, molibden i ugljen), na razvoj obnovljivih izvora energije i na kulturni i ekološki odgovoran turizam. Uz to, Republika Arcah ima značajne resurse vode, značajan potencijal u regiji kojoj prijeti dezertifikacija. Vlada promiče privatnu ekonomsku inicijativu kroz pojednostavljeni pristup mikrokreditima.

Kako Republika Arcah uspostavlja vanjske odnose? Koja su njegova postignuća u pogledu vanjske suradnje?

Republika Arcah već je uspostavila 8 vanjskih predstavništava u Armeniji, Rusiji, Njemačkoj, Australiji, Kanadi, Sjedinjenim Državama, Francuskoj i Libanonu. Ta predstavništva surađuju s političkim institucijama tih zemalja. Litvanski je parlament čak osnovao međuparlamentarnu skupinu prijateljstva s Arcahom, a francuski parlamentarci i drugi izabrani dužnosnici stvorili su krug prijateljstva s Republikom Arcah. 2014. godine osnovana je i neformalna skupina prijateljstva s članovima Europskog parlamenta.

Konačno, nekoliko saveznih država u Sjedinjenim Državama (Kalifornija, Lujzijana, Rhode Island, Massachusetts, Maine, Georgia i Hawaji) i Australija donijele su rezolucije koje podržavaju pravo na neovisnost naroda Arcaha.

Do međunarodnog političkog priznanja koje bi normaliziralo situaciju, Republika Arcah očekuje puno od tih odnosa koji ponekad rezultiraju decentraliziranom suradnjom.

Kakve bi posljedice moglo imati priznanje Republike Arcah?

Međunarodno priznanje Republike Arcah imalo bi 3 posljedice: omogućavanje početaka mirovnih pregovora na zdravim temeljima i uzimanjem u obzir svih mogućnosti, prisiljavanje Azerbejdžajna da krene putem demokracije lišavajući ga izgovora za ugnjetavanje naroda Arcaha i u konačnici vratiti mir i prosperitet na Južnom Kavkazu dajući mu još jednom ulogu ekonomskog i kulturnog raskrižja između Europe, Bliskog Istoka i ruskog svijeta.

Zaključak

Tužno je vidjeti kako narodi ispaštaju odluke velikih svjetskih sila i ideologija, čije hegemonije stvaraju sjeme budućih ratova. Kao što su za sukobe u Iraku, Iranu, Libanonu, Siriji, Libiji… krive zapadne sile, ovdje vidimo da je sjeme budućih ratova stvorila boljševička vlast SSSR-a. Mali narodi, ako ih tako možemo nazvati, ne smiju slijepo služiti velike sile, koje u njima vide samo topovsko meso za širenje svoje dominacije.

Bošnjaci, Hrvati, Srbi i drugi narodi trebaju voljeti svoje zemlje, poštivati svoje susjede i ponašati se patriotski, jer u protivnom iznova ćemo skupo platiti cijenu pasivnosti. Portal Logično će uvijek biti s vama kako bi zajedno raskrinkali domaće manipulatore i petokolonaše koji nas pljačkaju i zavađaju već stoljećima, koristeći i služeći perfidno osmišljene sukobe od strane svjetskih hegemona.

Danas imamo svoje zemlje u kojima vlada kakav-takav mir, ali nikada ne zaboravimo da je sjeme razdora svuda zasijano. Pitanje je momenta kada će svjetski hegemoni zaliti vodom sjeme i probuditi najgore među nama.

Izvor: Charalambos Petinos | RT | France-Artsakh | Demografski podatci Wikipedia | Logično