„Assad je skoro izdao Iran i Rusiju, ali je onda promijenio mišljenje“

Ovih je dana na društvenim mrežama, forumima i grupama koje prate sukob u Siriji vrlo aktualna priča koju su nakon posjete prestolonasljednika Abu Dabija i zamjenik vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Ujedinjenih Arapskih Emirata Mohammeda bin Zayeda Al-Nahyana plasirali portal Middle East Eye i katarska Al-Jazeera.

Naime, prestolonasljednik Abu Dabija, Mohammed bin Zayed Al-Nahyan je, navodno, „pokušao uvjeriti sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada da nastavi napadati turske trupe u Idlibu, unatoč sporazumu o primirju u Siriji postignutom između Rusije i Turske 5. ožujka u Moskvi.

„U zamjenu za pristanak Damaska, vladar UAE obećao je impresivan iznos u američkim dolarima“, takvu senzacionalnu “informaciju“ je objavio informativno-analitički portal Middle East Eye, prokatarska publikacija sa sjedištem u Londonu. I ovdje bi već mogli prestati s čitanjem konstrukta očito namijenjenog informacijskom ratovanju. Međutim, „ugled“ kojeg Al-Jazeera ima u dijelu populacije u regiji, koja je prevela i objavila ovu vijest, nalaže da pojasnimo što se navodno „dogodilo“.

Pozivajući se na svoje “informirane izvore”, Middle East Eye tvrdi da je princ Mohammed, najbliži saveznik saudijskog imenjaka i prijatelj prestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, pokušao “odbaciti” rusko-tursko primirje u Idlibu i uvjeriti Assada da u zamjenu za velikodušnu novčanu nagradu nastaviti napade na turski kontingent na teritoriju Sirije.

Nekoliko dana prije sastanka predsjednika Rusije i Turske 5. ožujka u Moskvi, prema prokatarskom portalu sa sjedištem u Londonu, „vladar UAE poslao je svog visokog izaslanika Ali Al-Shamsija u Damask da razgovara o sporazumu s Assadom. Princ je ponudio predsjedniku Sirije tri milijarde dolara da nastavi ofenzivu na posljednje uporište u Siriji kojeg drže islamistički militanti kojima je kao glavni sponzor ostala samo Ankara.

„Assad je zatražio 5 milijardi dolara, a navodno je pristao na tri milijarde dolara, a 250 milijuna dolara je trebalo platiti kao predujam”, piše portal MEE.

Rasprava o „sporazumu“ između UAE i Sirije je održana je u apsolutnoj tajnosti, ali princ Muhammad se brinuo da će Sjedinjene Države sve otkriti i da će Washington reagirati vrlo burno na zakulisne igre UAE.

Sugovornici navodno „neovisnog“ analitičkog portala iz Londona su „otkrili detalje koji su zabrinuli američku inozemnu obavještajnu službu“. Tako se navodi da se u „tajnim pregovorima“ Assad žalio Al-Shamsiju da je “Iran prestao plaćati jer nema gotovine, ali da Rusi i dalje plaćaju”.

“Dogovor je zaključen, ali je za njega saznala Moskva i Vladimir Putin je odmah poslao ministra obrane Sergeja Šojgua u Damask kako bi upozorio Assada na posljedice kršenja primirja u Idlibu. Poruka Šojgua bila je jasna: “Ne želimo da nastavite s tim uvredu. Rusija želi da primirje i dalje traje”, rekli su izvori za MEE, a kako bi priča bila uvjerljivija, dodali su da je “Putin bio prilično bijesan”.

Portal dalje piše kako su do tada su UAE već platili Damasku “predujam” u iznosu od 250 milijuna dolara i “ugovor” je bio u zraku. Objava publikacije ukazuje na dva glavna motiva UAE i saudijskog princa Mohammeda bin Salmana da s Assadom dogovore nastavak vojnih aktivnosti u Idlibu.

“Prvo, htio je vezati turske snage za dugi i krvavi vojni sukob na sjeveru Sirije. Drugo, želio je razvući resurse turske vojske u mjeri u kojoj je to potrebno da joj skrene pažnju iz Libije, gdje Ankara pomaže Vladi nacionalnog sporazuma na čelu s Fayezom Al-Sarajem, koji se bori protiv LNA, koja se bori pod zapovjedništvom maršala Kalife Haftara i koju podržavaju UAE i nekoliko drugih zemalja .

