Angloamerički rasizam nije ništa novo. Štoviše, na njegovim temeljima je stvorena najmračnija rasistička ideologija XX stoljeća i sve što je nacistička Njemačka činila je bio samo logički slijed onoga što su Britanci činili stoljećima prije, a SAD u vrijeme uspostave svoje “nacionalne” države i nakon Drugog svjetskog rata.
Nedavno je BBC objavio članak pod naslovom “Pogoršava li rasizam raspravu o utjecaju Kine na Australiju?”, sugerirajući da rasprava o “utjecaju Kine” riskira da postane rasistička. U početku članka se citira izjava Australke kineskog porijekla.
“Čini se da živimo u atmosferi linča u kojoj svaki Australac kineskog porijekla morati potvrditi lojalnost svojoj novoj domovini”, rekla je za BBC Erin Chew, suosnivačica lobističke skupine “The Asian Australia Alliance”.
Šire su strahovi da ljudi koji dolaze iz Kine održavaju čvrste veze s Kineskom komunističkom partijom, koja ih je, kao i članove kineske dijaspore, poslala da posluju ili studiraju u Australiji. Potom se šire strahovi da bi neki od 150 000 kineskih studenata u Australiji na sveučilištima mogli suzbiti raspravu o osjetljivim temama poput Tajvana. Australija budno prati kineske poteze kako bi ojačala regionalnu prisutnost u zemljama južnog Pacifika.
Među Australcima se odjednom počeo širiti strah da će Kina njihovu zemlju pretvoriti u “porezni otok” ili “vazalsku državu”.
Nakon stalnih medijskih napisa protiv Kine su se prvo počele pojavljivati vrlo uvredljive poruke protiv Kineza na Sveučilištu u Sydneyu, za koje su vlasti rekle da su djelo “usamljenih pojedinaca”.
Međutim, kraje prošle godine su u Canberri ubijena dva kineska srednjoškolca. U kolovozu prošle godine su ozlijeđena četiri kineska studenta i učiteljica, opet u sveučilišnoj učionici u Canberri.
Kineska vlada je odgovorila javnim upozorenjem svim kineskim studentima u Australiji. Policija je rekla kako vjeruje da nijedan napad nije bio rasno motiviran. Međutim, prošlog mjeseca je uhićen muškarac koji je ranio sedam ljudi na ulici u Sydneyu, a policija je priznala da ih je napao “zbog njihovog azijskog izgleda”.
Istaknuti pisac i novinar Benjamin Law, sin imigranata iz Hong Konga, kaže da je dio problema što su Australci kineskog porijekla, koji čine 5,6% stanovništva, gotovo potpuno odsutni s položaja vlasti.
“Ne čudi, dakle, da se o kineskom narodu, bilo da se radi o kineskom državljaninu ili Australcu kineskog porijekla, često govori kao o apstraktnom društvenom i ekonomskom fenomenu, kojeg prati jezik anksioznosti i mržnje”, kazao je Benjamin Law.
Zakon o stranim utjecajima, kojeg priprema Australija, još uvijek je u razvoju, a već je donio predvidljivu reakciju iz Kine. U Australiji je primjetna i paranoja od kineske odmazde, jer su četiri najveća sektora zemlji – rudarstvo, obrazovanje, turizam i poljoprivreda – jako ovisni o Kini.
No, Australija se ovim zakonom usredotočila isključivo na Kinu, iako je to samo jedna od zemalja s rastućim utjecajem u Australiji. No, sve dok je rasprava fokusirana na Kinu, kaže ona takva vrsta mržnje i otrovnog diskursa s jasnom primjesom rasizma će se nastaviti.
Australska paranoja i antikineski rasizam
Australska paranoja, kada se govori o Kini, može se pripisati dobro utemeljenoj praksi rasne diskriminacije i duge povijesti antipatije prema kineskom narodu.
Tijekom zlatne groznice u Australiji su bijeli australski rudari počeli su pokazivati otvorenu mržnju prema vrijednim kineskim radnicima. Uzmite samo pobunu u Bucklandu, antikineski rasistički ustanak koji se dogodio 4. srpnja 1857. Oko 100 bijelih rudara u poljima zlatna u području Buckland Valley, Australija, napali su kineska naselja. Kineze su nemilosrdno pretukli, opljačkali i protjerali preko rijeke Buckland.
Kinezi su samo jedna od skupina na popisu žrtava diskriminacije u Australiji. Od 1860. godine je veliki broj radnika s pacifičkih otoka odlazio raditi u Australiju za mizerne plaće. Kasnije ih se prisilno protjeralo, što je bila uobičajena politika bijele Australije prema svima koji nisu bili europskog podrijetla. Nakon provedene čistke im se zabranio ulazak u zemlju.
Čak i danas australski konzervativci i dalje vjeruju da su samo bijelci, posebice oni iz Europe i Velike Britanije, pravi Australci.
Na Dan Australije, najveći nacionalni praznik zemlje, posvećen je obilježavanju dolaska prve flote britanskih brodova u luku Sydney 26. siječnja 1788. godine, čime se obilježava početak europske imigracije u Australiju.
Ali australska “nacija” kao da previđa jednu stvar: za autohtone Australce taj dan za njih znači početak “invazije”.
Politika bijele Australije (White Australia policy) je ukinuta tek 1972. godine. No istinska jednakost u zemlji nije postignuta do danas.
Ova se politika provodi u tajnosti i još uvijek utječe na australsko društvo. Uzmite samo propagandu o “kineskoj prijetnji”. Australci se odlično osjećaju kada dijele milostinju ili kada propagiraju empatiju, ali teško prihvaćaju Kineze kao ravnopravne članove društva, pogotovo kada potonji, sa sve većim utjecajem, ulaze u “njihovu” domovinu.
Pojam bijele supremacije je duboko ukorijenjen u zapadnom društvu i stoga nikoga ne treba čuditi pojava njemačkog nacizma. Jedan od predstavnika te misli je bio i njemački filozof Arthur Schopenhauer, koji je smatrao da se najviše civilizacije i kulture nalaze isključivo među bijelim rasama. Priličan broj ljudi na Zapadu dijeli ovu ideju, iako zbog današnjih zakona i etičkih standarda samo nekolicina njih javno priznaje ovaj stav.
Međutim, bijelci se više ne mogu pohvaliti superiornim statusom. Različite rasne, etničke, pa čak i vjerske skupine su se pokazale kao napredna društva s čvrstim vrijednostima.
Sve ljudi koji ne vuku korijene iz Europe postaju elita u sve većem broju područja u svijetu, dok mnogi bijelci jedva da preživljavaju uz pomoć vladinih subvencija.
“Vrijeme je da bijelci prestanu živjeti u mašti, inače će njihova percipirana supremacija dovesti do poniženja njihove vlastite rase, a u slučaju Australije do jadne budućnosti za zemlju”, za kineski Global Times piše Ai Jun.
Dežurni antifašisti i antirasisti nikad ne spavaju. Ispod svakog kamena se krije sigurno jedan rasist, samo ga treba naći. Ono što je najzanimljivije je da su rasisti uvijek bijelci. Samo bijelci mrze druge rase, a druge rase ne mrze nikoga, ne diskriminiraju nikoga, napredni su i zamalo antifašisti.
U ovoj rečenici nekog kineskog novinara je očiti rasizam: “Vrijeme je da bijelci prestanu živjeti u mašti, inače će njihova percipirana supremacija dovesti do poniženja njihove vlastite rase, a u slučaju Australije do jadne budućnosti za zemlju”
Najprije je optužujući, pa arogantan i na kraju prijeteći.
Australija sigurno ima mnoštvo briga. Jedna od njih je pretjerana ovisnost o Kini. Na tom će Australci morati dugoročno poraditi.
Aleriče pogodio si srž, članak je kineska propaganda. Svako ko živi na zapadu zna da većih rasista od Kineza nema. Nedo Bog da oni ovladaju svijetom, žive bi nas zakopavali.