To bi, prema navodnom planu saudijskog prestolonasljednika Mohammeda, omogućilo Haftaru da preuzme kontrolu nad libijskom prijestolnicom Tripoli, gdje je sjedište proturuske vlade Fayeza Al-Sarraya, stranih plaćenika Muslimanskog bratstva i turskih vojnih savjetnika, zaključuje MEE.

Lijepa bajka prokatarskih novinara, ali Rusi tvrde da je sve to laž

Ruski vojni analitičari i politolozi koji prate sirijski sukob pišu kako treba priznati da verzija koju je iznio prokatarski Middle East Eye, a u regiji je raširio balkanski ured katarske Al-Jazeere, prilično vrlo elegantno, ali je s gotovo stopostotnom vjerojatnošću, obična fikcija.

Da bi pokvario odnose s Iranom i Rusijom, nekakve intrige koje bi Assad iza njihovih leđa vodio s arapskim monarhijama Perzijskog zaljeva očito ne zadovoljavaju Assadove interese, bez obzira koliko mu trebalo „dodatnih 3 milijarde dolara“.

Ako ćemo govoriti jezikom simbola,  upravo nakon ove zanimljive „orijentalne spletke“ zajednički centar za borbu protiv terorizma u Bagdadu, gdje akcije koordiniraju Iran, Irak Sirija i Rusija, plus libanonski Hezbollah, čija zastava iz objektivnih razloga nije u zapovjednom centru, na rođendan velikog šiitskog Imama Mahdija, 15. dana mjeseca ša’bana, koji ove godine pada na 7. travnja, zapovjednici četiri armije su upriličili malu svečanost u kojoj je sudjelovao i predstavnik ruskih zrakoplovnih snaga.

Fotografija na Twitteru nije objavljena slučajno, a čudi pojavljivanje ruskog časnika na njoj, jer je, nakon nekoliko incidenata, ruski zapovjedništvo svim svojom vojnicima i časnicima u Siriji zabranilo da svoje fotografije objavljuju na društvenim mrežama. Bilo iz baze ili s terena iz vojnih i drugih misija. Može se reći da se ova zapovijed ne odnosi na ruske vojnike u Bagdadu, ali je to malo vjerojatno. Elijah j Magnier, koji je prvi pisao o ovom centru u vrijeme kad je utemeljen, naveo je da su tamo i zapovjednici Hezbollaha i nemamo razloga ne vjerovati ovoj tvrdnji, obzirom na vojne zadaće koje libanonski pokret otpora obavlja u Siriji i diljem regije. Simbolika zajedništva na veliki šiitski blagdan je više nego jasna.

Tursku je zaustavio koronavirus

Osim toga, Assad se ne bini imao protiv koga boriti, ili se barem ne bi borio protiv Turaka, a to je bio glavni cilj „tajnog dogovora“.

Naime, Turska je 1. travnja planirala započeti vojnu operaciju u Idlibu, ali je onda tursko ministarstvo obrane priopćilo je kako zaustavlja kretanje trupa u područjima “operativnih zona”, odnosno u Siriji. U pripremi kampanje je na sirijsku granicu prebačeno je oko tri tisuće turskih vojnika i više od 500 jedinica teške vojne opreme. Potom je izdana naredba za zaustavljanje napada pod izgovorom širenja pandemije koronavirusa.

Istina, službena izvješća ne navode čega se Turska više boji, pandemijskih valova koji na vlastitom teritoriju ili pandemije u Idlibu, jer su turske trupe koje se nalaze na sjeveru Sirije već pozitivno testirane na virus i opasno je kontaktirati s njima.

Najvjerojatnije oboje. Tursko ministarstvo obrane ovom je prigodom izjavilo sljedeće: “U vezi s epidemijom koronavirusa odlučeno je minimalizirati kretanje trupa u ratnim zonama u Siriji, ako to nije potrebno.”

U skladu sa svim tim događajima, položaj i broj promatračkih mjesta turskih oružanih snaga u Idlibu postao je vrlo upitan. Prema turskoj publikaciji Evrensel, “10 od 12 promatračkih mjesta stvorenih u sklopu procesa u Sočiju smješteno je u regiji koju kontrolira sirijska vojska, i nije jasno tko će i kako osigurati njihovu sigurnost”.