Priča je nategnuta, a izvor kineski. Ovdje u Francuskoj Kinezi nikada ne rade sa bijelcima osim što prodaju svoju robu. Mnogo toga je nepoznato oko njih. Većina financijski mućki je povezano s njima.
Joj, joj…kao da su “žuti” (ne mislim ništa podrugljivo) bolji. Opće poznato je da je su Japanci i Kinezi isto takvi rasisti.
A Australija (i osve uokolo) bit će tako i tako kinesko.
Zato ih dodatno ne vole.
Kao što i Kinezi ne vole njih zbog cijele povijesti kolonijalnog ponižavanja od strane Britanaca.
Ah, što ćemo v remena se mjenjaju…
Ja se ako bijelac, po defaultu kršćanin, iako ne prakticiram, ne smatram niči boljim od nekog iz Kine ili iz Konga. Čitao sam Schopennhauera, nije reprezentativan primjer europske misli. Mizantrop, nikad nije u životu s nikim razgovarao, osim ako nije morao, i cijeli je život proveo s psom, koji se uvijek, svaki put, kad nabavi novog, zvao Atma. Malo je Hitler razumio, ako se poziva na njegovu filozofsku misao. Ima tamo i dobrih stvari.Nietzschea da ne spominjem. Svi se uvatili nekih ulomaka koje je na tavanu našla njegova sestra i napravila Volju za moć, koja se uzima kao temelj nacističke ideologije i arijevske supremacije.
U svakom slučaju, birati između Kine ili Australije, nema dvojbe.
Laki očito nisi nikad vidio kinesku četvrt?
Kineska solidarnost proizlazi iz njihovog ruralnog porijekla. Oni ne žele nikakav suživot i integraciju. Gdje god dođu prave svoju državu u državi.
Australija ima pravo.
kontinent napučene britanskim otpadom kroz tri stoljeća gdje je do nedavno bilo normalno otimati djecu aboriđina i smještati ih u sirotišta i ne može biti ništa drugo doli nazadno rasistički leglo
Kinezi su bili dobri dok su radili za šaku riže , sad kad su najmocnija ekonomija svijeta ,onda su kinezi sve najgore….
Koja djecija ljutnja….
Australci nisu rasisti. Neke budale u Australiji su rasisti. Mi smo uplaseni najezde migranata, a oni najezde Kineza. Da je ekonomska situacija bolja bilo bi manje rasista. U ovim rasistickim ispadima uglavnom sudjeluju bjelci sa dna kace.
Kinezi su kao invazivna vrsta , nemaju prirodne neprijatelje( kladionice ,kafici, ljenost, razne poroke, povrsnost, odgadanje obaveza, facebookovi), ljudi uce i rade tempom i intenzitetom na koji mi nismo navikli.
Nedavno je bio clanak o Kineskim studentima u USRA kao da su spjiuni , ovo je slicna stvar.
Australijanci mrze žute, Evropljani mrke, Ameri latinose, Azijati bele… Mrze Ameri i mrke i žute, Azijati i mrke, Evropljani sve koji nisu njihovi a mrze se i međusobno – ŽURKAAAAA
Po riječima Trscanskog gradonacelnika u trscanskoj opcini zivi oko 20 000 kineza, u zadnjih 20 godina ni jedan nije umro i ne postoji zabiljezen sprovod ili grob.
Buduca kineska provincija je shvatila kakva joj je buducnost,hajde neka.
Nije ni ovo slučajnost. Oni su nekada davno imali gadne probleme s Vijetnamcima. Ponajviše kada je bila navala ratnih izbjeglica. Tada su doslovno nakon međunarodnih pritisaka dozvolili doseljavanje žutima. Može se čak i reći da je onamo bio svojedobno rasizam prema azijatima. Prvo Malajcima, pa Vijetnamcima i sada Kinezima. Inače na Indijskom oceanu postoji Božićni otok koji je australski posjed ali na njemu su većina Kinezi. Funkcionira kao manje trgovačko središte na putu prema Malaki ili Singapuru.