Jevgenij Podubnij, ruski ratni dopisnik u Siriji, rekao je da su virusne infekcije otkrivene među turskim “opunomoćenicima“ u Idlibu, ali odatle ne dolaze nikakvi podaci. WHO je objavio da namjerava poslati grupu liječnika u ovu sirijsku provinciju, ali kada će se to dogoditi nije poznato.

Međunarodne humanitarne organizacije strahuju od širenja koronavirusa u izbjegličkim kampovima, posebno u Idlibu, gdje se stanje ljudi već ocjenjuje kao kritično, a zdravstveni sustav gotovo da ne postoji. Turska je zatvorila nekoliko kontrolnih točaka na granici sa Sirijom, a razlog je više izvješća da su   turski vojnici zaraženi koronavirusom u Idlibu. Ipak, za ovu informaciju nema službene potvrde.

Dakle, koronavirus je zatekao tursku vojsku doslovno u maršu na Siriju. S druge strane, pandemija je uzrokovala neočekivani zastoj na frontu Idliba, koji, prema turskom listu Yeni Asya, “prisiljava političare da preispitaju situaciju, jer koronavirus može dugo ostati prisutan, stvarajući opasnost za sve Turke i Sirijce u vrijeme kada su oni  koji daju naredbe o neprijateljstvima nemoćni pred virusom“.

Ali glavni problem je koliko dugo će Ankara biti zarobljena u konfrontacijama, jer Damask sigurno želi osloboditi Idlib,   da se dobije nešto poput Pojasa Gaze ili sjevernog Cipra.

U vrijeme prije pandemije je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan postupao je u svom karakterističnom stilu i pokušavao postići dogovor s Amerikancima, vjerujući da će mu oni “predati” sirijske Kurde. Vodio je dvostruku igru u kontaktima s Rusijom, iako je 5. ožujka nakon sastanka u Moskvi s Vladimirom Putinom njegov pristao na zajednički dokument kojim je potvrdio opredijeljenost Turske “Formatu iz Astane” i najavio primirje i zajedničke patrole s Rusima duž važne autoceste M4.

No, mnogi turski stručnjaci vjeruju da Ankara do sada nije uspjela razraditi dobro promišljenu i izračunatu sirijsku strategiju. Uvijek se pokazalo da ima ruke vezane i kasni za Damaskom i Rusijom, a njezini postupci su temeljeni „djelovanjem neko vrijeme”. Nije slučajno da je u turskim medijima sada pokrenuta rasprava o prirodi odnosa s teroristima Hayat Tahrir Al-Shama u Idlibu, organizacijom čija je djelatnost zabranjena i u Ruskoj Federaciji i u Turskoj.

Erdogan se vjerojatno nadao da bi operacija u Idlibu ovoga puta mogla biti pobjednička i da će tako ublažiti ozbiljnu domaću političku napetost. Sada neke turske političke snage tvrde da je aktualna “koronavirusna panika u zemlji još gora zbog vojne intervencije Turske u Siriji”, a ovaj faktor je razlog i zbog “dugog kašnjenja u prijavljivanju prvog slučaja koronavirusa u Turskoj”.

Došlo je do toga da je Erdogan optužen da ne želi uvesti izvanredno stanje u zemlji i izvesti trupe na ulice zato što se boji vojnog udara. Ukratko, pandemija koronavirusa mijenja ne samo tursku politiku u Siriji, već i njegovu uobičajenu političku dinamiku. Regija se mijenja i tijek rata u Siriji se također može promijeniti. No hoće li se Erdogan promijeniti?

Vraćajući se na početak priče, Bashar Al-Assad je sve samo ne glup da za navodnih tri milijarde dolara, koje su mu ponudili UAE i Rijad, okrene leđa Rusiji i Rusiji. To je ono što bi Al-Jazeera, odnosno Katar možda htio, ali ako to želi postići informacijskim ratom, onda mora izmisliti nešto manje fantastičnu priču. Ipak, čak i ovakva kakva je, kod nekih čitatelja, koji slijepo vjeruju svemu što objavi balkanski ured Al-Jazzere, priča je „istina“. To je, barem za sada, teško promijeniti, jer ovim medijima ne nedostaje novca, kojim ne samo da šire ovakve dezinformacije, već i puno zlokobniji utjecaj, što će u budućnosti predstavljati veliki problem u regiji.